Marketing
Kobarid
(hr i slo.) Soča, (tal.) Isonzo, (njem.) Sontig, (lat.) Aesontium, (furl. Isunz, Lisunz) rijeka dužine 136 km, podijeljena na gornji tok u sutjesci i donji, ravničarski kod Nove Gorice odnosno Gorizije.
Slikano sa najveće talijanske kosturnice koju je dao izgraditi Mussolini, kad je Italija anektirala ovaj dio Slovenije nakon rata. Kosturnica je impozantna, ali kao stil mi se ne sviđa, i zato ju nisam slikao. Jedina stvar koju ću pamtiti jest pogled na Soču i dva radnika unutra koji provode restauratorske radove dok cuclaju biru.
Turizam se osniva na skijanju (Bovec), paraglidingu, blizini nacionalnog parka Triglav, Soči kao smaragdnoj poti, materijalnoj kulturi u muzejima u Kobaridu i Tolminu i Poti mira, gdje je obilježena soška fronta na kojoj su tijekom Velikog rata stotine tisuće mladih iz Austro-Ugarske i Kraljevine Italije, nepotrebno položilo život u ono što zovemo 12 soških bitaka (1915-1917), od kojih je zadnja upravo ona za Kobarid.
U toj bitci su Talijani primorani povući se sve do rijeke Piave, gdje će austro-ugarska vojska raspast, radi nedostatka municije, hrane. A i stižu sve češće vjesti iz domovine da su se pojedinačne zemlje počele buniti protiv austrijske moći.
Pošto sam spavao u zaseoku (Altovizza) iznad doline u kojoj teče Nadiža (Natisone), najkraći put za Kobarid je bio iz San Pietro al Natisone (slovenci ga jednostavnu zovu Špetar) - Pulfero - Stupizza (Stupica) - Staro Selo - Kobarid.
Kobarid (tal.Caporetto) je uređen gradić, pun talijanskih turista (školski izleti posjećuju muzej o soškoj fronti), njemačke arhitekture i uređenih fasada. Samo sam čekao klišej da iz jednog restorana koji je imao ime na gotici izađe njemac u onim hlačama s dokoljenkama, na pirunu kobasica.
Mea klupa.
Kobariški muzej je zgrada na tri kata sa stalnom (i izvanrednom) postavom. Stalna je podijeljena na 4 sobe (Bijela, Crna, Krnska, Zaledja-Zaleđe) i Tavan.
Vođenje rata nije bilo samo oružje, već i svaki alat i potrepštine koje su služile za gradnju rovova i preživljavanje na tim zabačenim mjestima. Utezi za rekreaciju. Ovaj je služio talijanskim vojnicima na Debeljaku (kota 1640 m).
Čuturice razne proizvodnje.
Talijanska signalna svjetiljka.
Razglednice i pisma za fronte.
Talijanska vojna pelerina.
Njemačka vojnička jakna.
Svakojakvi predmetni za menzu.
Transportna posuda za hranu.
Horor u Crnoj sobi. Slike fronte sa mrtvim vojnicima, pogotovo nakon napada s plinom u zadnjoj soškoj bitci. Osmrtnice. Slike unakaženih preživjelih vojnika. Koga ne potrese ova soba i misli i dalje da je rat super mora da je emotivno hendikepiran.
Naše gore list, feldmaršal Svetozar Boroević von Bojna. Glavni zapovjednik austro-ugarskih vojnika na Soči (treba napomenuti da je južna fronta, između Austrije i Italije imala preko 600 km) Nije mu bilo suđeno u novom poretku, nakon raspada Carstva.
Austrijsko-talijanska fronta. Bitke su se uglavnom vodile na samim vrhovima, što je neobično za rat jer su se ratovi uglavnom vodili u proljeće i ljeto, te u nizinama. Ali Prvi svjetski rat je u mnogočemu promjenio prijašnji način ratovanja, upravo radi toga što je moć uništavanja jako narasla. To je isto prvi rat u kojem se razne vojske ne oblače više u šarene uniforme, što je bio razlog zbog kojeg je profesionalna vojska uništena u prvim mjesecima ratovanja. Nakon čega je nastala opća mobilizacija u svim zemaljima obuhvaćenim ratom. Jeste li vidjeli filmove i stare fotografije ljudi koji kreću za frontu? Svi se smiju i mašu te su sigurni da će se vratiti doma do Božića. To je taj jaz. Ljudi veseli kao da idu na piknik, a idu u klaonicu.
Generali Emanuele Filiberto duca d'Aosta i Armando Diaz koji je zamjenio strogog Luigi Cadorna, general koji je slao vojnike u čistu smrt, a one koji su se povlačili na vojni sud i streljački vod. Nakon poraza kod Kobarida Ernest Hemingway (Pozdrav oružju) je u svojstvu bolničara Crvenog križa bježao sa fronte i riskirao da ga carabiniere po Cadorninim uputama upuca u leđa kao dezertera.
Potreba rata je dobila i logističku stranu. Vojni inženjeri su se pobrinuli za izgradnju putova i cesta do fronte, kao na ovoj slici. Uključena je i gradnja rovova i tunela kroz brda, tvrđava i pozicija za artiljeriju. Na takve sam naišao na Matajuru. Okrugle šine za okretanje topova na 360 stupnjeva.
Zapadna Slovenija nije poznata samo po ratu već i po arheologiji. Tononcov grad pri Kobaridu kojeg je istražio Inštitut za arheologijo na čelu sa Slavkom Ciglenečki (kojeg ovo prilikom pozdravljam i nadam se da se oporavio od bolesti), Tinom Milavec i Zvezdanom Modrijan. Njihovo istraživanje i prezentacija visinskog kasnoantičkog naselja je primjer kako bi htio prezentirat Gradac na Sisolu.
Treba spomenuti kako su se u tim dolinama do razvijenog srednje vijeka zadržali poganski slavenski kultovi Peruna, Triglava i ostalih, upravo zato jer je to marginalna zona (kao i Učka) u kojoj su trendovi stizali sporije, ali su se isto tako duže zadržavali.
Ključevi za topove.
Od ovog ti se zaledi krv kad pomisliš čemu je služilo.
Od ovog vojnika ti stane srce. Uđeš u nekakvu mračnu prostoriju (izvana je to maskirani ulaz u galeriju) i odjednom se upale svijetla i pojavi se ovaj lutak koji zapisuje tužnu pismo za doma.
Ovo nije baš najbolje ispalo. Redprodukcija soške fronte.
Minobaca za plin njemačke proizvodnje. Najviše žrtava tog bojnog plina je "proslavilo" francuski gradić Ypres na zapadnoj fronti. Uoči strafexpedition, odnosno "kaznena ekspedicija". To je zato jer je Italija do 1915 bila u koaliciji sa Njemačkim i Austrougarskim carstvom. Onda je Italija radi Londskonog pakta (u kojoj su joj obećana istočna obala Jadrana, otoci u Grčkoj i Albaniji) odlučila boriti se za sile Antante (Francuska, Rusija, Velika Britanija).
Municija za minobacače.
Šljemovi imaju proširanje kod vrata radi opasnosti od šrapnela.
Bajunetu je prošle godine vojska USA iznacila iz dotacije kao nepotrebnu.
Kad je ponestalo municije onda se navaljivalo s ovim kratkim mačevima.
Granata sa šrapnelima. Problem nije bila sama granata nego ono što se dešavalo nakon njenog udara u tlo.
Fronta se nalazi uglavnom na planinama. Jageri (lovci - fali mi umlaut na a) i Alpini su bile visoko specijalizirane postrojbe za borbu na brdima.
Ulaznica je samo 5 eura, ako me sjećanje ne vara. Na kraju ti puste film o životu na fronti. I naravno, neizostavno pitanje - česmu toliko patnje i smrti? Radi koga?
fermati Piero, fermati adesso
lascia che il vento ti passi un po' addosso
dei morti in battaglia ti porti la voce
chi diede la vita ebbe in cambio una croce
Post je objavljen 06.01.2014. u 15:43 sati.