Bolji zalet https://blog.dnevnik.hr/boljizalet

četvrtak, 12.03.2015.

Tužna je hrvatska nostalgija

Znate li da je znanstveno dokazano da samo pet minuta pisanja o sjećanjima koja bude nostalgiju pomaže da se osjećamo bolje? Psiholozi kažu da nam zapisane lijepe crtice iz života vraćaju pozitivnu energiju i bude svijest o vrijednosti postojanja. Mi koji volimo pisati oduvijek znamo da pisanje ima iscjeliteljsku moć. Pomaže nam i oslobađa nas od tmurnog raspoloženja i tužnih misli. Drage uspomene najbolji su začin dosadnoj životnoj kolotečini. Sjećanja su poželjna i dragocjena. Dio su naših osobnosti. Ništa nam neće tako brzo izmamiti osmijeh na lice kao sretno sanjarenje. Trebamo samo na trenutak zatvoriti oči. Topla ljetna večer uz more, bakine mirisne krafne, rođenje voljenog djeteta... Smiješim se dok nabrajam i pišem srcem, umjesto rukom. Kratki izlet u prošlost djeluje umirujuće.
Jučer sam na poslovnom sastanku čula zastrašujuću informaciju o nevjerojatnom broju Slavonaca koji su iselili iz Hrvatske u zadnjih nekoliko godina. Većina njih se nastanila u Irskoj. U Dublinu postoji cijela kolonija Osječana. Neprestano se doseljavaju nove cijele obitelji. Pomažu jedni drugima, zapošljavaju se, druže, vesele se i tuguju zajedno. Plaće su sigurne i znatno više nego u Hrvatskoj. Postoje mnoge prednosti, ali i nedostaci života u Irskoj. Zdravstvo je izuzetno skupo, a klima teška za nas južnjake. Vlažna, prohladna, kišovita, depresivna. Unatoč svemu, za mnoge je to obećana zemlja. Lijepa naša ih je razočarala, nije im pružila obećano i otišli su.
Mnogi od nas imaju iseljene članove obitelji diljem svijeta. Život u inozemstvu, unatoč nebrojenim mogućnostima i izazovima, nije lak i često je pun tuge i melankolije. Oni koji su živjeli daleko od domovine najbolje znaju koliko su jaki osjećaji sakupljeni u riječ nostalgija. Mnogi Hrvati u Americi, Kanadi, Argentini, Njemačkoj cijelu godinu žive za dva, tri tjedna godišnjeg odmora u rodnome kraju. Internet im je olakšao komunikaciju i približio je domovinu. Ipak, za većinu naših ljudi nostalgija je neizlječiva dijagnoza.
Nostalgija nije vezana uz obrazovanje, nije vezana uz spol, nije vezana uz godište i uz račun u banci. Vezana je isključivo uz osjećaje. Žalost i čežnja koje se usele u srca i obuzmu tople, temperamentne hrvatske duše težak su svakodnevni teret. Umijeće življenja zahtjevno je i puno odricanja. Zato je lakše ako pišemo. Sjećanja su još ljepša i nadahnutija ako ih oživimo u rečenicama. Povremeni izleti u djetinjstvo i sretnu prošlost omogućuju vedriji pogled u budućnost.
Svima vama koji ste izvan Lijepe naše želim da se što prije situirani i sretni, barem nakratko, vratite kući s osmijehom na licu. I otvorite što prije blog i pišite! Vidjet ćete, pisanje zaista popravlja raspoloženje i stvara nova prijateljstva. :)


Oznake: Dublin, Irska

12.03.2015. u 19:05 • 42 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.