Toliko si mi blizu da moje misli više nisu moje
zapravo ne mogu ni jednu cjelovitu složiti
jer negdje u tvom glasu gubi se moj, nestaje
Sve u meni će da stane kada te budem osjetila pored sebe
zaboraviti ću da dišem dok pokušavam čuti tvoj uzdah
kao da sam omamljena ili barem pijana
Crveni mi se lice od srama da češ čuti
čuti moje srce kako nekontrolirano tuče
od ludila tjerajući krv mojim zaleđenim venama
Moja koža kao da je za tebe satkana
pa tvoji dlanovi klize ravnajući svako pitanje
svaka nedoumica nestaje pod tvojim rukama
Totalno cu se izgubiti u tvom pogledu
i neću se osvrtati jer neću htjeti van odavde
svjesno postajući rob svoje dobro čuvane tajne
Ne osjećam tlo pod nogama koračajući tebi
prateći tvoj trag u mrkom mraku
a opet točno znam kamo idem zatvorenih očiju
Na mojim usnama nema ni riječi ni misli
sve sami osjećaji koji su čežnjom uokvireni
postajem ono što sam oduvijek bila - tvoja.
Blesane
< | ožujak, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kako mi ne bi bila još veća zbrka u glavi moram višak misli pustiti van i napraviti mjesta za nove obzirom da nadogradnja memorije nije moguća...a puna memorija usporava procese...pišem jer pišem i kako bi manje pričala...i možda dobijem od nekoga kakvu reakciju ili kakvu korekciju misli...