I moja baka je razmišljala isto pa sam potrošio sat vremena svoga života da joj objasnim situaciju.
Sasvim je očekivano da starije generacije misle ovako "tradicionalno" (tu namjerno koristim ovu riječ da ne kažem nazadno) preko rekla-kazala informacija uz mješavinu prijetnja s babom Jagom iz djetinjstva. Sve u svemu ne možeš se ljutiti na ovu ženu.
Pitanje jest: kako takve ljude educirati da demokracija nije zadiranje u tuđu privatnost i uzuse, ako oni nisu dokazano štetni za građane (kao što je privatizacija ili razbijanje dvopismenih tabli npr)?
Kako ih naučiti da je dobar građanin onaj koji plaća porez i ne koristi šamare kao argumente nego onaj koji se kune u Narod, Boga i Zemlju, a istovremeno puni svoje tašne našim novcem?
Smatram da je ovo pitanje svih pitanja u Hrvatskoj. Kako educirati građane na demokraciju i građansko razmišljanje? Kako spriječiti da se ovakvo razmišljanje prelije na mlađe generacije, i to u ime normalnosti, obitelji ili još gore ljubavi?
Post je objavljen 03.12.2013. u 10:45 sati.