20 do asa
13.09.2014., subota
Isplata u naturi
|
Vele da sve se vraća sve se plaća! I naša Natura pamti, vraća. Dolazi na naplatu. Kako se mi ponašamo to ona zna, ali i da ne zna, osjeti. Znam si nekad pomisliti tko je uopće tu najveći problem na kugli zemaljskoj !? Jel to priroda što uzima živote i imamo li uopće pravo buniti se i spominjati je !? Tko je koga stvorio i tko u stvari bez koga ne može !? Je li čovjek zapravo potreban prirodi ili je priroda potrebna njemu. Gledam malo oko sebe i vidim da bez obzira na sve priroda ide dalje. Može čovjek sve poasfaltirati, može sve živo iz zemlje povaditi, počupati, iscrpiti. Priroda će to sve osjetiti, pa trava će čak i iz betona niknuti. Ali kad stigne neka naplata iz Nature onda je kasno za umiljavanje, kasno je za pitanja zašto, kako !? Nije loše vidjeti kako ipak počinju ljudi raditi sa djecom u smislu očuvanja okoliša i respekta prema prirodi, tu mislim i na vrtić i na školu. Ali to teče suviše polako, ljudska svijest sporo se bistri, prevelike su te navike i odnos loš prema svemu. Zamislite samo da sva živa bića na našoj Zemlji govore, i to istim jezikom. Da svaka životinjska vrsta može izaći na referendum, da svaka biljna vrsta također dođe nešto zaokružiti. A tekst ( pitanje) referenduma bi bilo : " Potrebno je da svatko od vas navede neko živo biće koje će nakon prebrojavanja glasova biti izbačeno sa Zemlje !". I dolaze svi predstavnici svih vrsta nakon što su među svojim vrstama izabrali svog predstavnika. Tako dolazi i medo, vuk, lisica, zec, samoniklo bilje , stabla i svi drugi- I svi čitaju i biraju između svih mogućih nabrojanih vrsta : ...........mrav, medvjed, vrabac, zmija, majmun, .............čovjek, itd itd..... I nakon svih tih zaokruživanja i glasanja, bojim se pomisliti koja bi to vrsta zapravo bila izbačena, koja bi to vrsta imala najviše glasova. Vrlo je velika vjerojatnost da bi ishod referenduma ipak glasio : ČOVJEK! Jer ne vjerujem da bi mrav napisao medu, ili da bi medo napisao zeca ( iako ga u vicevima uvijek zaj...). Da li mi kao ljudi zapravo ikome trebamo kao vrsti ovdje na Zemlji, osim naravno, samima sebi. Jesmo li mi zapravo vrsta koja sve gazi, sve treba , a nikad nije zahvalna. Ako je tako, onda bi ipak trebali moći okrenuti se malo oko svoje osi i počet se ponašat kao ljudi, pardon, onako kako bi se kao ljudi trebali ponašati. A trebali bi se ponašati kao ono kad si u gostima, kad si malo pristojniji nego doma, i shvatiti da nešto zaslužuju i generacije iza nas, a ne kao da je cijela Zemlja naša i da postoji samo zbog nas i kao da nakon nas neće više nikome trebati. Priroda je jaka, priroda je nekad nemilostiva, priroda je izvor života, priroda pamti i osjeća, priroda mnogo daje, priroda je sila, priroda je ljubav....... A što je čovjek !? Slobodno nabrojite ako znate. Jedino što sada možemo, jest poštivati prirodu, živjeti koliko možemo svjesniji njezine moći, ali i njezine ljubavi. Možemo pokušati stvarno odgajati neke nove generacije i usmjeravati ih da oni budu bolji prema prirodi od nas. Znam da se sada čini da nas priroda ne šljivi 5%, ali nije li to samo plaćanje u naturi upravo toj Naturi, jer ni mi baš ne šljivimo prirodu osim kad nam zatreba. Dozivamo sunce, katkada kišu, nekad nam fali vjetra. Uvijek nešto dozivamo i priželjkujemo. A Natura već stoljećima doziva : upomoć, spasite me od ovih, pa oni su skloni sami sebe uništiti, pa kako onda ne bi i mene !!!!!! Upooooomooooć !!!!!!! Čini se da svatko od nas plaća neki svoj dio......  ....i iako bi mnogi već poručili Naturi da stane, da je dosta i te kiše....ali ne ide to baš samo tako.......  .....i svi govore kako se dobro sjećaju da nebo je plavo bilo.....a ne sjećaju se koliko su plastičnih predmeta ili bilo čega drugoga šibnuli negdje u Naturu.......  ....i svi vole kad je sve taman......da ima sunca, da kiše bude malo, onoliko koliko treba, da se nikad ne osjeti da crpimo puno toga iz Nature, i voljeli bi smo da uvijek ima plodova u izobilju........  Ono što možemo jest nadati se da će biti još puno suradnje s Naturom i da će nam i dalje pružati sve što nama paše....možemo se nadati da će makar jesen biti dobra i milostiva....  ...u stvari možemo se nadati da će uopće biti jeseni...  Mi smo još i na dobrom području, jer svugdje u svijetu vladaju pomalo neki ekstremi vremenski, ali nismo isključivi što se naplate tiče, i nigdje ne piše da i kod nas neće biti nešto što ne možemo ni zamisliti. Evo, nismo mogli ni zamisliti da je moguće ljeto bez ovakvih prizora.....  ...i da je moguće ljeto bez valjanja po travi......  |
- 13:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #
23.07.2014., srijeda
In the beginning - srp i čekić
Na početku...... Nije srp, nego mačeta, valjda !? I nije čekić, nego pila......  To sam uspio naći kod dede, jer nemam ništa od takvog alata. A i što će mi, nije mi nikada trebao. Kao ni mojim prijateljima. A sad skupljamo alat. Trebat će nam. A ne, ne idemo u seljačku bunu. Bar ne još. Nedavno smo nekako spontano došli do ideje da nešto radimo, sadimo, družimo se u prirodi i s prirodom. Kao nekad dok smo bili djeca, trčali po šumi, gradili kolibe. A di ćemo, pitam ja. Veli kum : imam ja neku zemlju, tam blizu, di smo odrasli !! Koliko ima zemlje !? Kum : negdje oko hektar ! Daj prevedi ! Kum : oko 10 000 kvadrata ! A kak to izgleda, jel košeno !? Kum : ma nije, nije košeno preko 10 godina ! Sigurno je velika trava !? Kume, nije trava, tam ti je sigurno šuma !! Kum : ma nije valjda šuma !?? Je kume, je . Idemo samo vidjeti kolika je točno ta šuma......  Nakon što smo malo prošetali šumom ( livadom) razmišljali smo što ćemo dalje. Proučili smo malo koliko bi koštalo ono malčiranje, pa koliko bi koštao bager da počupa korijenje. I vidjeli da svejedno trebamo nešto porušiti da bi uopće mogao neki stroj doći. Ali kako smo svi u novčanoj banani i moramo štedjeti za moguću sadnju plantaže treba nam svaka kuna. Tako smo odlučili krenuti ručno. Nažicati neki alat, možda nešto kupiti ( motorku, kosilicu), mačetu imamo, pilu imamo, još treba i srp neki, pa čekić i sjekira, jer trebat će urediti dnevni boravak za početak. Mjesto gdje ćemo odmarati dok rušimo taj jedan hektarić drveća i grmlja. Išao sam u izvidnicu prije prve akcije u subotu kada ćemo napasti jedan dio. Malo sam počistio da se uopće može doći i piliti drvo........  ....i složio privremenu klupu za mali odmor......  To je tek milimetar posla od ukupnog krčenja, jer treba se probijati kroz đunglu....   ....i kroz trnje.....  ....i provjeriti odmah što nas sve čeka od mogućih stanovnika šumskih puteva....ima li možda medvjeda, vukova, srna, zečeva, vjeverica......za sada sam vidio komarce, puževe i neke ostatke mogućih većih posjetitelja našeg budućeg parka......   Zaključak je da će biti tu svega, samo neće dosade. Puno ćemo dobiti s time i jedva čekamo. Vraćamo se na staze djetinjstva, opet ćemo raditi kolibe u šumi, napravit ćemo i klupe i stol, jer ipak smo mi ekipa belatora u duši. Sada ćemo svako slobodno vrijeme provoditi u šumi, malo radit, malo roštiljat i kartat belu uz pivicu i dobro društvo. Zbogom birtije !! Sada možemo bez brige opet biti djeca, jer uz igru dobivamo i neku korist. Taman da ne uspije naša zamisao plantaže, barem ćemo radit i kretati se, biti u prirodi i očistitti tu šikaru. A ako uspije naša ideja, imat ćemo višestruku korist. Osim možda i financijske, moći ćemo tu doći i s djecom, nešto napraviti i usput trčati i divljati !! Jeeeeeeeeeeeeee !!!!! Ali jedva čekamo tu subotu da nas četiri belatora krenemo u akciju......imamo četiri mjeseca fore da to očistimo.....    Evo kume da ti ne šaljem mailom izvješće, lakše mi je ovako, a usput vide i moji blograđani. Još samo da ti zahvalim kume što niste to kosili godinama, sad barem imamo zanimaciju, ccccc. I da znaš koji sve alat treba, nisam imao metar pa sam ti ovako izmjerio drveća, većina je u ovim mjerama, ima debljih i tanjih.....  Ima posla, ne vidiš mu kraja, tra la la la.......  Ako vas dragi blogeri zanima naša daljna izvješća u vezi života u šumi podijelit ćemo ih katkada i sa vama :)) ***************DODATAK****************** Evo kako otprilike izgleda jedno " belatorsko gnijezdo " Tamo negdje pokraj savskog nasipa.....  .....sakrilo se gnijezdo.....  ....u dobrom društvu i prirodnom okruženju.....   ....gdje sve bješe mirno.....  ...belatori nalaze svoj mir.....doduše na ničijoj zemlji, pardon, Bandićevoj zemlji ( valjda).......  ....ali sada možda presele na svoju novu lokaciju...i kao dokaz da smo ljubitelji prirode i da nijedna vrsta nije ugrožena.....  Oznake: šuma, priroda, sadnja, krčenje |
- 16:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #
11.07.2014., petak
Kiša, kiša - e pa šta !!
|
Kukaju svi, kukam i ja ! Iako nisam tipični kišomrzac, čak ponekad i volim kišu, mislim da je vrijeme da i ja malo kuknem. Ne zato jer pada opet, nego sam čuo da kukaju i oni koji inače priželjkuju kišu. A to su ljudi na selu i oni koji se na neki način bave poljoprivredom. I oni su rekli kiši STOP ! Dosta je bilo.....( ovu sliku sam već jednom objavio, i rekli ste da vam je dobra).....  Kukam i ja sad, jer more će mi se skroz ohladit. Ali kad smo kod kukanja, nekad kukamo bezveze, čim padne prva kiša, ili kad ugrije sunce. Sad je zima, sad je vruće. Teško nam je ugodit. Nemoguće je zapravo. Uvijek će netko kukat. Priča o kiši Jel treba kiše !? Treba.....  ....jel kiša poželjna !? je.....  ....jel suša dobra !? ne......  ...kiša nam treba za život !? da......  ....kiša može biti lijepa !? da.....   ....jesu li šuma i kiša prijatelji !? jesu.....  ,,,,,ima li života na Zemlji bez kiše i biljki !? nema......  Hahahaah, ovaj dio zvuči kao kad učiteljica ispituje djecu u prvom osnovne :)) No, da se vratimo na priču o ljudima i vremenu. Znamo mi ljudi dozivati i kišu, ali i sunce....  Kad nam dosadi jedno, želimo drugo, čist' normalno. Kad pada kiša, mi si zamislimo da je to dan, dva i da je dosta. Ali to su naše želje, ali koliko će kiša padati ne odlučujemo mi. Ne možemo mi odrediti koliki će biti put toj kiši....  ...ili znamo jedva čekati tu kišu i pitati se : pa gdje je taj oblak.....  ...ali mi, za razliku od prirode i biljaka još se lagano možemo zaštitit od kiše.....  ...isto kao i od sunca.....  I mi na ovim prostorima stvarno možemo biti sretni što se još uvijek taj kolotur prirode okreće u našu korist. znajući što se događa negdje dalje od nas.....  I sretni smo što ipak nakon kiše dolazi sunce.....   ....kad smo manji, teško nam je zapravo povjerovati da se sunce ne kreće i htjeli bi smo ga zaustaviti.....  ...ili bi pak htjeli da se sunce makne....pa shvatimo da se mi možemo maknuti, skloniti....   ...ili nekad samo promatrati i diviti se ......      ....al nek' se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije.....    ...a ne, ne.....čarolija ide dalje....čarolija života u kojemu nam trebaju i kiša i sunce....i jedno i drugo nam treba da rastemo.....i mi.....  ...a i biljke....  Hvala ti Prirodo na svemu, ali zar nije ipak sad dosta možda kiše , ha !? :)) |
- 13:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #
02.04.2014., srijeda
Nirvana
 |
- 22:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #
17.12.2013., utorak
Kad priroda časti (5:00-17:00)
|
Moram priznat da sam ušao u ovaj tjedan umorno i u nekoj depri. Neki čudan osjećaj, valjda vrijeme, umor i vikend napravili svoje. Ustao sam u 5:00, i mislio da je obično jutro opet, ali već pogled kroz prozor sve je promijenio. Nekako je bilo drugačije, ko čarobno jutro (veli ona mala Badrićka). Prva fotka je nastala oko 5:30, bilo je mirno, čisto i bijelo....  Šteta, nisam uspio dočarati ono što sam htio, kako je zapravo izgledalo, nije bilo vremena. Ali pokušao sam popdne to nadoknaditi, pa pogledajte kako časti priroda. Ne mogu puno pisati, jer su mi još prsti smrznuti od večernjeg fotkanja bez rukavica oko 17:00. Al prvo ove dnevne, također smrzavajuće....      .....da nije sve baš bijelo, malo i tamnije boje ili neuspjela mimikrija....  ...kad su tu već ptice, evo malo i žice....  ...ptice, žice...žica, ptice...ptice na žici (skoro).....  ...tu su već ruke smrznute, al fotić još radi.....     ...kad se drži vitka linija.....  ....Božićne čestitke...   .....snježne radosti......  Taman se ruke oporavile, ali dolazi noć. Kako se po jutru dan poznaje, a počelo je s fotkanjem, nek onda i završi tako. Evo par svijetlećih bez blica....       Ovaj post ću ujedno i iskoristiti da vam poželim čestit i blagoslovljen Božić ,i zdravu, sretnu i uspješnu Novu godinu !! Svim blogerkama i blogerima,i svima koji čitaju i posjećuju ove stranice ! A i svima onima koji moraju sve ovo čitati i gledati ,sorry, to vam je posao ,tko vam kriv uredništvo !! Idem ruke stavit na radijator. Pozdrav od smrznutog blogera ! Oznake: priroda, čestit Božić |
- 17:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #
10.11.2013., nedjelja
Pogledaj poglede
|
Pogledi su razni.Ima ih milijardu, ma ima ih beskonačno puno. Pogledi su širok pojam. Pogled može biti vizualan, ali i bilo kakav drugi. Pogled na nešto ,svakog pojedinca u svakom pogledu je drugačiji.Pogled na nešto ima i onaj koji ne vidi, a pogled može ne imati i onaj koji vidi,ak me razumijete. Neću sad o ovim drugim pogledima. Danas su ovi vizualni pogledi. I njih ima bezbroj. Mogu biti kratki ,ali mogu sezati i preko svih granica. Evo prvo par pogleda preko granice......      ...i par pogleda preko grane.....    ...ako se gleda možda se nađe i blago, bez karte....    ....skockani pogledi....     ...još pogleda i grane..ovaj put pogled na granu....   ....nepredvidljivi pogled....  ...a na kraju kao i obično, pogled na desert.....ali i sretan pogled....   Oznake: pogled, pejzaž, priroda |
- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #
13.10.2013., nedjelja
Hvala Majci Prirodi
|
Možda je već dosta jesenskih postova,ali.... Morao sam jedan zahvalni napisat zbog prirode. Volim,poštujem i cijenim prirodu valjda kao što jedno djete može voljeti,poštovati i cijeniti svoju majku.A čini mi se da je čovjek svaki dan sve dalje od prirode. Tako da, iako je nekom dosta takvih tema,ja ću još uvijek o prirodi i jeseni. Čini mi se da je jesen a i priroda još uvijek blagonaklona prema čovjeku.Nudi se i dijeli svoje plodove.Daruje nam raskoš i ljepotu. Nakon onog jučerašnjeg tuširanja u šumi,danas smo čuli za jednu oazu prepunu kestena i ljepote prirode. To se nalazi samo 15 min vožnje od centra Sesveta....  ...nakon 10 min vožnje dolazimo do sela Planina Donja......   ....i cesta nas dalje vodi ravno do šume...   ...šuma je pristupačna,prepuna velikih staza....   ....i prepuna je kestena...zapravo prevladava kesten,ima nešto malo hrastova....  ...kestena ima već na samoj stazi,skoro da i ne treba ulaziti dublje u šumu...ali mi volimo istraživati i šetati po šumi....    ..i krenuli smo u istraživanje i branje kestena.... ...već znamo da svako živo biće ima svoju neku priču i po nečemu se razlikuje,tako i šuma skriva bezbroj različitih priča..... ...tako i svako stablo ili svaki panj ima svoju neku priču...          ...i svaki list i biljka ima svoju priču...      ..ne zaostaju tu ni gljive....  ...osim običnih ima i krvoločnih i opasnih...   ...ima i nekih koje mogu asocirati na razne stvari...     ...ima i skrivenih sela....  ...a kakvo bi to mjesto bilo da nema kineske četvrti...   ..ima i jedna za koju možda i znam..mislim da je to ona muhara...  ...ima čak i svaka kestenova ljuska svoju neku priču...         ..povratak gremlina...  ...i Zekoslav Mrkva...   ..nakon pune vreće istraživanja...  ..krećemo kući...sretni,pomalo umorni i zahvalni...  Uf,malo duži post,al iz zahvalnosti smo i to izdržali. Još jednom hvala Majci Prirodi......          Oznake: priroda, jesen, plodovi jeseni |
- 18:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
08.08.2013., četvrtak
Stajem u obranu zemlje!
|
Kraj je toplinskog udara,sutra dolazi oluja,kažu! Nema vode,suša je,i bunari su presušili.  Mislim si ja,pa što je tu toliko čudno,pa ljeto je.nije ovo prvi put da je razdoblje bez kiše. Kad se samo vratim nekih 5 mjeseci ranije,pa zar nismo kukali da je hladno i da moramo čistit snijeg. Pa onda kad se vratim još par godina u nazad kukalo se da su zime nekako blage i kišovite i da nema snijega. I onda kad smo konačno dobili pravu snježnu zimu,e onda to opet nije bilo dobro,jer tko će očistit taj snijeg. Pa ispada da samo kukamo.A i taj sami razgovor o vremenu mi se uvijek čini kao razgovor kad nemamo što pametnije pričat ili nemamo zajedničkih tema,pa udri o vremenu. Mislim da smo totalno razmaženi od prirode.A tko pita tu istu prirodu kako je njoj. Imamo još uvijek kolko tolko sva 4 god.doba.Pa ne mogu se baš svi pohvaliti s tim.Nemamo ni tsunami,nemamo niti jakih potresa,tornada,nemamo vulkana i sl. Nije nam stalno vruće,niti stalno zima,nije nam mrak skoro po cijele dane. Nemamo puno otrovnih životonja kao neki. I zato mislim da zaista imamo jednu od boljih klima na svijetu.I to bi trebalo cijeniti. Imali smo pijavica,tuča i gromova,ali što je to prema ostatku svijeta. Zato prirodi hvala,pa makar sutra bilo pijavica i tuče.Naravno da to ne želim.Htio bih samo kišu,ali tko mene pita,pitajte prirodu,koja nas još uvijek mazi. Ja ću samo probati učiniti ono što trenutno mogu,a mogu pokušati stati u obranu svoje zemlje i zaštiti je bar malo dok ne dođe voda.......  ...i stajat ću tako dokle mogu,dok na padnem s nogu... Stojim tako satima,čini mi se kao tjednima,mjesecima.Već mi je slabo,loše se osjećam,ali stajat ću još. Nemam vode,ali probat ću učiniti koliko mogu.Već mi se i pričinjava da čujem vodu kako dolazi,kao da je i vidim. Ili to samo haluciniram....čini mi se da dolazi.....     ...kao da je ima sve više i više......     Izglada da me umor svladao i da stvarno haluciniram,pokušat ću i dalje braniti zemlju.. ...leći ću al ne odustajem....  I ovaj put vjerujem u to da će nas naša priroda pomaziti,samo isto tako mi se čini da će i njoj jednog dana ponestati strpljenja. A sutra, živi bili pa vidjeli! |
