Još jedna večer prošla. Kako? Ne baš najbolje, Bog im pomogao. Strašno. Ne vjerujem stvarno u koje stanje su se doveli. Ostali čuvati mene, a na kraju ja čuvah njih. Opet starješina postadoh. Ali nema veze, drago mi je da im je bilo dobro, da su se zabavili, naplesali, nepjevali i prije svega napili ko krmače.
Šta ćeš.
Tako je to kad podivljaju. No ajde, sve je dobro prošlo. Danas opet trči vamo, trči tamo. E Tonkice, gdje ovo? Šta je ovo? Jesi vidjela gdje je ovo, kako sad to? Donesi mi ovo, doskoči po ono...! Za Boga miloga. Bila sam i sluga njihov vjerni. Ma ko da je važno. Danas se već vraćaju, i mislim da će im cijeli vikend biti ispričan u jednoj velikoj cenzuri samo puno rupa. A šta ćeš.. Ni ne znam kad dolaze, valjda uskoro, neam blage. Ma kao da je važno...
"Pogledaj ove oči umorne, ni sama ne znam da li sam to ja. Ako ti je stalo do mene, ne ostavljaj me samu nikada."
Nikada.. Pjesma, dugo ju nisam čula, no sinoć su prevrtili sve jedan narodnjak ovog svijeta. I iznenadili se odkud ja znam sve pjevat. Onak, alo, živim u 21. stoljeću gdje god se okreneš čuješ samo: "Glavobolja od vina, a nigdje aspirina....blablabla". Kako ne bi znala.
Ma joj, nije mi jasna poruka.
Ma.
Spavala bi najradije a svi su zauzeli krevete i položaj. Pozaspali ko krmci odmah.
Eh, kad bi bar se ostvarilo to tako.. Eh, kako bi sve bilo lijepo i super. Lakše bi odmah bilo... Ja govorim kao da je to onaj zajednički život pravi. Da bar jeee...=(
Jbm mu miša.
Ugl, morala bi spavati. Idem na misu, sredit se, kući i spavanac..
Ujutro krv vadiiim. Valjda.
Ne znam.
Post je objavljen 20.04.2008. u 15:20 sati.