vrijeme za promjene

urednik se našao u dvojbi. ne, u trojbi. ili...? jednostavno, bio je na raskrižju. nova konobarica helena i kuhar-pečenjar mirko, punili su mu glavu svakodnevno pričama kako je prostor loše uređen, vrlo zastarjelo opremljen i neugledan, kako je on zapravo konzervativan (još malo pa će mu reći da je zatucan, pomisli) i kako bi morao raditi na promjenama.

- i to ti je sloboda, demokracija, liberalizacija... pih! vodio je svoju redovitu unutarnju raspravu.

- a da im povećam plaću? ma, ne. to bi ih razmazilo, zaključio je.

popio je još jedan gorki pelin, pa opet nešto zaključio. vrijeme je promjenama. uzeo je oglasnik u ruke i našao par majstora za interijere u rubrici tražim posao.

za 500 kuna i četiri plate mješanog mesa dobio je ono što je želio. malu, ali dovoljnu izmjenu uređenja, par novih detalja, zadovoljno osoblje, pa i goste (nadao se). ipak, majstor tomo, nakon uređenja, na odlasku mu je bacio bubu u uho. možda da promijeni i konobaricu. ova je malo prebrbljava. prava intelektualka. istina, zbog toga ju je primio na posao. ali, znači li to postupan, ali siguran gubitak ovakvih gostiju? da zaposli još jednu poput one sare (koja je radila punih dva dana, ali se nije mogla uklopiti), koja je bila šutljiva, uplašena, zbunjena... kuhar mirko mu je govorio kako je vrijeme za pojačanje i u kuhinji... pa ti vidi... pomisli.

odlučio je krenuti malim koracima. ova promjena uređenja bio je prvi mali korak. a otvorio je i forum - komentari gostiju, pa će vidjeti što bi još mogao popraviti ili promijeniti. noć prije sanjao je kako mu je kafić postao knjižara i odonda ga kopkaju razne sumnje.

u sitne sate zatvorio je "kratke" i otišao.