20 do asa
08.08.2013., četvrtak
Stajem u obranu zemlje!
|
Kraj je toplinskog udara,sutra dolazi oluja,kažu! Nema vode,suša je,i bunari su presušili.  Mislim si ja,pa što je tu toliko čudno,pa ljeto je.nije ovo prvi put da je razdoblje bez kiše. Kad se samo vratim nekih 5 mjeseci ranije,pa zar nismo kukali da je hladno i da moramo čistit snijeg. Pa onda kad se vratim još par godina u nazad kukalo se da su zime nekako blage i kišovite i da nema snijega. I onda kad smo konačno dobili pravu snježnu zimu,e onda to opet nije bilo dobro,jer tko će očistit taj snijeg. Pa ispada da samo kukamo.A i taj sami razgovor o vremenu mi se uvijek čini kao razgovor kad nemamo što pametnije pričat ili nemamo zajedničkih tema,pa udri o vremenu. Mislim da smo totalno razmaženi od prirode.A tko pita tu istu prirodu kako je njoj. Imamo još uvijek kolko tolko sva 4 god.doba.Pa ne mogu se baš svi pohvaliti s tim.Nemamo ni tsunami,nemamo niti jakih potresa,tornada,nemamo vulkana i sl. Nije nam stalno vruće,niti stalno zima,nije nam mrak skoro po cijele dane. Nemamo puno otrovnih životonja kao neki. I zato mislim da zaista imamo jednu od boljih klima na svijetu.I to bi trebalo cijeniti. Imali smo pijavica,tuča i gromova,ali što je to prema ostatku svijeta. Zato prirodi hvala,pa makar sutra bilo pijavica i tuče.Naravno da to ne želim.Htio bih samo kišu,ali tko mene pita,pitajte prirodu,koja nas još uvijek mazi. Ja ću samo probati učiniti ono što trenutno mogu,a mogu pokušati stati u obranu svoje zemlje i zaštiti je bar malo dok ne dođe voda.......  ...i stajat ću tako dokle mogu,dok na padnem s nogu... Stojim tako satima,čini mi se kao tjednima,mjesecima.Već mi je slabo,loše se osjećam,ali stajat ću još. Nemam vode,ali probat ću učiniti koliko mogu.Već mi se i pričinjava da čujem vodu kako dolazi,kao da je i vidim. Ili to samo haluciniram....čini mi se da dolazi.....     ...kao da je ima sve više i više......     Izglada da me umor svladao i da stvarno haluciniram,pokušat ću i dalje braniti zemlju.. ...leći ću al ne odustajem....  I ovaj put vjerujem u to da će nas naša priroda pomaziti,samo isto tako mi se čini da će i njoj jednog dana ponestati strpljenja. A sutra, živi bili pa vidjeli! |
