Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blogodneverina

Marketing

Krepat ma ne molat!

When the people fear their government, there is tyranny; when the government fears the people, there is liberty

Thomas Jefferson

Nije vam odgovaralo da svi budemo jednaki i da nema ovakvih razlika među ljudima! Nije se rat ni završio, a ti si se vratio sa pošteno zarađenim kapitalom. Pre tebe, njih hiljadu. Posle tebe još hiljadu! Da ponovo zidate dvorce i zamkove. Da ponovo tlačite i uništavate ljude. Jeli?

Ilija Čvorović iz Balkanskog špijuna

Za one koji ne razumiju talijanizme u naslovu: krepat dolazi od riječi crepare što znači umrijeti. Ma je ali. A molat dolazi od mollare i znači pustiti. Postoao je moj osobni moto i smatrma da je bolje umrijeti pokušavajući nešto učiniti ne sjediti i plakat što mi spočitavaju mnogi prijatelji jer da sam optimist bez pokrića. Naravno pesimisti za sebe vole naglasiti kako su zapravo realisti. Ne dopustiti da nas gledaju u oči i otvoreno lažu, ne dopustiti da mimo nas rade budale, ne dopustiti da čovjek bude obična roba.

Ne dopustiti da nas uhvati kolektivna depra jer ona ide na mlin ovima gore.




Došlo je opet malo ljudi kao da je onima u kafićima i na foteljama baja. Od takvih uglavnom u birtiji moreš čuti kako niš ne valjda, kako je dežela korumpirana, kako su političari svi isti.

Što reći tim ljudima? Ima li smisla išta reći?



Na kraju nas je opet bilo malo i Rijeka koja je po broju stanovnika treća u zemlji je skupila uvrglave po mojoj procijeni oko 400 ljudi što je sramotni postotak. Svaka čast prosvjednicima svih generacija, vidio sam parove koji su išli sa djecom. Ja sam bio ponosan što su došli moj tata, stric i teta.

Jučer sam bio u depri kako se situacija sa toliko mlitavim narodom ne može promjeniti te sam se pitao kako je Tito ove ljude uspio povest u pobijedu protiv Wehrmachta, talijana, četnika, ustaša bogte koja situacija.

Ne znam dali je to što sam poput ribice koja napravi krug u akvatoriju i misli da je na nekom novom mjestu vrlina ili mana ali svakako su mji se vjera i optimizam vratili čim sam se jutrod probudio.

Sve se može kad se hoće, to je prvi nezaobilazni korak svakog putovanja. Jednostavno nam još nije dovoljno loše da ljudima bude jasno u kojem smjeru ide sve ovo. Što se prije ovo uruši to ćemo se prije uzdignut.

Dovoljno je bilo pročitat jutros poruku od najdražeg bića: "Stavi inat u kosu, prkosno se nasmiješi i koračaj dalje"




Jednoglasnom odlukom odlučeno za sljedeće prosvjede i okupiranje Jelačić placa. Ako Pavao Zubak može u privatne svrhe koristiti javni prost za svoje taksije onda građani imaju itekako pravo koristiti Jelačićev trg.


I zato krepat ma ne molat!



Post je objavljen 16.10.2011. u 11:54 sati.