neverinov blogneverinov blog

Radionica izrade solarnih kolektora





Baš sam si nekako mislio da bi ovaj post više pasao da ga napiše naš gurman handyman Alexxl, ali umjesto njega na radionici je bio urbani jugoslaven koji se priprema u vlaje.



Europska Unija rado financira projekte edukacije i radionice. Tako su aktivisti iz Zmaga , Zelene akcije i Žmerga od petka do nedjelje (24-26.01) podučavali građane u kompostiranju i izradi solarnih panela kako bi stekli znanja i vještine koje nas mogu učiniti neovisnima.




Prostor nam je ustupila OŠ Rikarda Katalinića Jeremova u Opatiji. Iako se prijavilo preko sto ljudi, kapaciteti nisu dopustili više od 25 ljudi dobre volje. Zanimljivo je što se na ovakvim radionicama upoznaju ljudi različite dobi. Tako su prednjačili u poslu stariji mladići kojima alat i budi-sam-svoj-majstor nicu tabu.




Jedan dio grupe reže manje komade od lima...



koje se imaju postaviti na bakrene cijevi (još bolje i jeftinije ako su od aluminija).







Te se bakrene cijevi trebaju odrezati (bakar je jako mekan, one od 22 mm promjera 24 komada dužine 173 mm. One od 15 mm promjera 10 komada 1882 mm).



Krajevi se ispoliraju žicom za suđe jer ne smije biti prljavštine. Jednom kad je očišćeno ne dirati prstima. Namazati onu smjesu za lotanje.



Kad spojevi dobiju srebrnu boju treba



zalotati kositar bez direktnog plamena.




Bruno Motik, voditelj, nam pokazuje kako trebaju izgledati krilca od lima.




Pošto treba lupati izašli smo na zrak. Postaviš jednu šišku osiguranu na drvenu podlogu i lupaš lim u sredini sa gumenim batićem.







Slijedi bušenje 5 cm od kraja uz početak grbe i umetanje bakrene žice.



















Lim prikačen na bakrene šipke se boji u crno.




Sljedi drveni okvir.











Kad je i to sastavljeno onda ide aluminijski lim na poleđinu.




Fiksiramo na okvir.




Kamena vuna.




Alu folija.




Solarno staklo koje se mora učvrstiti aluminisjkim okvirom.



1,2,3, drži.


Sa ručkom neću da vam vadim mast. Kolektori su u ponedjeljak donirani školi pa će uštedjeti na toploj vodi.


Ako nekoga zanima predlažem downlodati besplatnu Zmagovu čitaonicu, a upute za izgradnu kolektora prilažem ovdje.

Dosta je bilo kukanja, zasuci rukave i idemo!

Oznake: Žmergo, Zmag, Zelena Akcija, solarni kolektori

Post info
28.01.2014. (17:44)
42 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Dok vi izvještavate o snijegu..





...mene vam to nimalo ne tangira.







U Rijeci sunčano i baš je milina gledati bijele vrhove Učke.
Post info
25.01.2014. (09:08)
33 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Radionica suhozida Modrave, uvala Kalebić






I tako su članovi udruge Dragodid ovog vikenda (18-19.01) pozvani u goste na volontersku akciju udruge Modrave Murter- Betina. Isto tako treba spomenuti da su sudjelovali i članovi udruge Argonauta.




Akcija se sastojila od podizanja dvaju polukružna suhozida unutar trokuta između magistrale i obalne ceste i dovršenja krune zida uz magistralu koji je bio predmet akcije prijašnjeg tjedna. Dva suhozida čine polukružnu rampu koja vodi na plato na kojem je posađena stabiljka masline.



Uzgred rečeno, uvala Kalebić se nalazi na pasu između Vranskog jezera i mora. Sa G.Eartha se može primjetiti Meja, povijesna međa između Zadarske i Šibenske županije (maslinici Modrave desno). Ovdje granica između stočarskog i poljodjelskog krajolika nije prirodna, nego administrativna, pa danas pomalo nestaje izgradnjom maslinika sa zadarske strane (Gradimo u Kamenu, str. 26).




Stigosmo navečer u Betinu gdje nas je do apartmana provela Marina Skračić. Kao što vidite odmah smo se uhvatili posla.




Dolazak škvadre ujutro i upoznavanje s lokalitetom.




Na početku je sve jedna neuredna kamenjara koja se treba očistiti u krugu od jednog metra od željenog ruba rampe, do razine ceste.



Očistiti znači maknuti svo kamenje i formirati nešto što izgleda poput rova.







Dovršavanje krune zida sa pravokutnim pločama koje se imaju pronaći svud uokolo.



U samoj uvali (gdje se nalazi i vrulja) se našao par labuda kojima smo poslje ručka bacili nešto kruha u zamjenu za fotografiranje. Prema jugu možemo vidjeti i samu Betinu sa divnom renesansnom crkvom Sv.Franje i zvonikom, te baroknim savršetkom.










Kad god ih vidim pomislim na ono nešto više i veće od svakog od nas koje je omogućilo takvu divotu od bića. Kako goda se zvalo Bog, Priroda ili Svemir.



Orkansko jugo u Tisnom. Bilo je zanimljivo gledati kako oko 25 osoba oboružano dobrom voljom gradi iz ničega nešto, a vozači s magistrale prate pogledom i misle "ovima fali kakva vida u glavi".




Ovu pasinu tipično dalmatinski ne tangira ništa. Pa ni auti koji imaju proći.




Pirovac koji me podsjeća na jedan predmet koji se tamo proizvodi.



Nešto što sam poklonio nekome tko mi je bio jako važan.




Park Prirode Vransko jezero. Krško polje potpljeno vodom, dobiva vodu iz nekoliko izvora i potoka Skorobića. Otječe umjetnim kanalom kojeg je dala prokopati zadarska plemićka obitelj Borelli.



Te nedjelje je bila magla i nije se mogao vidjeti drugi kraj. Uzgred rečeno, to je jezero najveće u nas.



Maslinici kod Prosike.




Lijepo je vidjeti rezultate nakon samo nekoliko sati i ljude, svih dobi kako pridonose. Zajedno se učimo da možemo svašta.



Ako koga zanima, radionica će se održati i sljedećeg vikenda (25-26.01).


ps. valjda ne treba spominjati da se predani rad i hedonizam svakako isplate.


Post info
20.01.2014. (22:07)
44 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Riječki Karneval 2014 sa Paždroćem!










Ako ima nešto što me smeta, to je biti centralina i nagovarati ljude i govoriti im što i kako ako pristanu. Nekako uvijek mene spadne ta zadaća iako bi i ja radije onu "leži pod palmu i uživaj". Fiuuuuu, ispuh. E sad kad sam prolio žuč idemo dalje:








Dragi ljubitelji maškara, dobre volje i nekontroliranog ponašanja,

Nudimo Vam jedinstvenu priliku doživjeti Riječki Karneval iz unutra!

Veliki meštar, prior, prevost, aga nad agama i beg nad begovima Esperanto-maškarane kumpanije Paždroć sa Kozale, Zoki pl.Stančić (i moja malenkost) su odlučili da ćemo biti majmuni 2.ožujka na povorci u Rijeci.


Krajnji rok je 1.2.




Ovakav nam je kostim. Alegorijska kola će nam biti jako jako velika banana, a udarna pjesma "Kažu" od Dubioze Kolektiv ("Od Vatikana do Irana majmunu je dovoljna banana").
















Tko se želi priklučiti neka slobodno kontaktira ovdje na mail adresu u desnom kutu ili ovdje.







SFSN!


Maškarani centralni komitet MK Paždroć!

ps. molim zainteresiranima ili ako netko misli da su mu frendovi zainteresirani neka prosljedi dalje. Fala. Servus!

ps 2. Mirche tebe ne primamo ni u najgoroj noćnoj mori rofl

Oznake: Etnologija, egzibicionizam, okultizam, jist, popit & tancat

Post info
13.01.2014. (22:21)
32 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Nepravda caruje





Tako mi je što drago smo skinuli taj bor aš se beštja nesvjesna svoje veličine i težine htjela uputiti gore u zvijezde.





Danas treba ići za Zagreb, a tako je lijepo toplo pod plahtama i treba se ustat jer dužnost zove, a ovaj drznik sniva snom pravednika u mojoj sobi.






Koja tlaka. Podsjetilo me na mog cimera Roka u Udinama. Probudim se rano ujutro nakon noći provedene u ekscesima, spremam se za ići na nastavu jer podsvjest ima identičan glas moga oca ("ajde ustaj se, nećeš valjda zakasniti, znaš koliko sve ovo košta?"), a cimer mi lijepo poželi iz kreveta ugodnu nastavu i okrene se na drugi bok.




Tko je igrao Grim Fandango bit će mu drago.

Post info
11.01.2014. (08:26)
39 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kobarid




(hr i slo.) Soča, (tal.) Isonzo, (njem.) Sontig, (lat.) Aesontium, (furl. Isunz, Lisunz) rijeka dužine 136 km, podijeljena na gornji tok u sutjesci i donji, ravničarski kod Nove Gorice odnosno Gorizije.

Slikano sa najveće talijanske kosturnice koju je dao izgraditi Mussolini, kad je Italija anektirala ovaj dio Slovenije nakon rata. Kosturnica je impozantna, ali kao stil mi se ne sviđa, i zato ju nisam slikao. Jedina stvar koju ću pamtiti jest pogled na Soču i dva radnika unutra koji provode restauratorske radove dok cuclaju biru.




Turizam se osniva na skijanju (Bovec), paraglidingu, blizini nacionalnog parka Triglav, Soči kao smaragdnoj poti, materijalnoj kulturi u muzejima u Kobaridu i Tolminu i Poti mira, gdje je obilježena soška fronta na kojoj su tijekom Velikog rata stotine tisuće mladih iz Austro-Ugarske i Kraljevine Italije, nepotrebno položilo život u ono što zovemo 12 soških bitaka (1915-1917), od kojih je zadnja upravo ona za Kobarid.

U toj bitci su Talijani primorani povući se sve do rijeke Piave, gdje će austro-ugarska vojska raspast, radi nedostatka municije, hrane. A i stižu sve češće vjesti iz domovine da su se pojedinačne zemlje počele buniti protiv austrijske moći.


Pošto sam spavao u zaseoku (Altovizza) iznad doline u kojoj teče Nadiža (Natisone), najkraći put za Kobarid je bio iz San Pietro al Natisone (slovenci ga jednostavnu zovu Špetar) - Pulfero - Stupizza (Stupica) - Staro Selo - Kobarid.

Kobarid (tal.Caporetto) je uređen gradić, pun talijanskih turista (školski izleti posjećuju muzej o soškoj fronti), njemačke arhitekture i uređenih fasada. Samo sam čekao klišej da iz jednog restorana koji je imao ime na gotici izađe njemac u onim hlačama s dokoljenkama, na pirunu kobasica.

Mea klupa.




Kobariški muzej je zgrada na tri kata sa stalnom (i izvanrednom) postavom. Stalna je podijeljena na 4 sobe (Bijela, Crna, Krnska, Zaledja-Zaleđe) i Tavan.




Vođenje rata nije bilo samo oružje, već i svaki alat i potrepštine koje su služile za gradnju rovova i preživljavanje na tim zabačenim mjestima. Utezi za rekreaciju. Ovaj je služio talijanskim vojnicima na Debeljaku (kota 1640 m).





Čuturice razne proizvodnje.




Talijanska signalna svjetiljka.





Razglednice i pisma za fronte.




Talijanska vojna pelerina.




Njemačka vojnička jakna.




Svakojakvi predmetni za menzu.



Transportna posuda za hranu.











Horor u Crnoj sobi. Slike fronte sa mrtvim vojnicima, pogotovo nakon napada s plinom u zadnjoj soškoj bitci. Osmrtnice. Slike unakaženih preživjelih vojnika. Koga ne potrese ova soba i misli i dalje da je rat super mora da je emotivno hendikepiran.




Naše gore list, feldmaršal Svetozar Boroević von Bojna. Glavni zapovjednik austro-ugarskih vojnika na Soči (treba napomenuti da je južna fronta, između Austrije i Italije imala preko 600 km) Nije mu bilo suđeno u novom poretku, nakon raspada Carstva.




Austrijsko-talijanska fronta. Bitke su se uglavnom vodile na samim vrhovima, što je neobično za rat jer su se ratovi uglavnom vodili u proljeće i ljeto, te u nizinama. Ali Prvi svjetski rat je u mnogočemu promjenio prijašnji način ratovanja, upravo radi toga što je moć uništavanja jako narasla. To je isto prvi rat u kojem se razne vojske ne oblače više u šarene uniforme, što je bio razlog zbog kojeg je profesionalna vojska uništena u prvim mjesecima ratovanja. Nakon čega je nastala opća mobilizacija u svim zemaljima obuhvaćenim ratom. Jeste li vidjeli filmove i stare fotografije ljudi koji kreću za frontu? Svi se smiju i mašu te su sigurni da će se vratiti doma do Božića. To je taj jaz. Ljudi veseli kao da idu na piknik, a idu u klaonicu.




Generali Emanuele Filiberto duca d'Aosta i Armando Diaz koji je zamjenio strogog Luigi Cadorna, general koji je slao vojnike u čistu smrt, a one koji su se povlačili na vojni sud i streljački vod. Nakon poraza kod Kobarida Ernest Hemingway (Pozdrav oružju) je u svojstvu bolničara Crvenog križa bježao sa fronte i riskirao da ga carabiniere po Cadorninim uputama upuca u leđa kao dezertera.




Potreba rata je dobila i logističku stranu. Vojni inženjeri su se pobrinuli za izgradnju putova i cesta do fronte, kao na ovoj slici. Uključena je i gradnja rovova i tunela kroz brda, tvrđava i pozicija za artiljeriju. Na takve sam naišao na Matajuru. Okrugle šine za okretanje topova na 360 stupnjeva.




Zapadna Slovenija nije poznata samo po ratu već i po arheologiji. Tononcov grad pri Kobaridu kojeg je istražio Inštitut za arheologijo na čelu sa Slavkom Ciglenečki (kojeg ovo prilikom pozdravljam i nadam se da se oporavio od bolesti), Tinom Milavec i Zvezdanom Modrijan. Njihovo istraživanje i prezentacija visinskog kasnoantičkog naselja je primjer kako bi htio prezentirat Gradac na Sisolu.













Treba spomenuti kako su se u tim dolinama do razvijenog srednje vijeka zadržali poganski slavenski kultovi Peruna, Triglava i ostalih, upravo zato jer je to marginalna zona (kao i Učka) u kojoj su trendovi stizali sporije, ali su se isto tako duže zadržavali.




Ključevi za topove.



Od ovog ti se zaledi krv kad pomisliš čemu je služilo.



Od ovog vojnika ti stane srce. Uđeš u nekakvu mračnu prostoriju (izvana je to maskirani ulaz u galeriju) i odjednom se upale svijetla i pojavi se ovaj lutak koji zapisuje tužnu pismo za doma.



Ovo nije baš najbolje ispalo. Redprodukcija soške fronte.



Minobaca za plin njemačke proizvodnje. Najviše žrtava tog bojnog plina je "proslavilo" francuski gradić Ypres na zapadnoj fronti. Uoči strafexpedition, odnosno "kaznena ekspedicija". To je zato jer je Italija do 1915 bila u koaliciji sa Njemačkim i Austrougarskim carstvom. Onda je Italija radi Londskonog pakta (u kojoj su joj obećana istočna obala Jadrana, otoci u Grčkoj i Albaniji) odlučila boriti se za sile Antante (Francuska, Rusija, Velika Britanija).



Municija za minobacače.










Šljemovi imaju proširanje kod vrata radi opasnosti od šrapnela.



Bajunetu je prošle godine vojska USA iznacila iz dotacije kao nepotrebnu.






Kad je ponestalo municije onda se navaljivalo s ovim kratkim mačevima.



Granata sa šrapnelima. Problem nije bila sama granata nego ono što se dešavalo nakon njenog udara u tlo.







Fronta se nalazi uglavnom na planinama. Jageri (lovci - fali mi umlaut na a) i Alpini su bile visoko specijalizirane postrojbe za borbu na brdima.


















Ulaznica je samo 5 eura, ako me sjećanje ne vara. Na kraju ti puste film o životu na fronti. I naravno, neizostavno pitanje - česmu toliko patnje i smrti? Radi koga?




fermati Piero, fermati adesso
lascia che il vento ti passi un po' addosso
dei morti in battaglia ti porti la voce
chi diede la vita ebbe in cambio una croce



Post info
06.01.2014. (15:43)
32 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>