Kasandrino prokletstvo
Znate priču o Kasandri?
Kasandra je princeza, kćer trojanskog kralja Prijama i kraljice Hekube. Apolonova svećenica koju je, po verziji u Ilijadi, bog Apolon darovao proricanjem u nadi da će ju tako snubiti. Ali kad ga je ova odbila, povrijeđen, Apolon ju je pljunuo u usta i tako prokleo da joj nitko ne povjeruje ono što vidi u budućnosti.
Možete zamisliti frustracije kad vidite rodni grad u plamenu, a nitko od vaših se ne obazire na ono što će se desiti jer misle da je nemoguće.
Kao netko tko se bavi poviješću i kojem je učenje iste još u krvi prije osnovne škole, ne mogu ne primjetiti stvari koji su se ponovile i kojima dajem ime uzorci.
Sljed uzoraka u prošlosti stvara matricu, koja se ponavlja neovisno o modi, ideologiji i tehnologiji kako u antici, srednjem vijeku, modernom i suvremenom dobu.
Iako je većini učenje povijesti dosadno i naporno (datumi + ličnosti), stvar je u tome što se ona ne podučava kao sljed akcija i reakcija od kojih se ima nešto naučiti kao poanta nakon svake priče, već je to postalo upotpunjavanje forme kroz točno bubanje datuma, povijesnih ličnosti (ustoličene na pijedestalu, umjesto da nam ih se približi anegdotama, jer su i oni bili obični ljudi koji su srali, pišali i radili gluposti) i natruhe zemljopisa.
To je razlog zašto većina koluta očima. Ne dajem im za krivo jer sam i sam imao problematične profesore koji nisu znali prenjeti znanje. Ono sa čime smo na fakultetu krenuli učiti na prvom satu klasične arheologije jest upravo taj koji je smisao iste, od same etimolgije do poante njenog postojanja kao znanost u suvremenom svijetu.
Kako vidim stvari koje su se već dogodile i preko analogija pričam o njima svojim suvremenicima, često nailazim na neodobravanje, optužbe da sam paranoičan, da izmišljam ili da sam jednostavno glup, krajnji "argument" kad argumenta nemaš.
Razmišljao sam kako nazvati posljedicu te frustracije sljedom nevjerovanja drugih i mislio sam da soluciju našao u nazivu "Kasandrin sindrom" ili "prokletstvo" kad ono mućak, to već postoji, i radi se o patološkom stanju u psihologiji.
Pokupavajući utješiti sebe da nisam psihički poremečen već da pokupavam ostvariti onu staru bosansku historia magistra vitae est što bi trebao biti cilj svih nas koji smo se odlučili baviti proučavanjem čovjekove prošlosti, ipak tvrdim da su povijesničari, arheolozi, sociolozi, na svojstven način prokleti.
Ne samo da moderno društvo ne vidi zašto bi postojala takva humanistička znanost koja ne pridonosi novac (mislim da su polemihike kontra humanističkih znanosti starije od samih filozofskih fakulteta), nego kada upozoravaš na provaliju u koju idemo em ti ne poslušaju em se to obistini od čega dobiješ žgaravicu jer vjeruješ da je znanje predvujet da spriječiš zlo. Radi čega se često valovi idealizma razlupaju o hridi nezainteresiranosti i neznanja (glavni razlozi zla u Dickensonovoj Božićnoj priči, skrivaju se pod mantilom duha budućih božića).
Odmahivanje ruke je još gore od zlih ljudi.
Ova umjetna klima narodne nesloge, stvorena od strane političara, kako bi dobili na vremenu (referendum je učinkovitiji od nogometne utakmice) može imati pogubne posljedice za sve koji misle drugačije, izgledaju drugačije, jesu drugačiji od većine koja se prepoznaje u sintagmi vjere i tla (Hrvat i Katolik), kao da je to jedino što nas spaja kao narod... .
Vjerujem da obje fakcije koje nastoje pridonjeti svaki za svoj tabor, nagovaravši one druge (ali uvijek završava vrijeđanjem kojeg nazivamo demokracijom), osjećaju frustriranost kao da se radi o nečemu što je "sad ili nikad". No, štp će biti poslije? Masa nezaposlenih će nastaviti rasti, gospodarstvo će propadati, i umjesto da se pobrinemo kao narod oko toga, da tražimo rješenje oko našeg materijalnog stanja, vlada će nam baciti novu kosku za koju ćemo zagristi.
Crniji ishod je probuđena desnica koja će zahtjevati uskraćivanje prava i ostalim (etničke manjine), uvjerena da čini dobro za naciju. Ako sada pobijede, simbolička pobijeda će biti novi razlog za političko angažiranje, pošto su ekstremisti ovisni o simbolima. Zgazite im zastavu pa ćete se sami uvjeriti. Uništite tvornicu gdje su radili njihovi roditelji i stvar ih neće pogoditi koliko razrezana nacionalna zastava.
Ponekad se pitam kako uspijeti izdržati među toliko iracionalnih ljudi čiji strahovi još više rastu hranjene nesigurnošću ekonomske krize.
Zažmirim i pomislim na vrijedne stvari spašavanja na ovom predivnom planetu: priroda, obitelj i prijatelji (Ohridsko jezero, nacionalni park Galičica).