About past
Pa... Odakle početi...
Obično bi ljudi rekli od početka, ali ja se ne sjećam kada je sve ovo počelo.
Uvijek paralelno s dobrim stvarima u životu se događaju loše stvari, to je sasvim normalan način života. Prestaje biti normalan onda kada nas loše stvari zaslijepe i vidimo samo njih, ali isto tako i kada od lijepih stvari ne vidimo loše.
Dobro i zlo - ne postoje. To su samo riječi, isprazne.
Skoro je kraj godine i mogu ju analizirati kao jednu od najgorih u životu.
Posao nikako nije išao, ljubav također do prije 3 mj....
Stvorio sam puno novih prijateljstava ovo ljeto. to je bilo pozitivno... U svemu tome, ljeto je bilo ok, možda najbolji dio godine...
No ova godina nikako nije ostavila dobar dojam generalno u mojim očima.
Trčao sam od cure do cure tražio ne znam ni sam šta.
Opijao se... Opijanje i nije toliko loše kada nemaš što izgubiti?
Ovu godinu proživio sam kao balavac unatoč tome što imam 21 godinu.
I opet, ne mogu reći da žalim. Zbog mnogih stvari koje su se dogodile, mislim da bi doživio ovu godinu još jednom, jer sam imao i iskustva bolja nego ikad do sad.
Dolazi kraj godine, ja se gledam, kroz prošlih 10 mj. Razmišljam, kako se je sve to dogodilo?
Nikada nisam bio sklon tolikim drastičnim promjenama... Što sam tražio? Sebe? Ili sam bježao od sebe?
Sjećam se onih noći kada sam plakao i govorio kroz suze MRZIM TE. MRZIM LJUBAV I MRZIM EMOCIJE. I mislim da sam tad i počeo bježati od sebe.
No jednom mi je jako draga prijateljica rekla, crnu istinu.
''samo mrtav možeš pobjeći od sebe''
Istina je. koliko god se mjenjao i koliko god se trudio biti nešto drugo ne možeš to...
I sada tek shvaćam, jer sam umoran od neuspjeha.
Ja sam ja, i svi ostali pokušaji samo su loši, loši, LOŠIIII....i sve je loše onda.
Vratio sam se starome sebi. I nisam to napravio sam, naravno. Drugi su pomogli, bili uz mene i podržali me.
Nikada nisam mislio da ću postati hladna osoba. Nikada nisam mislio kao vjerojatno ni svi koji su bili oko mene da ću biti toliko prazna osoba.
Bez volje, želje, bez onog žara koji sam nekada imao.
Ljudi dolazi, ljudi odlaze, ono što ostave treba spremiti u srce.
Previše puta sam pao, ustao, pao, ustao. Onda više nisam htio ustajati, onda su me dizali oni koji su me voljeli. Na kraju su i oni otišli, ja sam ostao stajati.
Pun tuge, mržnje, prezira... Svih emocija koje su me koštale previše...
Odbacio sam svaku trunku sreće, ljubavi i želje za povezivanjem da bi se zaštitio.
Drago moji, da bi se zaštitili morate imati nekoga tko vas čini jakim i potpunim.
Život...
Život je jako nezahvalno sranje. Od tvog 100%tnog truda vratiti će ti se 10%.
I takav život ako ne prihvatiš, nikada nisi zadovoljan, činjenica.
Ali biti zadovoljan životom, svijetom i ljudima.
To je ništa više nego život u lažima.
Moj život je većim djelom bio sranje.
Ali sranja, sranja formiraju osobnosti.
Ove godine moji pokušaji da se promijenim u sve i svašta narušile su sve to.
Koliko god bježali od sebe, znate kuda pripadate, ako i ja.
Vraćam se svome životu, svojim emocijama i svojim snovima.
Jer takav sam bio jedino svoj.
Da ove godine nisam upoznao Vali vjerojatno bi i sada bio ili s nekom curom na par tjedana ili sam.
Vali je najbolja stvar koja se dogodila ove godine. Šteta šta smo morali proći toliko sranja koja sam JA stvorio. Da bi sad eto bili gotovo 3 mj u sretnoj vezi i da bi se napokon iskreno mogli zagrliti i reći si volim te.
Posvetio sam se svemu što volim. Želim smiriti duh i ispuniti se emocijama kao nekad. Jer kada sam s njom, sjetim se tko sam.
I dalje, emocije ne želim bacati olako, ali nit uzimati drugima pravo na komadić njih jer mnogi su zaslužili.
Ovaj život je stvarno čudan. Tražiš nekoga da te voli i učini sretnim, slijepo gledaš okolo dok ta cura stoji ispred tebe. Svaki dan je pored tebe, svaku curu prevariš s njom i uvijek se vraćaš njoj.
Previše vremena mi je trebalo da se smirim, sada kada jesam.
Vali, ne želim nikada ostati bez nje. :)