srijeda, 21.02.2007.

Izvolite!

Kaže mi konobar Marko Babić u Skali: "Ma, moram ti reć šta mi se dogodilo. Ja se nešto zagleda u more i mislim kako se nešto tamo sjebalo... Kad sili neki ljudi. Iden ih ja poslužit. I umisto "izvolite", ja im rečem "izjebite". Majko, nemam pojma šta mi je bilo". Udavila sam se od smija. On onako, poluozbiljno (gledajući mene kako cenim), kaže kako se nada da ljudi ipak nisu skužili budući da su nešto ćakulali kad je on upao. A isto im je i da su skužili. (Oči su ogledalo duše. Ne pomaže tu nikakva maska) A ne mogu se ne sjetit subotnjeg slavlja u "Skali". Kad smo odgledali video-zapise ponovo smo popadali od smija. Pitam se jesmo li u zadnje vrime malo previše otkačili. Ma šta je previše? Lako je smanjit ako ima viška. A nema. Videozapise smo ipak ostavili za internu upotrebu, a ovde ćemo samo par sličica. DA SE NE ZABORAVI... Jesu li to bili neki politički slogani (ono da ne zaboravimo Tita, da ne zaboravimo Domovinski rat, da ne zaboravimo koliko je milijuna njih ginilo za nas, da ne zaboravimo zahvalit Bogu što nas drži na planeti Zemlja koja je izgorila od naše puste pameti, i da ne zboravimo Ala Gorea koji je podsjetio koliko svatko od nas može učinit za spas Zemlje, i da se ne zaboravi da se on, Al, žrtvovao kao "bivši novi predsjednik Amerike" koji će nas u konačnici ipak spržit ovako ili onako i bla, bla, bla). Eto, zato ćemo se veselit svaki dan. Ko da je zadnji. I to doooo daskeeeee. A vi koji to ne uspjevate, da se ne zaboravi - sorry, za vas nema spasa)? (Vrata su se zatvorila i onda je krenilo...) (Baš smo otkačili. I što je najbolje svi do 21.30 otišli kući) A prethodila je spiza. Pršut, sir i francuska. (Kao što vidite po dimenzijama pršut je bio od prave - MUŠKE SVINJE) Moram priznat da sam se malo ulinila. Neki radni ritam mi dozvoljava da se opustim i rasporedim vrime kako mi paše. Uglavnom se zato bavim "nadgradnjom", a "baza" malo pati. Valjda tako treba bit. Radi ravnoteže. Eto, karneval uopće nisam mislila popratit. I onda me jedan Stiv Urkel (da sad ne tražim kako se točno piše) jednostavno natjerao da reagiram. (On mene kao filmski lik užasno nervira. I ispalim na njegove glupe baze. Nekad sam mazohistički raspoložena i gledam taj shit. Ali ovaj domaći Stiv, zatečen ispred "Fokusa" je ipak nešto drugo. Mislim da se zove Mario Pavlinović) A onda me oraspoložilo kad sam shvatila da je KRALJ ŽIV. Bio je u "Skale" s frendom. Još da je zapiva "Suspicious mind" ja bih otkinila skroz. Ovako je okinio samo aparat. (Bravo Šala, Elvis je to ipak zaslužio. A Batošić je upotpunio sliku) Marija je podsjetila na globalne probleme. Lude krave su svjetska tema. Nešto nam se od te bolešćine sprži mozak. To je u slučaju kad ga imate. (Odlična ideja, dobro razrađena) Ali grupne maske su isto bile izvrsne. Pederi su bili na čelu (ko i u životu). Ne da su to odlično interpretirali nego sam se zapitala je li to baš samo za karneval. Bilo je tu svega. I dobro su se zabavljali. A to je poanta. (Parola je: Guza ne služi za sjedenje!) Inspirirani ovim nastupom, reagirali su i neki drugi maskirani dečki. Čisto baze radi. (Odličan nastup na skalama kraj "Skale". Imali su i bubnjara i prateći bend) A onda - cigana ko u priči! Krvavičani su stvarno otkačili. Bili su "Ko to tamo peva?" Lovre je cilin puten piva na mikrofon "Za Beeeeeograd, za Be-o-grad!...." i dobaciva gledateljima "Šta ne pivate? Ovu svi znadete!" I u pravu je čovik. Ako nisu cigani, barem su gledali film. A ako kažu da nisu onda su pederi jer lažu. I tako su opet svi našli svoje uzore u maskiranim grupama. Lovre je piva od Dugiša do rive. I dobro mu ide. Rođeni je glumac. Ja ne znam di se on gubi. Još kad vidiš kako publika reagira ko krepana riba, onda ti stvarno bude zlo. Lovre, oni te ne zaslužuju. (Lovre je bio zvijezda maskenbala. A nije prvi put!) (Ništa bez ljubavi, naravno. U gipsy stilu) Ali ne treba se previše zanosit. Opasnost vreba na svakom koraku. Što je još bolje, ovaj se pristao dobrovoljno fotografirat. (Potiho smo mu poželili da pronađe sabor) E, ali jedno zlo ne dolazi samo. Došli su neki novi teroristi i preuzeli gradski parlament. Izbacili su zastavu na kojoj se cila Makarska žuti. Sve je žuta - građevinska zona. Pa šta, i Tokio je cili naseljen pa isto svi žive. Ajde, majke ti, ko da ću ja riješit svjetske probleme. Ne mogu ni svoje. (Šta je je, dobro su izgledali) I onda su nam se otkrili. Jer tko može odolit Blogamimoga. Marin, Odak i Sisarić. A ruke im je dao i vlasnik "Skale" Saša koji se za potrebe snimanja pojavio sa svojom "spravicom" kako on naziva svoje hladno oružje. Lako se sprdat judi moji. Triba digod i radit. Jer radnici sve to nose na svojim leđima. I ko ih šiša kad se ništa ne bune. I baš me briga što plaču nad svojom sudbinom kad ne shvaćaju da su jači. Kad se udruže. Osim ako nemaju masla na glavi. I sad je ovde trebala doći slika jednog radnika koji na leđima nosi natpis "Krađevno" d.d. Makarska. Ali to će čekat neku novu epizodu jer mi je uletio virus na kompjuter. I sve se zacrnilo. Ne pitajte kako završavam ovaj post. Uvik neke finte.

- 22:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 16.02.2007.

12 kg trave

Pukla priča u gradu da su u Bosni u krijumčarenju ulovljena dvojica iz Makarske s 12 kg trave. A navodno jedan policijski inspektor. Dugiška bojna je bila obavještajna. I onda palo malo raspitivanje. Po imenu i prezimenu. I šta ti je Murphyev zakon?! Baš taj dana kad sam "kopala" oko toga, dođem u večernjim satima u samoposlugu. I taman kad sam tila platit, na kasi kraj mene se stvori inspektor - baš taj. Vidi vraga. Pa znam čovjeka - iz viđenja. Nije da se javljamo, ali svak svakoga ovde zna. Nismo se mjesecima vidjeli. I baš danas... Ajde dobro. Znači priča je bila samo priča. Ima se za platit račun, a to je trenutno bilo najvažnije. Inspektor neka gleda svoja posla, ja ću svoja. Ćao, inspektore! Sićate li se te komedije? (Dugiška bojna tvrdi da su tu mutna posla i da se uspilo sve prebacit na samo jednoga). Ma, dajte, najlakše je lupat bez dokaza i argumenata. "Ali dobro zvuči", kažu oni. (Na Makarsku se spustila teška magla. Grad je "pritisnut teškim optužbama".) Vratimo se mi stvarnom životu. Nije gotovo kad je gotovo. I bolje. Govorim o utakmici (vidi prethodni post). Sutra se opet okuplja ekipa "Skalića" i "Inventara". Gledat ćemo materijale s utakmice. Eh, teško nama naći povod. I sve ono što ga prati. Ali o tome više naknadno. Dok budemo gledali video snimku, dogovorit će se susret na bućama. A glavni ovaj put je Marko. On treba ugovorit neko mjesto "negdi u vražjoj materi" di nema nikoga. Može. Prodano! (Marko je glavni organizator buća, odnosno lokacije na kojoj će se održat) Sve se to ipak odvija pod budnim, plavim okom gazde Saše. On je danas prije podne otišao spremat spizu za naše sutrašnje druženje. "Ima li i'ko ovako plave oči?", pita prije odlaska. Čisto inspiracije radi. Znam samo da je riblja pašteta "uvodna". Ah, kako će to preživjeti nečija UN-dijeta? (Hrvati nikad nisu bili "ujedinjeniji". Otkad se pojavila UN dijeta skoro cila Hrvatska je pod istim režimom - naizmjenice proteini, škrob, ugljikohidrati i vitamini. Ne zaboravite vodeni dan!) Vratili su nama naše klupe na Osejavu. I sad možemo opet meditirat. Romantika teška. Uglancali ih i sredili. Kako i dolikuje. Isprobali smo ih i sve "fercera". Šta kako isprobali, pokvarenjaci? Sili na njih i gledali zalazak sunca. I primijetili da nema jarbola. Izila ga, kažu, ruzina. Pa otpa. Ionako ničemu nije služio. (Mjesto na kojem je nakad bio jarbol) Kad već spominjemo romantiku, Valentinovo je iza nas. Dobila sam srce. Od vrtića (dobro da me bar netko ozbiljno shvaća). Slučajnim odabirom me zaustavili na ulici i tako sam dobila jedno rozo. Od jednog (više-nego-)mladog džentlmena. Imao je srce i na obrazu. Pa ko mu može odlit. Svojim nastupom zaslužio je fotografiju na blogu. Malo je takvih. (Doduše, malo se premišljao. Pogled na mene, pa na srce... I onda mi ga je ipak poklonio) (Vrtićani imaju srce za svakoga. Gledajte i učite. I ja sam.) I Vedrana je obilježila Valentinovo. Izložbom u Buksi, iliti Bookari, iliti Book cafeu "Kod Kačića". Srce u svim varijantama. I izložba je kratko trajala jer se već sprema druga povodom maškara. A kako je ovo pripalo baš meni, ne znam. Vjerovatno isto slučajnim odabirom. Jer je - kameno! (Kameno srce s izložbe. Malo čudan kut snimanja. Bolje reći sjena ga izobličuje, ali da se razaznat). Ali, kao što rekoh, Valentinovo je prošlo i vrijeme je da se spremimo za maškare. Ja snimila na rivi jednu. Mislim da je vještica. Nisam sigurna. Ali je sigurno da mi je, kad sam je išla slikat, ispao aparat iz ruke. Sad šteka, ali radi. (Mene je uvjerila) Je, sve ovo je pre-lokalno. Onako, by the way. A isto takvo je i ono što možete vidjeti na kraju ovog posta. Nimalo lokalan, jedan predivan nastup, koji je završio na You tubeu. Zvijezda je rođena. I osvaja. Rastapa! Kad pogledate znat ćete zašto.

- 22:46 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.02.2007.

Sve to znade naša (S)kala....

Odigrana je velika utakmica između predstavnika kafića "Skala" i reprezentacije gostiju istog lokala, tzv. "Inventara". Lupeži konobari i sitan inventar - to je bio zaključak večeri! Najprije, sportskim rječnikom rečeno, popušili smo 8:6. "Skalići" su bili bolji jer su oni uigrana ekipa što je "Inventar" zanemario. Utakmica je prošla u pravom sportskom i borbenom duhu. Malo je bilo čudno što nam nisu došli izbornici. Ali, ajde, ko da sve mora biti po pravilima?! (S lijeva na desno - stoje: Drago, Ivanka, Aleksandra, Kleme, Saša, Svago i Babić, čuče: Edita, Marko, Ivana, Vanja, Mate, Tea, Mare i Filip. "Skalići" su crni) Preskočili smo formalnosti, fotografirali se svi zajedno i krenuli. Bez ikakvog prethodnog dogovora. Malo nam je, doduše, bilo čudno što ni suca nemamo. Najprije je "Inventar" poveo s 2-3 prema nula. I onda smo počeli shvaćat.... Kad je prošlo prvih dvadeset minuta, koliko je trebalo trajat poluvrijeme, "Inventar" se lagano opustio. Ali nikako da zasvira to poluvrijeme. Tu smo dakle. "Skalići" su iskoristili trenutak i počeli nizat golove. Marijana na njihovom golu je bila izvrsna. A izvukli su i još jedan adut. Za njih je igrao i maloljetni Filip Cvitanović (mama i sin u istoj ekipi, a ovdje su mu neki gledatelji prognozirali sjajnu budućnost). (Skalići su uigranost iz kafića prinili na sportski teren) I onda.... blamaža. Netko me je tako opalio balunom da sam shvatila šta se događa tek kad sam se "osvistila". Balun se odbio i bio je - autogol. Srećom pratio me je Babić-Skalić koji je također postigao zgoditak iste prirode. Samo njemu u prilog ide što je imao još dva gola na našu branku i dvi asistencije. I onda su me premjestili iz napada u obranu. Kod nas je stvar spašavao Kleme. Nemam pojma koliko je golova dao (većinu). Svago je pokazao priličnu razinu spreme i duha. Ženski dio ekipe je uglavnom pokušavao odigrati što se da i povatat sva pravila u hodu (otkud ja znam da se moram vratit na centar kad padne gol). I Ivani se posrećilo, mislim i Aleksandri. Svaka za svoju ekipu po gol. Ali "Skalići" su sa Sašom, koji je došao na utakmicu ravno sa skijanja, bili izvrsno pojačani. Osim gola uputio je i par opakih udaraca u mom pravcu. (Dan poslije sam zbrajala modrice i otekline od udaraca. Saša se ispričao još za vrijeme igre. Al' što boooli, pogotovo ponos.) Tea- Skalić je bila faktor iznenađenja. Prije utakmice je rekla da ona nema pojma. A odigrala je s puno žara. (Za utjehu nam je bila izjava sutradan da je sve boli što znači da se nismo olako predali). Vanja me je zamijenila negdje pred kraj utakmice. Netko je zbrojio dva i dva. (Bolje reći 6+1, umjesto 5+1). I tako je ispalo da je "Inventar" igrao s igračem viška. Ali, ako i je, to je bilo kratko. Jer ispostavilo se da smo umjesto dva puta po 20 minuta i 5 minuta pauze na poluvremenu, odigrali svih 45 minuta u komadu. Bez stajanja. (Akcija "Skalića" na gol "Inventara") I sad je stvarno vrime da sportski priznamo poraz. Nabili nas i gotovo. Ali u revanšu bi se mi već konsolidirali i dogovorili pozicije. Nadam se da će bit prilike. Doduše, dogovoreno je da idući put odmjerimo snage u bućama. Pu, pik, pečet! (I "Inventar" je odradio par izvrsnih akcija) Iskoristit ću priliku i zahvalit službenom fotografu Vici Rudanu i službenom snimatelju Željku Pašaliću kod kojih možete nabaviti materijale utakmice. (Treće poluvrijeme je iz razumljivih razloga ipak bilo bez službenih kroničara). Kući na tuširanje i pripreme za jedino poluvrijeme koje smo imali - treće! Za razliku od utakmice, u konobu smo svi došli u dogovoreno vrime. Prilične količine hrane su stigle, a ni pića nije manjkalo. Nije bilo inzistiranja nego to jednostavno tako ide. Crno-bijeli svijet (litra i litra, a vode ako se nađe). I onda je počelo... (Aleksandra i Ivana su ubrzo bile glasnije od zvučnika) Nešto nam je muzika bila prespora. E, stvarno se uz klape ne može radit štimung. Ali brzo smo mi "dali ruke" Aci i Ivani i bilo je pitanje ko će se prije sitit kakve "poskočice". Himna večeri je definitivno bila "Sve to znade naša (S)kala....". (Brzo je to išlo. Ko "valovi" na stadionu kad se svi počnu dizat) Malo su nas čudno gledali sa susjedna dva stola. Bojali smo se samo da nam iz obližnje bazane ne bi stigla "ekskurzija" penzića s prosvjednim plakatima zbog buke i narušavanja javnog reda i mira glasnim pjevanjem i u datim trenucima doslovnim revanjem. (Mare je proglašena igračem utakmice, a proglašen je i luzer, ali to ćemo ostavit za internu priču. Iako bi se iz fotografije moglo nešto tako "isčitat", nije Babić, majke mi. U pozadini Saša s majicom na kojoj piše "Jebeš zemlju koja piramide nema". Friško s Jahorine.) (Nazdravljalo se....) (I nazdravljalo...) ("Inventar" se pokazao dobar u trećem poluvremenu, a Babić-Skalić se pobrinuo da Svago iz svakog ovala dobije pravi komad) (Ali nije to to bez deserta) ("Svijet voli pobjednike". Pobjednički pjenušac, čisti Heineken od 1,5 litra, "eksplodirao" je ispred "Kalalarge". Svi smo pratili Sašinu asistenciju Mari pri otvaranju pića. Kiša je padala, ali koga je briga?!) Kad bolje promislim, bilo je i četvrto poluvrijeme. Nakon "Kalalarge" na Lištun! Do ujutro!

- 22:06 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 10.02.2007.

Najnovije vijesti

četvrtak, 08.02.2007.

Za nekoga su pravila da se poštuju, a za nekoga da se krše!

Napisala sam cili jedan post i spremila ga u arhivu. I sad krećem s vedrijim mislima. Kaže mi neki dan jedan momak iz naše gradske Bijele kuće kako svi u gradskoj upravi čitaju moj blog i kako im se sviđa. Pa radite li vi išta ili samo čitate moje zvizdarije?! Ma šta vas briga. Da ja radim u kakvom uredu, ludu bi me vodali. E papiri, e lude stranke, e radno vrime, e kući problemi, e fucken marenda od po ure, e zapisivanje na porti, e pravila ponašanja i odijevanja, a tek ludi šef..... Aaaaaaaaa! Provedite vi radni vijek u četiri zida i sve po pe esu. Neki kažu da pravila postoje da bi se poštovala, a neki da bi se kršila. Živila sam najprije na jedan način, a sad na skroz drugi. He, he, neću vam reći kad je koje razdoblje bilo, odnosno koji je redosljed. Uostalom boli vas džon za to. Je li tako? Važno da smo mi formirali ekipe za utakmicu. Dakle igra se na nogometnom poligonu u subotu, 10. veljače u 20.00 sati. "Skalići" protiv "Inventara". Dođe jučer konobar Marko Žarković i kaže: "Ljudi, bit će deset tisuća navijača. Kome god sam reka svi će doć." Mi pali ispod stola od smija. Ako u igru unese samo dio žara s kojim je priča, "Inventar" je najeba (da prostite). Izbornici Saša C. ("Skalići") I Ratko G. ("Inventar) objavili su imena igrača koji se ovih dana pripremaju za okršaj. Dakle: "Skalići": Aleksandra Cvitanović, Saša Vuičić, Marijana Kapović, Martino Jelaš, Marko Babić, Dino Beroš, Tea Baričević i Marko Žarković. (Babić kao predstavnik "Saklića" par dana prije utakmice meditira na svom terenu) "Inventar": Marko Andrijašević Perotin, Mate Ravlić, Ivanka Šuta, Drago Koske, Kleme Radojković, Ante Svaguša Svago, Elinda Ravlić, Goran Novović i Vanja Ravlić. (Drago i Svago, kao predstavnici "Inventara", isto meditiraju na svom terenu) Stigli su i crni i bili dresovi koje je sponzorirao "Apfel", ali još se nismo uspili dogovorit ko će nosit koju boju. Ipak bi bilo fer da konobari budu u bilin majicama da ih i navijači mogu raspoznat. Ionako se neće viditi na terenu kad ih pometemo. Dogovoreno je i "treće poluvrijeme", ali je dogovoreno i da se za sada ne otkriva gdje. (Još nije za javnost lokacija na kojoj će se održati treće poluNEvrijeme) I ovim putem se pozivaju navijači da dođu bodrit svoje ekipe. Dozvoljene su bengalke i sva ostala pirotehnička sredstva koja se mogu nabaviti u samoposlugama i sličnim trgovinama. Dozvoljeno je vikanje i vriđanje. Ko i na svim našim šugavim nogometnim utakmicama nižih liga. I magarac ko ne dođe. (I magarac ko ne dođe!) A neki dan je jedna ekipica bacila na nogomet na Trgu Tina Ujevića. Nisu ni bili svjesni da je to zadnja utkamica na tom terenu. Nisu znali ni zašto ih se fotografira. Pitali sami sebe zašto je to. Mene ko da i nema. Ja se tako onda i ponašala. Dan-dva kasnije teren je iskopan. Renovira se trg. Do kraja petoga miseca bi trebao biti gotov. Možda će stavit i spomenik Tinu Ujeviću na njega. Nakotilo se toliko golubova da nemaju više di slijetat (da ne kažem nešto drugo). Triba im još spomenika. Boje bi bilo da Grad najprije riješi kako ih "dislocirat". A ne da kupe "Svagušine" mrvice po rivi. 'Oću reć od njegovih peciva. (Problemi za SDP-OVCE i HDZ-OVCE. Sad će malo nabadat kad budu išli u svoje prostorije - isto na svom terenu - raskopanom. Ali navikli su oni na takav teren, barem u Makarskoj. A i mi! I mi smo tamo neke -ovce. Ali ne radimo to za neke n-ovce. Ko neki! A jesam haiku-pjesnički-petparački raspoložena!) Šetam rivom i zaustave me ribari koji love s kraja zadnjih dana. Marijan Čović (47) iz Tučepi kaže da je lignjolovac početnik. Lovio u Kraljevom gaju i odmah lignja od kila i nešto. Ako mu je ovo početak za koju godinu će sigurno ulovit kakvu lignju mutanta od par metara. Ko one stravične iz oceana. Zamislite koliki su joj krakovi. Strašno. Ajde lignja još i nekako, ali hobotnica. I onako mala ona meni izgled ko "alien". Sitin se uvik one scene iz poznatog filma kad joj prikažu onu glavurdu iz koje cure one puste sline. Fuuuuj. I onda buljave oči Sigourney Weaver. Nema šanse da bi ja probala jest "hobu", kako kaže Martino. Previše asocijacija. Bljakis. (Čoviče, koja neman! Mislim na lignju.) E, opet sam dočekala neku uru bez ikakva povoda. Šta je meni ovo tribalo? Je li netko čitao "Dnevnik Bridget Jones"?!! Mislim da ću prekršit pravila. Shit! Ne pitajte ništa!

- 22:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 06.02.2007.

U Makarskoj i Porin i Hit ljeta i svašta nešto....

PRVA STVAR! Hvala sick of it all-u na priči koju je o meni napravio na svom blogu. Vratimo se mi centru svita i najvažnijoj sporednoj stvari na istoj lokaciji. Dakle, "Skala" i utakmica (vidi prethodni post). Svi su ozbiljno shvatili događaj koji će očito biti i medijski jako popraćen pa su se uhvatili priprema umjesto da banče u kafiću. (Zahvaljujem SUrom koji je ovo slikao budući da sam i ja na pripremama. Karantena!) DRUGA STVAR! Hej, ljudi, Porin je ipak u Makarskoj. Krajem travnja. I ne samo Porin. Krajem svibnja "Apfel" organizira "Pozdrav ljetu", a najvjerojatnije će nastupat Edo Maaajka i Severina (Seve još nije sigurna, jer vlasniku "Apfela" Miji se baš ne sviđa ta opcija). Mijo će možda provest anketu oko izvođača. Dajte glasajte za Let3, Hladno pivo ili takvo što. Tu nema greške. Ali Marina Marinović je u organizaciji pa se to još pregovara jer je vezano i za neke druge događaje. Tih dana, u istoj organizaciji, i Cro-a-porter. Viktor Drago bi trebao tu reviju preselit u Makarsku. Sve će bit 0d 25.-27. svibnja. Mislim da će tih dana i Marina Marinović, koja je i glavna karika u vraćanju Porina Makarskoj, imat svečano otvaranje svoje novoizgrađene kuće u Kotišini. To će bit nešto urnebesno sa otvaranjem mosta koji premošćuje jedan potočić u Kotišini, posebna koreografija Kreše Dolenčića, posebna skladba Ive Josipovića i poseban vatromet nepoznatog autora. I to 25.5., nekadašnji Dan mladosti. A važno je samo dobro se zajebavat, rekao bi moj prijatelj Švec sa 101-inice i to u eter. I Hit ljeta će najvjerojatnije bit u Makarskoj. Hej, ljudi, probudite se iz zimskog sna. Ja nikako i ne spavam u očekivanju događaja. A tek kad počnu. Neki su se već počeli pripremati za susrete s poznatima. Tako je tamo neki Ibrica pitao Editu može li se slikat s njom i hoće li ga itko tući. Rekli smo mu da nam bodyguardi imaju slobodnu večer. TREĆA STVAR! "Važno je samo dobro se zajebavat"!

- 00:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2007.

IMA NOVOSTI, IMA, IMA, IMA.......

Hej, ljudi! Ponovno sam on-line! Tko se poplašio?! Ja! Svjetska kukavica. Jedini je problem što moji neprijatelji ne znaju čega se bojim. A i da znaju, ne mogu oni tu ništa. Ima ona pisma koja kaže "malo vas je, malo vas je, p......", eeeeee! Tko kaže da nema novosti? Ko u priči. Ali ja se ne volim vraćati unazad pa ćemo samo najsvježije. PRVA STVAR! "Skala" igra nogometnu utakmicu protiv "Inventara". Saša je, kao ekipa "Skale" najavio da jedva čeka da me vidi sa suprotne strane, da "ću platit za sve što sam napravila". I tako treniram svaki dan. I ozbiljno se pripremam. "Apfel" nam je sponzor. Sve je smislila Aleksandra, kćer vlasnika "Skale" koja će također braniti boje svog kafića. Pa i moga, naravno. "Tu pijem, tu me vole", ha, ha, ha. Za sada igramo osam protiv osam. Nadam se da ćemo dogovorit i neke izmjene. Dr. Bobo Daskalović je službeni doktor utakmice, a Grabo zaštitar, Krešo Žanetić fotograf (ako ne bude angažiran na recimo nekom piru). Ja ću i policiju pozvat, radi eventualnih nereda. Da ne bude nismo znali. Utakmica će se igrat na umjetnoj travi. Datum još nije poznat, ali kraj idućeg tjedna ili onaj iza. Kad se Saša vrati sa skijanja. Eto koga se čeka! Pa nije mene! (Slika nema veze s događajem, kao što se da primijetit. Čisto sjećanje na jednu večer. A i šteta bi bilo propustit ovakvu "instalaciju".)

- 14:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.