Misliš kako si strašan kada se ljutiš, kako si moćan i kako ćeš nekoga uplašiti time..
Možda i da, možda hoćeš ali ne mene, svoj strah sam ostavio u ljubavi a mržnju sam ponio u srcu, prema onima kao ti, spreman te uništiti, tvoju mržnju u bol pretvoriti, napalim se na mržnju, svršim ti u jebenu facu.
Misliš kako si moćan i ja, tučeš sve oko sebe misliš kako te se drugi boje..
Pokušaj to sa mnom, stani pred mene, uplaši me, želim osjetiti strah..
Problem je kao što sam rekao, ostavio sam strah za ono što me može ubit, ne za ono što me može napaliti, napali me tvoje razbijeno tijelo, tvoja mržnja u poraženim očima, svršim ti u te oči bez dubine.
Ti si kučka kojom ja vladam, svaki puta kada me napadneš i ti, i bilo tko od tvojih iz te proklete rulje, nasmijem se. Spreman da ga pogazim, smjestim mu zamku da se u svojoj boli i mržnji ubija, dok masturbiram na njegovim godinama kasnije ogolišenim kostima, mržnja je još uvijek u njima, osjetim njezin truli miris kako dopire duboko u mene.

Ponekad oni koji se čine najslabiji postanu najjači samo zato da dokažu sami sebi da je njihova slabost najveća moć. I anđeli postanu demoni, demoni nikada anđeli. Jer kada se jednom u nekome dobrota izgubi više se ne može povratiti.
A kada u tebi gledam tu mržnju, pripadniče proklete mase, doista se napalim na svoje sadističke maštarije, dok lomim tvoj ponos koji nikada nije ni postojao sam umišljena tvoja glava.. o bolesniče, crkni u mome ponosu i moći, mojoj sadističkoj maštariji..
Odvojit ću meso od tvojih kostiju, odvajat ću ga prstima dok se bude raspadalo, želim trgati to svojim prstima, ne želim rezati noževima nisi ih dostojan.
Izopačena moja psiha gladna je boli i mesa, krvi i truleži. Crvljivih tijela poput tvojih, otvori usta, ne da mi se do wc školjke, daj da u tvoju glavu stavim bar nešto kada mozga nije bilo.

Režem komadiće tvojeg mesa, gledam kako znoj ti se spušta niz mišiće. Oni rade, krvariš, boli te zar ne? Vidim u očima ti odgovor. Budi poslušna kučka, spusti se na koljena i zadovolji me, možda te ubijem malo brže nego ostale.
Otvori usta i gutaj ono što si proizveo. Natjerao si me da svršim, svršim kada te gledam tako slomljenog, tako uništenog, a bio si taka moć i ponos, pojam straha i boli. Svi su te se bojali a što je sada? Bojiš li se ti mene.
Ubijam te, polagano, polako.. nisi me zadovoljio, isti si kao i svi, umrijet ćeš na isti način, dani će prolaziti.. ti ćeš biti na rubu dehidracije, bez energije bez hrane, a ja ću te mučiti, rezuckati, jebati u rubu u glavi koju ću sam napraviti, odrubiti ti to smeće s vrata, učiniti sve to romantičnijem, bit ćeš koristan prvi put u životu. Rupa u tvome torzu bit će svijećnjak mojim svijećama dok ti se lubanja kuha u loncu s ostalima kuda i odlazi sva moja sperma dok vas gledam, mrtve i shrvane.
Svršavam na mržnju koju vam osjetim u kostima.

Post je objavljen 22.07.2007. u 17:00 sati.