utorak, 23.03.2021.
LJUDSKI FAKTOR
Da imate priliku da ste onaj koji sudi ili da bira kaj je vrijedno spomena i upisa u knjigu svemira od svega ovoga što se nalazi između neba i zemlje što bi te odabrali?Što je to vrijedno spomena? Prekrasno i zadivljujuće je to što je sama priroda, sunce, nebo, rijeke, zemlja pa čak i životinje ... ma sve što zna svoje mjesto i tijek zapravo svojom ljepotom življenja vrijedno spomena. Sve ima svrhu...svako djelovanje a bez nekog intelekta i razuma...a funkcionira. Tužno je zapravo da bi najveće dostignuće prirode i evolucije trebao biti čovjek. Čovjek kojem je dat cijeli spektar mogućnosti kao cjelina nije nešto za spomen jer pokvario je hrpu stvari precijenivši sebe i svoje mogućnosti.
Dana nam je sentimentalnost i ljubav i osjećaj pripadnosti..privrženosti... a mi iskaz ljubavi komercijalizirali, pripadnosti stavili cijenu a majke ostavljaju svoju djecu kao stvar. Dana nam je mogućnost uživanja u jelu i piću kao i udobnost življenja a mi otišli u ekstreme dokazujući što točno? Da možemo jesti i kada nismo gladni, piti i kada nismo žedni ...i uzeti si za pravo da nekome to oduzmemo jer smo bolji od tog nekoga. Dana nam je moć odluke i da biramo kakvi ćemo biti i kako ćemo živjeti....a mi donosimo odluke ignorirajući posljedice.
Ne želim da pomislite da ne volim ljudski rod jer volim ali mislim da nismo dorasli situaciji. Vjerujem da su svi ljudi u svojoj biti dobri ali jednostavno nismo dorasli situaciji jer ne znamo kontrolirati svoju pohlepu i zavidnost....ali ima nade.
Stoga kao ovlašteni sudac biram da upišem u knjigu svemira i postojanja da između zemlje i neba postoji nešto zvano ljudski faktor. Naša zadnja nada ali jako moćna samo je treba odabrati.
subota, 20.03.2021.
BIRAM TEBE
Mislim da se svatko najmanje jednom u životu osjetio nedovoljno dobar za nešto ili za nekoga. Uvjerenje koje nosimo u sebi da jednostavno nismo dobri za neke ljude. Ne mislim u situaciji kada smo odbačeni i povrijeđeni od nečega ili nekoga jer nismo zadovoljili nego kada znate da vi nećete učiniti tom nekome ništa dobra na kraju. Da niste možda vrijedni toga nečega/nekoga jer nećete moći vratiti isto. Naravno da ne možete u ime tog nekoga odlučiti da li mu trebate ili ne ali kada vam je do nekoga stalo…stalo toliko da ćete radije platiti sami cijenu i učiniti najtežu stvar. Naravno i taj netko će biti povrijeđen ali u trenutnoj situaciji to nije nesagledivo po pitanju posljedica. Donesti pravu odluku za oboje koliko god ta situacija bila težak teret. Znam da se ne može vidjeti budućnost i možda na kraju ne bi bio scenarij koji se pretpostavlja da će biti ali svi mi znamo kaj možemo dati i da li će to biti dovoljno za tog drugoga. Čovjek kada je u zanosu ne vidi jasno stvari. Mislim da ne bi bilo uredu nekoga bitnog svesti na nekakvo kratkoročno zadovoljstvo. Želim reći da ako dođe trenutak da treba birati sebično sebe ili tog nekoga drugoga trebalo bi izabrati tog drugog i zaštiti ga od sebe. Zašto? Hm...da ...svi smo mi odrasli ljudi (više manje) ali mi nismo ponekad ono što drugi vjeruju da jesmo jer često im damo najbolju verziju sebe u nadi da ćemo ih tako recimo zavesti ali kada vide najgoru verziju nas onda su razočarenja još veća ali da ne bi bilo da ih se ništa ne pita i da se donosi odluka bez njih onda ih pitajte kao čovjek čovjeka. Da li ti znaš što to pokušavaš da voliš? Ponovite im još deset puta ako treba prije nego ih uzmete za ruku jer nema ništa gore nego povrijediti osobu do koje ti je stalo. Taj netko će preživjeti to ali svaki put kada povrijedimo svijesno nekoga tako, jedan dio nas umire i drugi put to ćemo učiniti samo lakše...a koliko ima dijelova nas koji mogu umrijeti i otupiti...ne baš puno. Ovo je kao neki priziv savjesti.
Prizivam sebe i pozivam tebe da razmisliš da li znaš koga puštaš k sebi? I tako ću da pitam još barem deset puta prije nego te uzmem za ruku...
Svi bi trebali tako jer život je prekratak da bi trošili tuđe vrijeme i emocije jer tako ih možda zakidamo za one prave. Ja osobno sebična ne mogu biti o bilo kakvoj vrsti odnosa da se radi...prijateljstvu...ljubavi...
četvrtak, 18.03.2021.
POMIRITI SE SA SOBOM
Unutrašnji nemir, a ponekad i manjak sna i svo to trčanje kroz život...kao da se bojite stati da vas ne sustigne to nešto. Osjećate taj dah i tu i tamo se osvrnete i gledate preko ramena. Nema mjesta gdje bi te se sakrili ni pobijgli jer je nemoguće. Pobjeći od sebe je nemoguće. Kažu da tek počneš da živiš kada se pomiriš sa sobom. Prihvatiš sebe sa svim čudovištima u sebi i oslobodiš sebe od sebe. Često kako bi ispunili svoja očekivanja kao i velikim djelom društvena očekivanja moramo zanijekati sebe i svoje potrebe. Pravimo se blesavi na sebe.
Žene: udajete se, rodite djecu, budite domaćice, idite na posao i hodajte nasmiješene....vrištanje na glas nije dozvoljeno.
Muškarci: rintajte, oženite se, budite glava kuće, budite snažni, budite primjeri doličnog ponašanja i skrbi za obitelj...Ni vama vrištanje na glas nije dozvoljeno.
A kaj ako ne želite baš tako? Ako ono unutarnje ja nije sretno makar sve bilo opločeno zlatom. Zašto moramo biti svi slični jedni drugima? Zašto je za osudu ako mijenjaš svoj život na nešto drugačije? Naj jednostavnije je moralizirati o tome koliko je netko dobar ili nije. Možda je taj netko pomiren sa sobom sretniji od vas, nas, mene. Treba prihvatiti sebe kakvi jesmo jer nismo svi stvoreni za glavne uloge ni da budemo zvijezde. Ja želim biti u miru sa sobom ali nije mi jasno da je cijena toga tako visoka. Mora nas biti svih vrsta i oblika...kako fizički tako i psihički. Umorna sam od trčanja a vjerujem da ste i vi. Nije potrebno da se mirite s ljudima ili s Bogom jer ako nemate mir sa sobom vi gubite sve. Poruka je pomirite se sa sobom i svojim željama.
utorak, 16.03.2021.
BLIZU A DALEKO
Sve što želim mi pred nosom
a ne mogu nikako dohvatitia
pa mlataram rukama
rastjerujem zrak što nas dijeli
Sve što sam sanjala
tu je na tvojim usnama
a nikako da uhvatim ritam
pa da podijelim san i javu
Sve što trebam da bi preživjela
izrađeno je tvojim rukama
jer njima utiskuješ sve
svaki osjećaj u moju kožu
Želje, snove i potrebe
u jedno sam spojila
tvojim imenom nazvala
tebe sebi dozvala
Sad stojiš tu ispred mene
poput sunca na mom nebu
svojom toplinom sve u meni diraš
a opet si miljama života daleko
subota, 13.03.2021.
OPĆE DOBRO
Poštujem to opće dobro u potpunosti i trebali bi stvarno voditi računa da većina nas bude zadovoljna i da se našim djelovanjem nikoga ne ošteti ali ne mislite li da je to pomalo precjenjieno? Treba postojati ali treba postaviti i granice i koliko točno granicu treba platiti pojedinac u ime općeg dobra. Treba isto tako razlučiti da opće dobro nije isto kao ispunjavanje onoga što od tebe okolina očekuje nego ono što će pokriti najviše realnih i stvarnih egzistencijalnih potreba više pojedinaca ali ne i štetu zbog toga nad pojedincem.
Dajemo sebe u svim varijacijama međuljudskih odnosa želeći ispuniti sve namete društva kao bi bili najbolji prijatelj, najbolji roditelj, najbolji bračni partner, najbolji ljubavnik...sve najbolje od nas za svih u ime općeg dobra a di smo tu mi? Di sam tu ja? Kako je to smiješno da kada bi svoju odabrao vlastito zadovoljstvo a ne opće dobro bi osuđen od Boga i ljudi i ne govorim sada tu o nečemu izopačenom nego o banalnim stvarima...zamislite situaciju da imate sve a vi to takvo sve ne želite i sada bi bilo zbilja neljudski reći da to nešto kaj je po društvenim standardima super vama nije dobro ni zadovoljavajuće. Nije stvar ni u tome da želite više ili manje nego jednostavno drugačije i na drugi način. Iskreno umorna sam od konstantne prilagodbe i više se ne mogu savijati i izvijati da bi svima bilo dobro.
Dakle, opće dobro može...da...ali mora postojati bolji način. Tko u ostalom odlučuje kaj je nabolje za sve? Di je taj? Da ga upitam par stvari...nema ga...pa nisam ni mislila da će ga biti. Malo smo se pogubili...svi ti moralni kompasi...sva ta najbolja riješena koja vrtimo u glavi možda su zapravo samo u našoj glavi. Možda mora biti malo veća doza sebičnosti u svemu ali one zdrave sebičnosti. Možda bi ljudi bili sretniji a sreća je nešto zarazno...znači opet bi bilo za opće dobro.
Koji je to širok pojam i što se sve može progurati pod to...nadam se samo da je vrijedno svih onih pojedinaca koji plaćaju cijenu za to kako bi svima bilo dobro. Junaci koji padaju svaki dan a da nitko ne trgne ni okom...
Oznake: godišnji
petak, 12.03.2021.
KVAZI LJUBAV
Utjecaj okoline je neosporan jer se ne možemo izolirati od nekih rutinskih životnih situacija pa sam tako još pod dojmom tog formalnog dana žena gdje naši muškarci odglume i to doslovno odglume tu nekakvu ulogu kvazi romantičara. Ne osporavam vrijednost žene kao žene i naravno da treba to nekako obilježiti da se zna ali da li vi žene zbilja želite to tako? A one objave po mrežama sa onim što smo dobile neću ni spominjati jer zbilja mislite da vam netko zavidi ili mislite da će netko povjerovati kako vam je divan i krasan taj vaš odabranik. Ljubav nije jedan dan nego je maraton isprepleten gestama, uvažavanjem, maženjem, ljubljenjem, svađanjem i opet sve ispočetka...uvažavanje, maženje itd. . Onda pod dojmom toga si razmišljam da možemo birati kakav to muškarac mora ušetati na naša vrata da nam nije potreban ni dan žena, ni Valentinovo, ni godišnjica...nego da nam je uvijek dobro? Mislim da nije stvar u tome da mora biti konstantno intenzivno ili savršeno ili tetošeno...nego...postojano. Lako bi bilo sada dati neke fizičke/estetske karakteristike tipa želim da ima plave oči, kosu, mišićave ruke, da je visok, markantan, dojmljiv pojavom ali to nije dovoljno. Nije ni dovoljno da se uklopi u neke naše životne planove jer to što si se uklopio ne znači da tamo i pripada. Osobno nikada nisam težila muškarcu koji bi me gušio pažnjom i konstantno mi dahtao za vratom ali mora da me doživi i da obrati pažnju... da me poznaje i da iz mog glasa i pogleda može vidjeti da je nešto ok ili pak nije ok. Ne ne treba da mi čita misli jer ja ću reći kaj mi je ako me pita. Ne trebam cvjetiće i ruže svaki dan nego da mogu samo da se nekako uguram kraj njega na uskom kauču i da tako ležim kraj njega dok on drijema. Želim da možemo šutjeti zajedno i da bude dobro i da možemo beskonačno razgovarati o svemu...želim da između nas nema srama...želim da zna da i kada sam odsutna i kada mi treba mir da to ne znači da ga ne želim ili da mi ne trebam. Želim da je moj ali da ostane svoj sa svim svojim vrlinama i manama. Želim u njegovom pogledu osjećati požudu i potrebu zamnom. Želim moći s njime razgovarati pogledom okružena masom ljudi ili da smo sami...želim i želim...mislim da svaka žena to želi. Stoga dragi muškarci zaboravite prenamaganja u te specijalne dane nego pojednostavite sve jer ionako ne možemo bez vas i želimo vas više nego što mislite i možete pojmiti i apsolutno nas nije briga što niste savršeni samo ako ...samo ako...činilo mi se jednostavnije...jednako smo zbunjeni i jednako nam je sve i ne postoji podjela na muško i žensko. U svakom slučaju ni jedna žena ne želi kvazi romantičara koji se pali na gumb. Možda sam još pod dojmom pa sutra budem mislila drugačije jer ipak ja sam žena.
četvrtak, 11.03.2021.
TVOJA
Toliko si mi blizu da moje misli više nisu moje
zapravo ne mogu ni jednu cjelovitu složiti
jer negdje u tvom glasu gubi se moj, nestaje
Sve u meni će da stane kada te budem osjetila pored sebe
zaboraviti ću da dišem dok pokušavam čuti tvoj uzdah
kao da sam omamljena ili barem pijana
Crveni mi se lice od srama da češ čuti
čuti moje srce kako nekontrolirano tuče
od ludila tjerajući krv mojim zaleđenim venama
Moja koža kao da je za tebe satkana
pa tvoji dlanovi klize ravnajući svako pitanje
svaka nedoumica nestaje pod tvojim rukama
Totalno cu se izgubiti u tvom pogledu
i neću se osvrtati jer neću htjeti van odavde
svjesno postajući rob svoje dobro čuvane tajne
Ne osjećam tlo pod nogama koračajući tebi
prateći tvoj trag u mrkom mraku
a opet točno znam kamo idem zatvorenih očiju
Na mojim usnama nema ni riječi ni misli
sve sami osjećaji koji su čežnjom uokvireni
postajem ono što sam oduvijek bila - tvoja.
Blesane
srijeda, 10.03.2021.
TI I JA vs MI
MI- da bi se postalo "MI" trebalo bi? Što? I da li je to "mi" jače od "ja" i "ti"? Postojati i živjeti u dvoje a ostati cijela osoba. Pripadati tom "mi". Osobno uvijek sam apsolutno pripadala sebi i mislim da bi svaki čovjek trebao prvenstveno tako i onda biti uključen u to "mi" a sad do koje mjere...i koliko pustiti korijenje tog "mi" da se saplete oko tog "ja" ili "ti" je pitanje. Da li se može postaviti granica? Kada postajemo mi bitni-ji od mene ili tebe i da li je to vrijedno toga? Zbilja je to kompleksno jer nema granice da ćemo mi trajati pa kada se to raspadne onda ako izgubim svoje ja onda mi ne ostaje ništa. Sigurnije je biti samo "ja" i samo "ti" bez tog držanja za ruku. Najgore je računati na nešto kao na padobran a ono on ne radi i ne funkcionira a ti si skočio...i pljas...ovako si sam i sam biraš sa koje visine ćeš skočiti . hm....idemo ispočetka..
JA - imati svoje ja je neprocjenjivo zbog svoje neovisnosti o nikome. Poznaješ sebe i radiš kompromise sam prema sebi vodeći se samo onim u što vjeruješ a i nisi odgovoran prema nikome osim prema sebi. Da, ponekad si usamljen u svom veselju kao i tuzi ali uvijek se nađe tu netko da ti plješće i da podrži tvoj performans do one mjere koja ne ugrožava to "ja". (Ja znam tko sam i što sam i sa čime raspolažem. Nije da se precjenjujem ali ni podcijenjujem ...i možda nisam najsretnija ni najtužnija ...ali sam generalno dobro.)
TI- ti si netko koga obožavam jer mogu da iz tebe izdvojim osobine koje mi odgovaraju i da konzumiram dio tebe koji mi treba. Nema potrebe da budeš u potpunosti definiran i oblikovan kao ni prisutan jer ti si ti. Neovisan i u svojoj priči si i ti samo svoj ja.
MI- to je ruka u ruci. To je sreća i bol. Ja se reflektiram na tebe i ti na mene. Pripadanje. Ne zna se koje di počinje i koje di završava.... a možda i nije bitno jer i kada sam sama nisam sama....niti si ti sam. Problem nastaje jer je tu rizik da kada netko odluči otići može sa sobom povesti i dio tog drugoga.
Zaključak je...možda je bolje biti "ja i ti" nego "mi" jer je sigurnija opcija za oboje...uzimamo jedno od drugog samo onoliko koliko nam odgovara i samo ono što nam treba. I kada završimo ostaju nam cijeli zidovi.
p.s.- ja ipak želim da budemo bi mi
ponedjeljak, 08.03.2021.
KALKULACIJA
Često se osuđuje ljudi koji žive prema kalkulacijama jer se to povezuje sa financijskim kalkulacijama za stupanje u odnose ali ne bih o tome jer posao sponzorskih veza je u zamahu. Ovo se odnosi na emotivne kalkulacije i da li su uopće moguće. Kažu da je srcem nemoguće upravljati ali ako ga zakineš za određeni podražaj onda ga možeš kontrolirati. Srce je povodljiv organ i ako ga pustite može pomutiti razum. Razumljivo je da srce mora biti napumpano emocijama kao bi stvaralo tu energiju i živu silu da želimo u drugi dan i blesavo se smiješkamo ali srce ne zna da si neke stvari ne možemo priuštiti jer naš organizam ne može baš sve podnijeti. Nismo napravljeni neuništivi. Kalkulacija bi se trebala raditi ponaosob. Sastavite listu želja, potreba i mogućnosti ...označite ono što vam je neophodno i to bi trebala biti razumna baza razuma napravljena za srce. Srce treba imati svoj prostor ali ograničen bez odstupanja. To vam je ko brana na rijeci i ako samo malo popusti i najmanja pukotina može napraviti nesagledive posljedice. Ne kažem da trebamo biti roboti ali granice moraju postojati jer na ovom svijetu nismo sami i postoje ljudi koji ovise o nama. Koje su granice srca? Pa granice srca su dostojanstvo, samoočuvanje, poštovanje, povjerenje, razum. Srce je ludo i kada pomuti razum mi prelazimo te granice te postajemo ranjivi i nigdje nema granicije da neće biti slomljeno a slomljeno srce ostavlja velike posljedice i na razum.
Sad ako će netko suditi neka sudi. Daleko od toga da srce ne treba staviti u kutiju ali ja stvarno nemam mogućnosti da si priuštim plakanje, zidanje sebe na novo, stvaranje sebe na novo...i to se odnosi na sve vrste odnosa. Priznajem samo jednu stvar da boje u životu nisu loše i da je zbilja sve ljepše ali da vadim srce iz kutije samo zato jer je ono poželjelo mislim da ne može. Moj razum velikim slovima udara veto. To ne znači NE prijateljstvu ili ljubavi bilo koje vrste ali ne samo tako...sve sile razuma ću uložiti da sačuvam sebe ali i drugih od sebe. Sad da li je to moguće...budućnost će pokazati. Zato kvačica na razum a x na srce jer trenutno nije u stanju razmišljati a netko ovdje mora biti odrasla osoba.
utorak, 02.03.2021.
BITI SAM
Kažu ljudi često da bolje biti sam nego u lošem društvu ali mislim da lažu. Ok ako se navikneš na samoću jer si dugo sam ali i ti naviknuti nisu sretni (ma što rekli) i vjerujem da bi mijenjali sve da nisu sami...Mislim da ima više oblika samoće.
Biti sam sam u svakom smislu...otuđen od Boga i od ljudi bi se reklo...bez interakcije ili ikakvog vanjskog ili unutrašnjeg podražaja...hm.. ne znam... ne mogu pojmiti kakav je to život. Da li stvarno može čovjek biti potpuno u takvom stanju i spokojan sam sa sobom. Kaj nije u našoj prirodi da trebamo druge da bi opstali...disali...živjeli...hm...i da li je to uopće najgori oblik samoće....ili je gore druga vrsta samoće...
Biti sam a okružen ljudima...čak i ljudima koji te vole i obožavaju a biti sam. I imati interakciju s okolinom i sve što socijalno ponašanje zahtjeva a biti sam. Sjediš s ljudima i gledaš ih i oni ti nešto govore i ti klimaš glavom i čuješ kaj ti govore ali ne slušaš. kao da nisi tu nego si uključen na autopilot . Nisi tužan a ni sretan. Stanje bez stanja iako ti je lijepo dok sjediš na suncu ali ruke ostanu ledene jer fali život u venama. Kao neka mehanička stvar.
Sada koja je gora samoća...biti sam sam ili sam a sa svima? Tko je od te dvije osobe usamljeniji? Zašto ljudi uopće i dolaze u to stanje? Je li to znači na smo živi a mrtvi? Da je nešto od nas uzeto iznutra...ugašeno... Ima li nade za takve ljude?
ponedjeljak, 01.03.2021.
OPCIJA
Kada imaš opciju ili dvije u rezervi to znači da si uspješna i dobro organizirana osoba koja je sebi omogućila "izlaznu" opciju. A što ako si ti nekome opcija a ne prvi izbor? Ako si samo rezerva? Zabava? Hm...više nije tako zadivljujuće i uspješno. Sve je to bilo ok dok se to odnosilo na posao jer je to nekako prihvatljivo zbog prirode poslovanja ali u međuljudskim odnosima nije nešto. Biti nekome samo opcija...opcija... baš tužno stanje. Dobar si ali ne dovoljno dobar da budeš prvi izbor. Iako mi nije jasno ni to da ako imaš pravi izbor da li ti je potrebna opcija.
Što znači imati opciju? Imati opciju znači imati nekoga tko odgovara našem egu. Netko tko nam omogućuje neka zadovoljstva duše ili tijela. I taj netko nije da nam nije drag ali je netko bez koga možemo. Možda će nam biti i žao kada ga ne bude bilo ali preživjeti ćemo. Doći će neka nova opcija da popuni nedostatak.
Što znači biti opcija? Kada si opcija ti si onaj koji čezne da bude prvi izbor...da budeš netko poseban. Često pristaneš na to jer gajiš nadu da će uvidjeti da si ti najbolje za njega/nju jer samo ti znaš kako bi ga volio na najbolji način. Čak i u trenucima kada si na čekanju nađeš opravdanje za takvo ponašanje...pa čak i ako se ljutiš to prođe od samo jednog pogleda i dodira.
Specifično je to stanje i kut gledanja na situaciju...može biti uspjeh a može biti i poraz...hrabrost ili ludost. I baš je to jedna ružna riječ.
