neverinov blogneverinov blog

Matajur





Sjeverno-istočni dio Italije, u regiji Frijuli, poznat i kao Slovenske Benetke , je savršeni spoj multikulturalnosti između furlanaca i slovenaca, sve pod zaštitom Italije.



Tko se bude našao u dolinama rijeke Nadiže (valli del Natisone) primjetit će slovenske toponime sa taljaniziranom verzijom na svojezičnim tablama.



I tako sam krenuo kod prijateljice Adryane, kolumbijske cimerice iz fakultetskih dana, vlakom iz Trsta.




Prva osoba na prvom satu fakulteta koju sam upoznao. Prijateljica s kojom sam prakticirao hedonizam u svim oblicima. Nagovara me da skupim lovu i da za ljeto sljedeće godine odemo vidjeti zemlju kojom se toliko ponosi (ljudi, prirodne ljepote, Ande) i srami istovremeno (pet frakcija koje drže Kolumbiju u građanskom ratu).




Ovo mi je nevjerovatno puno nedostajalo. Latte macchiato



Načini kave koju možete naručiti. Već je puno što na obali kod nas možeš dobiti razliku između kapučina i makijata. Doći s ovom listom na kontinent je već razlog zbog kojeg će te konobarica gledati kao da si subverzivni element.




Pandorina kutija u koju se nisam usudio proviriti pobliže.




Matajur (1642). Odmah mi je planina postala draga srcu kad sam shvatio da je Matajur zapravo Monte Maggiore, isto talijansko ime naše Učke.




Taman je bio neki napola oblačni dan, a mi u sredini fronte. U dolini foškija [izmaglica], pogled sve do mora (Monfalcone, Grado, Julijske Alpe). 45 minuta od samog vrha se nalazi oservatoriji i planinarski dom koji je nekim čudom bio zatvoren. Dakle ništa od maneštre. Srećom ponjeli smo dve porcije pašte, čaj i pronašli banane na samom vrhu. Hvala nepoznatom donatoru.






Iako je uspon predviđen za 45 minuta, nama je uz pit sop na polovici trebalo cca 2 ure, što u ležanju, što u probijanju kroz snijeg. Eksluzivno! Mediteranska medvjedica odmar nadomak vrha.






Vrh nad Peski . Na južnoj padini ima karakterističan plato (400 x 1000 m) koji olakšava orijentaciju.







Kipić Bogorodice je made in Međugorje. Na susjednoj kamenoj kutiji od žiga sam spazio naljepnicu PD Čakovec.




Još jedan kolaps prije spusta.

















I za taj dan basta. Vraćamo se u toplinu kuće gdje nas čeka Zaza (tko je gledao crtić Lupina i Zenigate zna zašto se mačka tako zove).

Sljedeće postaje Soča, Kobarid i Tolmin


Post info
30.12.2013. (13:55)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Ponoćni random




Kažu mi da je ova zvijezda Jupiter. Nebi znao. Jedina svijetla koje tražim po nebu, kad sam nemiran, su Orionova.


Razmišljam što to ne valja sa mnom. Da li je raspoloženje ljudi za Božić i Novu Godinu usiljeno ili se meni samo tako čini?

Osjećate li ovu nesigurnost koja ulazi u svaku poru, prikrivena veseljem očajnika, koja će izbiti post festum zajedno sa smećem od slavljenja koje ćemo ostaviti na našim ulicama?

Ne umijem biti sretan ako oko sebe vidim jad i bijedu. Kontrast primamljivih zlatnih, mirisnih peciva iz blještećeg Mlinara i beskućnika što prosi (pitaj Boga koga) na kiši, popišan, smrdljiv, na ulici prekrivenoj žvakama.


Kontrast prethodne rečenice i fotografije.



Opet pada kiša po najdražem gradu. Šuštanje automobilskih guma u ulici ispod. Zvuk zaustavljanja posljednjeg autobusa za garažu. Čitanje Prokopija (a potom Ostrogorskog) kako bi dokučio epohu sjaja i dekadencije za vrijeme cara Justinjana.

Zamišljam si starog cendravca u najboljoj maniri Winstona Smitha kako u tami svoje sobe, pod plamenom svijeće, piše o zločinima režima, za kojeg na svijetlu dana sklada panegirike.


Tješi me što moji najmiliji u ovom trenutku sanjaju snom pravednika. U toplom, na sigurnom.



Biram ovog puta biti Ebeneezer Scrooge ili Grinch, i štrajkati neslavljenjem.
Post info
30.12.2013. (00:23)
9 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jedna jednostavna želja







Ova godina je definitivno bolja od prošle u mom paklenom planu potrage za neovisnošću. Nisam nešto zapaljen za božičnu atmosferu, niti osjećam potrebu da odvojim ove dane kao nešto posebno od svakodnevnice. U svakom slučaju vam želim da zadržite ono najbolje u sebi unatoč pritiska za preživljavanje koje su nam nabili. Budite dobri prema drugima, osvrnite se nad onima koji su manje sretni jer je to preduvjet za miran san.

Ostajte mi dobro i čitamo se s druge strane.

Post info
24.12.2013. (16:12)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

suhozid.hr








50% naše predivne zemlje je na kršu što znači da je od pamtivijeka (na talijanskom bi rekli "la notte dei tempi") ovdašnji čovjek koristio ono što mu je bilo pri ruci, isti taj kamena kojeg ima posvuda (ah, dođe mi da pjevam nek ti kušin bude stina). Kamen koji je vodopropustan garantira čistoću naših voda i bistrinu ovog djela Jadrana.



Poslužio je za izgradnju skloništa, kuća, prapovjesnih gradina i humaka, pa sve do ekonomskog procvata krajem 19.stoljeća (radi peronospore u Francuskoj i Italiji) hrvatske loze radi koje je ovaj narod u tako malo vremena podigao stotine tisuća kilometara suhozida za maslinike i vinograde. Na kraju je došla peronospora i kod nas.



Ostatak je učinila industrijska revolucija za vrijeme druge Jugoslavije radi koje su ljudi radije potražili posao u tvornicama.





Sada kad smo uspješno uništili vlastitu privredu skupa sa tvornicama, jedina pozitivna stvar cijele te gungule je obnova prirodnih resursa. Ako nećemo hodati žedni pored vode, nema nam druge nego da pogledamo ponovo oko sebe i krenemo koristiti ono što imamo u blizini, poput naših predaka.




Ako je turizam jedina grana na koju se oslanja naša privreda (što nije baš mudro), onda je obnavljanje suhozida i njihovo ponovno korištenje u ratarske, kulturne, edukativne i rekreacijske svrhe ono što može proširiti ponudu, a usput nahraniti i nas i dati nam posao.




Mnogo puta sam na svom blogu govorio o udruzi Dragod koja se bavi istraživanjem, obnovom i edukacijom o suhozidnoj baštini. Udruga je među inicijatorima zaštite same tehnike gradnje "u suho" pri Ministarstvu Kulture kao nematerijalno kulturno dobro.




Da privedem post pri kraju. Dragi blogeri (prvenstveno mi pada na pamet Brod u Boci i njegove memorabilne putešestvije), kad već šetate i snimate naše podneblje svojim digitalnim ljubimcima, siguran sam da onima koji imaju oko za detalje, zapadne koji suhozid u objektiv. Jedan od načina na koji ćemo ih zaštiti jest da ih mapiramo, dokumentiramo i opišemo u svojoj regionalnoj i lokalnoj specifičnosti (isto vrijedi i za lokalna tehnička imena - mrgari, kažuni, trimi, torete, mirila, komarde, ecc), u svim svojim originalnim manifestacijama.

Način na koji ćemo to postići jest zapažanje i volontersko mapiranje suhozidne gradnje sa gps uređajem (sve dostupniji i jeftiniji) na stranici suhozid.hr kako bi pridonjeli poslu koji bi inače bio skup i dugotrajan. Ono što se traži od nas jest da unaprijedimo i sačuvamo zemlju koja nam je dana u najam za buduće generacije. Ako ovaj post pomogne da bar jedna osoba krene sa tom inicijativom mogu ga smatrati uspiješnim.


A ja hitam dokumentirati podzide moje none iz ovih stopa.



Post info
17.12.2013. (23:12)
31 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

O cinizmu




Cinizam , apatija i ravnodušnost su mane od kojih me hvata žgaravica. Mišljenja sam da te mane odvajaju čovjeka od dostojanstva s kojim se rađa.

Ne mogu opisiti razinu iziritiranosti koju dobijem kada vidim da cinik pljuje po ljudima koji imaju volju i snagu mijenjati svijet umjesto njega samog pa se nada da ni oni neće uspijeti u naumu.


Idealist kakav jesam, želim vjerovati u ljudsku dobrotu unatoč postojanju groznih ljudi koji ne zaslužuju da ih se tako zove. I u najgorim situacijama u kojima kumuju laž, pohlepa, licjemjerje, lopovluk i nasilje

Želim vjerovati da postoje osobe neiskvarenih, nepotkupljivih duša radi kojih još uvijek nismo zbrisani s lica zemlje.Kao kad je Bog u Knjizi Postanka obećao da neće zbrisati Sodomu i Gomoru ako u tom gradu postoji ijedan pravednik.

To je bio Lot.




Ne radi se tu o onom cinizmu kojeg vole oni koji shvaćaju ironiju i sarkazam kao kod ovog nepopravljivog dueta kojem ništa nije sveto, već o onom naslađivanju neuspjeha kada ti srce postane toliko tvrdokorno da žele da susjedu crkne krava kada već nema spasa za iste.

Koliko ste puta naletili na one koji govore "uzalud vam trud svirači", "svi su oni isti"? Rečenice koje ne dopuštaju bilo kakav pomak na bolje pod cjenu da i druge povuku sa sobom u blato u kojem su zaglibili. Zato se užasavam onih koji govore kako je država loša, ali čim se nađe netko tko se bori za vlastita prava onda krene paljba po slabijima, po onima koje ne štiti policija, po onima po kojima se može lupati jer se po vladi ne može, a cinik je esktremna kukavica.


Zašto se dotičem te teme? Nitko me nije ozljedio svojim mišljenjem jer sam se već naučio ne slušati takve zloguke proroke. Stvar je u tome da sam upoznao jednu curu nakon dugo vremena što me nije zanimalo biti sa nekime. Prestao sam vjerovati u veze (radi prošlih iskustava) i fokusirao sve na veliki plan neovisnosti na osobnom i poslovnom planu.

Zaboravio sam što znači biti zaljubljen. Zaboravio sam što to znači htjeti voljeti i biti voljen jer sam odlučio naučiti nešto od ne baš nadahnutih veza mojih prijatelja. Rekao sam si, ako oni ne mogu naučiti na sebi, barem da ja naučim nešto.

Smiješni su mi parovi koji si guguću. U tom smislu sam cinik i kolutam očima. Ne podnosim superlative, i ne vjerujem u njih. Najbolja? Najljepša? Kada čujem to iz ustiju jednog dečka drugoj curi uvjeren sam da se koriste neinventivne riječi kao dopušteno sredstvo za točno određeni cilj.

I onda se desilo meni. U autu, na obalama Rječine, u zamantanoj noći čuo sam riječi kao "lijep" i "sladak" upučene meni.

Moj džinovski cinizam je splasnuo kao da ga nikad bilo nije. Osjećao sam kako kopnim na tim riječima. Pomislio sam u tom trenutku kako je život ima istreniran osjećaj za ironiju i podjebavanje, a mogao sam se samo nasmijat samom sebi na neprobojnosti koju sam mislio da sam stekao.




Čim sam stigao iz Italije potrčao sam da vidim ako mi je pisala: Pritom sam nespretnošću onih koji bi grlom u jagode porazrušio sve što mi se našlo po putu.

Poput srednjoškolca uhvatio sam se kako se smiješim onim kretenskim osmijehom od uva do uva.


I baš mi bi drago bez obzira na mogući ishod. Kao da sam ponovo otkrio dio sebe.


Our knowledge has made us cynical. Our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.

Charlie Chaplin



Post info
09.12.2013. (23:45)
30 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kad baka nije više tako fora






I moja baka je razmišljala isto pa sam potrošio sat vremena svoga života da joj objasnim situaciju.

Sasvim je očekivano da starije generacije misle ovako "tradicionalno" (tu namjerno koristim ovu riječ da ne kažem nazadno) preko rekla-kazala informacija uz mješavinu prijetnja s babom Jagom iz djetinjstva. Sve u svemu ne možeš se ljutiti na ovu ženu.

Pitanje jest: kako takve ljude educirati da demokracija nije zadiranje u tuđu privatnost i uzuse, ako oni nisu dokazano štetni za građane (kao što je privatizacija ili razbijanje dvopismenih tabli npr)?

Kako ih naučiti da je dobar građanin onaj koji plaća porez i ne koristi šamare kao argumente nego onaj koji se kune u Narod, Boga i Zemlju, a istovremeno puni svoje tašne našim novcem?

Smatram da je ovo pitanje svih pitanja u Hrvatskoj. Kako educirati građane na demokraciju i građansko razmišljanje? Kako spriječiti da se ovakvo razmišljanje prelije na mlađe generacije, i to u ime normalnosti, obitelji ili još gore ljubavi?
Post info
03.12.2013. (10:45)
45 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Sunce i dalje sija







Nad ovom dolinom suza, meda i mlijeka život se nastavlja. Moramo i dalje živjeti jedni pored drugih.


60% od 30% sveukupnih birača odlučilo je zagristi na mamac. Ako nekima ne ide to
da je samo 20% birača požnjelo prevagu ulaska u EU, onda možemo reći da i ovo
nije totalna eklipsa nade, ljubavi i tolerancije. Milion ljudi je odlučilo što je najbolje za
4 miliona.

Već samo da ima mnogo podobnih ljudi za manipulaciju kao i da su apologeti zemlje i krvi te
"ispravnog ponašanja", "sveopćih ljudskih vrjednosti" mnogo bolje organizirani.

Moram im priznati angažman i organiziranost. To je nešto što netko tko želi živjet
i pustiti živjet nikad neće imati toliko volje organizirati sa toliko snage i truda. Nažalost
gradnja traje desetljećima, uništavanje može proći u hipu.


To je djelomično tako jer većina samo želi da ih se pusti na miru, što nije
baš najmudriji recept kada se ekonomska kriza zaoštrava u moralnu.

Onda nam je uvijek nekako sex kriv. To što nema radnih mjesta i hrane je valjda krivica načina na koji se netko
sexa. Ja sam uvijek mislio da je bitnije zaustaviti lopove i nasilnike.

U ovoj situaciji nema pobjednika jer na kraju krajeva ovi koji su glasali ZA su glasali sebi
na štetu. Drugi par rukava je što ne mogu osjetiti manipulaciju i misle da nešto čine
svojevoljno. Remek-djelo vraga jest da nas uvjeri da on ne postoji, kako to vole reći
crkvenjaci.

Mislim da je to upravo bilo to.

Nadam se da smo gotovi s ovom farsom demokracije. Vrijeme je da se posvetimo Zakonu o Radu,
Zakonu o Kapitalnim investicijama, načinu na koji će se provoditii privatizacija naših voda i luka, monetizacija
naše žile kucavice duge 1240 kilometara, CO, HPB i ostalih firmi čije nas vlasništvo još uvijek dijeli od
naroda koji se slobodno može spakirati za 40 godina u pustinju s gaćama na štapu.





Nadam se da je i nacionalistima stalo do zajedničke imovine, a ne samo oko njenih simbola.


Jučer sam imao rođendan. Sa 17 sam mislio da sam besmrtan, i onda sam shvatio na teži način, leteći sa fićom u provaliju, da nije tako. Od tada se nagovaram da gledam svaki dodatni dan kao poklon i da se usredotočim na lijepe stvari života na ovoj, unatoč svemu, divnoj planeti.


ps. stanovnici Istarske i Primorsko-goranske županije, hvala vam što me činite ponosnim vašim odabirom. Još više osjećam ovu regiju kao svoj dom. Nemojmo se nikad dat. Ni kad zagusti. Uvijek spremni prihvaćati drugačije. Ako takvi ostanemo u ovim tmurnim vremenima svaka čast. Mislim da je to razlog radi kojeg se sve više ljudi iz ostalih krajeva seli k nama. Sviđa mi se ta tendencija.

Post info
02.12.2013. (12:58)
40 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>