Marketing
Death is just another life, another dimension
U rukama anđela
Slušaj riječi što dopiru iz dubine
Crnog mora, duboke tmine
Iz svijeta gdje anđeli plaču
Iz svijeta gdje djeca nikada sretna ne skaču
Slušaj jecaje boli
Što majka svoje mrtvo dijete voli
Slušaj, poslušaj kako je crno dno
Ne padaj u ponor, moj anđele bijeli.
Sve će umrijeti ali nećeš ti
Držim te, ne puštam te
Raširi svoja krila i poleti anđele
Ukloni suze s lica naših
Pokaži koliko jako je svijetlo to
Što srce ti je obuzelo
Pokaži mi kolika je tvoja moć
Ne zaboravi molim te poći
U mjesto gdje svijetlo vlada
Jer tamo gdje prije vladalo je
Tama obuzela je sve.
Slušaj jecaje boli
Iz tmine i mraka
Slušaj agoniju i depresiju
Iz ponora duboko do vraga
Dublje od svih rupa u svijetu
Ovo je ponor anđele moj
Gdje svaki bijeli anđel gubi svoj boj.
Hajde anđele, uzdigni se
Svijetlo tvoje neka razreže
Sve tmine koje obuzele su me
Liši me tamnih okova, suza i boli
Otrova koji teče mi venama
Pokaži mi koliko lijepa je, svijetla moć tvojega boga
Ako bog mrtav nije
U tebi se krije
Grob nije moj konačni pad
Primi me anđele
Odvedi me u raj.
Da nešto raspravimo. Komentari tipa.. Ti nema razloga biti sjeban, ti trebaš biti sretan. Ti imaš hoti, ti imaš ovo, ti imaš ono… Gledajte, što vi znate o meni? Što vi znate o mojim razlozima? O mojem životu? Znate ono što pišem na blogu, zar mislite da se jedan život sastoji samo od toga, od toga što čitate!?! Da je tako, onda ne bi bilo potrebno da pišem kako pišem no moj život nije nikada bio dovoljno dobar da bi sada sve to zaboravio i rekao : ''a da vrijem je za novi život''. Ne, ne možete mi govoriti nešto o mome životu jer vi nemate blage, ide mi na kurac više sve to. Ti imaš ovo, ti imaš ono… Ja do prije pola godine nisam imao NIŠTA! Sve što sam imao bilo je jebeno rane po rukama, suze u očima i alkohol u sebi.. da je bar bio samo alkohol.. Moji razlozi vas se ne tiču, ne gurajte nos tamo gdje mu nije mjesto.
Sve u svemu, ja pišem onako kako pišem, pa dovraga.. Netko može biti i najsretniji na svijetu a pisati najdepresivnije pjesme, bit je u psihi i inspiraciji…
Ne želim nikada više vidjeti na svome blogu takve komentare, to možete reći tek kada vam kažem svoj život što nikada neću, dakle, ne možete.
Oprostite sada na ovome ali jednostavno se raspizdim.. Ajde… Čitajte dalje ovaj post..
Zvijezda božja
Tišina obuzima mjesto gdje anđeli rađaju se
Zemlje suzama natopljene
Kosti što bez mesa na sebi ostadoše
Sve umrlo je, noć smije se
Tamo gdje crna udovica svojega muža oplakuje
Svake noći anđeli rađaju se
Kako zvijezda s neba padne on se nasmije
Zauvijek u raj skrije..
Ponekad suze mogu dozvati dušu da vrati se
Da oživi duha koji umro je
Da ga zadrži na zemlji da nikada ne ode
Ona je plakala na grobu tom
Njegov vječni dom, i ona mislila je
Da on nikada više neće biti kraj nje
Ona mislila je, da otišao je u raj bez nje.
Crna vrana na križu mu je stajala
Neku tajnu je mudro čuvala
Što li u očima crnima li se krije
Vrana ta, noć u njenim očima podmuklo se smije.
Krvarilo je nebo jedno predvečerje
Crna udovica iz sofe ustadoše
Osjećala se je loše
Htjela je vidjeti dragoga svoga
Otišla mu je do groba
Na grobu sjedila je i tiho plakala
Tiho usnama šaptala
''da si barem sada pored mene''
na ramenu njenom kao pahulja snijega dodir plah
poput zimskog vjetra mah
okrenula se je a pred njom je bio muž njen
nije ni slutila da mu je plijen
ona mu u naručje skoči
pogleda mu u mrtve hladne oči
a on iz njenog vrata u sebe krv toči
postali su jedno te noći.
Crna udovica što u crnom je tugu krila
Umrla je i rodila se a nije smjela
Iako je to htjela
S njime zauvijek biti
Sada pred zvijezdom božjom zauvijek se kriti.
Kroz život
Hej cvjetiću najdraži
Možemo li danas zajedno livadama trčati
Za sada, želim zauvijek živ biti
S tobom ne želim skriti
Kako sretno smijem se
Kako trčim pašnjacima bos
Dok vjetar mi je u kosi
Moju dušu s tvojom daleko nosi.
Vjerujem sada da snovi moji ostvariti će se
Strastveno volim te imati, na livadi
Gdje kao mladi trčali smo i smijali se
O sjećaš li se kako lijepo bilo je
Biti dijete, bez briga
Kako prošla je prošlost, više djeca nismo
Odrasli smo ti i ja
Postao sam otac a ti majka…
Gledam ti u oči još dijete si
Gledam ti u dušu, daj potrči sa mnom
Što je, zašto za ruku vučem te
Zašto više ne želiš trčati livadom ljubavi
Zašto me sada želiš odbiti
Nakon godina svih, što sretno trčali smo mi
Zar dijete u tebi doista umrijeti će
Srce moje.
Voljela si sanjariti, sanjarimo sada mi
Što, zašto odbijaš to
Sanjariti maknuti se od svih…
Što, što se je dogodilo
Snove odbacila si
Sanjariti više nećeš
Ne smiješ se više, oči mi ne srećeš
Sretna više nisi
Anđele moj, to ti više nisi.
Gledam te kako odrasla si
A ja ostao isti
Gledam te kako više nisi ti
Kako u tebi žena je koju poznavao nikada nisam
Gdje si nestala ti, zar zaboravila si kada smo djeca bili
Što li se dogodilo, gdje si nestala ljubavi
Sjedim sam na travnjaku i pitam zvijezde
Zašto nema tebe
Kao nekada, kao nekada
Da zajedno ti i ja, vladamo sretnim pašnjacima…
Prošle su godine, toliko dugo nisam vidio te
Sjedio sam na kamenu gdje zajedno sjedili smo kao mladi
Prisjećao sam te se, nisam vidio nikada više te
Prisjećao sam te se, i znao da to zadnje je što radim
Jer umirem.
Došla si do mene vidio sam te
Znao sam da to si ti
Prepoznao sam dijete koje ne mogu skriti ti oči
Znao sam da vratila si se kako otpratila bi me dok odlazim od tebe
Primi za staru ruku me, neka stare kosti potrče
Neka umrem dok za ruku držim te
Neka umrem, dok imam te.
Trčao je opet kao dok je bio mlad
Gledala sam ga kako je sada star
A dijete u njemu nikada umrlo nije
I sada kada je umro
Još uvijek vidim da je bio sretan
Osmijeh na licu mu se ne krije
On je tu i sretno se smije.
Post je objavljen 21.07.2007. u 00:03 sati.