Sve što može poslužiti živom, grijeh je pokopati
- reče Ivan Pavao II
Sve u svemu i nisam neki fenomen. Na mojoj knjižici iz Crvenog križa stoji 7 pečata što je zapravo vrlo malo pošto muškarci mogu dati krv 4 put godišnje, a žene 3 put. Ja sam se toga sjetio tek negdje krajem fakulteta, ne znam zašto sam bio tako lijen, ali sad svaki put pratim kalendar i odem.
Tako sam saznao da su neki davali krv samo radi pol litre vina koje dobiješ nakon donacije. Sad su to ukinuli, na svu žalost ljubitelja dobre kapljice.
Većini jednostavno ne padne na pamet. Neki su nezainteresirani. Treći smatraju da ta krv ide u prodaju, ili još gore, vojsci u Afganistanu. Ako će moja krv spasiti nekom vojniku život, to mi nije bitno, ono što on radi ostaje na njegovoj duši. Četvrti jednostavno ne mogu iz zdravstvenih razloga. Peti ne mogu zamisliti iglu.
Tješim se mišlju, da ako nemam neki specijalan razlog za postojati, da će barem moja krv pomoći nekome tko ima. Kakvom pametnom fizičaru, budućem mirotvorcu, ali i najobičnijoj osobi, ako će joj to pomoći da ugleda barem još jedan dan. Zašto ne?
Za doručak se treba najesti jer ostati odjednom bez pola litre krvi može izazvati vrtoglavicu, dezorijentaciju, padanje u nesvjest. Pošto me ima, ne trebam se brinuti oko tih posljedica, sve to dobro podnosim. Nemam problema s iglama niti mi je gadan pogled na vlastitu krv.
Ispuniš upitnik i daš krv sa jagodice da se vidi ako se zgrušava. Onda počinje administrativni posao i dobiješ nekakav karton. Taj dio ne volim jer sam alegičan na papirologiju pa ni ne gledam što su mi tutnuli u ruku. Samo predam laborantici. Posjednu te na stolac i pitaju s koje ćeš ruke. Nemam poblema s time da mi moraš cijelu vječnost tražiti vene.
Laborantice se svaki put čude što sam gotov u pet minuta, drugima treba duže. Onda ležiš dok ne osjetiš da možeš ustati i iskoristiš bon ha zranu. Pohano meso, krumpir na salatu i cikla, soka koliko ti duša hoće. Tko radi nekakav stalni posao, može računati da mu je taj dan slobodan. Meni je dovoljno da me tog dana pod tom izlikom ljudi puštaju na miru.
Kao dodatni motivi za donore bi mogao biti besplatno zdravstvo, javni prijevoz i džabe proteze. Ne znam koliko donacija treba skupiti jer ne idem s ti ciljem. Nekako mi je dovoljno znait da sam opravdao svoju egzistenciju i da sam pomogao nekome kad već moj život utječe na druge živote, često ne na dobar način, jer zbog mene umiru životinje koje jedem i priroda koju koristim za svoje ciljeve.
Pa se nadam da jedan plusić završi u melting potu nesagledivih reakcija na moje postojanje na koje ni sam nisam svjestan.
Tako da, ako nekome treba 0+ javite.