Čudno kako radi sad, u zadnje vrijeme je radilo normalno ne.
Još i ovaj moj blog nikak nije radio narednih deset dana poslije nekog remonta. Haha, baš zanimljivo. No da, šta da radim. Ne da mi se učiti, živcira me narančasto, čudno mi je. Haaha, profa je bila najbolje.
Dosadno mi je.
Prehlada me drži još uvijek. Ne smijem zaboraviti, 16.4. Doktor. 16.4. Valjda su me naručili, još ne znam gdje sam. Baš me i ne zanima. Ne znam ni zašto idem. Mama isto doma. Uzela slobodno, ode joj kuk. Kvragu. No dobro je dok može normalno hodati, bit će bolje. Proći će. Nije to najgore što se može dogoditi, uvijek postoji i gore i bolje.
A bip. Ona opet. Ista stvar. Ispočetka sve ponavljamo. No pomalo.
A ovaaaa, uf. Zeznula nas je. Sad ćemo se morati snaći. Njoj sam skoro napravila prezentaciju, i onda mi se komp ugasio i ništa od toga. Bem ti glupi komp. JOš joj ni poklon nismo kupile, a u subotu slavi rođendan. A budemo. Eh, kad ne bi morala ići, ali ježiga, to je ona i znam kako će biti ako ne odem. Samo ona jučer glupa sitnica šta se naljutila je bila dovoljna, a kamoli ovako nešto.
NO eto, da.
Glupi nos još uvijek curi. Glava me boli čim se ujutro probudim, ali neću piti tablete. Dosta mi njih više.
Da.
Joj, da. Baš. A nadam se da nisam ništa nesvjesno napravila. Ma joj. Briem briu. Glupa riječ. Glupa rečenica. I glupa izjava. Nije meni baš lako. Uvijek. Kako su me naživcirale na treningu. Više mi dosta bilo, lijepo sam rekla, neću ja uvijek šutiti i samo se nasmijati...
A ne. Ode, došla je.
Post je objavljen 09.04.2008. u 12:28 sati.