neverinov blogneverinov blog

Buvljak u Volosku i Preluci







Kako definirati Volosko? To vam je malo ribarsko mjesto koje je nastalo kao izlaz na more grada Kastva (i to je razlog zašto se Preluka s druge bande zove tako).

Sada je dio Grada Opatije koji ga je bratski okružio u stisku, ali koji je sačuvao ono svoje u tijesnim kalama i skalinadama prema moru. Ako prođete obalom pored birca Surf, čut ćete kod lokalne ekipe uz briškulu više "mona" po glavi stanovnika nego igdje drugdje. Mjestom dominira crkva Sv.Ane.






Ovakvu sam imao i ja nekad, davno.




Andrija Mohorovičić s odobravanjem prati zbivanje (ipak je on domaći).




Poznati mandrač.




Ovaj buvljak na Velom Mulu je umjetnički nastrojen. Ima stare robe ma ima i više novih stvari raznih udruga i pojedinaca.




I onda super pozitivna Linda nakon kave ili čaja pokazuje da ples po žici nije samo figurativna stvar.






















Na Preluci je pak bio onaj klasični buvljak sa starom kramom. Ja sam našao povoljno Komplet za ličnu zaštitu građanina iz '64.




I tipkača mašina koja me odmah podsjetila na istoimenu prijateljicu.


Post info
30.03.2014. (16:31)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zelena Čistka - 26.travnja 2014





Izvrsni rezultati prošlogodišnjih akcija poticaj su da ove godine budemo još jači i još bolji. 2012. godine uključilo se 41.558 volontera u 161 jedinici lokalne samouprave te je očišćeno čak 3.746 tona otpada. U 2013. godini odaziv volontera bio je još i veći. Sudjelovalo je gotovo 50.000 volontera, 198 jedinica lokalne samouprave a očišćeno je nešto manje od 4.000 tona otpada.

Stoga će se 26. travnja 2014. godine još jednom udružiti napori kako bi pokazali koliko nam je važan okoliš i priroda, te što sve možemo i spremni smo učiniti u samo jednom danu. Pridruži se i ti! Osjeti zajedništvo i pozitivu koja će nam, promjenom našeg odnosa prema okolišu i prirodi, te zbrinjavanju otpada, omogućiti bolje sutra!

Na ovom linku možete pratiti koje su se općine i gradovi pridružili akciji. Crveno je tek za kontaktirati od cura iz udruge Žmergo, žuto su općine koje su se odazvale, ali još uvijek nisu poslale službeni dopis koji to potvrđuje, zelenu su one koje su taj dopis poslale i crno su one koje nisu prepoznale važnost ove akcije.

Ja sam kordinator za općinu Mošćenička Draga. Dobite ćemo dvije baje od komunalca u dogovoru sa načelnikom Ratkom Salamonom (ovdje mu se i zahvaljujem) i počistiti u zdravom rivalitetu jednu lokaciju kod Brseča u jednu kod Mošćenica. Nadam se da će biti dobar odaziv mladih i starih. Ako je netko voljan može se priključiti nama ili najbližoj akciji pred svoga mjesta stanovanja.




Don't be shy!


Oznake: okoliš, ekologija

Post info
28.03.2014. (10:32)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Claustra Alpium Iuliarum: kameni zatvarači Julijskih Alpa






(Najveći kulturno-povijesni spomenik u Hrvatskoj kao prilika za revalorizaciju, znanstveno istraživanje, međunarodnu suradnju i turizam)


Predavač:

mag.arh. Mario Zaccaria

Svi oni koje zanima rimska povijest i njezino Carstvo su vjerojatno čuli za Hadrijanov i Antoninov Zid u današnjoj Engleskoj odnosno Škotskoj. Vjerojatno su čuli i za limes na Dunavu i Rajni koji je stoljećima pružao otpor germanskim plemenima u njihovim nakanama invazije ili pljačke na bogatog susjeda.

No malo njih zna za Claustru Alpium Iuliarum, odnosno „zatvarače Julijskih Alpa“ kako ih imenuje visoki službenik, vojnik, prijatelj cara Juliana Apostate i povjesničar iz 4 st. nove ere, Amijan Marcelin. To je sistem zidina, utvrda, kula i gradova, jedna čitava vojna oblast, koju je dao graditi car Galijen (250-258 n.e.) ili njegovi nasljednici Klaudije II Gotski i Aurelijan, kako bi zaustavili barbarske horde nakon probijanja limesa na Dunavu. Postojanje tako ogromne infrastrukture, najvećeg kulturno-povjesnog monumenta bi bio prigodan teren za međunarodnju suradnju u osmišljavanju turističke destinacije na prostoru brojnih općina po kojem se prostire, uključujući Grad Rijeku.

Predavanje će se održati u Klubu Sušačana, F. Račkoga 1 b
u četvrtak, 27. ožujka 2014. godine u 19.00 sati

ULAZ JE SLOBODAN
Post info
25.03.2014. (15:39)
16 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Moderni predator





Nakon divnog dana provedenog u šparogiranju i obilasku obiteljske šume




asistiram sceni lova moderne mačke u kontroliranim uvjetima.
Post info
17.03.2014. (20:52)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Sadim li ga sadim





Nije ovo post o Brankovoj guzici već o sadnji češnjaka. Prvih 327 kvadratna metra su jako blizu ceste Brseč-Mošćenice i to je logično mjesto na kojem ćemo krenuti saditi.




Brsečki češnjak je krcat antioksidansima, ljubičast jednom kad ga se očisti od vanjske kore. Po metodi pokušaja i pogreške ustanovili smo da je za dvije kile potrebo cca dvadeset kvadrat.




Trenutak odmora dok traje obnova.

Kilo češnjaka u idealnim uvjetima daje osam kila što znači da nas u srpnju čeka 16 kila. Prije toga treba još samo treba pobrati izdanke koji mu uzimaju snagu i koji je dobar (kako kažu) s jajima.

Onda sadnja počinje opet u rujnu, za što treba unaprijed očistiti okolone terene koji su mi dani na plodokorištenje i tek tada počinje prava priča, kada ćemo (opet u idealnim uvjetima) ubrati 128 kila. Većina ide opet u dasnju dok ostatak ide u marketinško/promotivne svrhe.

Kažu da je tip koji je osmislio samoljepljive papriće prvu rundu tajnicama dao besplatno. Kad su se navukle i potrošile papriće opet su tipa tražile da im da. Samo što je tada bila naplata. Na kraju ispada svejedno: droga, samoljepljivi papirići, češnjak, prvo za džabe vidiš koliko ima više smisla od kineskog, a onda kad ga ponovo potražiš, naplatiš naš trud.




Finalmente. Svako malo provjera i puno čekanja. Samo da mi ga se ne dočepaju četiri moguće boleštine koje vrebaju nad ovim smrdljivcem.




Pošto smo ranije gotovi, preostalo vrijeme koristimo kako bi očistili prilazni puteljak. Lijepo ga je vidjeti, ima kameni obrub.



Svašta nešta ima na tim livadama i šumama. I svakakvi se poticaji za njihovo održavanje dobivaju. Dok s druge strane kreće uskoro oporezivanje za vlasnike (ili posjednike, što nije isto) koji ne koriste vlastite parcele. Vjerujem da će se jednog dana desiti pravi mali boom izletnika što sijeku i sade na svojim terenima samo da im država ne zapapri.

Ako hoćete poticaje najbolje je osnovati OPG (obiteljsko poljiprivredno gospodarstvo) i to kao dodatna djelatnost, znači do 50% vašeg vremena koji koristite na terenu, jer u slučaju 100% država odmah iščekuje porez. Još je jedna mala nelogičnost, nezaposleni koji otvaraju opg si moraju istog mjeseca počet plaćati staž i zdravstvo, što je malo nategnuto ako tek čekate urod, a nemate prebijene kinte.

Zato se savjetuje već zaposlenima ili penzićima da preuzmu na sebe osnivanje opg-a, oni ta davanja nisu dužni.

Osim poticaja za sadnju ili održavanje šuma (super mi je silvikultura, već je jednom spasila Europu, nakon rasapa Rimskog carstva, kad su kampanje bile toliko devastirane, gradovi ispražnjeni da je samo šuma hranila ljude) postoje i poticaji za prodaju što znači da pikiram na ekomarkicu koja dopušta samo 5% nekakvog onečišćenja (zrak, dalekovod) dok ostatak od 95% mora biti biološkog podrijetla bez kemijskog špricanja.

Svakako predlažem onima čije misli idu u tom smjeru da se raspituju što su to LAG-ovi kako bi mogli dobiti sredstva preko njih. LAG se kandidira i zatim se gospodarstvo ili udruga kandidira kod LAG-a za poticaje.

Ova zemlja nije bila krištena barem 60 godina tako da se zato ne trebam brinuti. Zapravo je toliko odležala da joj ne treba ni gnojivo. Kako je odlazak u industriju tijekom zle Juge (pu pu pu) učinio da se poljiprivreda napusti, onda si možete zamisliti koliku enormnu količinu neprskanog zemljišta posjeduje ova država. Ponekad je naporno gledati koku na zlatnim jajima koje istovremeno naši alhemičari na vlasti uspjevaju pretvoriti u splačinu.




Kako je najbolje na jednom mjestu, već kad si tamo, osmišljavati još nekoliko projekata, onda smo tako bacili oko na veprinu čiji je korijen jako ljekovit. Od njega smo mislili krenuti sa proizvodnjom eteričnog ulja. Ionako ga ima ko pljeve, ionako moramo očistiti okolicu i zašto ne koristiti što više onoga što ti daje područje.




Oštroliska ili metlika je zajeban igrač, korijen se treba iskrampat. Od metlike se može napraviti metla za po vani pošto su listići i stabiljka dosta solidni. Opatijski komunalac možete vidjeti sa takvim metlama tijekom vaših ranojutarnjih vožnji na posao.

I zato pregledajte vaše gruntove, raspitujte se o katastarkim česticama vaše obitelji jer je krajnje vrijeme za otvaranje opg-a i sadnju. Uskoro će nam uvaliti moratoriji - zabrana nove sadnje kao sa vinovom lozom i maslinama. Znate da su naša potrčkala poslušna i da će se moratorij provesti ako im narede. I zato trk u srediti papire sa zemljom. Nije nužno biti 100% vlasnik, koliko je bitno biti posjednik i imati pravo na plodouživanje zemlje. Raspitajte se kod savjetnika, postoje razni u raznim državnim agencijama, npr. Savjetodavna služba. Surfajte i upijajte informacije o tuđim iskustvima, npr. Agroklub.

Povezujte se sa onima koji imaju sličnu briju i ciljeve, npr. Grupa Solidarne Razmjene.


Zašto sve ovo pišem? U istoj smo barci, ako bude bolje vama bit će bolje meni i obrnuto.




Ne budi ljen još smo i šparoge brali kojih tamo ima u izobilju.


A sad počinak jer sutra vodim grupu Vikend Planinara na Perun. Over and out.


Post info
15.03.2014. (21:44)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Velo Selo i Plužini





Velo Selo (kao što rekoh naglasak je na oba o) je napuštena gospodarska jedinica ispod Presunca i Stepče. Iako nemate osjećaj s magistrale da tamo ima ičega, zapravo postoji dobrih sat vremena hodanja po cik caku punog ograđenih vrtača, suhozidnih terasa i leha.










Nažalost je nona koja je bila naslonjena na prozoru odletila hitro nutre kad sam posegnuo za fotoaparatom.







Nekako mi je utješno vidjeti da vrše još uvijek postoje. Kako mi je susjed škampar naviknut sam gledati te gajbe po portunu zgrade.










Stepča.




Kvota 141. Gledamo u nekadađnju granicu Mletačke republike i Austrijskih nasljednih zemalja (ili Kranjske ako želite). U klancu teče bujični potok Supoti (po dgu, a po Liburnijskim temama potok Slatina), a s druge bande su Baći (sa crkvom Sv.Katarine) i Paroni (želim se ovdje upustiti u jezikoslovnu avanturu: Paroni dolaze od talijanske riječi kojoj je hrvatski korijen riječ 'gazda).

Nažalost, on-line topografska karta državne geodetske uprave je puna pogreška jer su popis u '70-ima vodile "budale iz Zagreba" - po riječima prijatelja Kuzme.

Nitko ne pita lokalce, a taj jedan put kad su ih pitali prilikom izrade Jozefinskog omjera, onda su se pametni lokalci dosjetili izmišljati pogrdna imena za svoja mjesta misleći da tako čine budale od austrijanaca. No, ipak Jozefinski katastar ostaje blago informacija.

Ovo je sada granica između Istarske i Primorsko-goranske županije.






Toponimi katastarskih općina Martina i Brseč.

Toponimi su dio naše povijesti. Oni otkrivaju za što su naš stari koristili prostor (gradine, nekropole, šume, sjenokoše, livade, rtovi, plaže, porati ecc).

Oni su ujedno srž i opis našeg okoliša. Trebamo ih njegovati jer sve više zaboravljamo i betoniramo bez pitanja.

Ovo je topografska karta iz Liburnijskih tema u članku Željka Škalamere, str.83.





Uvala Stupova sa spremištima za barke. Neki pametnjakovići su betonirali bez da armiraju tako da im je to more lijepo potkopalo i sad to liči ni na što.







Stanislav Gilić, Obalna toponimija Brseča, str. 88.








Nevjerovatno mi je kako si ljudi dopuštaju nešto raditi bez prethodnog planiranja. Iza plaže se nalazi crno muljasto jezerce puno smeća. I upravo je nevjerovatno kako kamenčići plaže to filtriraju do te razine da izlazi poptuno čista voda (koju nismo pili).





Nije gnjurac.




Kameni toranj, pogodan kao međa.




Uklopili su se neizostavni bunkeri talijanske vojske.




Na Liburniji, kao i u Istri, nije bilo skidanja ovog djela javne memorije.





Ovaj je dvor jednim prednjim dio ukopan u brdo. Što je česta pojava i za prapovjesne kuće.

U navođenju karakterističnih elemenata ovoga prostora bitno mjesto
svakako zauzima i - dvor - objekt pravokutnog tlocrta, suhozidne gradnje, visine na jedan
pod, s originalno vegetabilnim materijalom kao pokrovom. Ima jedan, ulazni otvor,
najčešće na dužem pročelju, te još jedan na zabatnom pročelju za ostavu sijena na
gornjem podu dvora. Služio je kao sklonište za ovce kao i za privremeni boravak ljudi u
slučajevima kada je bio udaljeniji od stambenih objekata. Dvor kao kulturološka pojava
specifičan je ne samo za opatijsko zaleđe već je takav gospodarski objekt prisutan u
daleko širim granicama - od Istre pa sve do pred sam vinodolski kraj. Taj kulturni
element ukazuje da su ovčarstvo i poljoprivreda bile primarne ekonomije toga prostora
koje su se odvijale upravo u malim zabačenim cjelinama formiranim daleko od mora, na
plodnoj zemlji. Ipak, taj je prostor komunicirao s obalnim područjem pa su tako i danas
jasno vidljivi tragovi starih komunikacija, prvenstveno onih vertikalnih, od središta u
zaleđu prema moru. Oni su od izrazite važnosti za razumijevanje i rekonstrukciju načina
življenja ne tako davne prošlosti, jer je upravo zaleđe prostor prvotnog naseljavanja tog
područja.


Prostorni plan prirode Učka, str.75.




Što li su ovdje spremali, svijeću? Traga plamena ni.




Dalje prema jugu (oko 5 zračnih km), Boligrad. Sljedeći tjedan idemo na tu prapovjesnu gradinu sa zidinama u spiralu.




Sisolu se ni najmanje ne sviđa moja najava pa se sav nešto smračio.




U blizini nalazimo na improvizirani stolić (za marendu?).




I dok smo pod budnim okom nepomočnih ludih sisolskih krava pretraživali okolicu, ukazala nam se napušteni posjed.



Uberi teksturu.



A tek škaline...





















Post info
11.03.2014. (22:58)
30 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad potreba stvara vrlinu




Jučer je u Zavičajnom muzeju Drenova bila projekcija o tome kako su Kubanci prebrodili ekonomske sankcije koje su im uvele SAD i koje su dovele do humanitarne krize.

Kad sam ga odgledao shvatio sam da je to nužni korak promijene koji se ima napraviti unatoč trenutnim nesposobnim veleizdajicama na vlasti. To je sve ono što su nas učili na fakultetu. Da shvatimo društvene promijene kroz materijalnu kulturu i društvene fenomene, ali i da nađemo odgovor kako ih prebroditi.

Energetska neovisnost, permakultura i građanska solidarnost su recepti koji mogu našu malu junkie zemlju spasiti od neminovnog kolapsa koji nas čeka.




Sutra idem sa prijateljima koji uviđaju istu stvar da i pokrećemo sadnju brsečkog ljubičastog češnjaka.

Ako uguglate "brsečki češnjak" bit će vam i jasno zašto baš taj. Prvi rezultat je dovoljan.




Onima koji nam se smiju i kritikaju s floskulama "više akcije manje parola", a sami provode vrijeme klafrajući kako ova država ne vrijedi ni pišljivog boba (ne poduzimajući pritom ništa) ne predviđam svijetlu budućnost.


Kulturna baština (arheologija), turizam i poljoprivreda su naša niša.


Vrijedni Egipćani su se pripremali zahvaljujući Josipovom snu o sedam debelih i sedam mršavih krava.

Dobro nam je sada unatoč rezanju plaća, ali jednog dana nećemo jesti štampane papiriće, a hrana će uvijek trebati. Ne mislim da ću se brzo obogatiti, ali sistemom pogrešaka i pokušaja je bolje krenuti nego nadati se da će nam Milanović i Karamarko, notorne krvopije, srediti gospodarksu situaciju.


Ako nekoga zanima može nam se pridružiti. Bar radiš za sebe, a ne radi drugoga.


I ako će nekome trebati sadnice i želi ih razmjeniti postoji Grupa Solidarne Razmjene.


Promišljaj, razmjenjuj i djeluj i nemoj si dopustiti da te pretvore u socijalni slučaj. Ne želiš ostariti gledajući Šeksa na tv-u, vjeruj mi.


Poželite nam sreću.









Post info
07.03.2014. (13:33)
35 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zagore i Ljubo de Karina









U nadzoru sam imao prilike mnogo slikati okolicu pa mi se čini da ovo s vremenom postaje svojevrsni ciklus. Tako da ćete morati trpiti još neko vrijeme smucanje po ovom djelu Primorja ili Liburnije, kako vam više paše.

Vela Vrata i Cresko-lošinjski arhipelag sa Liburnije. Odmah s ljeva iako nepotpuna, Tramuntana, Komorišćica, Valunska vala, Martinnšćica, Osoršćica, Zeča i Unije.




Vrijedni trajekt iz Jadrolinije plovi po redu plovidbe, a pored njega igra sunčevih svijetlosnih koraka. Uvijek zamišljam da je to Veli Jože kako izlazi iz mora i penje se na Učki. Netko će se sad pitati što to ja konzumiram.




E ovo je pak ono što se kaže školski primjer primorske kuće.

Južno od Brseča pa sve do granice sa Istarskom županijom se nalaze ne sasvim napuštena naselja koja su pravno gledano zaštićena kao ruralna cjelina, ali to opet ništa ne znači ako su se ljudi odselili. Pogledajmo što kaže Registar kulturnih dobara na stranicama Ministarstva kulture RH.

Ruralnu cjelinu Zagore-Brseč čini više zaseoka: Zagorje, Stepča, Franeli, Krsonji i Ivaniši, koja su primarno bila srasla s kraškim pašnjacima, omeđenim suhozidima, a potom protegnuta uz naknadno trasiranu cestu koja ih je prividno razdijelila na gornju i donju zonu. Većinu objekata nekoć su činili gospodarski kameni objekti, dvori, s istaknutim zabatnim dijelom nad krovištem pokrivenim biljnom građom, a potom i stambeni objekti s konobom u donjem dijelu i vanjskim kamenim stubištem do natkrite terase na katu, te polukružnim ognjištem, tornicom. Povijesno i kulturološki gledano ova zona ima uporište u liburnsko-slavenskoj zajednici.





Ova pasina je nepovjerljiva na početku kao i sami vlasnik, ali će se pokle doći kokolavati kad uvidi da ste s vlasnikom popričali pa je ovaj saznao "čigovji si?".







Većina kuća je napuštena i stvari u njima su puštene na propadanje. Ne možeš od znatiželje ne ući unutra, a opet imaš osjećaj da si pod prismotrom.





Ako ičeg ima dobrog u napuštenim kućama (koja formulacija) onda je to da možeš vidjeti presjek u zidu, materijal i tehniku s kojom su se stari majstori koristili. Ovo me podsjeća na kuće u Ohridu koje su napravljene u pisé tehnici (kako se kaže na talijanskom, a hrvatski termin ne znam), što bi trebalo značiti da su gajbe slame obložene tucanom zemljom.



Starija Singerica od one koju ima moja nona.






Štala.







Blicem pokušavam shvatiti što ima unutra. Pari mi kao pregrada za stoku. S druge strane je ograđeni prostor kao za kokoše. Nona mi poveda da su oni svi zajedno spavali u istoj prostoriji sa životinjama.





Nakon što smo profantazirali kako bi bilo lijepo napraviti revitalizaciju ove etnografske sredine i što bi stranci dali samo da imaju na raspolaganje ovako mjesto, krenuli smo preko puta magistrale gdje u svojoj čudesnoj galeriji stvara kipar Ljubo de Karina.




Lako ga je naći pošto postoji smeđa tabla koja označava njegovu galeriju. Naišli smo na jednog prašnjavog čovjeka u kombinezonu i upitali ga ako zna gdje je kipar koji je osmislio skulpture na Aleji glagoljaša, Baški, Tramuntani i drugom mjestima na Kvarneru.




Malo smo se iznenadili kad se predstavio kao traženi umjetnik pa se onda još i šalio da mu je galerija šupa u kojoj su bili grezi komadi kamena. Na moj očiti upitnik iznad glave (od nepoznatih ljudi nikad ne očekujem na početku pošalice) priznao je da se samo zeza i da će nas prođirati po svom imanju punog radova od kamena i drva.




Pošto nisam povjeničar umjetnosti i nisam u stanju opisati nešto što još uvijek nema neku povjesnu vrijednost kompliciranim rječnikom, a nekako se suzdržavam od monotonog korištenja riječi "lijepo" i "divno" ostavljam fotografije vama na uvid pa vi procjenite da li vam se sviđa ili ne. Valjda je i vrapcima jasno da se meni sviđa. De Karina radi s kamenom i drvom, ali jedno od najboljih stvari su mi drveni oblutci obloženi broncom.



































E na ovo se moram osvrnuti, znači ovdje se ograo sa živom stijenom što me podsjeća na čišćenje arheološke sonde radi fotografiranja.
















































Sljedeći vas put vodim u Velo Selo (s naglaskom na oba o).





ps. I jedna vrulja za kraj.



Post info
04.03.2014. (22:42)
20 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Majmuniranje





Noge me bole od plesanja i stajanja kao da sam igrao nogomet, ali se isplatilo.




Prijatelji iz daleke nam Merike i seka.




Stari se. Već sam u 10 navečer bio toliko umoran da san šal spat. Osjećaj ispušnog ventila i prizivanja proljeća je opet upalilo.
Post info
03.03.2014. (11:00)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Mozak sutra ostavljam doma




Zadnje pripreme su zgotovljene i sve su moždane vijuge i fizički napor potrešeni za sutrašnje bunilo. Sestra i ja idemo na prijem kod gradonačelnika i uzus je donijeti poklon od svake grupe.

Pošto smo mi zajebani i volimo kad se drugi zajebu, onda se već smijemo onome koji će si doma maznut ovu bocu misleći tko zna kakvo vino, a ono Korčulanka od 15 kun. Da mi je vidjeti tu facu koja misli da će si popiti nešto gratis na naš račun.







Eto, imate eskluzivu od mene sada pošto sam sljedeća dva dana po iskustvu ukomiran. Uživajte u životu aš je život prekratak da bi proveli u tugi.


Nemojte biti emo sutra!









Oznake: Inšempijano blago

Post info
01.03.2014. (16:08)
13 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>