50% naše predivne zemlje je na kršu što znači da je od pamtivijeka (na talijanskom bi rekli "la notte dei tempi") ovdašnji čovjek koristio ono što mu je bilo pri ruci, isti taj kamena kojeg ima posvuda (ah, dođe mi da pjevam nek ti kušin bude stina). Kamen koji je vodopropustan garantira čistoću naših voda i bistrinu ovog djela Jadrana.
Poslužio je za izgradnju skloništa, kuća, prapovjesnih gradina i humaka, pa sve do ekonomskog procvata krajem 19.stoljeća (radi peronospore u Francuskoj i Italiji) hrvatske loze radi koje je ovaj narod u tako malo vremena podigao stotine tisuća kilometara suhozida za maslinike i vinograde. Na kraju je došla peronospora i kod nas.
Ostatak je učinila industrijska revolucija za vrijeme druge Jugoslavije radi koje su ljudi radije potražili posao u tvornicama.
Sada kad smo uspješno uništili vlastitu privredu skupa sa tvornicama, jedina pozitivna stvar cijele te gungule je obnova prirodnih resursa. Ako nećemo hodati žedni pored vode, nema nam druge nego da pogledamo ponovo oko sebe i krenemo koristiti ono što imamo u blizini, poput naših predaka.
Ako je turizam jedina grana na koju se oslanja naša privreda (što nije baš mudro), onda je obnavljanje suhozida i njihovo ponovno korištenje u ratarske, kulturne, edukativne i rekreacijske svrhe ono što može proširiti ponudu, a usput nahraniti i nas i dati nam posao.
Mnogo puta sam na svom blogu govorio o udruzi Dragod koja se bavi istraživanjem, obnovom i edukacijom o suhozidnoj baštini. Udruga je među inicijatorima zaštite same tehnike gradnje "u suho" pri Ministarstvu Kulture kao nematerijalno kulturno dobro.
Da privedem post pri kraju. Dragi blogeri (prvenstveno mi pada na pamet Brod u Boci i njegove memorabilne putešestvije), kad već šetate i snimate naše podneblje svojim digitalnim ljubimcima, siguran sam da onima koji imaju oko za detalje, zapadne koji suhozid u objektiv. Jedan od načina na koji ćemo ih zaštiti jest da ih mapiramo, dokumentiramo i opišemo u svojoj regionalnoj i lokalnoj specifičnosti (isto vrijedi i za lokalna tehnička imena - mrgari, kažuni, trimi, torete, mirila, komarde, ecc), u svim svojim originalnim manifestacijama.
Način na koji ćemo to postići jest zapažanje i volontersko mapiranje suhozidne gradnje sa gps uređajem (sve dostupniji i jeftiniji) na stranici suhozid.hr kako bi pridonjeli poslu koji bi inače bio skup i dugotrajan. Ono što se traži od nas jest da unaprijedimo i sačuvamo zemlju koja nam je dana u najam za buduće generacije. Ako ovaj post pomogne da bar jedna osoba krene sa tom inicijativom mogu ga smatrati uspiješnim.
A ja hitam dokumentirati podzide moje none iz ovih stopa.
Post je objavljen 17.12.2013. u 23:12 sati.