Trijezni Bob.
Baš to. Sinoćni čuvar bijah ja. Naravno. Zato sam izgleda i išla. A nea veze, bar su mi sva djeca ostala na broju. Ova nije normalna, tko se još pametan ide napit pred mamom i tatom? Naravno, tko drugi nego ona...
Bože sveti. Dosade u tom gradu. Gluposti. One ženskice sve cigara u jednoj ruci, piva u drugoj i ajmo plešimo svi ko napušeni. Fuj, jednom rječju. Nek bave to ženske nakon kojih 18, ali ne možeš ti meni za 15. rođendan tako izgledati.
Nisu mi dale da dođem do mobitela, a tko će protiv njih svih onakvih. Dobro da su se mal ohladile, pa nije bilo prevelikih problema. Zanemarit ćemo njenu koroegrafiju Lane Jurčević i plesanja na fotelji, stolici i čemu već na Thompsona. I one kao čaše da se cola pije, a cola bila ne.
Zanemarit ćemo i to da sam prvi put više presjedila nego plesala i provela vrijeme na wc-u. I to da sam sam promatrala i začuđeno si pokušala skontat u glavi neke stvari. Sad mi je sve jasnije. Dabome. Uopće me čudi moje neizlaženje, jer ne vidim svrhu toga. I sve one kurvice koje imaju dečka, da naglasim, IMAJU, a čovjek bi rekao da su slobodne pa na kvadrat po takvom ponašanju. Fuj. Svaka vam čast. Turat svoju guzicu nekome tko ti uporno i uporno okreće leđa i ne obazire se na tebe. Curo, bravo, pametna si ti, znam ja to.
Bože sveti. Aj bar sam joj potrošila ja pare na colu, dok su ove cugale, cugale, pa opet cugale. Čudno da nisu bile pijanije od toliko toga. Ah šta reći na jučerašnji cijeli dan.. Koji je krenuo da me zatučeš. Bože pomozi na onome svemu jučer, popizdila sam ko nikad u životu (šit, opsovala sam..neka). Igraju se, igraju, kako njima paše i kak se njima pleše, a to dok ja pokušavam nešto napraviti kak treba, to nema veze. Ali jbg, zaboli me, zlopamtilo nisam, bilo prošlo, kak god.
Ah sjedim tamo, gledam, muzika (ak se to može nazvat muzikom koja meni čak nije nikako pasala) svira, ja nak... hmm.. bljee.. kme..biiip...? NIšta. Sjedim i razmišljam. O čemu? Ah svima je bilo jasno. Svi znaju. A šta bi ja? Nisam ja kriva što sam poludila za njim, što ja njega volim, što je on meni sreća i ono što meni treba. Nisam ja kriva što meni njegov jedan običan zagrljaj znači nešto što ni riječima ne mogu opisati. Jbg, ko ne zna, jednom će shvatiti..
Ja to ne mogu opisati, taj osjećaj je jednostavno nešto što je u tebi, što te iznutra grije, nagriza i tjera te da voliš još više. A ja ko ja, uvijek se zapitam nad sobom dal sam pogriješila sad, dal sam bila glupa. Ponekad pomislim da ga ne zaslužujem, ali zanemarim, to su samo glupe misle koej se vrte kad me puca nešto deseto. Evo sad dok slušam pjesmu, tu je stalno u glavi, negdje se mota, negdje šeće, i samo vidim njegov osmijeh, njegov smijeh i njega cijelog.. Jaooo. Toliko mi evo stvari prođe kroz glavu, toliko uspomena, toliko gluposti, toliko lijepih trenutaka... Jao Bože.
Luda.
A jbg. E anđele, znaš li ti uopće koliko je ovome stvorenju stalo do tebe?
Post je objavljen 13.04.2008. u 15:33 sati.