Samo dubokoumna razmišljanja
Budi moj anđeo
Anđelove suze su pokrile zemlju gdje umrlo je sve
Anđelove suze i njegovi dodiri
Oživjeli su stare osjećaje u meni....
Tvoje oči, tvoja kosa i tvoji pogledi
Anđeli bi se mogli njih posramiti
Tvojih osmijesi, tvoji dodiri
za njih bi mogao umrijeti
Budi moj anđeo sreće i ljubavi
Budi moj anđeo i nemoj me prestati ljubiti.
Molim te, pusti svoje srce i voli me
Molim te, ne dopusti si izgubiti me
Molim te, ne dopusti mi izgubiti te
Volim te, slušaj kako šapćem ti, volim te.
Anđeo si ti
anđeo lijepe, jake ljubavi
Anđeo si ti
Molim te, molim te nemoj odletjeti
Anđeo, to si ti
Želim te sada i zauvijek voljeti.
Pokazala si mi kako je lijepo letjeti
Na krilima sreće, slobode i ljubavi
Sada dopusti mi, da pokažem ti
Kako je divno nekoga imati
Daj ruku mi
Neće boljeti, moji će te poljupci voditi.
Anđele, dopusti mi da maknem suze s tvoga lica
Dopusti mi da tvoje srce uzmem, i svojim zamjenim
Neka kucaju jedno za drugo, neka budemo jedno mi
Molim te, molim te nemoj odletjeti.
Vrijeme odmiće, i ništa vječno nije
Molim te, osjetio sam ovu bol i prije
Molim te, sve što želim je da kažeš mi da
Sve što želim je da nakon ovih stihova budeš moja voljena.
Anđele, nakon svih dana
Bila si sretna i uplakana
Bio sam i ja, bila si i ti
i još smo jedno uz drugo ostali
Anđele moj, nemoj odletjeti
Ostani tu, reci mi, reci mi
Želiš li moja biti?
Trebao sam spavati več, ali nije uspjelo. kao i obično.
legnem u krevet, kroz glavu prolazi toliko misli... I najgore je kada ne znaš više ni sam što je ispravno što nije. toliko emocija, toliko želja i toliko snova je u meni.
I toliko inspiracije za pisanjem, ali kako pišem tako mi se sve više bude emocije. I ne mogu prestati. Možda bi trebao promijeniti svoj nick iz blacken the angel u emotions factory -.- xD ...
Nije ovo onako kako sam zamislio da će se odvijati stvari. Prije sam točno znao što želim... A i sad znam donekle... ali ubijaju me neke stvari, neke osobe... Možda bi bilo bolje da sam ostao živjeti na Zagrebačkim ulicama nego se vratiti doma. Vrativši se doma, malo sam postigao... A sve više mi ovaj život smrdi na staru školu, koju nikako nisam volio ni podnosio.
Pitaju me ovih dana kako si. gotovo svaki dan.
Ali što da vam odgovorim na to? Razapet između milion emocija? Mogu li onda biti dobro?
Razapet između 2 svijeta... Mogu li biti dobro?
Želim jednu osobu, imati naš svijet. Početi raditi, imati svoj novac... I želim se smiriti, živjeti normalnije... Jer ovaj život deprimira... jako me deprimira.
Uvjerio sam se ovih zadnjih mjesec dana kako me neki ljudi s kojima se nisam godinama čuo nisu zaboravili zahvaljujući mojem blogu. Ne ovom, ali ona 2 prije njega. A to je divno, jer samo ovaj blog star je prilično.
Znaći da sam ostavio neki utisak na ljude tjekom svojeg pisanja postova. sjećam se i kada sam postove pisao svaki dan, i imao po 40-50 komentara. Jer tada nije postojao facebook. Ne volim facebook...Uništio je ovo, a tu smo se bolje upoznavali.
No dobro, ja sam i dalje tu. Vjerojatno jedan od rijetkih koji je nakon toliko godina ostao vjeran blogu, no ostat ću i dalje. :)
............
Ovaj današnji dan bi mogao biti ili jako dobar ili jako loš. A razlog tome može biti samo jedna osoba, a sudeći kako su se stvari odvijale do sada. Bit će loš.
Vikend počinje, a ja sumnjam da ću izaći van. Nemam volje, nemam volje biti opet pijan, nemam volje opet biti okružen s puno ljudi... I nemam volje biti opet vani, bez cure.
Idu mi na kurac ti izlasci kad nemam curu.
Dođem van, cilj noći je napit se, nekad razbit nekog i to je to.
Osjećam se balavo, a nisam balavac.
Ljubav mi baš i nejde ove godine čini se... Bar do sada nije išla, vidjet ćemo za dalje.
Ovaj post je šugav jako...
I jako želim napisati nešto bolje... -.-
Moja spavanja više nemaju smisla. Nekad se budim čak i svega 2 sata nakon spavanja i ne mogu spavati više a prosječno spavam 4-5 sati na dan...
Izmoren sam, oči su mi umorne, um mi je opterećen. Želim se maknuti od svih, želim da me maknu od civilizacije s jednom ženskom osobom, na neki otok gdje nikad više nećemo vidjeti civilizaciju. Obožavam velike gradove, obožavam tehnologiju i ne mogu zamisliti život bez nje.
Ali sjećam se života bez interneta, bio je bolji. Imao sam curu, i bila je uvijek samo moja.
Jer jedino sredstvo za dopisivanje bili su mobiteli. Pa čak i da njih nije bilo, sjećam se i kada sam pisao pisma svojoj bivšoj curi.
Gdje je nestala romantika? Zašto je dopušteno da romantika umire?
Jesu li ljudi svjesni koliko internet uništava njihove veze?
Prije su veze stvarno bile dublje, ljepše, iskrenije.
Prije si curi morao prići uživo, znati se dobro potruditi da bih uopće dobio broj njenog mobitela. Morao si stvarno znati pridobiti srce neke cure. Morao si se truditi.
Ja se i dalje trudim, iako vidim da i ne bi morao. Internet radi velik dio umjesto mene.
Ljudi, nemojte si to dopuštati. Oni koji kažu da ne vole romantiku, nikad ju nisu okusili. Isprobajte jednom. Osjećaj je najbolji, kada vidite da ste u partnerovim očima izazvali onaj sjaj, nekad i suze, nekad samo ogromnu sreću.
Romantika nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Izgled je prolazan, zaljubljenost je prolazan. Ali romantika održava ljubav, i ljubav i romantika nikada ne moraju nestati.
Godine mi tako brzo prolaze, nisam zadovoljan time kako sam ih potrošio.
Nadam se da će dalje ići bolje. Nadam se da više neću požaliti zbog pola stvari koje napravim .
Sada kada sam prošao sve to, valjda bi bilo normalno da ne ponovim iste greške.
Sve je bitno u životu, ne postoji nešto na što trebamo odmaknuti rukom i reći nije bitno.
Iako i sam to radim, ali ne bi trebali. Jer ništa nije tu, ako ne bi trebalo biti tu.
Bitno je, sve je bitno. Osjetio sam na svojoj koži posljedice zanemarivanja ''sitnica''.
Savjet za sve mlađe od mene, pogotovo one od 14 do 18.
Nemojte dopustiti sebi trošiti vrijeme na nešto što ne želite, ni jednu sekundu.
Jer kasnije to više nikada ne možete ponoviti. Živite život s osmijehom na licu, vežite se samo kada nađete pravu osobu za to i ako to želite. Ako ne, neće vam biti ništa lošije. Uživajte najbolje godine vašeg života =)
