Komentari

boljizalet.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • Bolji zalet

    I za mene je nostalgija nesavladiva prepreka...

    avatar

    12.03.2015. (19:19)    -   -   -   -  

  • Mima

    Moja sestra je u Londonu. Svaki dan me pita sta ima novoga u Zagrebu...

    avatar

    12.03.2015. (19:41)    -   -   -   -  

  • Kanadjanin

    25 godina vec zivim u Kanadi i nijednom nisam otisao nazad niti u posjet. Nemam nikakvu nostalgiju (trenutno) i ako te zanima kad sam se izlijecio od iste, negdje nakon prvih 10 godina .. samo da znas da je nostalgija BOLEST , koja boli i neugodna je i koju treba kao bolest tretirati i koju ne treba podgrijavati odlascima u domovinu nego vise tretirati kao pusenje tj kvitati i zaboraviti u potpunosti jednom kad uspijes. Niposto ne obnavljati niti podgrijavati je.. jedino se tako mozes izlijeciti od nje- ako ti je zbiljam stalo. Inace odlaskom u Hrv. ponovo ces otvoriti stare rane i tako periodicki ponovo obolijevati od nostalgije. Pogledaj tu i tamo Vecernji i kakav Yutube prilog ali za Majku Boziju NE vracaj se vise nikad. Jedino tako ce tvoj um i duh osloboditi se tog mracnog ropstva prema mjestu gdje si rodjena. Lijepo je voljeti svoju Domovinu ali ako se vise nikada ne mislis vratiti (kao ja) onda ti to postaje pretezak teret. Toliko od iskusnog Kanadjanina.

    avatar

    12.03.2015. (19:47)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Potpisujem @Kanadjanina...........I mislim, da u dobrom društvu strane zemlje možeš živjeti kao i svaki kozmopolita.
    Jedino ne razumijem @Kanadjanina : zaželiš li vidjeti svoje žive ako ih imaš?

    avatar

    12.03.2015. (19:53)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nije se lako odlučiti da odeš. A većina dolazi da vidi svoje drage,
    dok ih imaju.

    avatar

    12.03.2015. (20:12)    -   -   -   -  

  • Canadjanin

    Nakon oceve smrti brat i ja povukli smo i majku za sobom (napravili joj papire) ..that's about it.. zena mi je Kanadjanka i imamo njene ovdje. Odvucem je i u Hrv zajednicu ponekad (piknik) kad se bas ono zazelim sa nekim popricati Hrv - ali ne odlazim u domovinu, izbjegavam je ko kugu. Nazalost to je jedini moguci nacin "cold turkey" kako ovdje vele. Ima Mexiko Hawaii Filipini Tajland i Australija ako neko zeli dobro ljetovanje - cesto i jeftinije od puta u Hrv. Razmislite Logicno... ako prekines sa nekom osobom dugogodisnju vezu pa ne ides je posjecivati i plivati s njom u prekrasnom moru svakih par godina, ako se ostavis pusenja ili kocke, pa ne vracas se ponovo starim losim navikama, sretan si da si se izbavio.

    Tako upravo tako i nikako drugacije - treba tretirati i nostalgiju. To je nasa genetska slabost (jer nam nanosi bol) a ne neki uzviseni osjecaj koji treba njegovati stalnim odlascima (i to jos svi odu na Jadran gdje je najljepse iako si npr rodjen u Zgbu ko ja). Onda dodjes sa lovom tamo na ljetovanje i ne trebas raditi, more , sunce, mlade cure i sve ti se cini sto puta ljepse nego sto je bilo i zbiljam je (onima koji tamo zive). Kako onda ne ridati od placa u avionu za nazad (di te ceka posao i obaveze) i kukati jos godinama iza. Ali ovo (di sad zivis i radis) je vjerojatno tvoja realnost a ono tamo je bajka - digod dosao na takav odmor izgledalo bi ti divno . Onda radije odi negdje drugdje pa poslije neces godinama zaliti za mjestima sa kojima nemas emocionalnu, genetsku i povijesnu vezu. Ako oces stalno uzdisati i tugovati za Hrv onda odi u Hrv - odi svake godine ako mozes i cudi se poslije (i pisi unose ko ovaj) kako ne mozes se nikako otarasiti Nostalgije. To je bolest sve sto ti nanosi bol je bolest a ova ima lijeka. Zove se zaborav a zaborav= vrijeme + odsustvo podrazaja. Simple as that.

    avatar

    12.03.2015. (20:39)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Canadian man :

    Imaš opet pravo! Pobrinuo si se za majku , sredio životne navike, stekao bliske i drage ljude koji su te prigrlili i normalno, da je dom tamo gdje je srce. A tvoje je tu : brat , obitelj i majka----ako je živa. Samo pazi : majka je starija žena i taj svoj stav negacije ne smiješ na nju prenositi ( a vjerujem duboko da ne misli kao ti ) jer, stariji ljudi oćeš-nećeš imaju drugačije stavove i tvoj (ne)odlazak u HR s razlozima koje si naveo, duboko bi je povrijedili.
    Imam utisak, kao da se plašiš vlastitih emocija kad bi ti noga dotakla ovo tlo, a miris Jadrana i boja palmi i tamarisa podsjetili : mi smo tvoji.........
    Oprosti ako griješim , ali mislim , da još uvijek NISI dovoljno star da bi kao takav poželio bar jednom, anonimno, ne javljajući se nikome doći na Hvar na.pr i reći : Svijetuuuuuuu-----ovo je moje more !

    avatar

    12.03.2015. (21:24)    -   -   -   -  

  • Bolji zalet

    @Kanadjanin - Drago mi je da ipak svratiš pročitati pokoji hrvatski blog i da se družiš s nama. Hrvatski ti je, vidim, još uvijek jako dobar. Nadam se da si zaista našao svoju formulu sreće. Veselit ću se ako svratiš još koji put. Puno pozdrava iz Zagreba! :)

    avatar

    12.03.2015. (21:51)    -   -   -   -  

  • theMapleLeafForever

    @Anna & Bolji zalet - ma kako da ne bi volio, volio bi vise nego ista , pa nisam ja robot i svi ste vi moji (kako rece Kolinda na inaguraciji koju sam vidio preko Vecernjeg linka) ali ne pijem ako znam da mi skodi i ne idem na Hvar ako bi mi srce proplakalo na njemu (kad se samo sjetim mladosti svoje i jedne cure sa Braca ). Ne razumijete me mozda .. imam ja sve te emocije u sebi , pa covijek sam, ali bi bile 100 puta gori bolovi da ih ovako (umjetno) ne susprezem i moja nostalgija je nostalgijica, onako mala i sitna jer se cijeli zivot borim sa njom. (a mama je putovala doma, sama , srecom jos moze, ima tamo rodbine i prijatelja i zna toliko jezik da presjedne na avion) i to je to. Donese slike, malo se isplacemo i idemo dalje. Hrabri ljudi kazu da nisu bez straha (svi ga imaju) nego oni koji strah mogu kontrolirati..tako i mi koji se borimo protiv N - nismo 100% bez nostalgije nego je samo kontroliramo i nastojimo je ne isprovocirati odlascima na mjesta koja se vole ali nas i jako bole.. ne rimuje se to slucajno .. kisses svima i puno srece Domovini.

    avatar

    12.03.2015. (22:14)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Nekako sam sklon vjerovati Canadjaninu. Živim u Zg-u u kuća-poso režimu, tako da ionako nemam vremena za prijatelje, pa čak ni za rodbinu. Majka me zove na ručak , na drugi kraj grada, a meni kao nemoguča misija. Viđamo se na dječjim rođendanima i drugim proslavama, pa ne vidim kakva bi bila razlika da živim tisučama kilometara daleko. A što se tiće nostalgije, osječam je samo prema razdoblju života u kojem sam bio još zelen. Bilo je puno mogučnosti i opcija, ali kako sam bio prezelen.......eh da.....
    Gotova mi pauza, idem delat.

    avatar

    12.03.2015. (22:16)    -   -   -   -  

  • lion queen

    To je preuveličana stvar. Treba se osjećati svjetskim čovjekom i onda ti je dobro gdje god jesi. Ovo je moja planeta i kamo god idem, svuda sam kao kod kuće. Istina je da je kod kuće lijepo, ali je lijepo i svuda drugdje. Svuda je na neki drukčiji način lijepo. I svuda možeš doći i otići.. Danas udaljenosti ne znače ništa. Baš ništa.

    avatar

    12.03.2015. (22:58)    -   -   -   -  

  • Iris

    Nema to veze s putovanjima i udaljenostima. Tamo gdje odseliš stvaraš dom. Nije lako u tuđem svijetu stvarati dom...uvijek nešto fali.

    avatar

    13.03.2015. (11:47)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    slažem se s Iris, mi se potucamo već pet godina, iako samo u granicama Hrvatske, vjerujem da je nostalgija još gora i da je još teže ako si u stranoj državi, gdje ti čak ni jezik nije poznat. meni nedostaje Slavonija i želim se vratiti, ali se bojim da će u tom čekanju život proći i da će, što vrijeme više prolazi, to sve više postajati nemoguća misija.

    avatar

    13.03.2015. (13:36)    -   -   -   -  

  • double-trouble

    svi koje muči nostalgija - dobrodošli natrag u domovinu
    ako se mogu priviknuti na minimalce ili neisplate plaće

    avatar

    13.03.2015. (14:13)    -   -   -   -  

  • Neverin

    postavio sam si okvir 10 godina napornog rada da izrežem svoje malo mjesto ovdje unutar Hrvatske u kojem neće biti dopuštena sva ova polit demagogija koju se mora oš-neš slušati iz medija. Dušu bi dao da ne znam tko je Đapić ili Šeks, a znam. I zato ću napraviti svoj mali bunker od hrvatske stvarnosti u Hrvatskoj. Nema tog osjećaja kad sam u šumi. To je antipod od osjećaja krivnje i nepravde kojeg osjećam za šalterima banke i općine. Ali ništa od toga nebi imao da me obitelj ne gura tako da shvaćam zašto ljudi odlaze i ne krivim ih. Mada bi bilo pametnije da ih zajedno svrgnemo s vlasti i nogom u guzicu odfikramo u nekavku Libiju nek se oni jebu s raznim Pusićkama i Milanovićima...

    avatar

    13.03.2015. (16:58)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Ja volim moju Hrvatsku. Bilo je u ona vremena dosta izazova; otići ili ostati. Tada se odlazilo u Njemačku, Austriju, Švicu, Novi Zeland, u Kanadu manje. Nisam otišla jer se moglo i ovdje pristojno živjeti. Danas putujem i živim na tri adrese: Hrvatska, Italija, Irska i lijepo mi je. Priznajem da znajući kako ću se nakon nekoliko mjeseci ponovo vratiti u moj Zagreb nemam nikakvih problema s nostalgijom. Isto tako se veselim životu i u drugim sredinama. Ono što mi je zanimljivo je želja otputovati, koja stalno raste kada duže vrijeme ostanem u Zagrebu. O preseljenju do kraja života nikada još nisam razmišljala, no to s obzirom na moje godine, a i to što mi je najveći dio familije u Hrvatskoj, mislim neće doći u obzir. I još da dodam kako je nostalgija normalan osjećaj kojeg nije potrebno gušiti, ali se treba znati nositi s njim. Pozdravljam te i dodajem, kako je na jugozapadu Irske možda nešto bolja klima.

    avatar

    13.03.2015. (17:00)    -   -   -   -  

  • Gastarjbarter

    Kad smo mi 70-80-90 sljakali po baustelima u Germaniji onda su nas ismijavali i podkubavali i zvali nas pogrdnim imenima, trazili samo da donesemo marke i da ih potrosimo i ulupamo u kucerine ovdje. Nasa djeca doma nisu ni poznala tatu , on je bio stranac koji dolazi ponekad doma. Neka neka - dosla maca na svoje. drago mi je da danasnja mlada generacija (kojekakvi BBB i slicni) moraju ponovo trbuhom za kruhom ko mi nekad. Nek i oni vide sta je kruh sa sedam kora. Sad vidim placu kako im je jaaako tesko vani a ja sam vozio kamion 30 godina u Svabiji i onda za dugi vikend i svaki urlaub pravac Zagorje pa vozi cijelu noc nakon sto sam vec odvozio svoje u spediciji. Ova generacija smatra da im se sve mora dati na izvolte. Pa nije bilo poslova ni onda i onda smo odlazili na rad vani i niko nije dramio ko ovi danas koji misle da im drzava je duzna sve osigurati.

    avatar

    13.03.2015. (18:44)    -   -   -   -  

  • Takva

    Slažem se sa lion queen, ma cijeli svijet je moj; a dom je tamo gdje se svakog dana želim vratiti. S osmijehom :) I pisati...

    avatar

    13.03.2015. (21:59)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Zanimljivo, jučer sam na Svooda (naši irci znaju o čemu se radi) postavio:

    I spend a beautiful year in Ireland and years and years around US, Europe and Russia but ... This video is about my home country, Croatia. Must see.

    https://www.youtube.com/watch?v=YJXMaLHimiY

    avatar

    13.03.2015. (22:59)    -   -   -   -  

  • Monali

    "Povremeni izleti u djetinjstvo i sretnu prošlost omogućuju vedriji pogled u budućnost." E baš to, potpisujem ;)

    avatar

    13.03.2015. (22:59)    -   -   -   -  

  • bellarte

    ...prije dok sam bio mlađi i imao ambiciju da odselim u švicu,zbog jedne ljubavi..a eto nisam,pa me ne hvata nostalgija...osim za dobrim vremenima koja su bila gora a zapravo bolja,dobro nisam imao mob.dva auta,kompjuter,internet,cak ni telefon..no bio mi je veći osjećaj sreće nego danas uza sve to...no to je mozda individualno od covjeka do covjeka

    avatar

    14.03.2015. (00:01)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    Nista gore si covjek ne moze napraviti u inozemstvu od druzenja sa zemljacima. Osobno od njih bjezim ko vrag od tamjana, tako nema nikakve sanse za integraciju u drustvo. Inace ni mrtva se ne mislim vracati u domovinu koja mi je dala nogom u guzicu. Iz navike svratim pogledati na blog.hr sto se dogadja (uglavnom nista), preko fejsa kontaktiram s nekoliko ljudi i to mi je domovine vise nego dovoljno.

    avatar

    14.03.2015. (00:44)    -   -   -   -  

  • big_K

    Svi oni koje znam a koji se godinama uspjesno nose sa nostalgijom manje vise izbjegavaju domovinu i njene sadrzaje. Hrv je divna zemlja i zato ju je tesko zaboraviti (kao neka Sirena iz daljine priziva te ..dodji dodji ozivicu ti uspomene djetinjstva i mladosti tvoje, nahranicu te onim sto ti je blisko napojiti sokom utrobe koja te othranila, gledati ces doline svog djetinjstva i mjesta gdje si prvi puta ljubio zarom mladosti, obici grobove svojih predaka, govoriti jezikom kojem te majka ucila, samo dodji).

    Sve je to OK dok traje zanos, dok si tamo ali onda kad odes zapocinje tormenting.. ljudi prebole i Ebolu ali mnogi su bespomocni kad dodje do Nostalgije koja ti izvrne zeludac, pritisne te da ne mozes disati i natjerate na plac. Dobijes knedlu u grlu i slabost u koljenima na tri takta himne, na pojavu repke na svjetskom, na youtube video od 30 sekundi o skoku u vis ili bacanju kladiva, na Kolindin govor na staru muziku iz doba svoje mladosti, na broj starog Alan Forda, na nagovjestaj bilo cega odande.

    Ako to nije bolest onda ne znam sta je. Ljubav je doduse pozitivna kategorija ali kao sto te ljudska ljubav moze zaraziti AIDSom, gonorejom i Herpesom tako te i ova rodoljubna moze rasturiti od ceznje i bola. Vi koji ste ostali tamo ne mozete to razumijeti a mi koji smo davno otisli ne mozemo to opisati ni podnijeti ..

    avatar

    14.03.2015. (03:16)    -   -   -   -  

  • borivoj

    bit će bolje...

    avatar

    14.03.2015. (08:48)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Nije ih razočarala lijepa naša domovina nego hrvatska država, koja nije u stanju osigurat normalne uvjete života za svoje građane.Domovina , je oduvijek tu, postojala i postojat će a sistzemi i države se mijenjaju!

    avatar

    14.03.2015. (09:24)    -   -   -   -  

učitavam...