20 do asa
13.09.2014., subota
Isplata u naturi
|
Vele da sve se vraća sve se plaća! I naša Natura pamti, vraća. Dolazi na naplatu. Kako se mi ponašamo to ona zna, ali i da ne zna, osjeti. Znam si nekad pomisliti tko je uopće tu najveći problem na kugli zemaljskoj !? Jel to priroda što uzima živote i imamo li uopće pravo buniti se i spominjati je !? Tko je koga stvorio i tko u stvari bez koga ne može !? Je li čovjek zapravo potreban prirodi ili je priroda potrebna njemu. Gledam malo oko sebe i vidim da bez obzira na sve priroda ide dalje. Može čovjek sve poasfaltirati, može sve živo iz zemlje povaditi, počupati, iscrpiti. Priroda će to sve osjetiti, pa trava će čak i iz betona niknuti. Ali kad stigne neka naplata iz Nature onda je kasno za umiljavanje, kasno je za pitanja zašto, kako !? Nije loše vidjeti kako ipak počinju ljudi raditi sa djecom u smislu očuvanja okoliša i respekta prema prirodi, tu mislim i na vrtić i na školu. Ali to teče suviše polako, ljudska svijest sporo se bistri, prevelike su te navike i odnos loš prema svemu. Zamislite samo da sva živa bića na našoj Zemlji govore, i to istim jezikom. Da svaka životinjska vrsta može izaći na referendum, da svaka biljna vrsta također dođe nešto zaokružiti. A tekst ( pitanje) referenduma bi bilo : " Potrebno je da svatko od vas navede neko živo biće koje će nakon prebrojavanja glasova biti izbačeno sa Zemlje !". I dolaze svi predstavnici svih vrsta nakon što su među svojim vrstama izabrali svog predstavnika. Tako dolazi i medo, vuk, lisica, zec, samoniklo bilje , stabla i svi drugi- I svi čitaju i biraju između svih mogućih nabrojanih vrsta : ...........mrav, medvjed, vrabac, zmija, majmun, .............čovjek, itd itd..... I nakon svih tih zaokruživanja i glasanja, bojim se pomisliti koja bi to vrsta zapravo bila izbačena, koja bi to vrsta imala najviše glasova. Vrlo je velika vjerojatnost da bi ishod referenduma ipak glasio : ČOVJEK! Jer ne vjerujem da bi mrav napisao medu, ili da bi medo napisao zeca ( iako ga u vicevima uvijek zaj...). Da li mi kao ljudi zapravo ikome trebamo kao vrsti ovdje na Zemlji, osim naravno, samima sebi. Jesmo li mi zapravo vrsta koja sve gazi, sve treba , a nikad nije zahvalna. Ako je tako, onda bi ipak trebali moći okrenuti se malo oko svoje osi i počet se ponašat kao ljudi, pardon, onako kako bi se kao ljudi trebali ponašati. A trebali bi se ponašati kao ono kad si u gostima, kad si malo pristojniji nego doma, i shvatiti da nešto zaslužuju i generacije iza nas, a ne kao da je cijela Zemlja naša i da postoji samo zbog nas i kao da nakon nas neće više nikome trebati. Priroda je jaka, priroda je nekad nemilostiva, priroda je izvor života, priroda pamti i osjeća, priroda mnogo daje, priroda je sila, priroda je ljubav....... A što je čovjek !? Slobodno nabrojite ako znate. Jedino što sada možemo, jest poštivati prirodu, živjeti koliko možemo svjesniji njezine moći, ali i njezine ljubavi. Možemo pokušati stvarno odgajati neke nove generacije i usmjeravati ih da oni budu bolji prema prirodi od nas. Znam da se sada čini da nas priroda ne šljivi 5%, ali nije li to samo plaćanje u naturi upravo toj Naturi, jer ni mi baš ne šljivimo prirodu osim kad nam zatreba. Dozivamo sunce, katkada kišu, nekad nam fali vjetra. Uvijek nešto dozivamo i priželjkujemo. A Natura već stoljećima doziva : upomoć, spasite me od ovih, pa oni su skloni sami sebe uništiti, pa kako onda ne bi i mene !!!!!! Upooooomooooć !!!!!!! Čini se da svatko od nas plaća neki svoj dio......  ....i iako bi mnogi već poručili Naturi da stane, da je dosta i te kiše....ali ne ide to baš samo tako.......  .....i svi govore kako se dobro sjećaju da nebo je plavo bilo.....a ne sjećaju se koliko su plastičnih predmeta ili bilo čega drugoga šibnuli negdje u Naturu.......  ....i svi vole kad je sve taman......da ima sunca, da kiše bude malo, onoliko koliko treba, da se nikad ne osjeti da crpimo puno toga iz Nature, i voljeli bi smo da uvijek ima plodova u izobilju........  Ono što možemo jest nadati se da će biti još puno suradnje s Naturom i da će nam i dalje pružati sve što nama paše....možemo se nadati da će makar jesen biti dobra i milostiva....  ...u stvari možemo se nadati da će uopće biti jeseni...  Mi smo još i na dobrom području, jer svugdje u svijetu vladaju pomalo neki ekstremi vremenski, ali nismo isključivi što se naplate tiče, i nigdje ne piše da i kod nas neće biti nešto što ne možemo ni zamisliti. Evo, nismo mogli ni zamisliti da je moguće ljeto bez ovakvih prizora.....  ...i da je moguće ljeto bez valjanja po travi......  |
