Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
30.07.2007., ponedjeljak
No more breath
|
Eto od ovoga posta na dalje na mome blogu neće više biti boja. Samo siva i crna. Odlučio sam da tako izgleda blog jer takav je i život. Kontrast no nikada dovoljno dobro.. Ni kada je dobro. Zato siva. Kada je loše, sve je crno zar ne.. pa većina bloga je crna, kada je dobro a opet nedovoljno dobro je sivo, onda je mali ostatak bloga siv.. Jedino što će biti u boji je slika na kojoj smo hoti i ja jer onda, onda je doista svijet poprimio boje. Kada smo bili zajedno. Spreman sam da vam ovim postom pokažem, koliko toga još mogu napisati, možda i bolje nego prije možda nekima i ne. No pošto sam voljenoj rekao tako ću i napraviti, prvi post na ovome ''novome'' blogu posvetiti ću njoj, svojoj jedinoj i najdražoj, hoti. Ovaj post još bit će više-manje slično pisan kao i oni prije no ubuduće imam plan za drugačije načine postova no sve ovisi uvijek o postu i sadržaju.. Utonite u moj svijet tame u kojem samo jedno svijetlo vlada, moja ljubav.  Pitam se odakle bi počeo, odakle da te počnem opisivati princezo moja, moja ljubavi. Pitam se ponekad kojim riječima da te oslovim jer ni jedna nije dovoljno lijepa da te opiše, Tada ti samo kažem: ljubavi..  Ljubav, ti si me naučila pravom značenju te riječi, bila si dobra učiteljica i zbilja mi pokazala koliko ljubav može lijepa biti, ponekad boljeti način na koji voliš, ponekad se bojati koliko voliš sve sam to naučio uz tebe, naučio sam živjeti od ljubavi a svi su mi rekli da od nje se ne živi. Postala si anđeo mojih snova a ja ti tiho pjevam: budi moja   kada bi jedno u životu morao samo imati i sve drugo izgubiti uzeo bi tebe. Jer samo onda ja bi bio sretan. Kada bi svi na svijetu morali umrijeti kako bi ti živjela, ja bi ih sve ubio. Jer samo onda ja bi bio sretan. Ti si me naučila boriti se za tom ljubavi, trčati za njom i loviti je, ne puštati. Tako sam naučio, voljeti, ne gubiti  tako sam naučio da postoje ljepše stvari od smrti.  naučio sam mnogo toga o životu uz tebe, naučio sam se nositi njime. Svom boli i udarcima koje mi zadaje, svim riječima koji su me drugi ubijali ti si me naučila od njih biti jači, i hvala ti na kraju ljubavi, osvojila si me svojim srcem koje sam htio imati. Naučio sam koliko sam doista gladan, koliko sam doista gladan užitka života jer nikada prije nisam mislio da se može to dogoditi meni ili da mi ga ne bude dosta.  Tvoji osmijesi ponekad su mi bili samo lijepi, možda ih nekada nisam ni vidio i zato mi je žao. No jednom ljubavi osmijeh tvoj i sretne ti oči, značile su mi novi životu u grudima. Ponudila si mi taj život ti, moja najljepša, najnježnija, moja jedina voljena.. A ja sam ga primio, u svoje ruke. Ostani tako zauvijek uz mene molim te, dopusti mi da budem uz tebe. Neka ovakav život zauvijek ostane, tvoja i moja bol neka se ujedine kao i ljubav. A onda neka pobjedi bolje, ono čega više ima i što je jače, ono što nas više veže. Veži me lancima i pobjegni, ja ću ih potrgati, ja te neću izgubiti. Ubi me i zauvijek  će te moja duša pratiti.. Ostavi me i zauvijek ću tvoje slike suzama kvasiti u nadi da ćeš mi se vratit..  u životu sam toliko puta pomislio kako doista volim, kako sam napokon otkrio što je ljubav. A sada sam saznao da spoznaja ljubavi dolazi tek onda kada na to ni ne misliš, samo onda kada to osjetiš. Lijepo je mjesto postalo u mojoj glavi tamo gdje si ti. Mrtvi vrtovi su oživjeli konci kojime su šivani mrtvi životu su popucali, oslobodila si ih iz moga sjećanja i oslobodila si me tih starih mrtvih emocija. Prokleto je mjesto moja glava, prokleto me mjesto moja mašta. Samo pojedini dijelovi nje lijepu su ostali ne, u ostalim nema tebe.. Tamo gdje koračati još ne možeš nema dana, tamo je kiša i tama, zauvijek u meni i mojoj glavi, kiša tama… rana na rani.. Pišem ti tekstove, priče i pjesme, pišem ti emocije koje nikada moći pokazati neću, nemam tu moć da vidim tvoju sreću. Volim te i nikada prestati neću, nikada ni nisam niti mislim da hoću.. plačem za tobom. Noću.  nedostaješ mi… kao svijetu anđeli.. kao mrtvi koritima rijeke voda, nedostaješ mi kao zvijezda na svakome dijelu nebeskog svoda. Trebam te tu kraj sebe ljubavi, samo jednom me poljubi, zagrli, da mrtvi cvijet u vrti nikada ne umre da zauvijek mrtav postoji. Samo za mene Volio sam te, kao ružu u vrtu svome što cvala je Svake godine, zbog mene, zbog mene Ja znao sam kada rascvala se je da opet narast će Zbog mene, zbog mene I gledao sam tužno u zimskoj noći sam u nju, mrtvu Znao sam ona vratiti će se zbog mene, zbog mene Ona nikada neće napustiti ovaj svijet, zbog mene, zbog mene. U vrtu punom cvijeća samo jedan cvijet sam vidio A sve cvijeće raslo je zbog mene Samo jedan cvijet u mojim je očima cvao Samo jedan sam u cijelome vrtu znao Samo jedan zalijevao i nikada brao Jer sam svake noći maštao kako će dan doći Kao pogledat ću ružu svoju koja raste, zbog mene Sva ljepota ta samo, samo za mene.. Kada sam te našao znao sam samo jedno reći Nikada se ovoliko nisam znao prepustiti sreći Kada sam te našao znao sam da sretna si Zbog mene, zbog mene A ja postao sam sretan tada, samo zbog tebe Samo zbog tebe. Stvorili smo vrt što trnje će ga zauvijek čuvati Stvorili smo ljubav koju nitko neće poraziti Stvorili smo svijet u kojemu nikada nećemo umrijeti Stvorila si sreću samo zbog mene, samo zbog mene Boginja moja, božica ljubavi si ti Samo za mene, samo za mene Zauvijek ćeš biti dio mene, dio mene. Nikada ne zaboravi Možeš li me poljubiti, prije nego oči zatvorim Možeš li, me zagrliti, prije nego mi se srce slomi Možeš li molim te ljubavi, uz mene biti. Ja, volim te, dopusti mi da cijeli život dokazujem koliko Pišem pjesmu, ti I mnogo njih napisati ću ti, nemoj me nikada zaboraviti Na krilima naše ljubavi Ja mogu letjeti. Kada su mi oči se od gledanja umorile Sve boje u crno se zavile Kada sam samo tamu ispred sebe vidio U toj tami bila si ljubavi ti Jedino svijetlo koje sam mogao pronaći Moja ljubavi, ljubavi. Kada me zagrliš ljubavi, oči mi zasjaje Kada me poljubiš, srce mi život za to daje Svaki dodir tvoj na mojoj koži Unutar peči moga srca ljubav loži Ja gorim od ljubavi, ja ispunjen sam njoj Spreman da za nju bilo kada krenem u boj Nikada se ne dam poraziti Samo za tebe voljena Možeš li sve to zapamtiti ljubavi Možeš li mi poljubiti sada kao nekada I reći mi laku noć prije lijepoga sna Dok te u noći čuvamo mjesec i ja Ljubavi moja jedina. I za kraj, samo da kažem… Ovo mi je 100-ti post. Pozdrav |
28.07.2007., subota
nije gotovo
|
ako je netko sada dosao na blog, eto da vam kazem ovo sto vidite nije gotovo jer sam neplanirano morao otiči dok je bilo u doradi... doradit ću danas ili sutra. pozdrav |
24.07.2007., utorak
Still alive
|
Evo ljudi pošto je hoti otišla kod bake i sada doista nemam što raditi osim igrati wow a ne mogu to cijelo vrijeme umorim se, budem malo poradio na promjeni bloga. Počet ću s dizajnom koji još ne znam kako želim da izgledam, slike u boxovima, tekstove… Promijenit ću način pisanja, onaj prošli post bio je eto takav kakav je bio nekima se svidi nekima ne no drago mi je ako su svi iskreni bili u komentarima. Ovakve postove ja inače ne pišem ali eto, da sam htio napisati neku priču ili pjesmu napisao bi 20 minuta vamo-tamo ali ono.. ne da mi se. Pišem ovaj post tak kako mi dođe ne znam ni kada ću ga objaviti jer ono.. glupo je da postam nešto ovako. Što se tiče mojeg novog načina pisanja mislim da će postovi sada biti malo duži, malo drugačiji tj. Bit će onakvi kakav sam ja. Dakle neće biti samo onih romantičnih stvari ili onako brutalnih kao prethodni post.. Usudio bi se reći, blog će mi uskoro biti mrtav iznutra kao i ja a time će moji postovi biti drugačiji. Polako mi stvarno ovaj život ide na živce, ali doista. Ne mislim posustati dok je god ona moja.. Trudim se, tu sam, još jesam i bit ću. Ne trudim se ne biti sjeban jer, ja sjebana osoba jesam i takav ću biti. Valjda će to svi moći prihvatit. Eto post bez slika i pjesmi, romantike, maštarije.. Ma joj, ne želim takav na svome blogu… Napisat ću pjesmu, neće biti romantična, ali će biti pjesma. Zatvori oči i umri Dali je istina da ismijavaš me kada noćima plačem Istina je zar ne, ti misliš da pobjeđuješ Oduzimaš mi sve, imaš sve i misliš kako bogat si Svake noći u krevet osmijehom ideš, sreću sanjaš. Zatvorit ću ti oči zauvijek Ubiti ću te Zauvijek zatvoriti ću oči tvoje proklete Ja ne znam što dogodilo se je Ja ubio bi te. Tebi nepoznat je pojam ljubavi, nepoznati nježni dodiri Tebi je život samo ono što kradeš od nekoga Kradeš materiju koja osiromašila dušu ti je Umrijet ćeš od moje ruke. Zatvorit ću oči ti Na koljenima ćeš me milost moliti Ubiti ću te Pretvoriti u svojeg roba Patit ćeš. Zatvori oči prokletniče Ti život moj, uništio bi zar ne Zatvori oči, mrzim te Umri, umri molim te tvoja bol živcira me Jecaji silni što proizvodiš ih ti Hoćeš li napokon oči zatvoriti Umrijeti.  Evo ljudi.. Dok ne promijenim sve što želim, do čitanja. Dark hug by : Blacken The Angel Evo.. Ipak mi se piše još jedna pjesma iako pol dana nakon što sam onu napisao.. Eto je onda, prije nego postam post. Spasila si me, spasit ćeš me Znala si da život je moj mračni vođa Znala si da me u propast vodi U samoj njoj bila si i ti No nisi mi dala odustati odlučila si se boriti I borio sam se uz tebe iako slab Pao na koljena i nisam klonuo S njih se ponosno ustao Samo kako bi ti pokazao Da borba koju vodiš uzaludna nije. Osjetio sam kako je ljubav u meni opet Kako slomljeno srce polako se miče Kuca, krvari no živo je Jer tvoja ruka dodirnula ga je Riječi koje uputila si mi Svi ti poljupci i zagrljaji Svi ti rajski pogledi, dodiri koji usrećili su me I ja sam opet oživio Osjetio kako ulijevaš u mene život ti Zato te volim I zato ću te zauvijek voljeti. Ja sada uz tebe sam Tijelom nekada duhom uvijek prisutan Očima, gledam svijet samo zbog tebe Ušima slušam ga samo u nadi da osluhnem te Živim u nadi da uz mene jednom budeš ti. Spasila si me jednom i opet ćeš Vjerujem u tebe Vjerujem u ljubav što mi daješ U ljubav koju primam Bojim se samo, koliko dugo je imam Nadam se da odgovor znam Jer onda je moj život raj Pakla mi je na zemlji dosta Jednom u životu želim da me sreća ne košta.  Eto tako.. To bi dakle bilo to.. Mislim da će se sljedeći put kada vidite blog blog zvati my world is dead ili tako nešto, boxovi će biti drugačiji i to.. ma sve u svemu... više ću ga učiniti nalik sebi.. do čitanja, ovaj put 100% kraj posta. vaš Blacken The Angel |
22.07.2007., nedjelja
Masturbate on your hate
|
Misliš kako si strašan kada se ljutiš, kako si moćan i kako ćeš nekoga uplašiti time.. Možda i da, možda hoćeš ali ne mene, svoj strah sam ostavio u ljubavi a mržnju sam ponio u srcu, prema onima kao ti, spreman te uništiti, tvoju mržnju u bol pretvoriti, napalim se na mržnju, svršim ti u jebenu facu. Misliš kako si moćan i ja, tučeš sve oko sebe misliš kako te se drugi boje.. Pokušaj to sa mnom, stani pred mene, uplaši me, želim osjetiti strah.. Problem je kao što sam rekao, ostavio sam strah za ono što me može ubit, ne za ono što me može napaliti, napali me tvoje razbijeno tijelo, tvoja mržnja u poraženim očima, svršim ti u te oči bez dubine. Ti si kučka kojom ja vladam, svaki puta kada me napadneš i ti, i bilo tko od tvojih iz te proklete rulje, nasmijem se. Spreman da ga pogazim, smjestim mu zamku da se u svojoj boli i mržnji ubija, dok masturbiram na njegovim godinama kasnije ogolišenim kostima, mržnja je još uvijek u njima, osjetim njezin truli miris kako dopire duboko u mene.  Ponekad oni koji se čine najslabiji postanu najjači samo zato da dokažu sami sebi da je njihova slabost najveća moć. I anđeli postanu demoni, demoni nikada anđeli. Jer kada se jednom u nekome dobrota izgubi više se ne može povratiti. A kada u tebi gledam tu mržnju, pripadniče proklete mase, doista se napalim na svoje sadističke maštarije, dok lomim tvoj ponos koji nikada nije ni postojao sam umišljena tvoja glava.. o bolesniče, crkni u mome ponosu i moći, mojoj sadističkoj maštariji.. Odvojit ću meso od tvojih kostiju, odvajat ću ga prstima dok se bude raspadalo, želim trgati to svojim prstima, ne želim rezati noževima nisi ih dostojan. Izopačena moja psiha gladna je boli i mesa, krvi i truleži. Crvljivih tijela poput tvojih, otvori usta, ne da mi se do wc školjke, daj da u tvoju glavu stavim bar nešto kada mozga nije bilo.  Režem komadiće tvojeg mesa, gledam kako znoj ti se spušta niz mišiće. Oni rade, krvariš, boli te zar ne? Vidim u očima ti odgovor. Budi poslušna kučka, spusti se na koljena i zadovolji me, možda te ubijem malo brže nego ostale. Otvori usta i gutaj ono što si proizveo. Natjerao si me da svršim, svršim kada te gledam tako slomljenog, tako uništenog, a bio si taka moć i ponos, pojam straha i boli. Svi su te se bojali a što je sada? Bojiš li se ti mene. Ubijam te, polagano, polako.. nisi me zadovoljio, isti si kao i svi, umrijet ćeš na isti način, dani će prolaziti.. ti ćeš biti na rubu dehidracije, bez energije bez hrane, a ja ću te mučiti, rezuckati, jebati u rubu u glavi koju ću sam napraviti, odrubiti ti to smeće s vrata, učiniti sve to romantičnijem, bit ćeš koristan prvi put u životu. Rupa u tvome torzu bit će svijećnjak mojim svijećama dok ti se lubanja kuha u loncu s ostalima kuda i odlazi sva moja sperma dok vas gledam, mrtve i shrvane. Svršavam na mržnju koju vam osjetim u kostima.  |
21.07.2007., subota
Death is just another life, another dimension
|
U rukama anđela Slušaj riječi što dopiru iz dubine Crnog mora, duboke tmine Iz svijeta gdje anđeli plaču Iz svijeta gdje djeca nikada sretna ne skaču Slušaj jecaje boli Što majka svoje mrtvo dijete voli Slušaj, poslušaj kako je crno dno Ne padaj u ponor, moj anđele bijeli. Sve će umrijeti ali nećeš ti Držim te, ne puštam te Raširi svoja krila i poleti anđele Ukloni suze s lica naših Pokaži koliko jako je svijetlo to Što srce ti je obuzelo Pokaži mi kolika je tvoja moć Ne zaboravi molim te poći U mjesto gdje svijetlo vlada Jer tamo gdje prije vladalo je Tama obuzela je sve. Slušaj jecaje boli Iz tmine i mraka Slušaj agoniju i depresiju Iz ponora duboko do vraga Dublje od svih rupa u svijetu Ovo je ponor anđele moj Gdje svaki bijeli anđel gubi svoj boj. Hajde anđele, uzdigni se Svijetlo tvoje neka razreže Sve tmine koje obuzele su me Liši me tamnih okova, suza i boli Otrova koji teče mi venama Pokaži mi koliko lijepa je, svijetla moć tvojega boga Ako bog mrtav nije U tebi se krije Grob nije moj konačni pad Primi me anđele Odvedi me u raj.  Da nešto raspravimo. Komentari tipa.. Ti nema razloga biti sjeban, ti trebaš biti sretan. Ti imaš hoti, ti imaš ovo, ti imaš ono… Gledajte, što vi znate o meni? Što vi znate o mojim razlozima? O mojem životu? Znate ono što pišem na blogu, zar mislite da se jedan život sastoji samo od toga, od toga što čitate!?! Da je tako, onda ne bi bilo potrebno da pišem kako pišem no moj život nije nikada bio dovoljno dobar da bi sada sve to zaboravio i rekao : ''a da vrijem je za novi život''. Ne, ne možete mi govoriti nešto o mome životu jer vi nemate blage, ide mi na kurac više sve to. Ti imaš ovo, ti imaš ono… Ja do prije pola godine nisam imao NIŠTA! Sve što sam imao bilo je jebeno rane po rukama, suze u očima i alkohol u sebi.. da je bar bio samo alkohol.. Moji razlozi vas se ne tiču, ne gurajte nos tamo gdje mu nije mjesto. Sve u svemu, ja pišem onako kako pišem, pa dovraga.. Netko može biti i najsretniji na svijetu a pisati najdepresivnije pjesme, bit je u psihi i inspiraciji… Ne želim nikada više vidjeti na svome blogu takve komentare, to možete reći tek kada vam kažem svoj život što nikada neću, dakle, ne možete. Oprostite sada na ovome ali jednostavno se raspizdim.. Ajde… Čitajte dalje ovaj post.. Zvijezda božja Tišina obuzima mjesto gdje anđeli rađaju se Zemlje suzama natopljene Kosti što bez mesa na sebi ostadoše Sve umrlo je, noć smije se Tamo gdje crna udovica svojega muža oplakuje Svake noći anđeli rađaju se Kako zvijezda s neba padne on se nasmije Zauvijek u raj skrije.. Ponekad suze mogu dozvati dušu da vrati se Da oživi duha koji umro je Da ga zadrži na zemlji da nikada ne ode Ona je plakala na grobu tom Njegov vječni dom, i ona mislila je Da on nikada više neće biti kraj nje Ona mislila je, da otišao je u raj bez nje. Crna vrana na križu mu je stajala Neku tajnu je mudro čuvala Što li u očima crnima li se krije Vrana ta, noć u njenim očima podmuklo se smije. Krvarilo je nebo jedno predvečerje Crna udovica iz sofe ustadoše Osjećala se je loše Htjela je vidjeti dragoga svoga Otišla mu je do groba Na grobu sjedila je i tiho plakala Tiho usnama šaptala ''da si barem sada pored mene'' na ramenu njenom kao pahulja snijega dodir plah poput zimskog vjetra mah okrenula se je a pred njom je bio muž njen nije ni slutila da mu je plijen ona mu u naručje skoči pogleda mu u mrtve hladne oči a on iz njenog vrata u sebe krv toči postali su jedno te noći. Crna udovica što u crnom je tugu krila Umrla je i rodila se a nije smjela Iako je to htjela S njime zauvijek biti Sada pred zvijezdom božjom zauvijek se kriti.  Kroz život Hej cvjetiću najdraži Možemo li danas zajedno livadama trčati Za sada, želim zauvijek živ biti S tobom ne želim skriti Kako sretno smijem se Kako trčim pašnjacima bos Dok vjetar mi je u kosi Moju dušu s tvojom daleko nosi. Vjerujem sada da snovi moji ostvariti će se Strastveno volim te imati, na livadi Gdje kao mladi trčali smo i smijali se O sjećaš li se kako lijepo bilo je Biti dijete, bez briga Kako prošla je prošlost, više djeca nismo Odrasli smo ti i ja Postao sam otac a ti majka… Gledam ti u oči još dijete si Gledam ti u dušu, daj potrči sa mnom Što je, zašto za ruku vučem te Zašto više ne želiš trčati livadom ljubavi Zašto me sada želiš odbiti Nakon godina svih, što sretno trčali smo mi Zar dijete u tebi doista umrijeti će Srce moje. Voljela si sanjariti, sanjarimo sada mi Što, zašto odbijaš to Sanjariti maknuti se od svih… Što, što se je dogodilo Snove odbacila si Sanjariti više nećeš Ne smiješ se više, oči mi ne srećeš Sretna više nisi Anđele moj, to ti više nisi. Gledam te kako odrasla si A ja ostao isti Gledam te kako više nisi ti Kako u tebi žena je koju poznavao nikada nisam Gdje si nestala ti, zar zaboravila si kada smo djeca bili Što li se dogodilo, gdje si nestala ljubavi Sjedim sam na travnjaku i pitam zvijezde Zašto nema tebe Kao nekada, kao nekada Da zajedno ti i ja, vladamo sretnim pašnjacima… Prošle su godine, toliko dugo nisam vidio te Sjedio sam na kamenu gdje zajedno sjedili smo kao mladi Prisjećao sam te se, nisam vidio nikada više te Prisjećao sam te se, i znao da to zadnje je što radim Jer umirem. Došla si do mene vidio sam te Znao sam da to si ti Prepoznao sam dijete koje ne mogu skriti ti oči Znao sam da vratila si se kako otpratila bi me dok odlazim od tebe Primi za staru ruku me, neka stare kosti potrče Neka umrem dok za ruku držim te Neka umrem, dok imam te. Trčao je opet kao dok je bio mlad Gledala sam ga kako je sada star A dijete u njemu nikada umrlo nije I sada kada je umro Još uvijek vidim da je bio sretan Osmijeh na licu mu se ne krije On je tu i sretno se smije.  |
17.07.2007., utorak
Mrtvi pjesnik
|
Dijete koje je svojim očima gledalo svijet onako, kako nitko vidio nije… Dijete koje je gledalo u mjesec u noći, mislilo da mu se smije… Pisalo je rukicom malom, tek dovoljno snažnom da pisati zna.. Bila je to prva njegova pjesma… U spomen polumjeseca… Raslo je dijete a s njime vizije života bivale su sve dublje, uvijek pune mašte… Život nikada nije mazio takve.. oni koji vide svijet drugačijim.. oni koji ga napuštaju sve više iz dana u dan, da duši daha dadu.. Smiri se, smiri anđele.. Diši duboko… Piši pjesme, napiši je zbog mene.. Tvoje pjesme što ruke ih teško pišu, dok se suze niz lice liju a drugi ti se smiju bivaju sve bolje anđele moj, uzdigni svoje ruke i ponosno stoj..  Rođenje djeteta davno je prošlo. Godine su prošle a dijete nestalo nije.. Još uvijek je tu, još uvijek se smije. I nakon godina svih oči nevine te, koje i onda gledale su dublje sve, i dalje gledaju.. u dubine, svijeta, njegove tmine. Gorčina u duši djeteta, u tijelu odrasloga čovjeka… Koji nezadovoljan sjedi i piše, plače, suze briše.. Teško, teško ali ipak.. Diše. Svaki puta kada pomislio je da ne može više, svaki puta kada mislio je da je kraj.. Nikada kraj nije bio.. Zbog nje, nikada svijet napustiti nije htio.. On imao je jedno svijetlo u životu, u noći i danu, jedan mjesec i jedno sunce. Jedan zrak i vodu.. Pratio je svaki njezin pokret u hodu. Skrivao se u mraku parka pored prozora njenog, sjedio na klupi i pjesme pisao, ljubav u njega je ulazila svaki put kako bi uzdisao. Gledao je svijet put tmine i mraka, pun boli i straha.. Gledao je u nju i znao je, da jedino svijetlo u svijetu ovome samo u njezinim očima, krao je.  O tko ti je dao svijetlo to u oči ljepotice, gledao sam tvoje oči i tvoje divno lice. Mislio sam da nikada me nećeš više vidjeti, moja ljubavnice. Jedne noći moja si bila, kako nikada ni jedna nije bila. Jedne noći kada uz mene si usnula, život na muku si mi osudila. Jer što će mi život bez tebe voljena, ako me i ti tjeraš na koljena. Što će mi svi ti osmijesi, papiri za pjesme… Ako duboko u mojoj duši emocije su tijesne.. U meni umiru, u meni bijesne.. Mrzim dan kada rodio sam se.. Mrzim dan kada vidio sam, kako svijet doista drugačiji je. Sve papire na kojima sam pjesme pisao, svaki udisaj zraka koji sam disao.. Mrzim svaku noć koju sam uz mjesec proveo, uz vino koje je u grlu žuborilo.. Zamrzio sam svijet u kojemu sam se stvorio, iz svojeg svijeta više nikada neću izaći, zato sam se izborio..  Nakon mnogo ljeta kasnije, pjesama je bilo sve više.. Što pisano iz tuge što iz boli, što iz molitve da ga smrt obori. Pjesnik kojemu nitko ime znao nije, pisao je predivne pjesme no više.. više se ne smije. Predivna je tuga u njegovim očima, predivna bol koju je trpio noćima.. Predivna je bol koja ga je tjerala da piše više… Da ne izdrži… da ne diše.. Stara koža naborana od godina što su prošle, gledao je u ogledalo.. Kako li su godine prošle.. On živio nikada nije.. samo u mašti, samo u boci.. Samo u tuzi i tami.. samo na papiru.. čudio se tek ponekoj vrani.. Gledao je oko sebe a nikada vidio nije, što se iza svijeta njegovoga krije. Ugledavši tako sebe, tuga ga oborila.. Zadnje stihove je pisao, umirao, nije disao. Zadnji stihovi su mu prije smrti bili : ''Nikada više svijet gledati neću Pronašao sam svoju sreću. ''  Puše li još vjetar u njegovome svijetu, nosi li miris njezin po cijelome planetu… Žubore li još potoci i rijeke, jesu li i dalje sve žene u njegovom svijetu lijepe… Lede li se i dalje ruže od ljepote, trče li vile po livadi bose. Dali još u svijetu njegovome života ima, ili je to umrlo s očima njegovima.. Pobjeći u njegov svijet svatko može sada, njegova zbirka svijetom vlada.. Čitajući zbirke njegove što pisao je tom tužnom rukom, ne mogu se nositi njegovom mukom.. No gledaj što na kraju zbirka piše, da boli nema više.. Onda citirat ću ga sada i ja.. ''Nikada više svijet gledati neću Pronašao sam svoju sreću. ''  |
15.07.2007., nedjelja
And for her i die...
|
Namjerno ti pišem post pod utjecajem alkohola. Zato jer želim da vidiš kako i pijan mislim samo na tebe. Ne, nisam pijan ali nisam ni dovoljno trijezan… Ne znam što se događa ljubavi, zašto imam feeling da opet želiš uteći od mene? Ostaviti me samoga? Promatrati me? Kažeš mi sretnoga, no možeš me samo gledati kako propadam. Hoti, kažem ti po ne znam koji put u ovome prokletom životu. Volim te. Pričao sam i noćas o tebi, svima s kojima sam bio i oni će to potvrditi… samo o tebi.. Ljubavi, zar opet se ponavlja ono što me je jednom skoro ubilo.. želiš li doista biti sama? Maknuti se od mene? Razumijem ako se želiš maknuti od svih… ali zar i od mene? Nisi li rekla kako ti je sa mnom najljepše nisi li ljubavi rekla… kako ćeš me voljeti zauvijek.. Sjećaš li se kada si mi rekla što mi vrijedi tvoja ljubav ako više nije uz mene.. e pa isto tako i ja kažem.. Kažeš mi voljeti ćeš me zauvijek.. ostani uz mene dok god me voliš… Ako me ti napustiš ljubavi… što ću ja.. ovaj život.. bez tebe.. nije vrijedan ni dana življenja… Volim te.. ali volim.. nisam zaljubljen, zaluđen, opsjednut.. ja tebe volim. I volim svim srcem, bićem, svim svojim postojanjem, sve dajem za tebe. Što li se moralo dogoditi ljubavi, da bi bio uz tebe… što sam sve morao proživjeti.. sada kada napokon i ti i ja imamo nekoga tko nas može razumjeti želiš li to izgubiti? Biti opet sama i umirati? Osjećati se loše a nije potrebno jer netko, netko ti želi i može pomoći… Zašto si me vratila u ovaj život ako me ne misliš i zadržati.. otežavaš mi situaciju.. odavno sam trebao mrtav truniti u svojem grobu… Što li se dogodilo…  Ništa.. plačem sada… plačem kao i uvijek.. o da.. ja sam tako.. tako prokleto mlitav. Trebao bi biti muško i reći da ima drugih cura… zar ne? Da ćeš ti samo otići kao i ostale.. Ni nikada nisam bio kao oni… kako da sada budem.. kako da budem nešto što nikada nisam bio.. Želim sada.. želim si nabiti pištolj u usta, okinuti.. razliti jebeni mozak po podu, želim posljednji otkucaj ovog prokletog srca čuti samo zbog tebe, želim umrijeti kako sam rekao.. s tobom u srcu.. Što se ljubavi dogodilo u tvojoj glavi, srcu, duši? Zašto si nestala opet, kada sam te napokon pronašao. Voliš me, znam da me voliš. Zašto potiskuješ to? Želiš biti loše? Ne želiš biti dobro? Želiš i biti zauvijek sjebana? To želiš? Da.. .to je jedino što ti ja ne mogu dati.. sve drugo mogu, želim i radim na tome da se ostvari. Želim te kraj sebe.. O ljubavi daj mi da te poljubim u glavicu, da sve razjasnimo. Da nikada ne poželiš otići od mene.. najdraža.. obožavam te… odlučiš li otići od mene, otiđi i ne osvrći se više na mene… jer ne mogu ja to, ne mogu bez tebe.  Pazi ovo voljena… Her Infernal Majesty says: nećeš umrjet Her Infernal Majesty says: ja ti nedam Her Infernal Majesty says: a ko sam uopće ja Her Infernal Majesty says: znam da voliš samo hoti Her Infernal Majesty says: jebemu matert Her Infernal Majesty says: još ste skupa Blacken The Angel says: ne želim da me ostavi Blacken The Angel says: ja tu curu Blacken The Angel says: volim Blacken The Angel says: VOLIM Blacken The Angel says: prva koju volim Blacken The Angel says: koju ne želim samo fizički Blacken The Angel says: prva kojoj nisam gledao u sise Blacken The Angel says: prva koju nisam htrio samo jednu noć Blacken The Angel says: prva koju sam doista zavolio Blacken The Angel says: prva u svemu što je zvano ljubav Vidiš hunice.. Ne govorim to samo tebi.. svima to govorim.. Umirem kada osjetim da nestaješ., da nestaješ kao magla.. postaješ mi tako vidljiva a tako nedodirljiva.. Odluči sama.. želiš li otići od mene, ostaviti sve što smo prošli iza sebe.. staviti me na listu još jednog od onih koje si ostavila.. ili želiš sa mnom graditi pravu vezu.. Ništa više ne mogu reći.. ako ćeš me ostaviti… učini to brzo.. molim te.. ne radi mi ovo.. U tvojoj glavi se nešto dogodilo, volio bi znati što.. bojim se da i znam.. no ljubavi.. to nije razlog da me ostaviš, odeš od mene.. Sjeti se ljubavi.. sve one dane i noći što smo proveli zajedno.. o draga.. pa zar odista to želiš zaboraviti.. nikada više ponoviti.. izgubio sam te? Ako jesam ostavi me odmah molim te, ne oteži jer boljeti će me samo još više.. Ne isplati mi se… ovako… uplakan.. uništen… razmišljati da će sutra biti bolje.. Ne mogu bez tebe!!!!!!!! VRIŠTIM U SEBI DA SAMO JA ČUJEM.. SUZE SU MI TOPLE… NEODSTAJE MI TVOJE RUKE DA IH BRIŠU!!! Evo ga opet… želim to.. žilet u žile.. suze mi peru lice.. nedostaju mi tvoje rukice, okice.. usnice.. tvoji poljupci.. samo ti.. sve cure mogu se sakriti iza tebe jer nikada me neće osvojiti dok si god na ovome svijetu ti i u mojoj podsvijesti. Ostavi me sada molim te ako želiš to.. što duže to bolnije ljubavi… slomi me sada ako moraš, želiš.. molim te…  Tipke na tipkovnici su mi pune suza, skližu mi se prsti.. što li ću ja ako ostanem bez tebe.. kuda vodi ovaj život bez tebe.. ono skretanje s kojega si me vratila. A na putokazu je pisalo put bez povratka.. što li će se dogoditi ako se tom putu vratim.. Želim te… opet u svome krevetu.. natrag.. tvoj miris prije spavanja u svome naručju… maziti ti lice.. imati te.. kako te nikada nitko nije imao.. biti poseban u tvome životu kako nitko nikada nije bio.. ljubavi… odlepršat ćeš svojim krilima od mene zar ne? Ostaviti me da živim za sjećanje na tebe… što da učinim sa životom nakon što odeš od mene.. Mogu li biti sretan bez tebe? Ne znam i ne želim saznati.. Jedino što želim bez tebe je umirati polako i na kraju umrijeti. Pa stvarno, nema logike plakati.. jer neću ništa postići suzama samo se sam sebi zgaditi.. Počinjem se gaditi sam sebi više skupa s svim svojim emocijama.. dobro je otac moj govorio.. Nikada mu se sin nije rodio.. rodila se pička.. pička u muškom tijelu. Burry me i m dying inside… oh da… Da bar me pokopaju živoga da još umirem s sjećanjem na tebe, posljednji udisaji da budu zbog tebe.. moj život da završi tako da mislim na tebe… ljubavi. Što god se dogodilo u tvojoj glavi nije dobro ljubavi, ako si sjebana zajedno ćemo to popraviti, život ako se ruši zajedno ćemo ga ojačati, neću dopustiti da te povrijedi.. Ako me želiš napustiti, ako misliš da si sama jača.. otiđi od mene no znaj i kada umrem, ja ću te zauvijek voljeti. Moja energija bit će uvijek oko tebe i braniti te od svih negativnih energija koje će dolaziti kroz život.. Nadam se da ti srce bar na sekundu zakucalo brže… nadam se da shvaćaš da ovaj život živim samo zato jer si me onda davno vratila u njega.. i ti i ja znamo, gdje bi ja sada bio da te onda nije bilo.. Moje srce pripada samo tebi zauvijek.. kao i moje tijelo.. Htjela ti to ili ne.. zauvijek živim samo zbog tebe… A ti odlepršaj anđele ako će ti biti bolje.. bolje bez mene  Bojiš li se? Mislio sam da sretna sam Sreća ispunjavala me je iz dana u dan S smiješkom sam okončao svake noći Kada sam u krevet spavati odlučio poći. Možeš li vidjeti kako volim te Kako borim se Borim se za tebe, sebe, ljubav tu Ljubav našu, ljubavi, možeš li vidjeti! Gledaj me ljubavi kako borim se Umirem, umirem zbog tebe Gledaj me voljena U krvi do koljena Suzama kupam se Kako nikada ne bi izgubi te. Sljedeći dan nakon sretnih svih Probudio sam se žalostan kao nekada Kada uz mene nisi bila ti Osjetio sam kako nedostaješ mi Tražio sam te u svakoj pojedinoj suzi No našao nisam te Tražio sam, tražio te no nisam nikada naišao na tebe… U glavi tvojoj ljubavi u glavi ti Nešto je odlučilo osvetiti mi Osvetiti što srce ti mogu osvojiti Bojiš li se voljena što voljeti možeš Što pokazao sam ti Kako hladna ne možeš biti Želiš li me ubiti, pobijediti tako da me uništiš Tako da sama budeš da si dokažeš I da mi pokažeš Kako ljubav moja dovoljna nije Da se moja voljena smije Kako strah tvoj od emocija tih Nepobjedivi je štih Da ubiješ srce moje Koje zauvijek odlučilo je biti, samo tvoje.  I love you forever! Želim osjetiti opet tvoj zagrljaj…  Želim opet osjetiti tvoj poljubac…  Želim opet biti nasmijan i sretan što te imam..  Želim ti reći… ovo što osjećam prema tebi.. zauvijek se neće promijeniti. |
13.07.2007., petak
My queen
|
Zatočen sam u samoći bez tebe, iznenađen kratkoćom sreće, moja nestala je.. Neku noć kada uplakan sam se probudio bez tebe, a depresije stari miris obijao se o zidove. Trebam te da ispuniš me, vrištim samo tvoje ime, hoti ljubavi… ne mogu bez tebe. Dan je prošao, nismo se čuli nikako. Jedan dan a nisam te ni pitao kako si, ni ne znam kako si danas bila. Kakav sam ja to dečko, kako sam se to ponio.. Oprosti mi ljubavi, ako te boli ovoliko koliko meni oprosti mi. Ne želim osjećati se loše, znam da te imam anđele i znaš da uz tebe sretan sam, ali moje suze sada padaju u dlanove prazne, nema tvojih da ugrije moje. Tresem se očima punih suza, šapćem si tiho da voliš me ti, time mogu navući si iskren osmijeh na lice i kada ovako gorko , prokleto gorko izgleda uplakano. .. Mislio sam na tebe ljubavi.. mislio sam kako ti je i znaš.. volio bi da mogu biti bolji no ja, samo sam ja nitko više. Želim bit najbolji dečko na svijetu, samo za tebe, želim nadmašiti sve granice ljubavi koje su ljude postavili, nadvladati sve svjetove mašte koji su stvoreni kako bi te odveo tamo gdje je doista najljepše. Moja kraljica Uvijek kada pokušam očistiti od boli se Ubijem iznutra samoga sebe Uvijek kada borim se da preživim udarac Ja padnem pod njega Padam, padam i umirem Ne dišem, gubim se A moja ljubav tako daleko je od mene Da zagrli me dok noći ove plačem bez nje. Vratite mi moju kraljicu Vratite mi moje blago jedino Ne mogu kralj ničemu biti Ako ništa nemam Tražim samo nju Kraljicu svoju. Ja umirem Molim se da preživim Plačem i vrištim Samo da imam je Kraljicu kraj sebe! Moja kraljica daleko od mene je Carstvo naše sada je samo u dušama Srcima što se vole Dok se jedno guši u boli drugo voli za oboje Trenutno padam duboko ja No znam da krila moja nikada neće više biti slomljena Letjet ću opet ljubavi Nitko me zaustaviti neće Za tebe ljubavi skinuti ću zvijezde sve Moja predivna. Ne mogu pisati malo je kasno a i spava mi se jako… umoran sam… ljudi… Ovaj post pišem iako ga nisam mislio pisati Tek toliko da je tu da ga vidi moja ljubav… A ono dolje… vrijedi od danas… Budem uređivao malo blog i to… Draga moja.. nedostaješ mi… Ti si moja jedina i ti to znaš.. Pisao bi ti pjesme i priče životima ali… Više želim samo jednu priču s tobom imati Živjeti je zauvijek nikada ne zaboraviti njezine stranice. Volio bi zauvijek uz tebe biti mila, daješ mi krila :) U mome svijetu ljubavi nikada nijebilo topline bez tebe U mojim očima nikada sjaja sreće… kao onda kada pojavila si se ti… Nikada, ali nikada te neću prestati voljeti. Tvoj sam i samo tvoj. Nikada me nećeš izgubiti jer moje srce samo za tebe zauvijek će kucati. Volim te i molim te… nemoj da se ponavlja, dani da se ne čujemo.. Nadam se da se uskoro vidimo… ljubavi moja.. Pusa |
11.07.2007., srijeda
Like before
|
Sve što želim Želim te ovdje kraj sebe Sve što sada trebam si ti Da primiš me u naručje kao zemlja ružu Da nikada ne uvenem. Crni dani, opet u mojoj glavi Potoci beskrajni, bolni jecaji Suze što slapove rade, gorke Obijaju se o misli koje ubijaju. Dođi mi ljubavi Zagrli me, drži me ne ispusti me Ne želim ostati sam na svijetu Kada rođen sam da dušu ti dam. Otrov opet teče mojim venama Boli me unutar mene, opet kao nekada Sve što na ovome svijetu jakim drži me Je ljubav koju primam od tebe Ljubav koju mi daješ najdraža Moja ljubavi jedina.  Vratio sam se, evo me.. Mislio sam prestati pisati blog ali eto.. Puklo me pa evo jedan post, sada više nisam siguran dali je zadnji ili ne. No vjerojatno ne. Više ne pišem kao nekada, svaki dan jer ovo što sada imam unutar sebe, nije ono što doliči mojem blogu. Naime, za sve koji me nisu upoznali u mojoj prvoj verziji, blacken čiji je blog bio sama smrt i depresija, možda su vam nova vrata otvorena. Ne mogu se izražavati ovako, pisati ću u stihovima… što li mi se dogodilo…  Polja u mojem svijetu natopljena su krvi Mrtvi su u njemu, svi ljudi Iznad neba moga ne nalazi se bog Tamo je pakao kao i na zemlji Bez nje umirem, a pakao je jedino mjesto u koje mogu pobjeći. Patim kada se kupam u vlastitim morima U svojim mislima i maštama Patim kada hodam plažom svoje mašte Kada se tužni valovi o kamenje razbiju u kapljice krasne Umirem kada gledam se Kako uništen opet postajem Nešto u meni umire, ja ne mogu zaustaviti to. Trebam je da zaustavi smrt Moje svijetlo, moj anđeo čuvar.. No ne mogu uvijek anđeli biti tamo gdje bi mi htjeli Ne može ni ona… Što li će se dogoditi dovraga.. Patim u svojim snovima, dok sanjam Duša umire mi Patim, pod ovim prokletim nebom Ali nikada više ne plačem Rekao sam suzama je kraj Suze ne vode u raj A pakla dosta mi je i bez njih Bez emocija svih Pakao na zemlji, u snovima i mašti Umirem i ne mogu udahnuti više zraka Postao sam dio mraka Tame i noći Ubijam se… sklapaju mi se oči. [ ovo nije pjesma ovo je samo post pisan tako… sjebano.. ] pitam se ja.. Zašto opet, mislio sam da je prošlo. Doista, nešto nije u redu… ne sa mnom, zar opet.. Ne, ne želim opet piti sva sranja koja me vode daleko od mojeg razuma, ne želim načine uništavanja sebe kako bi se odmaknuo barem malo od svih misli koje, koje ubijaju život u meni. A život u meni postoji dokle god je ona moja. Napustio sam život davno jednom, mislio sam otići no ona je vrištala ime moje duše, dozivala me, kako ne bi otišao zauvijek. Trebao sam, trebao sam upoznati prije nekoga kao ti, možda se ovo ništa ne bi moralo dogoditi. Sva depresija i patnja zbog stvari, stvari koje ne postoje više žive samo kao sjećanje a razdiru, razdire, ovaj život umara me. Legnem na krevet i raširim ruke, kako je prokleto hladno mjesto gdje si bila ti. Sklizne mi suza niz lice, mrzim ju. Prokletu suzu, dokazuje da sam slab, a doista jesam.. Nedostaju mi tvoji dodiri i ne samo to nego cijela ti. Nedostaješ mi, ljubavi.  VAŽNO [ LINKOVI ] Ovako, u ovome postu je ono što sam rekao u prošlom. Svi koji ostave komentar neka samo kažu žele li ili ne u linkove, sutra mi je zadnji dan prakse pa ću ovaj vikend raditi na blogu možda bloga neće biti na netu dok ne sredim to sve no ljudi, eto.. I što se tiče komentara. Evo oprostite što me nema, doći ću do vas.. Do nedjelje do svih… Pozdravljam vas i hvala ako me i dalje čitate. |
05.07.2007., četvrtak
This world is a cruel place
|
Spasi me Spasi me u ovim tužnim besanim noćima Izgubljen sam i previše ozlijeđen da poletim Anđeli ne lete više ljubavi Zauvijek su pali Raj je izgorio u mržnji što ljudi su stvorili Pakao u kojemu smo se rodili Pakao u kojemu ćemo umrijeti Nikada nećemo saznati kako je u raj otići Dok nećemo jednom, umrijeti A nakon smrti nitko se vratiti u pakao neće Da donese nam nade i sreće Lijepo je umrijeti nadam se Jer bolno je umiranje Bolno je dok umirem a nikako ne umrem Što to drži me, vezanog za obalu Kada more vuče me. Spasi me, da još jednom progutam sve Ustanem s krvave zemlje i krenem dalje Daj mi snage da borim se Ovaj život ne smijem izgubiti, ne Želim stajati zauvijek uz tebe i boriti se Da osmijeh na licu tvom Bude zora srcu mom Svako jutro kada budim se Da gledam uspavanu te Kako spavaš pored mene Spasi me a ja ću onda čuvati te Spasi me, da ne umrem sam Zauvijek tvoje srce sam spreman da ti predam. Spasi me ljubavi Ne mogu se ovako boriti Da su uz mene i svi anđeli Ako nisi ti Čemu živjeti No ja znam da negdje sada daleko si i ti tu Uz mene svojih duhom i srcem Ja znam, znam ljubavi Nećeš me samo tako napustiti Ustat ću s poda, moram se boriti Bez tebe ću umrijeti jer nikada ovako neću voljeti. Spasi me jer ne znam što mi je Mislim da te volim više nego podnijeti mogu Hvala svima, hvala bogu.  =============================================== Eto pjesmom otvaram ovaj post… Ovaj post pretpostavljam da će biti jako velik jer imam inspiracije a danas nema prakse pa počinjem pisati u pola 9 ujutro.. Dakle pisat ću cijeli dan po malo.. Zahvaljujem svima na komentarima i ovako, jednom uskoro tj. Sljedeći petak brijem ću raditi promjene u linkovima i to pa onda ću vas zamoliti da svi koji žele u linkove ostave taj dan komentar na blogu tj. Do tog dana ostavit ću post bar 2 -3 dana da stignu svi. Eto toliko o tome a sada, vratimo se mi mojem postu. Zavalite se u svoje ( nadam se) udobne stolice i uživajte ( ako možete) i ostavite mi iskrene komentare. Vaš Blacken. =============================================== Svijet koji uništava Bol je zavladala svijetom Gdje sada mogu zaspati da sanjam Sanjam san koji svijet je zaboravio Snove o ljepoti i ljubavi Zašto su svi na to zaboravili? Sanjarim danima dok ne spavam noćima Kao da život jedan veliki je san Prođe mi i cijeli dan Da nikada ne izađem van Jer sve što potrebno mi je U glavi je U duši i srcu I dok suze tiho lijem Lice u jastuku krijem Žudim za time da se ubijem No to nikada ne smijem Obećanje moje o životu nikada prekršiti neću Ne želim u njenim očima tugu, želim sreću. Da znam svirati violinu svirao bi Žicama si srce rezao na melodiji tuge Jer tuga je osjećaj kojim gubimo neke dobivamo druge A one koje dobijemo gubiti više nikada nećemo Jer melodija violine čini ih marionetama melodije I oni plešu svoj bal boli Žude za time da ih netko voli. Bol je zavladala davno sa mnom Osvojila me je Učila me je voljeti, stvari koje nikada ne bi volio Naučio sam cijeniti tugu Kao ni jednu emociju drugu Ljubav i tuga u jednom spoju Kao na ratnom boju Srce i duša kada spoje se Da osvoje um čovjeka koji iskvaren je Koliko i čovjek sam Sve, srušilo se je Nema više nade Čovječanstvo nestaje Ubija nas naše vrijeme Emocija za emocijom postadoše zanemarene I što sada, što smo postali mi Oni koju su još ostali ljudi Čudaci izopačeni Ili ste to vi Koji ste svoju pravu stranu odbacili… Gledam svijet, hladan je Tražim mjesto u njemu gdje mogu spavati Sanjati snove lijepe i da me nitko zato neće suditi Biti ono što jesam da me neće nitko poželjeti ubiti Kada je čovjek prestao svijetu ljubav nuditi Njegov vlastiti svijet odlučio ga je ubiti Gdje, gdje mogu sanjati Da propast svojih ne moram gledati  =============================================== Vidim ljude kako sviraju gitare, sve te tužne melodije. Izlaze s njima njihove emocije van.. upijam ih sve, gledam kako drhte im usnice kada izgovaraju tužne tekstove, koje su pisali.. kako su sve to preživjeli, pitam se uvijek. Toliko boli, kako je moguće održati se živim, zar su našli sidro u ovoj oluji emocija, ovome svijetu koje je hladno more bez kraja… Čemu se toliko grebu da prežive, vrijeme svejedno prolazi, na kraju ih ubije. Diraju te žice tako smireno, stvarajući melodiju koja ubija, ubija u dušu, podsjeća nas da u životu nismo sami jer oni su tu, stvaraju melodije te da budemo njihove marionete, uživamo u tome, zašto ne. ''Sviđa mi se način na koji umirem iznutra'' – davno sam rekao to, bilo je to vrijeme posebno… Kada sam se smatrao kao i oni, tek slučajni prolaznici koji razumiju one koji su se izgubili, svijet ih odbacio ili se njime ne mogu nositi. Slušam način na koji pjevaju te pjesme, poput najdepresivnije izbezumljene kletve, svaka kao da proklinje srce moje a od toga, meni je bolje. Umrijeti ponekada ne znači nestati zauvijek, umrijeti psihički nekada mi se zna dogoditi, ostaneš u prostoru i vremenu i ne možeš se pokrenuti, to, to mi se doista često zna dogoditi. Gledam i ne shvaćam, toliko boli i toliko tuge, mrtvih mladih koji zaborave na druge, ubiju se jer život im je koma, zašto nitko ništa ne poduzima.. Svijete, ljudi.. Što vam se dogodilo. Mladi u crnome, mladi krvavih ruku i bolesnih umova, nismo mi krivi takvima nas je stvorila naša obitelj i okolina, pokazujemo ono čemu su nas učili, način na koji su nas mučili a oni, oni nam sada sude jer ne možemo pratiti u korak druge, povlačimo se od stada i bojimo vunu u crno jer drugačiji jesmo i time, ponosimo se time. Svijetom više ne vladaju osmijesi, romantika i ljubav. Ljubavni stihovi obijaju se o hladna im srca, draže im je novac, opijanje ili tuča. Kaos se rađa na ovome svijetu, što da radimo mi koji ga ne želimo doživjeti, zašto nas nitko nikada ništa nije pitao, i mi smo jedni od vas, zbog crne vune ne odbacujte nas. ===============================================  Mrtva dolina Jedno mjesto gdje nekada je život odisao Sada dolina smrti leži Kažu da kada tamo prolaze da se svatko naježi Tamo ni sunce više ne sja Sve je pod maglom i crnim oblacima Oni to zovu svojim domom A ja pitam se Leži li još ljepota ta Ispod svih tih oblaka. Jedno posebno mjesto u tome Je život njezin I ja volim ga. Šećem satima u magli bez obzira Što zapinjem za svakoga tko prolazi Ja ne mogu prestati hodati Ne mogu se obuzdati Bojim se izgubiti U magli pod oblacima crnima Mi zovemo domom to A to je pakao iz kojega ne možemo van Proklet bio u njemu svaki dan! Proklet bio ovaj pakao, vaš svijet Gorite u paklu, mrzim vas Vi ste izgubljena generacija jadnika Uništili ste si svijet sada želite i jedni drugoga Tako sitni a igrate se boga Prokleti ljudi sve moraju imati A sve što imaju, uvijek izgube i to mora umrijeti U vašim rukama ništa neće preživjeti. Ja tražim uvijek nju U magli svoju zvijezdu sjevernjaču Dovoljno jako sja Ispod magle i oblaka Da znam gdje ne ona da dođem do nje Prokleti ljudi, ne mogu zaustaviti me Letim do nje u nebo, letim ja to znam Ubiti se da bio bi s njom, to je moj dom Tamo gdje moja zvijezda sja Bez mrtvih dolina, magle i oblaka.  =============================================== Razmišljate li ikada o tome kako bi bilo, da pokušamo zavladati svijetom? Svi mi koji želimo promjene, koji želimo da svijetom odiše ljubav? Što bi trebali učini da bude tako, zar biti kao i svi? Ubiti one koji to ne žele, to možda i nije prava ideja, možda ipak postoji bolja. Treba naučiti ih sve da vole, no kako to, kako zapaliti led a da ne dobiješ vodu koja na kraju ugasi vatru i opet zaledi se. Volio bi svijetom gledati sretne ljude, nasmiješena lica… Toliko briga, tuge, boli a samo zato jer netko je izmislio stvari i način na koji MORAMO živjeti.. kako netko može reći da nešto moramo, pa nismo robovi, ili jesmo? Robovi ovoga života? Što je ljude učinilo zlima nego njihovi izumi… Zašto bi ikada itko koga ubio da ne postoji bogatstvo i siromaštvo, zašto bi ikada itko bio zabrinut da ne postoji posao i rad, zašto bi ikada itko bio nesretan da svijetom vlada ljubav. Snovi moji, nisu ostvarivi ti… Sanjao sam često o tome i zaključio, moram se predati. Ne možeš reforme raditi u masi koja ne želi se promijeniti, oni ne shvaćaju, da ovim životom svoju djecu tjeraju da mrze živjeti, mnogi od njih će se i ubiti, hoće li ikada itko od njih ovo pročitat? Možda jednom kada umrem… ===============================================  Crni dan Koliko u meni je dugo osjećaj taj Da ne može biti konačno kraj, moj crni dan Svi su jednako crni i ne znam nikada dali je crnji ikoji Svi su potpuno isti. Oprosti mi što te zbunjuju moje riječi Ali moram ti reći, ovo nebo crno je Iako ti možda vidiš boje, vjeruj mi Sve oko tebe crno je. Crna boja prevladava Dali je to boja ili samo odraz ništavila… Ne znam više odgovoriti Ne znam u što će se sve ovo pretvoriti… Oprosti mi što uništavam sliku života ti Ali sve što vidiš ne postoji Samo crnilo oko tebe je Ovo sve poput iluzije je Svi vidimo drugačije jer jedino pravo što vidimo je Ono što ne vidimo Shvaćaš li poruke te Ja trudim se Pojasniti ti Kako život ne postoji Kako sve davno izgubljeno je Slika svijeta oko nas Samo je sjećanje. =============================================== Oke ovo je po meni najlošija pjesma koju sam ikada napisao jer ne znam dali se ikako može shvatiti što pokušavam reći njome… ma idemo dalje ===============================================  =============================================== Zašto ne mogu dobiti krila. Da uzmem voljenu i odletim, daleko iznad oblaka. Da ne vidim svijet pod svojim nogama. Zašto ne mogu biti anđel, da spašavam ljude koje volim, zašto ne mogu biti išta što vrijedi više od čovjeka.. osjećam se tako, tako previše ljudsko. A to ne volim.. ne volim biti dio mase, ne volim biti dio istih, volim biti unikatan, gdje je moja unikatnost ostala, možda se nikada nije ni rodila. Da svijetom još samo jedan dan zavlada ljubav i romantika, taj dan učinio bi moj život zauvijek prekrasan… no to se neće dogoditi, samo krv i metal. Industrija. Ratovi i smrt.. Sve što slijedi na ovome svijetu, u ovome životu… a gdje sam u svemu tome ja… ne pronalazim se u njihovim sranjima.. ===============================================  Trebam te ljubavi Zima mi je trebam te da zagrliš me Trebam te da ugriješ dušu moju Tijelo moje napuštam polagano Kao da umirem Ali samo sanjarim, ne brini se Odlazi duša iz tijela na neko vrijeme Leti okolo i opušta se Dok tijelo plače bez nje Ti znaš kuda moja duša leti zar ne Naravno, do tebe. Duša mi je odletjela Vratila se puna emocija Kao da je doista onaj poljubac bio stvaran Ali to je samo moja mašta Sanjarim da ljubim te Jer nedostaje mi usne tvoje Tražim te u snovima Znaš da si moja voljena Ne bi dopustio nikada da duša me napusti Jer tko bi onda tebi pjesme pisao Tko bi te nasmijao i uz tebe bio Ne bi nikada dopustio da mi se išta dogodi Jer te volim ljubavi, nedostaješ mi Nedostaješ mi ti. Nedostaju mi dodiri tvojih usana Koža tvoja uz moju I miris tvoj da udišem Nedostaješ mi i želim te Imati od prvog dana Zauvijek Jer srce moje ne može prestati voljeti Tebe nikada, nikada ljubavi Nadam se da ćeš razumjeti Suze moje što lijem Tekstove što pišem Razlog zašto teško dišem Ali znaš da neću prestati disati Kao ni pjesme ti pisati Dok god srce tvoje za mene kuca Kucat će i moje Samo za nas dvoje.  =============================================== Sada najradije ne bi pisao ovaj post i ne bi ga objavio ali eto.. kako je tako je… Nadam se da će te ga pročitati iako je dugačak… Pozdrav ljudi =============================================== |
04.07.2007., srijeda
Into your eyes
|
Kada pogledam tvoje oči pitam se, gledam li u beskonačno duboko more ili.. ili u svoje snove. Jer moji su snovi duboki, beskrajni. Jer ja sanjam i kada sam budan, moja duša sanjari cijelo vrijeme… zacijelo su tvoje oči moj san… san o moru u kojemu se mogu topiti a ne umirati, u moru u kojemu će mi biti toplo neću se smrznuti, more.. more koje u sebi gasi zvijezde na dnu.. ne gube sjaj samo ostaju duboko kao blago mora, čuvano u dubini do koje ne mogu doprijeti ni ja. Šaljem ti pisma u tome moru, vidim odraz svoga lica kako ponavlja riječi pisama.. uvijek ista rečenica, sastavljena od dvije riječi, puna emocija. '' Volim te''. Oči su ti doista kao more u kojemu umiru zvijezde ostavljajući svoj beskrajno lijep sjaj, no tako lijepo je, kada srce boli te. Srce tvoje, vjetar je za more. Gledam ti u oči kako prelijevaju se valovi, suze koje klize niz bijele grebene, kao od svile građene to tvoje prokleto savršeno, lice. Gledam valove koje tvoje more pravi, bole me smrznu iznutra. Jer volim tvoje more i sve njegove prelijepe boje.. ne želim da i jedna kap njega ikada odvoji se od ljepote koju svaka kap posjeduje kada je spojena u to jedno savršeno, more u tvojim očima.  Nekada sam plakao zbog drugih, nekada sam plakao jer su me drugi povrijedili, uništavali i tjerali da živim život koji nisam htio živjeti. Nekada sam plakao jer sam se bojao, jer se nisam osjeća voljeno, plakao sam dok me nitko ne bi vidio jer sam toliko toga u sebi držao i nikada s nikime podijelio. No sada kada plačem, plačem za tvojim morem, svojim morem. Tvojim očima. Plačem jer legnem u mračnu noć a u njoj nema zvijezda lijepih i sjajnih kao onih u tvojim očima, osjećam se izgubljeno i nesigurno bez tebe onda. Život nije isti kada ne vidim tvoje oči, život nije isti kada moje ruke ne diraju tvoje meko lice. Pitam se samo koliko voljeti možeš ako toliko boli, ljubav je jača od boli jer da nije onda bi nas bol ubila, bol za onima koje volimo. No ako ovako jako boli, koliko beskrajno onda samo volim. Nedostaje mi more, moje more. U kojemu se topim svaki put kada ga gledam, more kojemu se divim svaki put kada me pogleda i kada zablista u mračnoj noći, nedostaje mi topli noćni šapat poput vjetra u mojoj kosi… oko za okom polako mi se rosi, tražim te u ovoj dubini, u svojim sanjarenjima, tražim te u dubini ali i dalje nema te, čekam da vratiš se jer bez tebe sam izgubljen.  Nekada sam mislio kako život se ne isplati živjeti. Ponavljao sam da nije vrijedno življenja nitko niti i jedna osoba. Kako li sam samo slijep bio, gušio sam se tada u moru. No to more bilo je gorko i ja sam u njemu tonuo, nisam nikada uspio isplivati. Plutao sam polumrtvo na površini, iznad mene samo crnilo. Dali je to nebo? Nisam bio siguran jer na njemu ni zvijezde ni mjeseca samo crnilo iznad i oko mene a ja plutam u moru boli, carstvu sjene. Tada sam vidio te dvije zvijezde u dubini, to su bile tvoje oči… sjećam se i kada sam ih ugledao prvi put, jedne noći nisam nikada mislio da će zbog mene ikada ikuda doći, te divne oči, moje more u kojemu se volim topiti i moje more, za koje želim umrijeti. Izronio sam u drugi svijet, nešto što nije bilo više moja sadašnjost samo prošlost s kojom se trebam suočiti. Našavši tvoje oči, moje more ljepote beskrajne, našao sam razlog zašto da živim, zašto da se ne ubijam ili ubijem… Tvoje more sledi me, svaki puta kada val iz njega razbije ti se o lice  Rekao sam ti, najljepše biče na svijetu si moja voljena. Božica koja nosi svijet moj u sebi. More i nebo u istim očima, glas poput sirene koja me doziva da nikada ne napuštam svoj kraj, sirena koja me topi u svojim očima. Znaš li koliko sam puta u životu rekao da sam sretan što sam te našao, zahvalio se bogu i sotoni iako nisam vjernik, jer ako su mi te oni dali onda hvala im i ja sam sluga svakome tko mi te da jer ti, ti si moja voljena, more beskraja. Ponekada, ali samo ponekada pitam se što bi bilo da me ne voliš a da sve ostalo ostane isto. Da gledam tvoje more a ne smijem reći da ga volim, što bi bilo… Što bi bilo da te ne znam, da moj život još postoji u istom ruhu kao nekada… Osjetim kako mi nedostaju tvoji dodiri voljena, pisao sam post tvojim lijepim očima, no oči nisu jedino lijepo što imaš, lijepa si cijela ti, ljubavi. Volim te, volim možda i nije dovoljno jaka riječ no ovisi iz čijih usta i čijim ušima… volim te i nikada neću prestati žuditi za topljenjem u tvojim očima, plakat ću za njima noćima samo da ih vidim bar u snovima nakon što se svaka kap mene razbije o moje lice i završi poput slobodne dugo u kavezu ptice.. mrtvo i nestane. Nitko više je se ne sjeća.. jer to je samo ptica, to je samo suza. Ljubavi, čujem još ponekada kako ti srce kuca, kao da je oživjelo moj krevet, osjetim ti miris još na jastucima i naša lijepa divna siječanja.. sve to u mojoj glavi, no ne čini konfuziju.. Sve je samo tako lijepo, posebno. Volim te… znaš li doista, koliko je moja ljubav beskrajna? Nedostaju mi tvoji dodiri, tvoji poljupci, nedostaješ mi ti jer trebam tebe da pokažeš opet mi, kako ovaj život doista volim živjeti.  Tvoje oči… da ih izgubim ni zamisliti neću, ubijam time svoje raspoloženje i sreću, ovo malo sreće što ostalo je u meni kada uz mene bila si ti, o ljubavi, Boli me, boli me što nema te tu… ali znam da spojit će nas vrijeme, naša mora opet spojit će valove. Kada grlim te osjetim kako tijelo zadrhti mi, poželim nikada ne pustiti te.. ispreplesti se s tobom kao grane drveća u gustim šumama, poželim da zauvijek u mojem zagrljaju budeš moja voljena. Volim te po zadnji put u postu ponavljam, ljubav moja beskrajna je samo molim te da nikada ne potratiš je… Ovo srce koje kuca mi u grudima kuca samo zbog tebe, ove riječi na blogu pisane su samo zbog tebe i ovaj svaki moj udisaj, udišem ga samo radi tebe ljubavi, ne želim te nikako i nikada izgubiti… moja voljena Hoti.  |
02.07.2007., ponedjeljak
Memories
|
Dakle evo i mene natrag na blogove. 9 dana s hoti je sada iza mene.. sve po starome.. osjećam se usrano i usamljeno bez nje. Pisat ću vam malo o tome kako je bilo, dovoljno bi bilo samo da kažem : to su bili najboljih 8 i pol dana u mome životu.. no eto… budem vam malo pobliže opisao te predivne dane koje mi je moja voljena omogućila doživjeti. Zahvalan sam ti ljubavi doista, još gledam latice ruža na krevetu, ruže na monitoru u koji sada suznih očiju gledam i bojim se, bojim pustiti neku depresivnu pjesmu jer znam da ne mogu izdržati ovu bol.. bojim se leći u krevet jer te nema tamo, bojim se da ću osjetiti tvoj miris, ubit će me.. Ljubavi, nadam se da si uživala sa mnom koliko i ja s tobom jer s tobom sam osjetio da u mojim prsima doista nešto kuca i da u moja pluća doista ulazi zrak. Volim te. ……. Kada je hoti dolazila u petak, ustao se ja ujutro rano kako ne bi zakasnio. Otišao do kolodvora i tamo se našao s mojom ekipom koja je čekala vlak s kojim je hoti dolazila, taj vlak je vozio do Osijeka. Popili smo u međuvremenu pivo jedno i tako.. Napokon je došao vlak i vidio sam svoju ljubav zbunjenu kako se okreče, naravno odmah sam se stvorio od nje. Zagrlio je čvrsto i zatim poljubio. Nisam vjerovao očima da je doista ona tu, kod mene… Došli smo do mene i jeli a zatim se zavalili na krevet. Da ljubavi, doista ljubiti tvoje usne nešto je najfinije što sam osjetio, rekao sam ti. Ti si najbolja ovisnost koja mi se dogodila. Te noći sam malo više popio jer mi frend slavio rođendan ali nisam bio pretjerano pijan. Išli smo malo na groblje dok ja nisam došao k sebi a onda smo došli do mene. Groblje je inače jako blizu mene… ( bar jedna dobra stvar u šugavom gradu). Lijepa noć, oboje ćemo pamtiti to. Svaki dan smo proveli izležavajući se i mazili smo se na krevetu satima. Slušali glazbu i jeli hehe. Mislim da sam dobio 10 kg minimalno. Vodio sam hoti na sladoled kakav sam znao da ima samo kod nas u gradu, preteško za objasniti kakav je to no dobro.. Nije se dušica navikla da mora hodati jer kod nas ni t od tramvaja nema. I tako lijeni mi smo se vukli do tamo i do mene natrag. Nema logike da ispišem 9 dana… previše bi bilo.. ono što me fasciniralo, osjetio sam kako smo hoti i ja puno bliži nego prije. Poljupci, zagrljaji, riječi.. sve je postalo tako… dublje. Osjetio sam kako veza očvršćuje i to zbilja jako. Njezine oči… i najvećem mraku nema svjetlijih zvijezdi od njih. Ljubiti njezine usne bilo je novo iskustvo i ovaj put iako sam to radio i prije. Ovaj post trebao je biti postan dan prije no sada nastavljam jer sam jučer dobio neki virus. Evo za početak drugog djela ovog posta, pjesma. Rasprsnimo se kao zvijezde Mi smo kao svijeća i plamen Topimo se zajedno Umiremo, no svijetlimo Svijetlimo kao zvijezde na beskrajnom nebu Čekamo dan da dođe Da život naš zauvijek prođe. Umrijet ćemo jednom zajedno mi Kao što će se i ove noći svijeća ugasiti Kao što će se i ove noći dan buditi. Mi smo ljubavi smrtni zar ne Umrijet ćemo prije ili kasnije No na nebu kada zvijezda umre ona se rasprsne Iz nje mnoge se nove rađaju A tako ćemo i mi Ljubavlju zauvijek smrt svoju krasiti Ti si ukras groba mog Moj život, moja bol. Umrijet ćemo kao zvijezde na nebu ljubavi Rasprsnuti ćemo se po nebu i nikada nestati Naša ljubav beskonačno će postojati Dok jednog dana i neba neće nestati A onda, duše naše svojim carstvima će šetati.  Nisam dugo pisao pa ne znam kako će vam se ovo svidjeti.. Idemo dalje.. Hoti.. Što da vam kažem, kako bi se osjećali da provedete 9 dana uz osobu koju ste najviše na svijetu zavoljeli, željeli, sanjali i kojoj ste se dušom predali. Kako bi se osjećali da razlog vašeg života gledate cijele dane, spavate pokraj njega i grlite ga.. Da ste s njime jedno biće, da ste s njime ono što ste oduvijek htjeli biti.. Eto tako je bilo meni. Netko tko me je micao od smrti, suza, krvi, alkohola, droge.. Netko tko mi nije dao da se uništim kada sam to smatrao jedinom normalnom solucijom.. Eto, ta osoba je bila pored mene 9 dana. A sada, zamislite kako mi je.. Kada je te osobe nestalo kada se je vratila doma. Naravno, sretan sam jer je bila tu, sretan sam jer će se to ponoviti.. No sinoć sam legao u krevet bez nje, plakao sam i mirisao jastuk, osjetio sam još njezin miris. Grlio sam mjesto gdje je spavala, sada tako hladno i pusto, bez ljubavi… nitko nije disao pored mene sinoć. Nitko me nije sinoć grlio. Ljudi… Ne, ne mogu izdvajati ništa jer… Evo oprostite ali budem li puno mislio na to bit će mi teže.. evo pokušat ću naškrabati još jednu pjesmu i to je to. Pozdrav od Blackena  Za tvoje oči Nekada sam mislio kako život mi je dan Samo da umrem i da budem sam Ali sada ljubavi ti si mi pokazala zašto živjeti Cijeli sam život čekao da dođeš ti Da pokažeš mi Da doista se isplati, postojati. Volim te ljubavi Volim jer naučila si me voljeti Plačem za tobom ljubavi, jer naučila si me voljeti Ne mogu prestati misliti na tebe ljubavi, jer srce će mi poludjeti. Ponekada kada sjedim u noći sam U nebo sasvim slučajno pogledam I zvijezde krasne što na njemu sjaje Kao da mi svaka do znanja daje Tvoje oči su puno ljepše od svake zvijezde što na nebu sja Jer tvoje su posebna oka dva Posebne oči koje sam oduvijek volio Posebne oči za koje da me ne ostave sam se oduvijek molio Posebne oči koje nosiš ti, za njih bi se borio Da ti dokažem, da ti dokažem da sam ih volio.  |
