petak, 16.02.2007.
12 kg trave
|
Pukla priča u gradu da su u Bosni u krijumčarenju ulovljena dvojica iz Makarske s 12 kg trave. A navodno jedan policijski inspektor. Dugiška bojna je bila obavještajna. I onda palo malo raspitivanje. Po imenu i prezimenu. I šta ti je Murphyev zakon?! Baš taj dana kad sam "kopala" oko toga, dođem u večernjim satima u samoposlugu. I taman kad sam tila platit, na kasi kraj mene se stvori inspektor - baš taj. Vidi vraga. Pa znam čovjeka - iz viđenja. Nije da se javljamo, ali svak svakoga ovde zna. Nismo se mjesecima vidjeli. I baš danas... Ajde dobro. Znači priča je bila samo priča. Ima se za platit račun, a to je trenutno bilo najvažnije. Inspektor neka gleda svoja posla, ja ću svoja. Ćao, inspektore! Sićate li se te komedije? (Dugiška bojna tvrdi da su tu mutna posla i da se uspilo sve prebacit na samo jednoga). Ma, dajte, najlakše je lupat bez dokaza i argumenata. "Ali dobro zvuči", kažu oni.  (Na Makarsku se spustila teška magla. Grad je "pritisnut teškim optužbama".) Vratimo se mi stvarnom životu. Nije gotovo kad je gotovo. I bolje. Govorim o utakmici (vidi prethodni post). Sutra se opet okuplja ekipa "Skalića" i "Inventara". Gledat ćemo materijale s utakmice. Eh, teško nama naći povod. I sve ono što ga prati. Ali o tome više naknadno. Dok budemo gledali video snimku, dogovorit će se susret na bućama. A glavni ovaj put je Marko. On treba ugovorit neko mjesto "negdi u vražjoj materi" di nema nikoga. Može. Prodano!  (Marko je glavni organizator buća, odnosno lokacije na kojoj će se održat) Sve se to ipak odvija pod budnim, plavim okom gazde Saše. On je danas prije podne otišao spremat spizu za naše sutrašnje druženje. "Ima li i'ko ovako plave oči?", pita prije odlaska. Čisto inspiracije radi. Znam samo da je riblja pašteta "uvodna". Ah, kako će to preživjeti nečija UN-dijeta? (Hrvati nikad nisu bili "ujedinjeniji". Otkad se pojavila UN dijeta skoro cila Hrvatska je pod istim režimom - naizmjenice proteini, škrob, ugljikohidrati i vitamini. Ne zaboravite vodeni dan!)  Vratili su nama naše klupe na Osejavu. I sad možemo opet meditirat. Romantika teška. Uglancali ih i sredili. Kako i dolikuje. Isprobali smo ih i sve "fercera". Šta kako isprobali, pokvarenjaci? Sili na njih i gledali zalazak sunca.  I primijetili da nema jarbola. Izila ga, kažu, ruzina. Pa otpa. Ionako ničemu nije služio.  (Mjesto na kojem je nakad bio jarbol) Kad već spominjemo romantiku, Valentinovo je iza nas. Dobila sam srce. Od vrtića (dobro da me bar netko ozbiljno shvaća). Slučajnim odabirom me zaustavili na ulici i tako sam dobila jedno rozo. Od jednog (više-nego-)mladog džentlmena. Imao je srce i na obrazu. Pa ko mu može odlit. Svojim nastupom zaslužio je fotografiju na blogu. Malo je takvih. (Doduše, malo se premišljao. Pogled na mene, pa na srce... I onda mi ga je ipak poklonio)  (Vrtićani imaju srce za svakoga. Gledajte i učite. I ja sam.) I Vedrana je obilježila Valentinovo. Izložbom u Buksi, iliti Bookari, iliti Book cafeu "Kod Kačića". Srce u svim varijantama. I izložba je kratko trajala jer se već sprema druga povodom maškara.  A kako je ovo pripalo baš meni, ne znam. Vjerovatno isto slučajnim odabirom. Jer je - kameno!  (Kameno srce s izložbe. Malo čudan kut snimanja. Bolje reći sjena ga izobličuje, ali da se razaznat). Ali, kao što rekoh, Valentinovo je prošlo i vrijeme je da se spremimo za maškare. Ja snimila na rivi jednu. Mislim da je vještica. Nisam sigurna. Ali je sigurno da mi je, kad sam je išla slikat, ispao aparat iz ruke. Sad šteka, ali radi.  (Mene je uvjerila) Je, sve ovo je pre-lokalno. Onako, by the way. A isto takvo je i ono što možete vidjeti na kraju ovog posta. Nimalo lokalan, jedan predivan nastup, koji je završio na You tubeu. Zvijezda je rođena. I osvaja. Rastapa! Kad pogledate znat ćete zašto. |
