Jučer je u Zavičajnom muzeju Drenova bila projekcija o tome kako su Kubanci prebrodili ekonomske sankcije koje su im uvele SAD i koje su dovele do humanitarne krize.
Kad sam ga odgledao shvatio sam da je to nužni korak promijene koji se ima napraviti unatoč trenutnim nesposobnim veleizdajicama na vlasti. To je sve ono što su nas učili na fakultetu. Da shvatimo društvene promijene kroz materijalnu kulturu i društvene fenomene, ali i da nađemo odgovor kako ih prebroditi.
Energetska neovisnost, permakultura i građanska solidarnost su recepti koji mogu našu malu junkie zemlju spasiti od neminovnog kolapsa koji nas čeka.
Sutra idem sa prijateljima koji uviđaju istu stvar da i pokrećemo sadnju brsečkog ljubičastog češnjaka.
Ako uguglate "brsečki češnjak" bit će vam i jasno zašto baš taj. Prvi rezultat je dovoljan.
Onima koji nam se smiju i kritikaju s floskulama "više akcije manje parola", a sami provode vrijeme klafrajući kako ova država ne vrijedi ni pišljivog boba (ne poduzimajući pritom ništa) ne predviđam svijetlu budućnost.
Kulturna baština (arheologija), turizam i poljoprivreda su naša niša.
Vrijedni Egipćani su se pripremali zahvaljujući Josipovom snu o sedam debelih i sedam mršavih krava.
Dobro nam je sada unatoč rezanju plaća, ali jednog dana nećemo jesti štampane papiriće, a hrana će uvijek trebati. Ne mislim da ću se brzo obogatiti, ali sistemom pogrešaka i pokušaja je bolje krenuti nego nadati se da će nam Milanović i Karamarko, notorne krvopije, srediti gospodarksu situaciju.
Ako nekoga zanima može nam se pridružiti. Bar radiš za sebe, a ne radi drugoga.
I ako će nekome trebati sadnice i želi ih razmjeniti postoji Grupa Solidarne Razmjene.
Promišljaj, razmjenjuj i djeluj i nemoj si dopustiti da te pretvore u socijalni slučaj. Ne želiš ostariti gledajući Šeksa na tv-u, vjeruj mi.
Poželite nam sreću.
Post je objavljen 07.03.2014. u 13:33 sati.