Marketing
Riječanima i oni koji se tako osjećaju
Jutros sam se sav rašćupan vratio od prijatelja. Nosio sam vreću krumpira i naranče za doma. Vani je vlažno i toplo aš je jugo. Baš sam mislio kakav monoton dan i onda sam ugledao tri policajca kako nešto zapisuju. Prisjelo mi je što sam požalio jer je dan dosadan.
Evo mi "akcije".
Mučnina me uhvatila kad sam shvatio da vode zapisnik o tome kako je netko napao ćirilićnu tablu na kojoj stoji da je u mojoj zgradi živio makedonski intelektualac Andrej Petkovič kao diplomat carske Rusije.
Stavljam link sa njegovim člankom jer ovdje seljačine ne mogu tek tako sa svojim mentalnim ćekićima.
Iako Rijeka i dalje živi na staroj fami kao grad rokenrola (prohujao je taj vihor), znao bi biti ponosan kad bi u nekom drugom gradu bio srdačno dočekan jer sam odavde.
Mislim isto da su Riječani apatični pa možda to brkamo sa time da nemamo potrebe spočitavati tuđi drugačiji životni stil, ali od ovoga sam se skoro izrigao od muke.
Želim vjerovati da prihvaćamo različite i da nećemo opast u okvir malograđanštine koja vlada u drugim sredinama. Riječanin sam već treće pokoljenje (zapravo Fiuman), ali vjerujem da se građaninom ovog grada postaje tako što ga poštuješ.
Mogu se samo nadati da ovo nije palo nekom mom sugrađaninu jer me trenutno sram da se kulturno i civilizacijsko nasilje iz Vukovara preljeva i u Najdražem gradu.
Molim te Rijeko reagiraj.
Zaslužuješ ti bolje od toga da seljačinama ostavimo zadnju riječ.
ps. blog je brži od tradicionalnih medija
Novi List
Post je objavljen 03.11.2013. u 11:57 sati.