Marketing
No more breath
Eto od ovoga posta na dalje na mome blogu neće više biti boja. Samo siva i crna.
Odlučio sam da tako izgleda blog jer takav je i život. Kontrast no nikada dovoljno dobro..
Ni kada je dobro. Zato siva.
Kada je loše, sve je crno zar ne.. pa većina bloga je crna, kada je dobro a opet nedovoljno dobro je sivo, onda je mali ostatak bloga siv..
Jedino što će biti u boji je slika na kojoj smo hoti i ja jer onda, onda je doista svijet poprimio boje. Kada smo bili zajedno.
Spreman sam da vam ovim postom pokažem, koliko toga još mogu napisati, možda i bolje nego prije možda nekima i ne. No pošto sam voljenoj rekao tako ću i napraviti, prvi post na ovome ''novome'' blogu posvetiti ću njoj, svojoj jedinoj i najdražoj, hoti.
Ovaj post još bit će više-manje slično pisan kao i oni prije no ubuduće imam plan za drugačije načine postova no sve ovisi uvijek o postu i sadržaju.. Utonite u moj svijet tame u kojem samo jedno svijetlo vlada, moja ljubav.
Pitam se odakle bi počeo, odakle da te počnem opisivati princezo moja, moja ljubavi.
Pitam se ponekad kojim riječima da te oslovim jer ni jedna nije dovoljno lijepa da te opiše,
Tada ti samo kažem: ljubavi.. 
Ljubav, ti si me naučila pravom značenju te riječi, bila si dobra učiteljica i zbilja mi pokazala koliko ljubav može lijepa biti, ponekad boljeti način na koji voliš, ponekad se bojati koliko voliš sve sam to naučio uz tebe, naučio sam živjeti od ljubavi a svi su mi rekli da od nje se ne živi.
Postala si anđeo mojih snova a ja ti tiho pjevam: budi moja
kada bi jedno u životu morao samo imati i sve drugo izgubiti uzeo bi tebe.
Jer samo onda ja bi bio sretan.
Kada bi svi na svijetu morali umrijeti kako bi ti živjela, ja bi ih sve ubio.
Jer samo onda ja bi bio sretan.
Ti si me naučila boriti se za tom ljubavi, trčati za njom i loviti je, ne puštati.
Tako sam naučio, voljeti, ne gubiti 
tako sam naučio da postoje ljepše stvari od smrti.
naučio sam mnogo toga o životu uz tebe, naučio sam se nositi njime.
Svom boli i udarcima koje mi zadaje, svim riječima koji su me drugi ubijali ti si me naučila od njih biti jači, i hvala ti na kraju ljubavi, osvojila si me svojim srcem koje sam htio imati.
Naučio sam koliko sam doista gladan, koliko sam doista gladan užitka života jer nikada prije nisam mislio da se može to dogoditi meni ili da mi ga ne bude dosta.
Tvoji osmijesi ponekad su mi bili samo lijepi, možda ih nekada nisam ni vidio i zato mi je žao. No jednom ljubavi osmijeh tvoj i sretne ti oči, značile su mi novi životu u grudima.
Ponudila si mi taj život ti, moja najljepša, najnježnija, moja jedina voljena..
A ja sam ga primio, u svoje ruke.
Ostani tako zauvijek uz mene molim te, dopusti mi da budem uz tebe.
Neka ovakav život zauvijek ostane, tvoja i moja bol neka se ujedine kao i ljubav.
A onda neka pobjedi bolje, ono čega više ima i što je jače, ono što nas više veže.
Veži me lancima i pobjegni, ja ću ih potrgati, ja te neću izgubiti.
Ubi me i zauvijek 
će te moja duša pratiti..
Ostavi me i zauvijek ću tvoje slike suzama kvasiti u nadi da ćeš mi se vratit..
u životu sam toliko puta pomislio kako doista volim, kako sam napokon otkrio što je ljubav.
A sada sam saznao da spoznaja ljubavi dolazi tek onda kada na to ni ne misliš, samo onda kada to osjetiš. Lijepo je mjesto postalo u mojoj glavi tamo gdje si ti. Mrtvi vrtovi su oživjeli konci kojime su šivani mrtvi životu su popucali, oslobodila si ih iz moga sjećanja i oslobodila si me tih starih mrtvih emocija. Prokleto je mjesto moja glava, prokleto me mjesto moja mašta.
Samo pojedini dijelovi nje lijepu su ostali ne, u ostalim nema tebe..
Tamo gdje koračati još ne možeš nema dana, tamo je kiša i tama, zauvijek u meni i mojoj glavi, kiša tama… rana na rani..
Pišem ti tekstove, priče i pjesme, pišem ti emocije koje nikada moći pokazati neću, nemam tu moć da vidim tvoju sreću. Volim te i nikada prestati neću, nikada ni nisam niti mislim da hoću.. plačem za tobom. Noću.
nedostaješ mi… kao svijetu anđeli.. kao mrtvi koritima rijeke voda, nedostaješ mi kao zvijezda na svakome dijelu nebeskog svoda. Trebam te tu kraj sebe ljubavi, samo jednom me poljubi, zagrli, da mrtvi cvijet u vrti nikada ne umre da zauvijek mrtav postoji.
Samo za mene
Volio sam te, kao ružu u vrtu svome što cvala je
Svake godine, zbog mene, zbog mene
Ja znao sam kada rascvala se je da opet narast će
Zbog mene, zbog mene
I gledao sam tužno u zimskoj noći sam u nju, mrtvu
Znao sam ona vratiti će se zbog mene, zbog mene
Ona nikada neće napustiti ovaj svijet, zbog mene, zbog mene.
U vrtu punom cvijeća samo jedan cvijet sam vidio
A sve cvijeće raslo je zbog mene
Samo jedan cvijet u mojim je očima cvao
Samo jedan sam u cijelome vrtu znao
Samo jedan zalijevao i nikada brao
Jer sam svake noći maštao kako će dan doći
Kao pogledat ću ružu svoju koja raste, zbog mene
Sva ljepota ta samo, samo za mene..
Kada sam te našao znao sam samo jedno reći
Nikada se ovoliko nisam znao prepustiti sreći
Kada sam te našao znao sam da sretna si
Zbog mene, zbog mene
A ja postao sam sretan tada, samo zbog tebe
Samo zbog tebe.
Stvorili smo vrt što trnje će ga zauvijek čuvati
Stvorili smo ljubav koju nitko neće poraziti
Stvorili smo svijet u kojemu nikada nećemo umrijeti
Stvorila si sreću samo zbog mene, samo zbog mene
Boginja moja, božica ljubavi si ti
Samo za mene, samo za mene
Zauvijek ćeš biti dio mene, dio mene.
Nikada ne zaboravi
Možeš li me poljubiti, prije nego oči zatvorim
Možeš li, me zagrliti, prije nego mi se srce slomi
Možeš li molim te ljubavi, uz mene biti.
Ja, volim te, dopusti mi da cijeli život dokazujem koliko
Pišem pjesmu, ti
I mnogo njih napisati ću ti, nemoj me nikada zaboraviti
Na krilima naše ljubavi
Ja mogu letjeti.
Kada su mi oči se od gledanja umorile
Sve boje u crno se zavile
Kada sam samo tamu ispred sebe vidio
U toj tami bila si ljubavi ti
Jedino svijetlo koje sam mogao pronaći
Moja ljubavi, ljubavi.
Kada me zagrliš ljubavi, oči mi zasjaje
Kada me poljubiš, srce mi život za to daje
Svaki dodir tvoj na mojoj koži
Unutar peči moga srca ljubav loži
Ja gorim od ljubavi, ja ispunjen sam njoj
Spreman da za nju bilo kada krenem u boj
Nikada se ne dam poraziti
Samo za tebe voljena
Možeš li sve to zapamtiti ljubavi
Možeš li mi poljubiti sada kao nekada
I reći mi laku noć prije lijepoga sna
Dok te u noći čuvamo mjesec i ja
Ljubavi moja jedina.
I za kraj, samo da kažem…
Ovo mi je 100-ti post.
Pozdrav
Post je objavljen 30.07.2007. u 00:51 sati.