Ova me fotografija redovito tjera u wc i zato odluku o njenoj izradnji ne treba nipošto potcjenjivati. Ipak nečemu služi.
S obzirom da smo u krizi i da ne proizvodimo niti čačkalice (pored toliko drva).
S obzirom da je Mirando omogućio robovanje za 1600 i gubitak vrijedne godine života da bi se netko iživljavao na tebi, i time samo snizio srušio cijenu rada (hvala ti Mirando, koristan si ko gnojna infekcija).
S obzirom da hrvatski fakulteti, zavod za zapošljavanje i poslodavci nisu povezani (nakon "samo" 23 godine postojanja ove paradržave) pa se dešava da netko ide diplomirati nešto za što ne postoji potražnja.
S obzirom da ove mjere koje imamo su sve palijativne i da ne treba vjerovati državi koliko crno ima pod noktima, ni kad govori da će u idučoj godini za zapošlljavanje iz EU doći pusti milioni (o da, možda ih bude, ali svi će oni biti potrošeni na gluposti kao otvorene tribine na kojima se uvijek nekako mudro zaključi da treba dati prostor mladima i kako treba stvoriti klimu pogodnu za otvaranje radnih mjesta - dobro jutro Kolumbo!).
S obzirom da iako imamo prividni ustroj države, ali ako zagrebeš odmah ispod površine nemaš pojma (niti oni među njima) tko je zadužen za što, pa te šalju na različita mjesta samo da te se riješe.
Jedino i jedino što trebate vjerovati savjetnici na zavodu jest da ćeš si prije posao naći sam nego ona.
Nakon što prihvatiš da si na vjetrometini.
Da su šanse da doživiš penziju, i još luđe, da će ona biti dostatna za tvoje potrebe, ravne nuli, može početi oporavak i borba za preživljavanje.
Kriza sama po sebi nije nešto loše. Iz kuta povijesti, nakon krize dolazi uvijek neki novi val ljudi koji izgrade nešto bolje od prethodnog. Ako se nađeš na mjestu u kojem je nastupila neviđena oštra zima, naravno da ćeš kao ljudsko biće upregnuti i zadnju moždanu vijugu da preživiš. Na taj način ćeš stvoriti jednu novu vrijednost.
Naši su roditelji doživjeli vrijeme kad ti je krov nad glavom, zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje zagarantirano tijekom zločestog i mračnog razdoblja socijalizma poznatog kao tamnica naroda. Ne ponovilo se.
Razlika između papira i stvarnosti uvijek zna biti ogromna. Nezaposlen sam neslužbeno dvije godine (iako nemam ni trunka vremena slobodnog - free lancer sam ili slobodni jebivjetar po volji), a za državu tek 11.siječnja iduče godine punim obiljetnicu svoje nezaposlenosti, hvala kojoj ću moći koristiti obilne
mjere zapošljavanja. Treba držati na umu da je to jedan od mogućih izlazaka.
Ono što je tužno jest da je sve preraspoređeno sa godinama na papiru i sa periodom na kojem ste na burzi. Umjesto da im bude svejedno, bitno da te zaposle, moraš ispunjavati gore navedene uvjete i čekati tu formalnost dok su se u međuvremenu fondovi za tvoje zapošljvanje - gle čuda - potrošili!
U rad zavoda za zapošljavanje ne želim niti ulaziti jer njegovo poslovanje smatram otežanim unutarnjom papirologijom. Smatram da bi jedna web stranica na kojoj radi mnogo manje od zaposlenih uu zavodu bila mnogo efikasnija nego cijela ova bulumenta birokrata. Ako išta u ovoj državi treba privatizirati mislim da je Zavod za zapošljavanje odlična patka za odstrel.
Nezaposlenost nije samo društveni problem koji svojim trajanjem riskira biti i zdravstveni. Ono je stanje uma koje vas nagovara da je promijena na bolje nemoguća.
Koliko sam samo mojih prijatelja čuo da govore "ma tko će mene uzet?".
Za oporavak su nužni sljedeći koraci:
1) Prebroditi "mene nitko ne želi" krizu.
2) Izaći iz kuće - nitko te neće upoznati i time zaposliti ako si non stop doma, istina da manje trošiš, ali to ispadne najskuplja opcija dugoročno.
3) Odustati od pomoći države u svakom pogledu, i javljati se na njene mjere tek tako da ti je to za svaki slučaj.
4) Informacija i njena dostupnost su danas sve. Treba se prijaviti na bezbrojne newslettere koji ti šalju na mail svaku promjenu.
U tisuće nebitnih informacija sakriva se upravo ona koja je skrojena za vas.
Ovo je samo mali primjer moje mailing liste:
-
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
-
Ministarstvo kulture
-
Culturenet/natječji (ovjde šaljem kratke priče na natječaje, možda ne uspijem, ali ako ne probam sigurno neću uspijet, treba proširiti vlastitu mrežu mogućnosti)
-
Ministero affari esteri / Borse di studio
-
Institut za razvoj i međunarodne odnose
-
Agencija za mobilnost
-
Hrvatska mreža za ruralni razvoj
-
Info Stipendije
-
Jako
-
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva
-
eu fondovi
5) Raditi non stop na sebi. Vaše kolege koje su zaposlene uče automatski tako što rade. Vi ste uskraćeni za to iskustvo i morate si ga sami nabaviti. Čitanje stručne literature, javljanje na natječaje za dodatno obrazovanje kako nebi ispali iz utrke. I svakako treba proširivati djelokrug prvobitnog obrazovanja tako da ne napravimo sami od sebe fach-idiote i strpamo se u evolucijsku slijepu ulicu.
6) Radije cijepati doma drva i raditi nešto korisno nego očajavati. Čovjek najbolje spava kad je umoran i kad je nešto ostvario toga dana. Svakog dana je bitno raditi na vlastitom samopouzdanju i nikad ne razmišljati što će biti od ovoga dana za godinu dana. Bit će vam slabo od nesigurnosti, kao kad pogledaš s velike visine bez ograde. Treba živjeti dan po dan.
7) Za starije postoji program cjeloživotnog obrazovanja zvan
Grundtvig.
8) Spojiti se sa udrugom koja promiče ono sa čim se slažete ili je kompaktibilno sa vašom strukom.
U mom smislu je ovdje
Žmergo - udruga u čijem je statutu zaštita prirode i kulturne baštine (u čemu se ja vidim). Udruge su agilnije od bilo koje državne strukture, pravne su osobe kada treba provući neki vaš projekta jer kad si samo fizička osoba bez pozadine strukture moći te odbace samo tako, ma i da imaš najbolju ideju koju će poboljšat svemir.
9) Staviti sve ideje na papir i proširivati ih tako da već unaprijed znaš što te može očekivati. Ja sam samog sebe iznenadio tako što sam neki dan išao staviti na papir popis osobnih razvojnih planova. Ima ih 16, na što nisam mogao vjerovati vlastitim očima.
Po principu ako staviš 10 štapova sa mamcem u vodu, pa valjda će se jebemukolo upecati barem jedna riba. Ako ništa, onda radi statistike.
10) Pričati o svojim idejama i slušati tuđe. Nemoguće je ne grupirati ljude sa istim problemima i sličnih solucija. Kad tad će te postati dio nečeg većeg od vas samih, makar kao neslužbeni kolektiv. Otdkada sam nezaposlen upoznao sam nevjerovatne ljude na istoj valnoj duljini koje bi rado uzeo kao druga obitelj.
Danas EU jako rado financira inkubatore ideja, mada su to mjesta za mlačenje prazne slame, ali ne treba potcjenjivati ljudsku sposobnost međusobnog komuniciranja i apstrahiranja ideja te nihovu realizaciju u materijalnom svijetu.
Ono što je netko smislio, netko drugi će ostvariti. Sjetite se Jules Vernea i njegovih raketa i podmornica.
11) Osluškivati što rade brojne općine u vašem
susjedstvu.
12) Planirati suradnje, povezivati ljude.
U osobnom primjeru je povezivanje arheologa iz sveučilišta Ca'Foscari iz Venecije sa lokalnim arheolozima u Primorju kako bi se krenulo barem sa iskopavanjem jednog terena. Ako nemate sudionike nemate lovu, ako nemate lovu nemate sudionike. Pošto je krug začaran, onda morarš lobirati i kod onih koji imaju lovu i da će svemir postati bolje mjesto ako ti ju daju za tvoje planove poboljšanja zajedničkog prostora.
O nama sa humanističkih znanosti, kapitalisti i desno orijentirani ljudi vole govoriti da smo samo trošak za školovanje. Međutim nitko bolje od nekog tko je završio filozofski fakultet nebi mogao povezati te razne dionike za jednu strategiju.
Korištenje i povezivanje postojećih udskih resursa (samouprava, država, županija, udruge, poduzetnici) sa resursama prisutnima na određenom teritoriju (kulturno-povijesna baština, prirodno bogatstvo). Iako se neke stvari doimaju zdravo za gotovo prednost filozofa jest da će on tehničarima pokazati na iste iz nekog drugog kuta. Po mogućnosti sa predviđenim posljedicama. Pa ti ukini FF.
13) Pratiti EU fondove. Ponekad lokalna administracija nema pojma o istima. Pisanje projekata je postala znanost za sebe. Ljudi će vas više cijeniti ako im date do znanja da ste u stanju povući lovu ako vam daju vrijeme i kakav ugovor.
Naravno da su ovo smjernice, i to jako osobne smjernice jer manje više odaju moj put arheologa koji nema šanse da se zaposli u državnim strukturama bez veze. Postoji moratoriji zapošljavanja, ali preko veze se sve može, ta prčija smo!
Trenutno se ne mogu žaliti. Moji autorski ugovori mogu pokriti moje potrebe toliko da nisam za tradicionalno zapošljavanje od 8 do 16 h od ponedjeljka do petka koje bi mi oduzimalo previše vremena za sve moje razvojne planove.
No, ja sam u poziciji da trenutno ne trebam plaćati račune koji traže urednu pomirdbu, a takvu sigurnost može dati samo redovna plaća, mogu uletiti ukućanima da im pokrijem neki iznenadni veliki trošak, ali još uvijek ne mogu računati na redovne prihode.
Nije istina da je teško naći posao. Posla ima koliko ti srce hoće. Teško je dobiti novac za obavljen posao.
Ovo moje snalaženje u ovim teškim, ali ne i nemogućim uvjetima, u kojima se nalaze svi koji nisu postali članovi HNS-a, ne znači da se osmijeh može konstantno nositi, da će elan non stop biti neoskvrnjen.
Ponekad će te očajavati "što mi je ovo trebalo u životu?", ali ništa ne može zamijeniti činjenicu da se nitko ne dere ako se probudiš u 9 i da radiš za mizernu tradicionalnu plaću za nečiji tuđi probitak.
Traženje posla samo po sebi jest posao.
Ako daješ sve od sebe spavait ćeš u miru i nećeš imati negativne misli. Međutim, svaki dan je nova borba. Što je u jednu ruku zastrašujuće, ali i uzbudljivo.
Pošto sit gladnom ne vjeruje i zaposlen nezaposlenome isto, treba se samo sjetiti da u slučaju da si zaposlen na stalno radno vrijeme da problemi nebi nestali.
Moj najbolji prijatelj ima posao od 4000 kn i to je taman za hladni pogon. Njegov posao je po njegovom sudu beskoristan, nije kreativan i slabo plaćen. On ima posao, a i dalje je nesretan kao onaj koji ga nema.
I zato smatram da je bolje od javljanja na natječaje, stvoriti vlastitim djelovanjem mogućnost da se za tebe izreže/predvidi upravo radno mjesto koje će te zadovoljiti kao pojedinca tako što ćeš biti slobodan izražavati svoju kreativnost, jer napokon, sretan pojedinac kojem je dano ispoljavati vlastiti potencijal je preduvjet za bolje društvo.
ps. smatram da bi bilo odlično imati nekakav "crveni" telefon za nezaposlene kako bi mogli prijaviti svoje ideje ili probleme i sa nekim savjetnikom vidjeti svoje mogućnosti. Ponekad je zaista stvar u tome da osoba nije došla do potrebne informacije jer se ne zna snalaziti na kompu. Kad znaš što tražiti, lakše ćeš to pronaći.
ps2. nakon nešto vremena provedenog za kompom i za skupljanjem infromacija, svakako otiđite na zrak razbristriti misli
Ako netko ima korisne savjete, molim da ih nadopuni sa komentarima.
