neverinov blogneverinov blog

O mrtvima sve najbolje ali...





.. ali ovi hadeze zombi su gamad. Boli njih patak, aktiviraju se svake 4 godine a mi živi nek se snalazimo sa sanaderima, kosoricama i ostalim žoharima.

Birači sudjeluju u vlasti svake četiri godine kad su izbori

Milan Bandić

To je izjava koja zaslužuje ulazak u Greatest Shits ali nažalost ugasiše nam Feral tako da smo uskraćeni za jedino mjesto gdje smo kritično i sa humorom mogli saznati koliko nas lobotomiziraju oni kojima je dupe sraslo za fotelju pa bi još 4 godine ležanja u hladovini.


E pa dragi homo sapiens sapiensi bolje da izađete na izbore pa makar glasali za onaj bedasti plan 21 nego da dopustimo da nam prevagu odnese ponovo discplinirano mrtvo tijelo birača HDZ-a.

Post info
27.10.2011. (12:17)
48 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Neka promišljanja o ljudskoj vrsti

Image and video hosting by TinyPic


Ako želimo sažeti saznanja do kojih smo došli u ovom području života neandertalskoga čovjeka, onda moramo prije svega istaknuti da je taj stanovnik Europe i prednje Azije imao predodžbu o zagrobnom životu.
I ritual pokapanja, a riječ je zapravo o dva rituala, ima svoj određeni smisao i svoje neizmjerno dugo tajanje.
Jer bilo da se radi o pokopu skeleta ispruženih na leđima ili mnogo karakterističnijem pokopu polaganjem mrtvoga u zgrčenome položaju na bok, taj će ritual postati propisani oblik za sva buduća pokolenja, sve do pojave spaljivanja (u Europi u četvrtom tisućljeću prije Krista).

Zgrčeni skeleti imaju i svoje dublje simbolično značenje jer položaj pokopanoga odgovaraja položaju čovjeka koji spava, što može simbolizirati "vječni san", ali jednako tako odgovara i položaju djeteta u majčinoj utrobi, pri čemu bi simbolika "života" prije rođenja i poslje smrti označavala određeniju povezanost s vječnim trajanjem. I opisani kult štovanja špiljskoga medvjeda uklapa se u sliku novih spoznaja. Naravno, on ima mnogo praktičniji smisao, da ne kažemo "pogodbeni" ali krajnja konzekvencija svih religija, pa i onih najprimitivnijih, jest taj sitnotrgovački, pogodbeni odnos prema objektima štovanja.

I upravo taj praktičniji dio duhovnoga života nalazi izvanredne oblike primjene u mlađem paleolitiku. Immao, dakle, pred sobom dva osnovna oblika primarnih religioznih načela: vjerovanje u zagrobni život i začetke magičnih obreda i čaranja posvećenih lovačkim kultovima. To su nesumnjivi začeci totemizma. Ovaj skup primarnih i zacijelo vrlo primitivnih religioznih poimanja neandertalskoga čovjeka , predstavlja, međutim, jedan od najvećih skokova u povijesti čovjećanstva, možbabi čak bilo bolje reći početak velikoga skoka. Jer čovjek prvi put u povijesti svoga postojanja prelazi preko granice "ovoga svijeat" i ulazi u područje magičnoga i metafizičkoga: njegov život dobiva novu dimenziju - duhovni život.

Neandertalski je čovjek, dakle začetnik velike duhovne revolucije koja će svoje najočitije manifestacije doživjeti tijekom mlađega paleolitika. Taj početak misaonoga života ujedno je i pravi i jedini začetak onoga što danas smatramo umjetničkom djelatnošću - to je neposredan uvod u povijest umjetnosti.


[...]

Prvi zameci "arhitekture" uvjetovani su hladnom klimom u ravničarskim prostorima, npr. u Ukrajini. U Moldovi, kod Kamenec-Podolskog otkrivena je u musterijanskom stratumu osnova za gradnju šatora s temeljem od velikih mamutovih kostiju koje su podupirale noseću drvenu konstrukciju. To je najstariji poznati ostatak izgrađene nastambe, pa se neandertalski čovjek i tu predstavio kao iće sa smislom za otkrivanje novih putova.

Neandertalac, to dugo prezirano biće, predstavio nam se, dakle, ne samo kao prvi mislilac i metafizičar nego ki kao prvi arhitekt. No ono što je najvažnije i što je bitno novo u njegovu razvojnom puti i očitom napretku jest proširivanje njegova poimovnoga svijeta iznad granica shvatljivog. Neandertalac je, bez obrzira na estetski nimalo očaravajući izgled, bio pravi čovjek. Možda onaj Adam kojega je tko zna kada stvorila legenda. Jer legenda počinje od čovjeka koji je znao misliti i vjerovati u nešto.

I to je početak prave povijesti čovjećanstva.



Stojan Dimitrijević - Prapovijest



Osim što mi se sviđa znanstvenikov stil pisanja i interpretacija arheoloških ostataka ne prepoznajete li u određenim djelovima teksta kako se nismo bitno pomakli od samog početka? Mogu naši obredi aktuelnih religija (uključujući i kršćanstvo) biti komplicirani i svečani no "sitnotrgovački odnos" kako ga naziva Dimitrijević, ostaje i dalje.
Kao arheolog u ovom trenutku nalazim temelje našeg ponašanja u metafizičkom smislu, kao čovjek, objašnjavanjem i dezinstaliranjem mitova uviđam koliko se mnogi ponašaju u vjeri po već ustaljenoj praksi misleći da je to njihova slobodna volja.

Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".



Jel vama gore navedeni pasus iz knjige daje na razmišljanje?



Post info
26.10.2011. (12:18)
15 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Alternativa manjem zlu postoji



Minuta šutnje za demokraciju koja je u ovoj zemlji barem načelno bila na snazi.

Neka ostane zapisano u povijesti da je 64 članova zločinaćke organizacije poznata kao HDZ zajedno sa 4 nacionlnih veleizdajica iz HSS-a radi kojih se Stjepan Radić okreće u grobu, 4 manjinska zastupnika (Zdenka Čunhil - Slovačka, Nazif Memedi- Romi, Šemso Tanković - Bošnjac te Deeš Šoja - Mađari).

I na kraju troje nezavisnih od kojih Đurđa Adlešič za koju sam sam bio jednom procjenio da će pstati zapamćena jer nije napravila išta vrijedno pamćenja u cijeloj svojoj karijeri. E pa bio sam u krivu, ipak je napravila nešto što će se pamtiti ali kao loše; Ivan Čehok, kojem su valjda u zamjenu za ruku obećali "pošteno" suđenje te Zlatko Horvat tkogod bio.

Vladimir Šeks je iskoristio vrhovnu držvnu instituciju kako bi donio jedan ab personam zakon (zakon ništetnosti) kako bi se spasio lično dupe od mogućeg progona srbijanskog pravosudnog aparata.

Ako taj zakon ne padne na ustavnom sudu onda je prvo što mora učiniti sljedeća vlada jest poništiti što znači da ćemo gubiti vrijeme na ispravljanju krivih drina jedne intereresne grupacije koja izgubila kontakt sa stvarnošću. Jedini kontakt koji je imala je bio kako isisati što više para iz državnog proračuna.


Ako kome još nije došlo od guzice do glave treba mu se lijepo objasniti da je HDZ srušio Ustav ove države što je po meni ravno državnom udaru. Za Jovanovića se ne brinem uopće, on će biti ponovo izabran te će opet steći imunitet. Tako da je ovo bila sama farsa.

Situacija je ozbiljna za popizditi. Građani su razočarani politikom. HDZ teroritsti imaju neobrazovane ljude koji će glasati na vlastitu štetu zajedno sa onim birokratima koji se nadaju češanju spolovila još dodatnih 4 godine.

Ostali kojima padne mrakna oči od samog spominjanja tih kriminalaca iz straha će glasati za SDP tojest za manje zlo. Vidjeli smo energičnost koju imaju kao opozicija. Opasni su ko sveta vodica. Glavno da su i oni digli ruku kada im se trebala podignuti zastupnička plaća što i nije neki socijaldemokratski potez.


Što preostaje onima koji ne žele smisliti SDP sljedeće 4 godine? Mediji, pošto su kontrolirani, dopuštaju na uvid samo određene manje stranke koje će se prikloniti onome tko ponudi više.


Što nam to mediji nude?


1) Laburisti Dragutina Lesara, njima će glas dati oni koji su razočarani u SDP, tako barem kažu ankete.

Osobno mislim da mu nije mjesto u novom sazivu sabora jer je stara faca a nama treba sviježa krv. Zapravo smatram da nijedna osoba koja je sada u saboru ne bi smjesla biti u novom sazivu.


2) Hrvatska Građanska Stranka - Kerum

Kerum je pokazao kako si on zamišlja vođenje Splita, odnosno njegova sestra je pokazala, on samo vrši naredbe.

Tko ima završenu srednju školu shvaća da će sjednice sabora biti još primitivnije


3) Nezavisna lista Stijena - Milan Bandić

Nije dovoljno da sređuje kumovima poslove po Zagrebu već bi sad htio prebaciti posao na nacionalni nivo. Jedva čekam da osvane u Rijeci zahod od 10 000 000 kuna. Rado ću se olakšat u njemu.


4) Ladonja - Plinio Cuccurin. Tipu ide u prilog što je organizirao predizbore, tojest ljudi su glasali za one ljude koje žele vidjeti kao kandidate. Čak i Žarko Puhovski priznaje da je ovo presedan u hrvatskoj praksi. Ne ide im u prilog to što su kreću kao regionalna stranka iz Istre za nacionalne izbore.

Već vidim slavonce kako ne glasaju za njih.


4) Hrvatska Građanska Inicijativa, njaaaah možda se čovjek i kuži u ekonomiju ali je dopustio prije 4 godine da ga Milanović zamjeni ko da je smeće. Netko sa više dostojanstva takvo nešto ne bi prihvatio


5) Hrvatski Demokratski savez Slavonije i Baranje - otpadnička stranka iz HDZ-a. Pošto im nije ništa čudno što su u dosluhu sa kriminalcem Glavašem to dovoljno govori da se za njih ne smije glasat. Vjerovatno idu pod ofucanom parolom "Slavonijo inati se".

Boring.


6) Iako sam pripadnik jedne omanje Zelene stranke mogu prepoznati kada u sabor ima priliku da uđe osoba sa nikad prodanim, u ovih 20 godina, integritetom. A akrkve to isto mora značiti puno.
Pošto ga mediji ne uzimaju u obzir iskoristit ću prostor koji mi je dan kao bloger tjedna (rekord od 3000 posjetitelja u jednom danu) te se nadam da će i drugi ljudi shvatiti da se ovdje radi o poštenoj osobi koja želi promjeniti stvari sa mrtve točke te će ga promovirat.

Kako god završila ova farsa ja dajem svoj glas njemu. Tko želi reviziju privatizacije, suđenje za hadezeovce, zapljenju imovine onima kojima se dokaže krivnja, korištenje tih novaca za popravak gospodarstva valjda je dovoljno pametan da mu da svoje povjerenje.

Zašto radim ovo? Jer mi je puna kapa uvijek istih pogrešaka koje činimo kao glasačko tijelo.




Na stranicama Saveza za građansku i etičku Hrvatsku.



Dodatak

Ja osobno ću glasat za njega radi ove dvije točke u njegovom programu:


VIII. Oduzeti nezakonito prigrabljenu imovinu i stvoriti od nje društveni fond za otvaranje novih radnih mjesta. Krađa društvenog vlasništva nema zastare. Ukradeno se mora vratiti.



IX. Revidirati mjesto vjerskih zajednica i njihovo plaćanje iz proračuna, pa ako treba, pokrenuti izmjenu Ugovora između Katoličke crkve i Vatikana, kao i drugih vjerskih zajednica s hrvatskom Vladom, zbog bahatog ponašanja i trošenja novca iz državnog proračuna, bez kontrole.


Ostale stavke:


I. Pristupiti odmah transparentnom popisu birača i hrvatskih branitelja kako bi izbori bili legalni i legitimni, što dosadašnji nisu bili.

II. Promjenom ustavnih zakona ili donošenjem novih smanjiti broj saborskih zastupnika na 75 do 80; ukinuti dvostruko pravo glasa nacionalnim manjinama, jer pred zakonom svi moramo imati jednaka prava. Saborsku zastupničku čast obnašati dragovoljno, uz plaćene putne troškove i dnevnice, a sve druge povlastice dokinuti; saborske odbore sastaviti od kompetentnih i moralno pouzdanih ljudi. Isto treba provesti u ministarstvima.

III. Ograničiti broj saborskih mandata na dva kako se ne bi stvarala kasta povlaštenih i nedodirljivih. To bi se trebalo odnositi i na regionalne skupštine i općinska vijeća, gdje bi tu čast obnašali volonterski. Politika je briga za opće dobro, a ne za vlastiti ili stranački interes.

IV. Decentralizirati Hrvatsku i podijeliti je na tri do pet povijesnih regija; smanjiti broj općina i ustrojiti mjesne urede koji će voditi matične knjige i uvid u popis poreznih obveznika. Općine koje ne mogu uzdržavati same sebe treba odmah dokinuti. Ostvariti zajednicu općina unutar regija.

V. Regije moraju imati visoku autonomiju u pojedinim sektorima života i rada, a posebno treba decentralizirati financije, zdravstvo, školstvo, sudstvo itd. Regije se moraju policentrično razvijati.

VI. Zaustaviti prodaju nacionalnog blaga, prirodnih resursa, zemljišta, voda, banaka i nekretnina!

VII. Povezati iseljenu Hrvatsku kao sastavni dio hrvatskog korpusa!

Post info
23.10.2011. (12:33)
34 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Claustra Alpium Iuliarum



Photobucket

Važna cesta Akvileja – Carnuntum preko Panonije i istočnog Norika poznata kao jantarni put sa položajima zatvarača, sljedeća cesta po važnosti je Tergeste - Tarsatica (PEROVŠEK -PETRIČ 2008).

Claustra Alpium Iuliarum (čitaj Klaustra) je rimski obrambeni sistem rimskih kasnoantičkih zatvarača na udolinama koje su bili jedini prohodni putovi od Norika (aktualna Austrija) i Panonije (Mađarska, Slovenija Hrvatska) prema Italiji kada bi barbari probili dunavski limes . Ime znamo zahvaljujući povijesničaru, visokom dužosniku i vojniku Amijanu Marcelinu koji indirektno spominje "zatvarače Julijskih Alpi".


Photobucket

PLESNICAR-GEC 1999

Jantarni put koji je korišten od prapovijesti kako bi vrijedna stvrdnuta smola jantar stigla od baltičkih obala sve do Mediterana, prvenstveno Akvileje u rimsko doba, gdje su bile brojne radionice. U ilirskim nekropolama pronađeno je mnoštvo jantranog nakita.


Photobucket

Najvažnije direkcije inkurzija sa istoka (CIGLENEČKI 1999).

Claustri je prethodio obramabeni sistem nazvan Praetentura Italie et Alpium kojeg je uspostavio car Marko Aurelije (znate ga kao Richarda Harrisa u Gladijatoru ili profesora Dumbledorea u Harry Potteru) kao odgovor na invaziju barbarskih naroda koje su predvodili Markomani i Kvadi 166 n.e. probili limes na Dunavu, porazili rimsku vojsku od 15 000 ljudi te upali u Italiju, razorili Opitergium (Oderzo) i držali pod opsadom mjesecima Akvileju (koja je bila najveći grad na sjeveru Italije, brojila je oko 200 tisuća stanovnika i bila važno trgovačko središte).

Dugom periodu poznatom kao Pax Romana je došao kraj.
Impakt na stanovnike je bio strahovit. Nakon skoro dva stoljeća od Augusta je vladao mir koji je unaprijedio trgovinu, gradnju javnih djela, uvjerio građane da će carstvo trajati zauvijek.


Nakon što su germani potučeni 180 n.e. te je granica vraćena na Dunav Praetentura nije imala više razloga postojati kao vojna oblast te je ubrzo i raspuštena.

Međutim teška vremena za Rim tek počinju.

Nakon smrti zadnjeg vladara iz dinastije Severa, Aleksandra Severa , godine 235 n.e., počinje mračan period u rimskoj povijesti poznat kao Vojna anarhija (ili Kriza III stoljeća) gdje su se u 50 godina izredali oko 30 careva (koji su uglavnom umrli nasilnom smrću nakon kratkog vladanja) te još duplo toliko uzurpatora na prijestolje.

Nisi imao pojma ko pije a ko plaća.

Ne treba ni spominjat da je takvo nesigurno razdobolje iracionalnost te su ljudi masovno tražili utijehu u religije koj su obećavale sretan život nakon smrti. Među prvima kršćanstvo i mitraizam.


Prema numizmatičkim i arheološkim ostacima čini se da je gradnja Claustre započela sa carom Galijenom (ili njegovim nasljednicima) te je taj obrambeni sistem trajao sve do Teodozija I (kojeg kršćani s pravom zovu Velikim, vidjeli ste u filmu Agora što je dopustio). Zatvari Julijskih alpa nisu poslužili u prvobitnoj svrsi zaustavljanja barbarskih invazija već su se rimljani tamo potaracali u žestokim građanskim ratovima.

Moje je mišljenje je da su Teodoziju dopizdile te zidine nakon što je u epskoj itci pobjedio Flavija Eugena što su kršćani shvatili kao pobjedu kršćana nad poganima. Drugo mišljenje je da jednostavno nije bilo dovoljno para za uzdržavanje takve linije. I sami znamo što se desilo sa Maginotovom linijom, skupa ko svetog Petra kajgana (uostalom zašto se kaže tako? zar nije svetog Petra zajebao triput pjetao a ne kokoš?) a njemci ju zaobišli preko Belgije.


Teoretski dio je mnogo opširniji ali blog nije vrijeme ni mjesto za takva duga raspravljanja. Već je dovoljno što se moram boriti sa onima kojima povijest nije išla te mi sad lagano kunjaju. Vidim vas!


Photobucket

Notita dignitatum, ilustracija iz 1542. odlomka XXIV Sub dispositione viri spectabilis comitis Italiae: Tractus Italiae circa Alpes.

Srednovjekovni crtež iz Notitie Dignitatum, važnog dokumenta iz kraja 4. stoljeća (395 - Teodozijeva smrt) koji se nastavljao ažurirati sve do 420. za Zapad i 400. za Istok. Naime taj dokument je popunjavao jedan visoki birokrat sa imenima jedinica, legija, zapovjednicima među kojima i onih zaduženi za kontrolu prolaza kod Claustre.


Photobucket

J.W.Valvasor nel Die Ehre dess Herzogthmuns Crain. Laybach, 1689 ( ŠAŠEL 1971).

Veduta Rijeke gdje je vidljiv zid pored kojeg piše na latinskom rudera muri antiquissimi, ostaci starinskih zidina. Jel vidite zid koji prolazi pokraj tri križa? To je brdo po križevima dobilo ime Kalvarija koje nosi i dan danas.


Photobucket

BEKIC, RADIC-ŠTIVIC 2009

Idealna rekonstrukcija zgrada rimskog zapovijedništva, tarsatičke principije o kojoj sam već pisao i u kojoj sam imao prilike kopati u centru Rijeke.


Što je ostalo danas od tog limesa? Odgovor je težak jer je svaki dio limesa pohaban na svoj način. U Rijeci ga je uništila urbanizacija, usred šume su ga uništili korijeni stabala te ljudi koji su iskoristili besplatni materijal da si sagrade suhozide, kuće itd.


Kako je od tog zida poznato 22 dionice, 4 (ili 5, ovisno o tome dali postoji istočno od slovenskog Snežnika) u Primorsko goranskoj, većina u zapadnoj Sloveniji te po jedan u Italiji i Austriji tako sam se ja za vrijeme mog diplomskog mogao usredotočiti samo na ovde djelova na hrvatskoj strani.

Kolega Jure Kusetič (kojeg pozdravljam ako se iznenadi jer je uguglao ime zida te došao na ovaj blog) je obavio dionice pokraj Ljubljane te smo nas dvoje zasada osobe koje znaju najviše o Claustri (pošto su arheolozi iz 60-ih godina, Jaroslav Šašel, Radmila Matejčić i Petar Petru, koji su posljednji istraživali predmet, preminuli) pošto je sam predmet nepoznat kolegama iz struke.

A kamoli javnosti.


Photobucket

Osam metara claustre a usponu za Kalvariju u Rijeci. Nema nikakvog natpisa, nitko nema pojma o čemu se radi.


Photobucket

Trafostanica, zid i ja. Ista priča ko prije.


Photobucket

Limes kao zid između vrta i nebodera.


Photobucket

Na samom vrhu Kalvarije. Ljudi parkiraju svud okolo aute, vode pse na sranje i nemaju pojma.


Photobucket

Ulica Oktavijan Valić na Kozali kod pizzerije Do it. Super mi je bilo kad me vlasnik od jednog obližnjeg stana pitao jel istina da je negdje u blizini neki rimski zid, a kuća mu sjeda na njega. Isti osjećaj ironije sam imao kad su me neki srbi u Splitu na rivi pitali gdje je Dioklecijanova palača.


Photobucket


Photobucket


Grobnik-Jelenje, pokraj Podkilavca, zid kao humak je iskorišten i kao suhozid je iskorišten kao rub korita potoka Lužac. Ovdje je bilo zajebano usred zime preskakati s druge strane.


Photobucket

Za ljubitelje životinja da im moja ekspozicija prođe u veselju.


Photobucket

Vrh Kuka, brdo Kilavac, vidljiva je rimska kula 4x4 m usred divljine. Otkada nema ratarstva i stočarstva sve je zaraslo.


Photobucket

Potez zidina sa istakama svakih 3 metara. Istake su služile da se postave po njima grede po kojima bi vojnici stražarili.


Photobucket

Grobničke alpe i Grobničko polje, najmanja mikroregija u Hrvatskoj.


Photobucket

Claustra kao obrasli humak u divljini blizu Klane.


Photobucket

Mala vojarna gdje je mala posada talijanske vosjske iz prvog poraća spavala na liniji Vallo Giulio. Obrambena linija koja je djelomično sljedila geostrateške položaje Claustre.


Photobucket

Mitraljesko gnjezdo do kojeg su stizali iz male vojarne hvala rovu. To je zato jer je sa druge strane bila Rupnikova linija iz doba Kraljevina SHS.


Photobucket

Kako me ova pogledala kad sam izletio iz šume.


Photobucket

Ekipa volontera u mojoj ekspediciji. Tata, Višnja, gospon Veljko i lovac gospon Čargonja kojima sam zahvalan do neba. Treba uvijek razgovarati sa domaćim ljudima jer su se kao klinci igrali po ovim šumama.


Photobucket

Okvirno sam svakih 50 metara uzimao položaj sa gps-om ili kada bi zid mjenjao smijer.


Photobucket

Gradina kod Pasjaka koja je čuvala cestu Trst - Rijeka. Istražio Ranko Starac.


Photobucket

Bunker iz Rupnikove linije kod Prezida na granici sa Slovenijom u Gorskom Kotaru.


Photobucket

Granična postoja Čabar i njihovi kolege sa slovenske strane su mi dopustili muvanje po granici gdje je prolazio potez zida tako da je limes na nekim točkama bio granica između Hrvatske i Kranjske.


Photobucket

Snežnik u daljini.


Photobucket

Ovo područje još treba istražiti između Slovenije i Hrvatske ali su svi vrhovi do 1000.1200 metara i sve je divljina. Treba imati vodića, dobar terenac, gps, mačetu, gojze, krunicu (zajebajem se) te mnogo sreće da ga pronađeš na tako velikom teritoriju.


Photobucket

Sveta Katarina izna Rijeke. Ovdje zid ima specifični oblik kojeg su istraživači prije mene definirali kao "klupica".


Photobucket


Još nismo gotovi.

Onda čemu sve to? Kako arheologija treba biti u službi ekonomije (da nam ljudi ne pizde da od Fillozofskog faksa niš pametnega) turizma jer smo odjebali industriju i ne porizvodimo ni čačkalice te smo pretvorili tercijarni sektor usluga u prvi, uvjeren sam da je ovo ogromni kulturno-povijesno-prirodni potencijal za Hrvatsku, Italiju, Sloveniju te Austriju.

Pošto EU potiče suradnju između zemalja onda treba pristupiti euro fondovima kroz programe što znači da Hrvatska ne bi trebala ni centa uložiti ako se stvari naprave kako treba. Pošto sam ja arheolog i time se želim baviti nikako se ne nalazim u pravnim i ekonomskim aspektima cijele situacije niti se vidim kao voditelj udruge koja privjavljuje projekte.

Da ne baljezgam stavit ću u prilog iskustva iz ostalih zemalja:


1) Škoti sa Antoninovim zidom

2) Englezi sa Hadrijanovim zidom

3) Njemci sa limesom na Rajni.

4) Slovaci i Mađari u suradnji

5) Austrijanci

6) Hrvatski dio limesa od Batine do Iloka


I to sve ulazi u mnogo veći projekt Frontiers of the Roman Empire pod palicom Unesca. E jesmo li mi jedini ovdje koji se ne znamo sanuti niti za pokupiti novac?


1) Jel vam se sviđa moja ideja? Ako ne, zašto ne? Molim poslati na mejl sugestije, ideje, prijetnje, ljubavna pisma.

2) Ako ovo čita kakav mecena koji bi financirao moja istraživanja glede Claustre neka bude moj lord Carnarvon a ja ću biti njegov Howard Carter

3) Ako niste bogati a imate iskustva sa europskim projektima ili poznanstva slobodno se javite na mejl.


ps. e da, ova claustra bi mi bila plan istraživanja za doktorat ako upadnem
Post info
22.10.2011. (02:41)
28 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

San o jednom ljetu 4 (ili Te sakam Makedonijo)






Nakon što smo sv. Jovana slikali odozgora sada ga možemo i vidjeti sa pučine. Krenuli smo tako sa Nikolinim kajićem kojeg je nasljedio još od djeda.



Ribarsko mjestašce Kanovo gdje smo u jednom restoranu fino i jeftino klopali.




Dečko se zove Studeni Noze (ako ovo pogledate a znate tko su 883 poludit ćete od smija ko i ja), prijatelj od Nikole.



Ohridske zidine sa strane jezera.








Još pamtim kako je frend rekao ovdje sestri da je tipično žensko jer se samo guštera na suncu.










I tako smo mi išli od plaže do plaže i od dućana do dućana kako bi se opskrbili pijačom.




Evo vidi se da je kajić zapravo željezni.




Doplivao je Studeni do barke bez ikakvih para, šugamana i dokumenta, sve je ostavio na plaži i donio samo svoje umjeće pjevanja. Omogučio nam je svojim glasom sjajnu atmosferu što domaćih makedonskih, sevdalinki pa i Olivera Dragojevića. Na kraju smo saznali da je tip zvijezda u Makedonij.













A na toj plaži gdje smo si došli malo popit i počinut je Nikola, koji je restaurator, napravio mozaik od ostataka materijala.











Photobucket

A onda alje prema sljedećoj plaži. Ima se puno toga za vidjet kad si na ferijama.


Photobucket


Photobucket

Ah koja banja sad kad se sjetim.



Photobucket


Photobucket

Ohirid u daljini.


Photobucket

I ovdje se počeli graditi monstrumi tako da nemislite da toga nema. Desno od hotela u gradnji poluotok nam kojem je Titova vila. Stari je imao osjećaj za lijepa mjesta.




Ah koji hedonizam i koji dan. Znate onaj osjećaji kad se ne možete prestat smijati od sreće? Pih ma kakva crna jesen kada kod mene još uvijek traje ljeto. Ako ne želite čuti Druže Tito mi ti se kunemo (pošto ga Makedonci duboko štuju jer da nije bilo Juge ne bi Makedonija stekla neovisnost) predlažem vam da ne kopate dalje po snimkama :) A kome ne smeta neka udri brigu na veselje i stisne play play play:)




Inače ovo što Noze pjeva je Čudna Jada od Mostara grada



Post info
21.10.2011. (01:12)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

San o jednom ljetu 3 (ili Sakam te Makedonijo)


Photobucket

Ako je more ljubav onda je Ohridsko jezero more. A Ohrid je pjesma sunce, dobra volja, ležernost, sjajno vino, sjajna bira Dub ili Skopsko biraj! Odlična jeftina klopa, nabio neke kile jer si nisam znao reći ne:) punjene paprike sa ssvježim sirom aaaaah. Pitomi i ljubazni ljudi . Još mi nitko nije rekao nešto loše o ljudima.


Photobucket

A Ohrid je pjesma sunce, dobra volja, ležernost, sjajno vino, sjajna bira Dub ili Skopsko biraj! Odlična jeftina klopa, nabio neke kile jer si nisam znao reći ne:) punjene paprike sa ssvježim sirom aaaaah. Kulturna baština, arheologija, komadi keramike ko u priči Pitomi i ljubazni ljudi . Još mi nitko nije rekao nešto loše o ljudima.

Kod Plaosnika na mjestu sa šetnicama u pinetama ljupka crkvica na hridi.


Photobucket

Tik do restorana je plaža sa koje se moreš hititi u jezero koje toliko pari da je more da smo svoj troje svih pet dana govorili kako "idemo na more" jer je osjećaj isti.


Photobucket

I od tuda se vidi crkvica sveti Jovan.


Photobucket

Odlična stvar kod ovog jezera je što je voda čista te se može vidjeti u dubljinu a kad se baciš unutra kao da si istuširao kosu koliko djeluje čisto.



Photobucket


Svud okolo kopno kao na Kvarnru sem Velih vratiju.




Photobucket


Photobucket


Photobucket

Sat na mjestu gdje je vrijeme stalo.


Photobucket

Sa kućica malog ribarskog mjesta odmah pokraj jezgre.


Photobucket

Vidi se poluotok na kojem je smještena Titova vila.


Photobucket

Tpična arhitektura ispod Samuilove tvrđave.


Photobucket



Photobucket

U Makedoniji ima jugića, stojadina, fićotta koliko ti srce želi a kada vidim spačeka odmah se sjetim profesorice iz likovne umjetnosti.


Photobucket

Turistički dio Ohrida sa starog djela..



Photobucket

Spava i žica :) i nije se dao probuditi za ništa na svijetu. Odmah naslonjen na zid crkve svetog Pantelejmona. Malo iznad pasine stari ostaci sa restauracijom koja je podjeljena olovom. Intelektualno poštena restauracija po meni.



Photobucket

Sveti Pantelejmon i masu arheologije oko njega. Nisam mogao prestat zvjerat sa očima.


Photobucket

Skup stručnjaka bez mene :)


Photobucket

Vidite slojeve pune keramike i materijala ispod frendova?


Photobucket

Krstionica, na talijanskom battistero na mozaicima.


Photobucket



Photobucket

Tajanstvenost i mir se mješaju.


Photobucket



Photobucket

Čovjeće kako je dobro sačuvan ovaj kompleks, nadsstrešnice služe da zaštite mozaike od vremenskih agensa. Kod nas štekati služe da faneišemo pod njima haj sjetio se Marchelline.


Photobucket


Photobucket

Pošto su nas fijole postale skupe i nigdje ih nema možda bi trebalo počet kupovati stare aute iz Makedonije kao old timere u domaji.

Možda bi to vozilikakvi ekscentrični miljarderi.. Još ako je električni...


Photobucket

Fo!


Photobucket

Kale su pune ovakvih zanimljivih detalja.



Photobucket

Antički teatar.


Photobucket


Photobucket

I svugdje tipična arhitektura u kojoj je kamenje omeđeno tegulama te je sve puno motiva s križevima.



Photobucket


Photobucket

Ljudi imaju običaj sjediti i razgovarati ez da sjednu u kafić, dovoljan je zidić, klupica.

I to je poanta dana.


Apropo kupica... što kažete na ovu vrstu izbora?


Riječka klupica.

Dobro djeco ovo bi bilosve za danas.








Well folks we're out of time! This is Johnny Gomez saying "good night and good fight!"



Opak je ovaj Bob Marley.


Post info
19.10.2011. (00:22)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Tenkovi i minobacači u Rijeci




Mada naslov zvuči apokaliptično ko da je Rijeka u opsadnom stanju prije tjedan dana je na Trgu 111. brigade (u kojoj je bio i moj stric) riječ bila zapravo o izložbi na otvorenom pod palicom ministra obrane Darka Božinovića.




Iako jesam za povijesno obilježavanje te eksponiranje artefakata iz prošlosti za buduće generacije..





...nisam se mogao oteti groznom dojmu da djeca...




.. automatski znaju što se sve mora učiniti da bi se top opskrbila projektilom te kako naciljat i to ispalit.




Jel itko pomišlja da su ti strojevi osmišljeni sa samo jednom svrhom?




Kad sam godinu prije faksa trebao odslužiti rok odlučio sam se radije za dva mjeseca duži civilni. U vrtiću za slijepu djecu sam mazao s guštom marmeladu za marendu malih limača i bijelu kavu. Klinci su mi se radovali jer su me asocirali sa trenutkom kad se jede :)




Da mi je dočepati se izjave zašto ne želim odslužiti vojni rok: koliko se sjećam naklafrao sam da ne mogu zamisliti da ubijam živo biće, nosim oružje ali da vrlo rado idem okolo sa cvijetom u kosi.




A onda čujem od frendova koji su 6 mjeseci gubili vrijeme po vojarnama da su iz dosade snifali lijepilo, hobi i pol.





Naizgled teleskop...









E super bi bilo imati ovu grtalic... ovakvu ralicu doma.




Iznenadilo me kad sam pročitao da su ovo sklopili u 3. Maju.











Preveć oružja za moje gušte.




Tko će smiriti stvari ako ne plavetnilo?




Tek sam nedavno primjetio pridošlicu u riječkoj luci: Marina







Vidjevši ovog barbu skoro mi došlo da pjevam Lulu starog kapetana.




A kad ono i ljudi s mora promjenili navike, tipka se po mobitelu.




Kako je dobro skinuo Bebića kao uncle Festera, Milinovića ko Lurcha, Šeksa kao Gomeza a Šukija na onog malog zločestog.

Najbolji način da se boriš protiv gluposti je sa humorom.
Vladajući očajnički žele progurat zakon o ništetnosti za koji im fale ruke.

Ono što je žalosno jest da se stranački i osobni interes pokušava progurat kao nacionalni.
Šeks se boji optužnice a to se pokušava prikazati kao borba za branitelje. Dokaz da ih zaboli za branitelje jest njihovo ponašanje u slučaju Purda a sad su kao prosto zgranuti.


Bebić skuplja pare za jamčevinu jadnom Ivi a advokat objašnjava da predsjednik sabora ne stavlja samo dio svoje imovine kao jamčevinu već i vlastiti ugled.

Ugled?


Jamčevina je odbijena.





Malo mi je teško povjerovat da sam ovako izgledao u jednoj fazi svoga djetinjstva.

Malo podsjeća na fotorobot. Namrgođenost je isparila nut


Post info
18.10.2011. (00:03)
29 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Goldonijev pristup (ili dva koraka naprijed jedan nazad)




Sve počinje fascinacijom prema talijanskoj književnosti. Spoj povijesti, stilova, dijalekata i pravih knjigs (Petronio 1,2,3 i 3 sa dve kockice) iz koje smo izučavali taj predmet sa odličnim odabirom tekstova je učinio da možda ne prednjačim u svijetkoj književnosti ali što se tiče talijanske samo čekam pitanje iz te domene u Miljunašu kod našega Tarika.



Sve to zahvaljujući profesorici Gianni Mazzieri za koju sam pročitao u Novom Listu da je postala glavna ajkula za italijanistiku na Sveilištu u Rijeci tako da joj odavdje čestitiam na uspijehu.

Ako nakon toliko godina znam na pamet Rosu frescu aulentissimu od Ciela d' Alcama koju mi je dopustila da izrepam na usmenom radi lakše pamtljivosti ili ako i dalje uživam u Danteovom Paklu, Bocacciu, Foscolu (samo ne Vittorio Alfieri, takvog antipatičnog lika još nisam sreo u knjigama a Leopardi je takav depresivac), Leon Battista Alberti, da Vinci, Saba, Italo Svevo, Pavese, gli Scapigliati pa i d'Annunzio (nema uopće loš opus kao pjesnik, političko djelovanje mu ne opravdavam seveda) i dalje da ne nabrajam.



Čemu takva preambula?

Jedan od tih genijalaca je i Carlo Goldoni kojeg svi znaju barem po Krčmarici Mirandolini. Jedan od očeva modernog kazališta kakvim ga znamo dan danas. Prije Goldonija kazalište je bilo u formi Commedia dell' Arte koje se baziralo na toliko stereotipiziranim likovima da su postali maske. Najpoznatiji od njih je sluga Arlecchino ili napuljski Pulcinella koji je postao jedan od simbola samoga grada te ako imate prilike da se tamo zaputite moći ćete vidjeti brojne suvenire sa njjim.




Nešto kao Morčić za Rijeku.



Stvar je u tome da je publika tražila isključivo takvu vrstu žanra koja je nastala u doba renesanse.
Uvijek isti likovi sa uvijek istim manama i vrlinama. Arlecchino je bio personifikacija lijenoga sluge, Pantalone arogantnoga doktora, Colombina praktične, zajebane i lukave sluškinje.



Nikakav scenarijo nije postojao te je mnogo toga bilo prepušteno samoj improvizaciji glumaca koji su morali sljediti nekoliko crta ponašanja i jednostavne radnje napisane u nekoliko rečenica što se zvalo canovaccio.

Goldoni je pokušao promjeniti ukus publike sa svojim komedijama, dramama i tragedijama (i tragikomedijama) i počeo je tako što je glavnom liku jedinom napisao čitav tekst koji mora izreći, sporedni likovi su bili i dalje prepušteni improvizaciji. Nakon toga, da ne bi šolirap ljude naglom promjenom osmislio je jednu dobru staru tradicionalnu commediu iz starih vremena.

Pa je u sljedećem djelu napisao tekst za sve likove.

Likovi su dobili psihološku dubinu te izugibli maske. Pošto se nalazimo u prosvjetiteljskom razdobolju onda je logično da je heroj svih tih djela bio lik iz srednje klase koja će shvatiti svoju težinu tijekom francuske reovlucije i zahtjevati na to da ima pravo na donošenje odluka u političkom smislu.

Zato su aristokrati u njegovim komedijama poput Krčmarice prikazani poput ljudi čijem se ponašanju bliži kraj: jedan rasipnik, drugi arogantan i siromašan, živi na staroj slavi svoga imena sa rečenicom "io son chi sono - ja sam onaj koji jesam" pa tijekom dvoboja ispada da njegova oštrica iz Toleda razbijena te ima samo držak. Treči plemić je ženomrzac čije ponašanje daje Mirandolini povoda da učini sve da se zaljubi u nju a onda ga poslje odbacuje.

Goldoni je svoju publiku privikao godinama. Davao im je takoreći raznoliko jelo kako ne bi dosadilo. Da je krenuo odmah sa onime što je mislio kako mora izgledati kazališno djelo vjerovatno bi ga publika napustila u prvom činu. Kada je pristao raditi za Luja XVI i preselio se u Pariz, tamo ga je dočekala opet ista stvar jer su ljudi bili navikli na Commedie Italiennne tojest Commedia dell'arte.

Sve isponova... ali nije uspio jer ga je tamo zatekla revolucija te su mu ukinuta primanja. Umro je siromašan.

Isto tako vjerujem da blitz promjene ne idu. A revolucije stvaraju nove nepravde. Ljudske je navike teško promjeniti. Pisati ovaj blog u društveno angažiranom smislu ne bi pokazalo ne bi na statcounteru pokazalo relativnu čitanost da nema reda putopisa, reda romansa (kad me pukne ljubav), reda filozofskih spekulacija te fotki sa Jozotom sa kojima se svi tope ko sladoled u mikrovalnoj.

Isto tako moja misao za limesom od Rijeke do Rattendorfa im Gailtail preko čitave Slovenije ne može ići nasilno i brzo. Treba poisati o tome, senzibilizirati javnost i na taj način dođi do onih koji su na pozicijama da odlučuju te ih privoliti da već jednom prijavimo projekt za eurofondove i doguramo do Unesca.

Kaže Tin Gazivoda da ću pišati žilete i da će mi tisuće puta reći NE.

No Radman je sanjario već u 70-ima o svom mediteranskom institutu za proučavanje života a taj san je oživio tek prije nekoliko godina.

Ključna riječ je strpljenje. Ne stati i kada vidiš da taj dan nije išlo, ne dignuti ruke te biti ko tiha voda što brijege dere. Na kraju je ta voda formirala Grand Canyon.

Isti vrag vrijedi i za politiku. Nažalost za loše poteze je dovoljna jedna sekunda dok su za dobrobit svih potrebne godine ako ne i desetljeća. To se poklapa sa ljudskim osobinama, naime lakše je biti zao nego dobar, lakše je omastiti ručice u crnim fondovima nego reći "odjebi". Ali vjerujem da je to samo kratkoročno, na kraju krajeva, istina je, radi se o tome da će tvojoj guzici na kratko biti dobro ali usudiš li se radi trenutačnog uživanja u papirićima što ih zovemo parama riskirati to da izgubiš ono najvrijednije što imaš?

Sebe.

Vjerovao ili ne u nekakvo nadbiće jednostavno nije murdro ponašati se kao da na ovom svijetu možeš paliti i pljačkat bez da se brineš dali te poslje čeka neka kazna za učinjeno. Moraš biti jebeno siguran da ćeš nakon ovog života biti zaista mrtav da to nećeš ni osjećat.

Iako nisam baš neki aktivni vjernik u smislu da idem na misu (a i budimo relalni Crkva mi je na tapeti polemika rame uz rame Državi) no radi ljudi poput Miloševića, Tuđmana, Hitlera i bilo koga tko je nekome ukrao život (direktno ili ne) doista se nadam da postoji kakva kazna u obliku pakla.

Znači korak po korak i ne posustaj. Ne obeshrabruj se kada iz prve ne ide. Ako znaš da je pravedno ono što radiš bilo to u poslovnom, političkom, ljudskom smislu znači da si na dobrom putu zar ne?


Meni to nalaže savjest, jedino božanstvo koje priznajem i koje mi djeli packe kada ju ne slušam te osjećaj zadovoljstva kad znam da sam postupio po unutarnjem glasu.


Radi mojeg razmišljanja neki mi predbacuju da sam ambiocozan, arogantan ili optimist bez pokrića. Zadnje što sam čuo jest neskroman. I to mi je drago jer dolazi od ljudi koje smatram u najmkanju ruku depresivcima makar mi neki bili bliski prijatelji iz srednje.

I zato mi nema lijepšeg od riječi Vlade Gotovca u trenucima kada se nadviju iznad mene crni oblaci zvani rezigniranost u koje znam i ja past.

“Ja sam ljudsko biće, neizrecivo vrijedno, i mora se osigurati sve što je potrebno da tu vrijednost na Zemlji ispunim”.


Naravno to vrijedi za sve nas zajedno sa onom da ne činiš drugima ono što ne bi htio da drugi čine tebi. Svi smo smo mi svijetovi neprocjenjive važnosti, neki dopuštaju da im se potencijal zagubi radi društva no treba biti sretan za sve one koji ispunjuju svoj raison d'etre jer idu na čast čitavom čovjećanstvu.





Apropo prekjučerašnjih prosvjeda evo i TBF-a koji je u obližnjem Dallasu imao promociju.
Ajde bar je netko od umjetnika i glazbenika makar ovako prisutstvovalo na prosvjedu u Rijeci.




Ono što mi je tužno da svi oni kulturnjaci, glazbenici, umjetnici koji su bez beda podržali Josipovića u njegovoj reklami za izbore nikako ne nalaze razlog da se i oni uključe pa makar koncertom da se skupe ljudi koji bi došli makar radi njih.

Moram priznati da mi Urban nije jasan te mogu reći da mu razmišljanje nije nimalo urbano ako svoje ime ne stavlja na raspolaganje za cilj za koji se vrijedi boriti. Ah i onda se pitaju čemu filozofi.
Post info
17.10.2011. (00:00)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Krepat ma ne molat!

When the people fear their government, there is tyranny; when the government fears the people, there is liberty

Thomas Jefferson

Nije vam odgovaralo da svi budemo jednaki i da nema ovakvih razlika među ljudima! Nije se rat ni završio, a ti si se vratio sa pošteno zarađenim kapitalom. Pre tebe, njih hiljadu. Posle tebe još hiljadu! Da ponovo zidate dvorce i zamkove. Da ponovo tlačite i uništavate ljude. Jeli?

Ilija Čvorović iz Balkanskog špijuna

Za one koji ne razumiju talijanizme u naslovu: krepat dolazi od riječi crepare što znači umrijeti. Ma je ali. A molat dolazi od mollare i znači pustiti. Postoao je moj osobni moto i smatrma da je bolje umrijeti pokušavajući nešto učiniti ne sjediti i plakat što mi spočitavaju mnogi prijatelji jer da sam optimist bez pokrića. Naravno pesimisti za sebe vole naglasiti kako su zapravo realisti. Ne dopustiti da nas gledaju u oči i otvoreno lažu, ne dopustiti da mimo nas rade budale, ne dopustiti da čovjek bude obična roba.

Ne dopustiti da nas uhvati kolektivna depra jer ona ide na mlin ovima gore.




Došlo je opet malo ljudi kao da je onima u kafićima i na foteljama baja. Od takvih uglavnom u birtiji moreš čuti kako niš ne valjda, kako je dežela korumpirana, kako su političari svi isti.

Što reći tim ljudima? Ima li smisla išta reći?



Na kraju nas je opet bilo malo i Rijeka koja je po broju stanovnika treća u zemlji je skupila uvrglave po mojoj procijeni oko 400 ljudi što je sramotni postotak. Svaka čast prosvjednicima svih generacija, vidio sam parove koji su išli sa djecom. Ja sam bio ponosan što su došli moj tata, stric i teta.

Jučer sam bio u depri kako se situacija sa toliko mlitavim narodom ne može promjeniti te sam se pitao kako je Tito ove ljude uspio povest u pobijedu protiv Wehrmachta, talijana, četnika, ustaša bogte koja situacija.

Ne znam dali je to što sam poput ribice koja napravi krug u akvatoriju i misli da je na nekom novom mjestu vrlina ili mana ali svakako su mji se vjera i optimizam vratili čim sam se jutrod probudio.

Sve se može kad se hoće, to je prvi nezaobilazni korak svakog putovanja. Jednostavno nam još nije dovoljno loše da ljudima bude jasno u kojem smjeru ide sve ovo. Što se prije ovo uruši to ćemo se prije uzdignut.

Dovoljno je bilo pročitat jutros poruku od najdražeg bića: "Stavi inat u kosu, prkosno se nasmiješi i koračaj dalje"




Jednoglasnom odlukom odlučeno za sljedeće prosvjede i okupiranje Jelačić placa. Ako Pavao Zubak može u privatne svrhe koristiti javni prost za svoje taksije onda građani imaju itekako pravo koristiti Jelačićev trg.


I zato krepat ma ne molat!

Post info
16.10.2011. (11:54)
38 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Rijeko prosvjeduj




Dakle 15.10.2011 (subota), 18 h na Jadranskom trgu. Nemojte ispast riječke pičke...




...i spavat po cijele dane ko ovaj tu.


Cinike i one koji kukaju kako se ništa ne može promjeniti iz fotelje ne rabimo.


Znači vidimo se na Jadranskom trgu.




Tko izda pizda!




Post info
15.10.2011. (00:02)
19 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Šeksova isprika





Ovo je u biti poluisprika jer su mu sdp-ovci i dalje krivi zašto je on reagirao ali da će se jedan hadezeovac ispirčati (što ne znaći da ćemo mu oprostiti jer nas čovjek sustavno maltretira već 20 godina a i vjeorjatno je neposredno kriv za ubojstva u Osijeku zajedno sa kompićem Glavašem) to još nismo doživjeli.

Predlažem da se ovaj događaj na sadašnji dan uvrsti u TV Kalendar kao civilizacijaska tekovina i dostignuće. Ako pamtimo prvog čovjeka na mjesecu onda možemo i pamtiti prvog HDZ-ovca da se ikad radi svog bahatluka ispričao.




No i dalje zaslužuje rešetke bez obzira na isprike.
Post info
14.10.2011. (14:52)
16 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

15.10




Braća diljem svijeta prosvjeduje, hoćemo li ih ostaviti na cjedilu? Trudnice, penzići i invalidi imaju svoje razloge ali da mladi ljudi u naponu snaga ne dođe to bi bilo bolesno.

Jer tko bi nam bio kriv za to što ćemo kopat po kontejnerima ako se ne zauzmemo za budučnost nas i onih koji tek trebaju doći?

U subotu ćemo opet saznati jesmo li ljudi ili miševi. Ja, naravno, idem na prosvjed u svom gradu.

A što je sa vama?

http://15october.net/
Post info
11.10.2011. (19:17)
70 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zar don Ivan Grubišić ne zbori razumno?



U potpunosti prenosim tekst Saveza za građansku Hrvatsku. Eto da ga malo reklamiram jer nakon Vlade Gotovca ovaj čovjek mi se čini druga razumna i filantropski nastrojena ličnost u novijoj hrvatskoj povijesti. Zato nek mu se usred huškačkih govora i podmetanja iz SDP-a i HDZ-a prenesu riječi što dalje. Pa ako ovaj blog može dati svoj doprinos neka bude tako.


SAVEZ ZA GRAĐANSKU HRVATSKU

SAVEZ UDRUGA, INICIJATIVA I POKRETA ZA GRAĐANSKU I ETIČKU HRVATSKU

Split, veljača 2011. godine

Dr.don Ivan Grubišić

Poštovane građanke i građani,

Hrvatski brod je nasukan! Narodu je prekipjelo! Što nam je činiti?!

Pred nama se parlamentarni izbori, a Hrvatska je kao nasukan brod. Do toga nas je dovela nesposobna i kleptokratska klika dužnosnika i njihovih umreženih ortaka. Vrijeme je za korijenite promjene a ne za još jednu izbornu kozmetiku, prijevaru i laž. Ne smije biti „jednakijih“i politički privilegiranih. Oni koji su nas u ovakvo stanje doveli ne mogu nas iz njega izvući! Kod nas su i koalicija na vlasti i oporba ideološki sijamski bliznaci!

Potrebna su nam etička načela, posebno „zlatno pravilo“:“Ne čini drugom što ne želiš da tebi drugi učini.“

Usuđujem se ponuditi organizacijsku platformu za okupljanje svih građana, udruga, inicijativa i pokreta u Savez za građansku i etičku Hrvatsku. Želimo pružiti alternativu, jer često čujemo: Neću izaći na izbore jer nemam kome dati svoj glas! Takvih je u Hrvatskoj skoro 60%. To je pogubna računica jer alternativu imamo i spremni smo s njom ići do kraja. Jasno, ako na izborima dobijemo Vaše povjerenje, Vaš glas preko neovisnih lista. Stoga pozivamo pojedince i sve organizirane građanske snage da zajednički, umjesto na ulicama, na izborima učinimo zaokret za bolju, demokratsku, pravnu i socijalnu državu. Želimo da Savez podrže sindikati, crkveni dužnosnici, udruge i inicijative građanskog društva kao i akademska populacija.



Ako na izborima naše liste nezavisnih kandidata dobiju Vaše povjerenje, obećavamo sljedeće:

I. Pristupiti odmah transparentnom popisu birača i hrvatskih branitelja, kako bi izbori bili legalni i legitimni što dosadašnji nisu bili

II.Promjenom Ustavnih zakona ili donošenjem novih smanjiti broj saborskih zastupnika na 75 do 80; ukinuti dvostruko pravo glasa nacionalnim manjinama, jer pred Zakonom svi moramo imati jednaka prava. Saborsku zastupničku čas obnašati dragovoljno uz plaćene putne troškove i dnevnice a sve druge povlastice dokinuti; saborske odbore sastaviti od kompetentnih i moralno pouzdanih ljudi. Isto treba provesti u ministarstvima.

III. Ograničiti broj saborskih mandata na dva kako se ne bi stvarala kasta povlaštenih i nedodirljivih. To bi se trebalo odnositi i na regionalne skupštine i općinska vijeća gdje bi tu čast obnašali volonterski. Politika je briga za opće dobro a ne za vlastiti ili stranački interes.

IV. Decentralizirati Hrvatsku i podijeliti je na tri do pet povijesnih regija; smanjiti broj općina i ustrojiti Mjesne urede koji će voditi matične knjige i uvid u popis poreznih obveznika. Općine koje ne mogu uzdržavati same sebe treba odmah dokinuti. Ostvariti zajednicu Općina unutar regija.

V.Regije moraju imati visoku autonomiju u pojedinim sektorima života i rada, a posebno treba decentralizirati financije, zdravstvo, školstvo, sudstvo itd. Regije se moraju policentrično razvijati.

VI. Zaustaviti prodaju nacionalnog blaga, prirodnih resursa, zemljišta, voda, banaka i nekretnina!

VII. Povezati iseljenu Hrvatsku kao sastavni dio hrvatskog korpusa!

VIII.Oduzeti nezakonito prigrabljenu imovinu i stvoriti od nje društveni fond za otvaranje novih radnih mjesta. Krađa društvenog vlasništva nema zastare. Ukradeno se mora vratiti.

IX. Revidirati mjesto vjerskih zajednica i njihovo plaćanje iz proračuna, pa ako treba, pokrenuti izmjenu Ugovora između Katoličke crkve i Vatikana kao i drugih vjerskih zajednica s hrvatskom Vladom, radi bahatog ponašanja i trošenja novca iz državnog proračuna, bez kontrole.


Post info
09.10.2011. (13:49)
47 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Otišao je genije



Vidjeh tek nakon objave da je bloger Opcije stavio istu vijest kao i ja ali nek se nađe još jednom. Kad odu veliki ljudi treba im odati počast jer nam je stvarnost ionako prezasićena mediokritetima poput ovih naših vladajućih.

Govor mu je tako inspirativan da nakon što ga poslušam imam osjećaj da se mogu boriti sa svim tajkunima ovoga bezobzirnoga svijeta.

I am honored to be with you today at your commencement from one of the finest universities in the world. I never graduated from college. Truth be told, this is the closest I've ever gotten to a college graduation. Today I want to tell you three stories from my life. That's it. No big deal. Just three stories.

The first story is about connecting the dots.

I dropped out of Reed College after the first 6 months, but then stayed around as a drop-in for another 18 months or so before I really quit. So why did I drop out?

It started before I was born. My biological mother was a young, unwed college graduate student, and she decided to put me up for adoption. She felt very strongly that I should be adopted by college graduates, so everything was all set for me to be adopted at birth by a lawyer and his wife. Except that when I popped out they decided at the last minute that they really wanted a girl. So my parents, who were on a waiting list, got a call in the middle of the night asking: "We have an unexpected baby boy; do you want him?" They said: "Of course." My biological mother later found out that my mother had never graduated from college and that my father had never graduated from high school. She refused to sign the final adoption papers. She only relented a few months later when my parents promised that I would someday go to college.

And 17 years later I did go to college. But I naively chose a college that was almost as expensive as Stanford, and all of my working-class parents' savings were being spent on my college tuition. After six months, I couldn't see the value in it. I had no idea what I wanted to do with my life and no idea how college was going to help me figure it out. And here I was spending all of the money my parents had saved their entire life. So I decided to drop out and trust that it would all work out OK. It was pretty scary at the time, but looking back it was one of the best decisions I ever made. The minute I dropped out I could stop taking the required classes that didn't interest me, and begin dropping in on the ones that looked interesting.

It wasn't all romantic. I didn't have a dorm room, so I slept on the floor in friends' rooms, I returned coke bottles for the 5˘ deposits to buy food with, and I would walk the 7 miles across town every Sunday night to get one good meal a week at the Hare Krishna temple. I loved it. And much of what I stumbled into by following my curiosity and intuition turned out to be priceless later on. Let me give you one example:

Reed College at that time offered perhaps the best calligraphy instruction in the country. Throughout the campus every poster, every label on every drawer, was beautifully hand calligraphed. Because I had dropped out and didn't have to take the normal classes, I decided to take a calligraphy class to learn how to do this. I learned about serif and san serif typefaces, about varying the amount of space between different letter combinations, about what makes great typography great. It was beautiful, historical, artistically subtle in a way that science can't capture, and I found it fascinating.

None of this had even a hope of any practical application in my life. But ten years later, when we were designing the first Macintosh computer, it all came back to me. And we designed it all into the Mac. It was the first computer with beautiful typography. If I had never dropped in on that single course in college, the Mac would have never had multiple typefaces or proportionally spaced fonts. And since Windows just copied the Mac, it's likely that no personal computer would have them. If I had never dropped out, I would have never dropped in on this calligraphy class, and personal computers might not have the wonderful typography that they do. Of course it was impossible to connect the dots looking forward when I was in college. But it was very, very clear looking backwards ten years later.

Again, you can't connect the dots looking forward; you can only connect them looking backwards. So you have to trust that the dots will somehow connect in your future. You have to trust in something — your gut, destiny, life, karma, whatever. This approach has never let me down, and it has made all the difference in my life.

My second story is about love and loss.

I was lucky — I found what I loved to do early in life. Woz and I started Apple in my parents garage when I was 20. We worked hard, and in 10 years Apple had grown from just the two of us in a garage into a $2 billion company with over 4000 employees. We had just released our finest creation — the Macintosh — a year earlier, and I had just turned 30. And then I got fired. How can you get fired from a company you started? Well, as Apple grew we hired someone who I thought was very talented to run the company with me, and for the first year or so things went well. But then our visions of the future began to diverge and eventually we had a falling out. When we did, our Board of Directors sided with him. So at 30 I was out. And very publicly out. What had been the focus of my entire adult life was gone, and it was devastating.

I really didn't know what to do for a few months. I felt that I had let the previous generation of entrepreneurs down - that I had dropped the baton as it was being passed to me. I met with David Packard and Bob Noyce and tried to apologize for screwing up so badly. I was a very public failure, and I even thought about running away from the valley. But something slowly began to dawn on me — I still loved what I did. The turn of events at Apple had not changed that one bit. I had been rejected, but I was still in love. And so I decided to start over.

I didn't see it then, but it turned out that getting fired from Apple was the best thing that could have ever happened to me. The heaviness of being successful was replaced by the lightness of being a beginner again, less sure about everything. It freed me to enter one of the most creative periods of my life.

During the next five years, I started a company named NeXT, another company named Pixar, and fell in love with an amazing woman who would become my wife. Pixar went on to create the worlds first computer animated feature film, Toy Story, and is now the most successful animation studio in the world. In a remarkable turn of events, Apple bought NeXT, I returned to Apple, and the technology we developed at NeXT is at the heart of Apple's current renaissance. And Laurene and I have a wonderful family together.

I'm pretty sure none of this would have happened if I hadn't been fired from Apple. It was awful tasting medicine, but I guess the patient needed it. Sometimes life hits you in the head with a brick. Don't lose faith. I'm convinced that the only thing that kept me going was that I loved what I did. You've got to find what you love. And that is as true for your work as it is for your lovers. Your work is going to fill a large part of your life, and the only way to be truly satisfied is to do what you believe is great work. And the only way to do great work is to love what you do. If you haven't found it yet, keep looking. Don't settle. As with all matters of the heart, you'll know when you find it. And, like any great relationship, it just gets better and better as the years roll on. So keep looking until you find it. Don't settle.

My third story is about death.

When I was 17, I read a quote that went something like: "If you live each day as if it was your last, someday you'll most certainly be right." It made an impression on me, and since then, for the past 33 years, I have looked in the mirror every morning and asked myself: "If today were the last day of my life, would I want to do what I am about to do today?" And whenever the answer has been "No" for too many days in a row, I know I need to change something.

Remembering that I'll be dead soon is the most important tool I've ever encountered to help me make the big choices in life. Because almost everything — all external expectations, all pride, all fear of embarrassment or failure - these things just fall away in the face of death, leaving only what is truly important. Remembering that you are going to die is the best way I know to avoid the trap of thinking you have something to lose. You are already naked. There is no reason not to follow your heart.

About a year ago I was diagnosed with cancer. I had a scan at 7:30 in the morning, and it clearly showed a tumor on my pancreas. I didn't even know what a pancreas was. The doctors told me this was almost certainly a type of cancer that is incurable, and that I should expect to live no longer than three to six months. My doctor advised me to go home and get my affairs in order, which is doctor's code for prepare to die. It means to try to tell your kids everything you thought you'd have the next 10 years to tell them in just a few months. It means to make sure everything is buttoned up so that it will be as easy as possible for your family. It means to say your goodbyes.

I lived with that diagnosis all day. Later that evening I had a biopsy, where they stuck an endoscope down my throat, through my stomach and into my intestines, put a needle into my pancreas and got a few cells from the tumor. I was sedated, but my wife, who was there, told me that when they viewed the cells under a microscope the doctors started crying because it turned out to be a very rare form of pancreatic cancer that is curable with surgery. I had the surgery and I'm fine now.

This was the closest I've been to facing death, and I hope it's the closest I get for a few more decades. Having lived through it, I can now say this to you with a bit more certainty than when death was a useful but purely intellectual concept:

No one wants to die. Even people who want to go to heaven don't want to die to get there. And yet death is the destination we all share. No one has ever escaped it. And that is as it should be, because Death is very likely the single best invention of Life. It is Life's change agent. It clears out the old to make way for the new. Right now the new is you, but someday not too long from now, you will gradually become the old and be cleared away. Sorry to be so dramatic, but it is quite true.

Your time is limited, so don't waste it living someone else's life. Don't be trapped by dogma — which is living with the results of other people's thinking. Don't let the noise of others' opinions drown out your own inner voice. And most important, have the courage to follow your heart and intuition. They somehow already know what you truly want to become. Everything else is secondary.

When I was young, there was an amazing publication called The Whole Earth Catalog, which was one of the bibles of my generation. It was created by a fellow named Stewart Brand not far from here in Menlo Park, and he brought it to life with his poetic touch. This was in the late 1960's, before personal computers and desktop publishing, so it was all made with typewriters, scissors, and polaroid cameras. It was sort of like Google in paperback form, 35 years before Google came along: it was idealistic, and overflowing with neat tools and great notions.

Stewart and his team put out several issues of The Whole Earth Catalog, and then when it had run its course, they put out a final issue. It was the mid-1970s, and I was your age. On the back cover of their final issue was a photograph of an early morning country road, the kind you might find yourself hitchhiking on if you were so adventurous. Beneath it were the words: "Stay Hungry. Stay Foolish." It was their farewell message as they signed off. Stay Hungry. Stay Foolish. And I have always wished that for myself. And now, as you graduate to begin anew, I wish that for you.

Stay Hungry. Stay Foolish.

Thank you all very much.
Post info
06.10.2011. (10:08)
28 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Prekretnica




Nije da pišem ovaj post kako bi se žalio. Razmatram samo kako nam je nešto sutra sigurno a kada dođe to sutra onda se to sigruno raspline ko da ga nikad nije bilo. Prije godišnjeg sam pričao sa šefovima koji bi me uzeli na neodređeno što je u današnje vrijeme jack pot, hat trick, Ponce de Leonov izvor mladosti, vlažni san pretočen u stvarnosti svakog tinejđera, no shvatili ste što sam htio reći.

Baš sam se nauživao u ovom prvom godišnjem na relaciji Vis-Split-Tomislavgrad-Čapljina-Trebinje-Nikšić-Podgorica-Tirana-Ohrid i natrag te još dva tjedna doma da se podružim sa mojim društvom. Već je u telefonsom razgovoru sa šefom bilo toliko čudno da sam cijeli dan dok sam putovao nazad u Brežce živio u neizvjesnosti. Uh, bolje je znati na čemu si nego kada nemaš pojma pa si kreiraš filmove u vlastitioj produkciji.

Iako sam primjetio da u Hrvatskoj ljudi baš nisu zainteresirani što se događa kod Janeza ako se ne svađaju sa našim ribarima kod Savudrije ovoga puta je slovenska politika imala utjecaj na moj život. A i na one koji žive direktno ili indirektno od građevine pošto su stopirani svi kapitalni projekti u kojima slovenska država ima udio. To znači da nitko ne može naplatiti ništa nikome jer je ona pipa koja daje novce zavrnuta sve do novih izbora koji će biti paralelno uz naše. Pretpostavljam da će premijer opet biti Janez Janša kojeg su već po drugi put u Brežicama na javnoj tribini SDS-a (Slovenska Demokratska Stranka) izviždali čim je stupio na pozornicu da mu jednostavno nisu dopustili ni da bekne. Ah kako sam ponosan na njih.

Uglavnom sudeći po tome da je to ista osoba protiv koje se vodi sumnja da je primio mito u nabavi oklopnjaka Patria iz Finske, da je to ista osoba koja je autokratski postavila svoje ljude u najvažnijim novinama u Sloveniji "Delo", da je to onaj isti tip koji je sa našim gostom u Remetincu dogovarao svađe i incidente na granici kako bi skinuo fokus javnosti sa mnogo važnijih stvari, ne možemo očekivati rješenje od nekoga tko je dio problema. mada paradoksalno, mnogi su mi potvrdili, da je upravo ta vlada s desna dala mnoga sredstva za kulturu. Tako da i Slovenci imaju isti izbor kao i kod nas: zlo ili manje zlo.

Još dva mjeseca do 28 godina života. Bez obitelji za uzdržavanje, mobilan i sa nekoliko kutija kao imovinom, mogu podnjeti ne produživanje ugovora mnogo lakše od nekoga koga obitelj drži za jednu mjesto.
Iako me firma uvjerava da će me zvati kada krenu poslovi negdje u drugom mjesecu jer je ionako arheologija sezonski posao (kada se površina zemlje po zimi zaledi postaje neprobojna) pa se čekaju topliji dani ja si ne mogu dopustiti pak da ovisim o jednom "ako". A i navikao sam se na mjesečna primanja i zar da se vratim na to da i dalje žicam roditelje ko u srednjoj da mi daju za pijaču? Saznao sam da su moje kolege sa godine osnovali arheološku firmu da ne gubim vrijeme ovdje pošto (ironije li) moja diploma ne vrijedi ništa u Hrvatskoj jer bi ju trebao nostrificirati (moš misliti ako ću dati pare za dokument koji vrijedi od Portugala do Švedske ali kod nas ne).

Uostalom navikao sam se na viša primanja od hrvatske prosječne plaće (a čuo da pripravnik u konzervatorskom prima 2900 mjesečno, katastrofa) tako da moje pravilo da nikad ne radim za manje od onog novca koji sam prethodno primao me tjera da potražim sreću u Italiji za koju ionako imam papire pa se ne moram zajebavati sa nekakvim dozvolama za prebivanje. Sve je krenulo u prvom srednje kada je 15 kn na sat bila zavidna plaća za jednog srednjoškolca ali isto tako nakon nekoliko godina nije bilo šanse da opet delam za iste pare. To me uvijek tjera dalje, možda je to neka bolesna ambicija, možda netko može pomisliti da sam bahat i da danas ljudi mogu biti sretni da su uopće plaćeni za ono što rade. Ali upravo to saginjanje glave gdje poslodavac može drkat po nama dok nam daje crkavicu je po meni problem zašto smo svi zajedno, kao narod, u kroničnom stanju potplaćenosti.

Za do Nove godine sam potkovan. Još imam svoje ušteđevine i duguju mi jednu i pol plaću što nije malo. Uvjeravali su me da će me platiti kada budu mogli i da ne sumnjam. Nadam se da će biti tako. Još mogu i tražiti povrat poreza za 6 mjeseci plus jedan dan što bi bilo sjajno. Pišem članak za čakavsku katedru u vezi limesa kojeg sam odradio u diplomskom tako da me raduje da mogu dobiti neke novce i od pisanja članaka.. Kolega iz Ljubljane me isto pozvao da napišem članak za reviju njegovog instituta ša me raduje da će mi ime biti prisutno i u Sloveniji. Osim toga poslao sam ponudu specijaliziranim talijanskim časopisima u Italiji od kojeg se jedan odazavao da ga zanima sve što ima veze sa antikom poput mog limesa (vidi već ga zovem "moj") tako da budem prisutan i znanstvenoj literaturi u Italiji.

Zaista bi volio jednog dana moći živjeti od pisanja tako da ja odlučim kada ću se ustajati i kada ću ići spat a ne da starost doživim na terenu na suncu, na buri, uz šljakere (Štef bez uvrede ali ja bi upoznao i nešto ženskog življa ponekad), bez snage da si spravim ručak kada dođem natrag sa posla tako da mi je frižider izgledao ko Kruletov ako nije bio i prazniji.

Na kraju krajeva i članke se može iskoristiti da lijepše izgleda životopis koji mislim predati zajedno sa planom istraživanja za doktorat u Udinama za tjedan i pol. Ako upadnem na to onda sam miran sljedeće tri godine jer je stipendija dosta visoka i omogučit će mi moj boemski lifestyle a onda kao doktor dalje u svijet pa da pjevam kao Pišonja i Žuga "Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari, Zbogom žohari!".

Ne mogu dopustiti da se zavalim u depresiju kao u ugodnu fotelju. Tko zna što će od ovih moji planova za bližu i dalju budučnost uspijeti ali jedino što znam jest da ne mogu biti raskrštenih ruku i mantrat što će biti sa mnom. E pa neće biti ama baš ništa sa mnom ako dopustim da mi godine kad sam najači odu u žaljenju i frustraciji poput premnogih primjeraka koje vidim svaki dan u svom voljenom gradu. Ne znam što me čeka ali moram priznati da je uzbudljiva ova prekretnica.


Uh što je dobar ovaj blog da si razbristriš misli. Pozdrav iz sunčanog Zagreba.
Izgubio sam naočale za vid kod Ciboninog tornja ako slučajno netko ovo pročita, sretnom pronalazaču plaćam pijaču cijelu noć ako me spasi od mutnog svijeta.


ps. koji dobar vic, Jaca izjavila da je HDZ stranka čestitih ljudi :)))))))) jebate ko demagogija, kako ovo zbilja netko može pušit?
Post info
04.10.2011. (10:41)
33 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>