look.
Sad fkt ne znam šta da radim sa sobom. Spremna sjedim već sat i po, a mobitel šuti.
Idem.
Sjest, prošetat.. Čekat.
Možda vrijeme brže prođe.
Aaaaaa.
Molim te Bože.
Molim te.
Samo jednu želju imam, i nije preveelika.
:)
Idem, ne mogu više ovdje biti.
Tužna? Ljuta? Jadna? Sretna? wtf.!
Opet nešto.
Kvragu, mrzim to.
Samo polako, sad odmor par dana, bit će bolje. Da, a u subotu mi se ne da. :/ Nikako. A red bi bio. Starješina sam opet, iam da čuvam djecu svoju, iako se ne bojim, nema ove da se napije. Ježga. Neće to baš nešto biti. Ne znam više ništa, samo mi se ne da. Doma biti-odlučeno je. Pa kako nam bude, bude. No da, meni je nešto drugo na pameti. Joj, jučer sam tako bila sretna kada sam pomislila da ću ga vidjeti. Bila sam gore, udaljena 200 metara, ali ništa. Ništa od onoga što sam htjela dati, iznenaditi... A kvragu, šta sada.
Sranje, previše je to. Subota, nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda.
Ala, ded.
Nije meni lako. Nisam ja sva svoja.
Živicira me škola. Ne da mi se ispravljati sranja, a moram. Ma budem. Ma hoću. Samo da riješimo tu prezentaciju, da se ne osramotimo, i sve će biti super good. O da, zavaravanje?
NIkad. Uvijek. Ponekad?
I tried to be perfect.
Ne idu mi neke stvari u glavu, i žao mi je što smo se nako posvađale i rastale zbog ničega, zbog gluposti, ali kada je tako ispalo. Neću protiv svoga mišljenja, jer tako je kako je. Možda u toj situaciji sam ja više upozanta sa svime, nego ona. Da, moguće.
Imuna sam više na sve, osim na jedno. Tu sam nekontrolirana, i u klincu. A šta sad, a šta bi ja sad. A šta. Aaaa, ne znam više nijednu normalnu rečenicu reći, izreći, napisati. Kvragu.
Pjesmu samo dati. da.
ej.
Ti stvarno hoćeš da se ja zaljepim za tebe i da se ne odljepim nikad više? Hoćeš da se zakačim i da poludim više za tobom skroz? Jer sam već luda. Ja ne vjerujem, ne vjerujem i ne ide mi u glavu koliko ti, tvoja pojava, tvoj osmijeh i tvoje priča znače, i koliko su mi potrebni. Alaa. Ne znam stvarno što je to, jer ovo je više od ljubavi. Ovo je više od zaljubljenosti. Nećem ti dosaditi, nadam se. Ne želim, nastojim da ne . ;) Trudim se, to je važno.
heh
Ma ja ne znam stvarno koja minuta prođe a da ne razmišljam o tebi, koji sat prođe a da mi ti ne prođeš kroz ovu moju glupu glavu? Ne razumijem čime me toliko k sebi vučeš. Ne znam ni čime sam te zaslužila dobrog i dragog. Čime?
Ali bome se ne žalim, bome se ne bunim. Uf. Sretna sam, i uživam ko malo dijete kada sam s tobom, i kada te grlim, ljubim, i kad me stisneš. I samo kad me dodirneš po kosi i privučeš k sebi i samo stisneš. Samo kažeš dvije lijepe, i ja se više ne prepoznajem. Od sreće bi vikala, od sreće bi plakala. Ne znam što bi od sebe više radila. Samo bi legla s tobom, kraj tebe, zagrlila te i ne pustila nikuda. Nikuda. I neću. Nećeš biti ničiji. hehe, sad zvučim ko neka glupača. Ali jbg. hehe.
Ma jooj..
Ne znam, ne znam, ne znam.
Jesam dosadna?
Nisam, nadam se. A šta bi ti ja, hehe, sam si si kriv. :) Ma zezam se, ne znam. Izgubila sam se više. Toliko mi ti ti i ti značiš, da ne znam više. Svaka sitnica me ubi čim ne valja, kad ne mogu se kontrolirati. Joj, ne smijem biti dosadna. Neću.
smislit ću danas pjesmicu. podsjeti me da ti pročitam.
"Ne ostavljaj me samu nikada."
Još jedna večer prošla. Kako? Ne baš najbolje, Bog im pomogao. Strašno. Ne vjerujem stvarno u koje stanje su se doveli. Ostali čuvati mene, a na kraju ja čuvah njih. Opet starješina postadoh. Ali nema veze, drago mi je da im je bilo dobro, da su se zabavili, naplesali, nepjevali i prije svega napili ko krmače.
Šta ćeš.
Tako je to kad podivljaju. No ajde, sve je dobro prošlo. Danas opet trči vamo, trči tamo. E Tonkice, gdje ovo? Šta je ovo? Jesi vidjela gdje je ovo, kako sad to? Donesi mi ovo, doskoči po ono...! Za Boga miloga. Bila sam i sluga njihov vjerni. Ma ko da je važno. Danas se već vraćaju, i mislim da će im cijeli vikend biti ispričan u jednoj velikoj cenzuri samo puno rupa. A šta ćeš.. Ni ne znam kad dolaze, valjda uskoro, neam blage. Ma kao da je važno...
"Pogledaj ove oči umorne, ni sama ne znam da li sam to ja. Ako ti je stalo do mene, ne ostavljaj me samu nikada."
Nikada.. Pjesma, dugo ju nisam čula, no sinoć su prevrtili sve jedan narodnjak ovog svijeta. I iznenadili se odkud ja znam sve pjevat. Onak, alo, živim u 21. stoljeću gdje god se okreneš čuješ samo: "Glavobolja od vina, a nigdje aspirina....blablabla". Kako ne bi znala.
Ma joj, nije mi jasna poruka.
Ma.
Spavala bi najradije a svi su zauzeli krevete i položaj. Pozaspali ko krmci odmah.
Eh, kad bi bar se ostvarilo to tako.. Eh, kako bi sve bilo lijepo i super. Lakše bi odmah bilo... Ja govorim kao da je to onaj zajednički život pravi. Da bar jeee...=(
Jbm mu miša.
Ugl, morala bi spavati. Idem na misu, sredit se, kući i spavanac..
Ujutro krv vadiiim. Valjda.
Ne znam.
Sluškinja.
Još jedna subota doma. Kako je to super postalo. O da. Šta bi dala da sam sad kraj njega. Šta bi dala da su oni normalniji. Šta bi dala da nisu pjani cijeli dan već. Šta bi dala da je drukčije to ispalo. Šta bi dala da je sada ovdje!!!
Alaaa, strašno.
Ne mogu tri minute normalno bez njega. Kvragu. Šta mi radiš!? Volim, volim, volim te. Sad pretjerujem? Ne. Predivno nešto je to kako zaspeš s nekom osobom koju obožavaš i s njom se ujutro probudiš. Nema ljepšeg osjećaja, jer znaš da je tu kraj tebe stalno. Znaš da ste to vas dvoje i da vam nitko ništa ne može u tom trenutku. Ala predivnog li osjećaja, ne mogu to opisati. Kad bi bar moglaaa.a.a.aa!!
Kvragu.
Sad oni vak pjani spominju disco, a ti ostani doma s djecom. Baš lijepo. Još najbolje i to. Dok tu gledam u njih dok piju, pričaju, sprdaju se, a ja ih služim, još najbolje i da ostanem tak doma. Ma ugl, kao da je i važno. Da odem na tekmu pa da me onda ne ostave doma tako. Neće im druge biti. No ne da mi se ni tamo. Ma neću. Mislila sam i kod nje otići, ali zaboravi i na to. Ništa, doma.
I dobro.
Ah, ponekad poželim da te stavim u njedra, i da zaboravim koji je dan i gdje sam. Ponekad pomislim tako blizu je sreća, dok plešeš sa mnom ovaj ples.
Alaaaaa.
Šta mi radiš?! =(
Luda sam za tobom dečko, i ja tebi to ne mogu opisati, nadam se da si svjestan koliko sam se zaljepila za tebe. I da ti ne smeta. :p Heh, obožavam te, anđele.
Luda
Luda
Luda
Još ću kasnije da pišem, traže me pivu.
:/
Anđele, nemoj dobiti krila nikada. ;)
Pa pa ram, pa ram. A šta ćeš. Film sad odgledah, oke je. Malo wird, ali može proći. Navodi na razmišljanje, ali ne da mi se sad misliti uopće. Eh, I'm sorry, so sorry. Ne znam dalje riječi. Ni nema ih, samo to i pjeva. Ma jadno. Ajmo nešto bolje. Who are they? Where are they? Dalje opet ne znam. Ah, k'o da je važno. Sad samo čekam da dođe seka, nisam je dguo vidjela. Ne znam ni kako je, posao, zdravlje. Ono me najviše zanima. Alaa, ja moram vadit krv uskoro. Nisam to radila od 2. razreda ja mislim. Brrrr. Sranje. Ali nije me strah, ne. K'o da je to nešto strašno. Ahda. Neću ostat bez krvi. heh. To neću zasigurno. No da... Ona poruka na msn me fascinira. Riječi su prejee. Samo što ih nisam ni razumila, ali zato postoji rječnik. Istina, ispale su malo nastrane i zabrinjavajuće, ali jbg. NItko ih ni ne razumije... Ahda. Kao da je to važno.
Kako sam se lijepo osjećala kad me stisnuo danas. Htjela sam tako ostati zauvijek. =( Eh.. Baš sam se osjećala... Ne znam kako da se izrazim. No da, volim. To je najjednostavije reći, a to najviše i znači i najviše i govori.
Ala, samo da me ona ne nazove, samo da me ne nazove. Mislim, drago mi je kada dođe, al jbg, ne bi htjela baš da sad dolazi. Neee... :( A jbg, koje sam ja sreće, ma kvragu.
Sranje.
Ma joj.. Cijeli dan samo razmišljam.. I dobro je, nisam prehlađena. Ne kašljem, ne kišem. Zdrava k'o dren. A šta ćeš.. Baš sam nako razmišljala, i onako, gledam i skužim da stvarno bi sve napravila za njega. Majko sveta, ništa mi nije teško. Ala. Ne znam stvarno, ja sam sve luđa i luđa za tobom, anđele!
Luđa, luđa!
A sranje, zvoni telefon.
Ne ne ne ne. Molim te Bože.
Ah..
Idem nešto raditi, ne mogu više sjediti..
Luda.
Trijezni Bob.
Baš to. Sinoćni čuvar bijah ja. Naravno. Zato sam izgleda i išla. A nea veze, bar su mi sva djeca ostala na broju. Ova nije normalna, tko se još pametan ide napit pred mamom i tatom? Naravno, tko drugi nego ona...
Bože sveti. Dosade u tom gradu. Gluposti. One ženskice sve cigara u jednoj ruci, piva u drugoj i ajmo plešimo svi ko napušeni. Fuj, jednom rječju. Nek bave to ženske nakon kojih 18, ali ne možeš ti meni za 15. rođendan tako izgledati.
Nisu mi dale da dođem do mobitela, a tko će protiv njih svih onakvih. Dobro da su se mal ohladile, pa nije bilo prevelikih problema. Zanemarit ćemo njenu koroegrafiju Lane Jurčević i plesanja na fotelji, stolici i čemu već na Thompsona. I one kao čaše da se cola pije, a cola bila ne.
Zanemarit ćemo i to da sam prvi put više presjedila nego plesala i provela vrijeme na wc-u. I to da sam sam promatrala i začuđeno si pokušala skontat u glavi neke stvari. Sad mi je sve jasnije. Dabome. Uopće me čudi moje neizlaženje, jer ne vidim svrhu toga. I sve one kurvice koje imaju dečka, da naglasim, IMAJU, a čovjek bi rekao da su slobodne pa na kvadrat po takvom ponašanju. Fuj. Svaka vam čast. Turat svoju guzicu nekome tko ti uporno i uporno okreće leđa i ne obazire se na tebe. Curo, bravo, pametna si ti, znam ja to.
Bože sveti. Aj bar sam joj potrošila ja pare na colu, dok su ove cugale, cugale, pa opet cugale. Čudno da nisu bile pijanije od toliko toga. Ah šta reći na jučerašnji cijeli dan.. Koji je krenuo da me zatučeš. Bože pomozi na onome svemu jučer, popizdila sam ko nikad u životu (šit, opsovala sam..neka). Igraju se, igraju, kako njima paše i kak se njima pleše, a to dok ja pokušavam nešto napraviti kak treba, to nema veze. Ali jbg, zaboli me, zlopamtilo nisam, bilo prošlo, kak god.
Ah sjedim tamo, gledam, muzika (ak se to može nazvat muzikom koja meni čak nije nikako pasala) svira, ja nak... hmm.. bljee.. kme..biiip...? NIšta. Sjedim i razmišljam. O čemu? Ah svima je bilo jasno. Svi znaju. A šta bi ja? Nisam ja kriva što sam poludila za njim, što ja njega volim, što je on meni sreća i ono što meni treba. Nisam ja kriva što meni njegov jedan običan zagrljaj znači nešto što ni riječima ne mogu opisati. Jbg, ko ne zna, jednom će shvatiti..
Ja to ne mogu opisati, taj osjećaj je jednostavno nešto što je u tebi, što te iznutra grije, nagriza i tjera te da voliš još više. A ja ko ja, uvijek se zapitam nad sobom dal sam pogriješila sad, dal sam bila glupa. Ponekad pomislim da ga ne zaslužujem, ali zanemarim, to su samo glupe misle koej se vrte kad me puca nešto deseto. Evo sad dok slušam pjesmu, tu je stalno u glavi, negdje se mota, negdje šeće, i samo vidim njegov osmijeh, njegov smijeh i njega cijelog.. Jaooo. Toliko mi evo stvari prođe kroz glavu, toliko uspomena, toliko gluposti, toliko lijepih trenutaka... Jao Bože.
Luda.
A jbg. E anđele, znaš li ti uopće koliko je ovome stvorenju stalo do tebe?
Uaaaaa.! =( =)
"Ništa više nije truda vrijedno. Ništa više nije vrijedno izgovaranja suvišnih riječi. Emocije i osjećaji više nisu za pokazivanje. Možda je na nama samo da držimo u sebi i volimo za sebe. Možda samo to i zaslužujemo nakon svega. Možda sam ja, kao osoba od krvi i mesa na ovom svijetu, samo mrlja obična."
Lijepo?
Ne baš. Čudno, ali prihvatljivo.
"Kad bi sve ljudske jezike govorio, a ljubavi ne bi imao. Kad bih imao dar proročki, i znao sve tajne, a ljubavi ne bi imao, bio bi ništa ja. Ljubav nije zavidna, ljubav nije ohola, ona sve ispričava. Ljubav, to je On."
Lijepo?
Da, i veoma istinito. Moji osjećaji.
"Nije mi dosta da me moliš, kada griješiš da se kuneš da me voliš. Nisam ti ja baš bilo tko. Nije mi dosta da se kaješ, da sve od sebe daješ, ma nisam ti ja baš bilo tko.
Fino?
Da, ali nekako. Ne, ne pristaje. Bezveze.
"U meni nada rodi se i umre svaki dan, neću da te krivim, ali još uvijek zbog tebe živim. I prije nego se snađem, ona se kraj mene nađe. Dobro došla u moj dom, tugo, mirišeš na usne njene. Hajde reci drugu svom tko ih ljubi umjesto mene."
Bezveze?
Ovo mi se ne sviđa. Ne poklapa se.
"Kao nikotin ti još tečeš mojim venama, još uvijek te volim, znaj to nikad nisam prestala. Kao nikotin tako ubijaš me lagano, jer usnama tvojim ja navučena sam odavno."
Lijepo?
Da, istinito. Zauvijek pjevam te stihove. Budem. Znam to.
"Dođi mi dođi, pobjedi daljinu, između dva srca, smanji nas daljinu. Hoću na tvoje rame da naslonim glavu, sa tvojom crnom kosom da pomiješam plavu. "
Hehe?
Sad sam skontala stihove. Lijepo.
"Sedam godina ne imala sreće, da ti ništa ne ide, da te nitko neće. Sedam godina lutala bez cilja, to si i zaslužila."
Lijepo?
Nikako. Zadnje što želim.
¤ A šta reći. Dosadno mi je. Ne znam šta da radim. Telefon zvoni, mobitel zvoni, ali ne javljam se. Budem jednom. Ima vremena, ionako ću danas sve upropastiti i to ne namjerno, jer će one šta je šta je šta je? Nak, ništa. Proći će. Iako sve dobro znaju što je. Ne trebaju onda ni pitati... ¤
Ma kako bude, bit će.
BUAUAUAAUAUAU.
Ne da mi se!
I tried to be perfect.
auk.
Šta ste tako.. Ma joj, uopće ne znam. Živcira me. LJuta sam. Sad da kažem neću ja uopće, baš me boli briga, odmah bi bilo šta sad, šta sereš, šta glumiš, bla bla. A čim nešto krivo ili uopće ne kažem odmah cijelu zbrku i dramu naprave..
Ma ugl, nitko ne doživljava moje riječi normalnima.
Sprdačina obična.
A nema veze.
Šta sad.
Tako je to.
Možda jednom shvate neke dotične osobe da nije sve tako kako se čini. Da je možda svijet malo drukčiji nego ga oni prikazuju. Nije dovoljno samo disati, dignuti nos i tjerati svoje da bi preživio na ovom mutavom svijetu. Curo, potrebna je tolerancija. POtrebno je obaziranje na druge možda. A ne samo svoje, svoje i ničije drugo. No, možda stoji ono sve se vraća, sve se plaća.. Možda i ne bi htjela to, no nikada ne znaš.. Stvarno više nikada ne znaš to ti donosi sutrašnji dan. Kakvo sranje, kakvu glupost ili kakvu sreću...? Sve se može okrenuti u tom jednom prokletom trenutku. I sve je drukčije, sve je jadnije možda od tada.
Eto, opet same neke crne glupe misli. Čemu sad to, zašto si uopće dopuštam takve gluposti.? Kad ne mogu ja preko nekih stvari prijeći, ne mogu ja da to ne izbacim iz sebe kako god. Samo što u zadnje vrijeme ne plačem, već pucam po šavovima. I onda žalim kasnije.
Ah šta ćeš.
Sve je to dobro. Sve je to savršeno. Samo žalim ljude zbog stvari koje si dopuštaju. Zbog stvari koje čine zbog toga da bi bili fora? Ili faca? Joj dajte, skulirajte se, koji vam je? Zar se život temelji na tome da druge oponašate,a ono što ste vi zapravo, zanemarujute i od ono malo dobra što je u vama, pravite zlo, pravite ono što vi zapravo niste. Ma. Glupo je to. Glupo je to što nas je toliko na ovom malom svijetu, a svi smo toliko drukčiji, toliko različiti i jednostavno ne možemo svakoga čitati i shvaćati kako bi on htio.
I toliko jadni ljudi postoje. I vjerojatno to i netko misli za mene. Nek misli, jbm mu miša, kako da ti pomognem. Kada ti JA nešto napravim što mi u facu možeš reći da sam ti ja svojim rukama i riječima napravila, ali nemoj izmišljati, ko Boga te molim. To ne podnosim, to je sranje. To je nisko i jadno.
I sad to pišem, zašto? Jer mi krenulo sve samo s ustiju.. I samo prsti sami idu.. I pišu.. Jer ne razgovaram s nikim, a navikla sam.?! A jesam da. Ma joj, sad bi toliko toga rekla, izvikala se... I nalupala nekoga ili nešto.! Ali ne, samo piši... I piši.... I što radi?
vele voli voli voli dok jednom netko ne prepozna da stvarno voliš
Ajd dobro. To je za moj slučaj ne baš nešto. Jer zna da volim i voljet ću.
I sad prestajem pisati ovaj predugački post, jer je dosta bilo.
Rekla sam i šta sam trebala, i šta sam htjela, i šta nisam trebla, i šta nisam htjela..
I neke dijelove i opet ne kužim..??
bolesno
sdjasoas
Čudno kako radi sad, u zadnje vrijeme je radilo normalno ne.
Još i ovaj moj blog nikak nije radio narednih deset dana poslije nekog remonta. Haha, baš zanimljivo. No da, šta da radim. Ne da mi se učiti, živcira me narančasto, čudno mi je. Haaha, profa je bila najbolje.
Dosadno mi je.
Prehlada me drži još uvijek. Ne smijem zaboraviti, 16.4. Doktor. 16.4. Valjda su me naručili, još ne znam gdje sam. Baš me i ne zanima. Ne znam ni zašto idem. Mama isto doma. Uzela slobodno, ode joj kuk. Kvragu. No dobro je dok može normalno hodati, bit će bolje. Proći će. Nije to najgore što se može dogoditi, uvijek postoji i gore i bolje.
A bip. Ona opet. Ista stvar. Ispočetka sve ponavljamo. No pomalo.
A ovaaaa, uf. Zeznula nas je. Sad ćemo se morati snaći. Njoj sam skoro napravila prezentaciju, i onda mi se komp ugasio i ništa od toga. Bem ti glupi komp. JOš joj ni poklon nismo kupile, a u subotu slavi rođendan. A budemo. Eh, kad ne bi morala ići, ali ježiga, to je ona i znam kako će biti ako ne odem. Samo ona jučer glupa sitnica šta se naljutila je bila dovoljna, a kamoli ovako nešto.
NO eto, da.
Glupi nos još uvijek curi. Glava me boli čim se ujutro probudim, ali neću piti tablete. Dosta mi njih više.
Da.
Joj, da. Baš. A nadam se da nisam ništa nesvjesno napravila. Ma joj. Briem briu. Glupa riječ. Glupa rečenica. I glupa izjava. Nije meni baš lako. Uvijek. Kako su me naživcirale na treningu. Više mi dosta bilo, lijepo sam rekla, neću ja uvijek šutiti i samo se nasmijati...
A ne. Ode, došla je.
baš.
Kak' jadno.
Kak' glupo.
Sad je i ona skužila da to nije normalno u zadnje vrijeme. Ja rekoh... Jbg, šta bi.
To je dobro.
Šta fali.
Pa ništa.
Idem radije spavati, dočekati ga neću, to je sigurno.
.b..s.sd,.r.da.sdaf
Eh, dosadno mi.
Nemam šta za raditi...
Već sam i prezentaciju započela, i napravila po svome nešto. Bez njihovog teksta. A bipac. Sve sam živo odgledala na netlogu. Po blogovima sam čak lutala. Nakon sto godina.
Šta, ništa od planova?.
Naravno. Kao i uvijek. Nikada ne može ispasti onako kako je plan izgledao. Sad ta neka tekma, šta ja znam. Samo se nadam da neće dosađivati. A gladna sam. Jede mi se nešto. A nos začepljen. A bipala ga ja, šta sad curi?
Ah bar na kraju sam ga vidjela. I jučer. I danas.!
iam sreće!
I baš sam sretna.
NIsam više u klincu.
=)
Eh, biti ili ne biti. Ići ili ne ići. Ah... Mogla bi doma sa svojima gledati televiziju? Ne hvala.
Bipala ih ja sve.
Sad sam opet ljuta.
Živicira me nos, i hladnoća vani.
Ode.
Ne mogu biti na mjestu. Idem usisavati opet.
"Mrtve nade. Mrtvi sni. Sat što kasni? "
Vratila se među žive.
Hvala Bogu da je, bilo je i vrijeme. NIsam je onako mogla više gledati. Kvragu, ne možeš se tako ponašati.
Znam u čemu je problem.
Kakav problem?
U klincu sam.
Neću reći ništa, napisati ništa. Ima da lektiru pišem. Već tri dana, a nijedna napisana.
Ne mogu. Liježem s jednom mišlju u krevet, s tom mišlju se i dižem ujutro. I cijeli dan mi je u glavi. Pretjerujem? Nadam se da ne. Nadam se da nije previše. Nadam se da neće uzrokovati ništa. Ali sorry, vezala sam se. Priljepila sam se. Zakačila sam se. Zavoljela sam! I ne mogu protiv toga, ne želim protiv toga. I želim s njim, želim njega, želim sve to. Neću loše dane, loše sate, glupe minute. Ne želim sranja. NIKADA.
Zauvijek.
Da.
Nisam kriva što ponekad hoću samo zagrljaj. Samo poljubac. I samo jednu toplu riječ. Puno znači, i ne mogu protiv toga. I jedva čekam danas. Neću ići u taj Sisak, nit ikuda drugdje, samo da mogu otići. Napokon. Napokon.
Napokon.
Previše.
"This place is so empty My thoughts are so tempting I don’t know how it got so bad."
Samo riječi iz pjesme. Uvijek slušane. Uvijek podsjeća. Uvijek ...uvijek.
Da.
Skuliraj se.
Oke.
Sve je dobro. Naravno.
Bože, molim te stalno. Znaš što.
Da' Bog da stane cijeli svijet, stane bar na tren.!
Napokon sam našla malo vremena i mira da i nešto napišem, da se malo opustim.
Ne dam da me pere išta, i da mi išta diže tlak. I neću se zamarati njome, jer bit će dobro. Nije valjda da služim ovdje samo da se zamaram tuđim problemima i sranjima. Dosta bi bilo toga. I bolje mi je odkad sam po strani, odkad se ne mješam, i ne dopuštam ljudima preblizu k sebi, i k srcu.
Jer previše ljudi seru, izmišljaju i vrijeđaju druge da bi bila sigurna u to da me nitko neće sje. Jer šta ću kad sam takva, osjetljiva sam, i koliko se trudim ne biti, toliko ne mogu protiv sebe. No skuliram se, kontroliram se. I ide mi.. I bolje se osjećam od kad slažem mnoge stvari drukčije u glavi. I sve mi je bolje.
I sretnija sam. I još više sam zaljubljena...aa.. Oboljela sam. Od ljubavi.....
Nije da serem, da glumim, da pretjerujem, već kažem iskreno ono što osjećam. Stalo mi je do njega, sve više i više. I sve više i više se vežem. Toliko da jedva čekam da ga čujem da vidim da je živ, jer nisam ga sinoć čula. I čekam u školi, ali nea ga. U dva tek. Jebga, brate.. =(
$No doći će moja mama.$
I jedva čekam da vidim nju, i nju, i njih dvije, jer shvatila sam da je to to. Da nije potreban nijedan više toliki prijatelj, kad njih sve imam. Bar je podrška uvijek tu, i neka lijepa ili ružna riječ. Ružna riječ koje me navede da razmislim o tome kako se glupo i jadno ponesem u nekim trenucima prema određenoj situaciji. No eto.. Što bih ja....
I sad mi se ne da pisati glupa i dosadna lektira koju sam danas trebala odnesti, ali naravno nisam. Nije ni čudo, kako da odnesem pola lektire a potrebne su najmanje četiri.
Danas ću se ispucati. Moram. Profa jučer naglasila DOLAZAK NA TRENING. Dobro, dobro.
Još malo, pa mjesec više. 04.04.
Ala, želim to. I razmišljam o tome. I maštam o tome. I nadam se tome da neću morati samo maštati o tome, da ću to i doživjeti.
#Life with him#
Svima ja velim nešto, no meni nitko ne vjeruje. Ma i ne morate, vidjet ćete jednog dana. =)
Ah danas, prvi april. Uf, šta sam ih skuvala. Malčice, malčice. wee. volim tooo.
"Kažem odlazi, mislim ostani. Tvoji dodiri noćas baš bi legli mi."
"Ljubi me na blef, vjeruj mi na riječ."
Ala, ne znam.
Sad sam se izgubila u mislima.
Zalutala.
ma živ si? =)
jes, jes. 
