bdsm_blog

Juče sam se uhvatila malo gledati neke informacije vezane uz De Sadea. Svi mi znamo tko je De Sade, i znamo njegovu ulogu u BDSM-u. Svi znamo da je pola života proveo u ludnici, da su njegove knjige spaljivane, ali ipak čitane.
Ali postoji jedna činjenica koja je malo poznata većini ljudi, a ta je da je De Sade bio oženjen za plemkinju. Oni ljudi koji prakticiraju BDSM i ponekad citiraju De Sadea i njegove riječi vezane uz moral, bol i drugo zaboravljaju ponekad da su zapravo najveće riječi vezane uz njega i ikad izrečene zapravo one od njegove žene... Te su riječi u neku ruku bit BDSM-a.
Te riječi su:
„Znate koji je bio njegov najprljaviji i najgori trik? Jednom kad sam bila mlada i naivna, natjerao me da ga zavolim.“
Zapravo ovim putem pokušavam otvoriti raspravu o nužnosti zaljubljivanja sub/slave osobe u BDSM-u. Naime.... ono što sam ja primjetila je da prvi put kad sub/slave osoba ulazi u BDSM kontakt, ona se nužno mora zaljubiti u svog Gospodara. Možda to glupo zvuči, ali koliko god čitali, jednom kad uđemo u to, situacija je posve drugačija. Naime, kako nekome u potpunosti dati povjerenje, predati sebe fizički i psihički, a ne zaljubiti se. Mislim da je to prvi put nemoguće. Mislim da je to zaljubljivanje, ta ljubav, zapravo obrambena reakcija našeg tijela i našeg mozga, zato jer se tada same sebi možemo opravdati u glavi za ono što dopuštamo da nam se radi, nalazimo razloge našoj predaji. Moramo se obraniti na takav način jer bi inače poludile od nerazumijevanja situacije, nerazumijevanja reakcija vlastitih tijela. Jer nema načina na koji se može objasniti onaj osjećaj slijepe odanosti i obožavanja (nakon prvih udaraca, mržnje vezane uz osobu koja nas udara i prezira prema samima sebi što smo se našle u toj situaciji)koje slijede nakon prve pohvale za izdržane udarce.
Jednom, kasnije, kad shvatimo koncept svega i reakcije vlastitih tijela, tada možemo pristupiti svemu čiste glave... osim ako nam je novi Gospodar toliko dobar da nas natjera na zaljubljivanje. A onda ... pa ... sky is the limit :)
Pitanje je samo kako nastaviti dalje nakon te prve veze, nakon tog prvog iskustva. Da li živiti u sjećanju na tog prvog Gospodara i ostati zauvijek odana tome sjećanju, da li napustiti BDSM zbog slomljenog srca i povrijeđenosti, ili nastaviti dalje. Svaka od tih situacija je moguća i u vanilla životu i zaljubljivanju. Npr.moja cimerica je bila ludo zaljubljena u svog prvog dečka (prevario ju je), ali ona još uvijek živi u sjećanju na njega, jedna druga frendica je nakon što je bila ludo zaljubljena u jednog tipa jednostavno odustala od ljubavi, ali većina cura nije tako drastična već nastavljaju dalje – nekima se posreći i nađu princa na bijelom konju, a druge žive od momenata sreće do momenata tuge.
Problem sa BDSM-om je to što je količina emocija puno veća nego u vanilla vezama jer se moramo više otvoriti, više vjerovati, a time postajemo krhkije.
I kako nastaviti dalje?
Svako ima svoj način liječenja. Nekome treba više vremena i utjehe,a nekome manje. Svi smo različiti. Mi subice smo po tom pitanju još dobre, ne obavezujemo se toliko, ne stavljamo toliko toga na vagu. Ali što je sa robinjama pogotovo onima koje su u 24/7. Njima je taj emocionalni udarac ponekad ipak previše.....
Za utjehu jedan citat kojeg ne znam točno, ali ide nekako ovako: „Žena samo prvi put voli svog ljubavnika, sve ostale pute ona voli samu ljubav.“
leptirica

Dom na koljenima

Već sam filozofirao o ovoj temi al sad idemo baš na samu seansu u kojoj sam ja bio sub. Cca mjesec dana slao sam poruke nekim Dominama a na kraju je jedna mene pronašla, skrivena u ruho neiskusne subice… hehe.
Cura je naprosto željela probati isto što i ja no dosta dugo mi je tajila svoju dominantnu stranu i brijala da skoro pa uopće nema iskustva u bdsm-u.
O njenom prvom sub iskustvu sam pisao.

I dobijem ja naredbu da uberem šibu :))
PSMTR. Sam sebi sam smiješan kako u vrtu biram šibu s kojom ću dobiti, mjesto s kojom će dati. A super mi je kad curu pošaljem u vrt da si izabere šibu :)), pravih gabarita naravno. Ako mi se šiba ne sviđa, mora ići po novu, pa obje šibe rade.
Stvarno sam se trudio ufurati u cijelu situaciju i psihu sub osobe. Probati doživjeti onu poslušnost i užitak u služenju i izvršavanju koje mi golica maštu. Imam stanovitu fascinaciju užitkom subova. Koliko može biti dubok i iskren i naprosto drugačiji od Dom užitka… nazovimo ga tako. A želio sam osjetiti i potpunu predaju i stavljanju nekom na raspolaganje.

Nije bila baš oduševljena kvalitetom izabrane šibe pa sam morao gol kleknuti na pločice i slušati predavanje o tome kakve ona šibe voli :)), popračene i udarcem iste, koja se uspjela na meni i slomiti.
Tada je slijedila igrica vrlo slična onoj koju ja prakticiram no s drugačijim setom pitanja i načinom razmišljanja koji vodi do odgovora…

Prvo me je poslala da operem jagode i donesem ih u sobu. Po izvršenju sam joj morao pomoći da se skine i tada prvo na koljena a zatim na sve 4, a u glavi niti jedne misli. Blank totalni. Dobio sam povez na oči i nekoliko puta mi je šiba fiuknula iznad glave što mi je lijepo ubrzalo puls i disanje. Lagana nervoza i mentalna priprema za još jedan susret s šibom i to ne tako nježan.
I postavi mi prvo pitanje, a ja si mislim pa koji je to fucking odgovor i kaj ona mene ustvari pita :))). Bum udarac šibom. Ja se onak malo strzam i odjedamput se u sebi počnem smijuljiti cijeloj situaciji. Što je ona jače udarala, ja sam se sve više i više smijao u sebi, pa na glas i cijela situacija mi je iz zanimljive i lagano golicajuče, prešla u smiješnu i jako zabavnu hehe. I ponovo sam dao sve od sebe. Obuzdao smijeh, ali samo nakratko :)). Kako bi me oplela šibom tako bi se ja nasmijao. Doduše… možda mi je ona malo previše tolerirala, i bila pre blaga, premda je slomila šibu na mojim leđima al to sam ja kriv… možda sam namjerno izabrao takvu šibu hehe.
Napokon sam točno odgovorio na sva pitanja i dobio naredbu da ližem picu. "Da Kraljice moja" odgovorih i prionuh na zadatak… Zatim sam samovoljno-jebi ga (trebao sam za to biti kažnjen), krenuo po jagode kojima sam joj dražio kliktoris. Tada sam zakljucio da ipak nemam sub sklonosti i rekao joj da mi je dosta istraživanja i da će sad ona bome pušiti :)).

I tako se se završilo moje prvo, a vjerujem i zadnje sub iskustvo. Vidjeh da u sebi naprosto nemam takvu crtu. No moram priznati da mi je možda malo žao što nisam uspio iskusiti određene stvari-a vjerujem da nikad niti neću. Eto, Dom je bio na koljenima i dobivao šibom-no sad imam drugačiji uvid u sub psihologiju, jer vjerujem kako treba istražiti obje strane naprosto poradi toga da se "na vlastitoj koži" osjete neke pojave ;) a i cijelo to iskustvo mi je pomoglo da se unaprijedim kao Dom i da bolje razumijem psihu i sub osobe, a i samog sebe.
Vrlo zanimljivo iskustvo koje te nagna na razmišljanje i da ti neke drugačije poglede.
Vjerujem da bi svaka Dominantna osoba trebala to barem jednom isprobati. Proširi ti vidike, neke stvari ti budu jasnije a u krajnjoj liniji… nekom se možda više svidi biti sub. No toga se neki Domovi i boje. Ne žele sami sebi priznati da im je submisija možda bliža, ili pak ne žele niti "riskirati"… Po meni to nije nikakav rizik, a ako se nekom i svidi… Dom i sub su i onako dvije strane iste medalje, a poanta svega i je užitak. Čisto sexualni, ali naravno i u mnogim drugim sferama koje nemaju striktno veze sa sexom.
Probajte. Kako got okrenuli možete samo dobiti.

DESET NAPOMENA ZA SLOBODNE, HETEROSEKSUALNE, SUBMISIVNE POČETNICE

Ajde da pogodimo. Žena si, heteroseksualka i konstantno imaš te čudne, uznemiravajuće fantazije o moćnom, dominantnom mužjaku kako se igra s tobom. Možda ti razdere odjeću i uzme te. Ili te prebaci preko koljeno i dobro izudara po guzi. Ili te skine do gola i zaveže raširenu za krevet i lagano te izaziva i muči satima... Ili veže ogrlicu oko vrata ti i naredi ti da klekneš, i ti poslušaš istovremeno se bojeći i uživajući u svakoj sekundi.
Da li su te fantazije postale tako intezivne da se svaka tvoja seksualna maštarija odnosi na njih, da na njih masturbiraš, da li si otišla na online kontakt klubove i potražila tamo muške osobe koje spominju vezivanje, spenking, želeći ih kontaktirati, ali se ne usuđujući...
Jesi li promislila o tome da tražiš nekog muškarca da ti pomogne istražiti taj novi vid seksualnosti? Brineš li se da ćeš, ako povjeriš ove fantazije nekom muškarcu, završiti pretučena i silovana? Pitaš li se kako ćeš uspjeti spojiti svoje submisivne fantazije sa svojim feminističkim vjerovanjima? Imaš li izrazit osjećaj da ćeš, ako nešto ne poduzmeš glede tih svojih želja i fantazija, puknuti od frustracije?
Moguće je da ostvariš svoje fantazije sigurno bez da umanjiš sebe kao ljudsko biće i bez da kompromitiraš svoja feministička vjerovanja. Pod ovim feministička ne smatram, cure, da ste feministice... nego jednostavno da imate neko svoje ja.... Shvatite i da je moguće pronaći dobrog, pristojnog, etičnog tipa i da možda postoji mogućnost da ćete sa nekim od tih tipova ostvariti dugu vezu. Ali.... (uvijek to ali).... postoje trule jabuke. Isto kao što možete naići na kretene u „vanilla“ životu, tako možete naletjeti na njih i u BDSM-u. Naime, nažalost,nema treninga kojim se nekog može napraviti da bude dobar master, niti diplome za završeni tečaj. Svaki idiot sebe može proglasiti „Masterom“. Kreten u svojim kasnim 40-tim koji je jednom sa 16 vezao neku curu može tvrditi da ima preko 30 godina iskustva... Kad sve to bolje pogledamo onda shvaćate da je teško, čak i nemoguće, za početnicu da odvoji prinčeve od žaba :).
Tako da vam se, iskreno, može dogoditi da naletite na „Mastera“ koji je neetičan, manipulator, koji iskorištava do maksimuma i zlostavlja i potpuno užasna osoba za otvaranje na način na koji se ti kao submisivna osoba možeš otvoriti Domu. Povezujući se sa takvim čovjekom može biti najveća pogreška vašeg života, možete biti teško povrijeđeni – i psihički i fizički...Većina cura se uspije oporaviti nakon takve „Noćne more“, ali neke i ne.
E sada, ako nakon ovoga još uvijek niste odustale, ako je želja i dalje jaka morate znati da se upuštate u divljinu. I zato pamet u glavu i prvo se potrudite istražiti sve aspekte koje možete i da poduzmete sve sigurnosne korake... isto kao kad idete npr. napraviti uspon na opasnu planinu.... Jer i ova divljina se kao i sve divljine sastoji od mnoštva prekrasnih i opasnih stvari, a kao i u svim divljim područjima... i u ovom su ponekad najbolje stvari zapravo i najopasnije.
I sada čuvenih 10 natuknica za preživljavanje u divljini:
1. Prostudiraj i pripremi se prije kretanja:
Postoji određena olakšica u tome što sada pristupaš bdsm-u jer su se ljudi konačno počeli otvarati i možeš doznati hrpu informacija koje nisu bile moguće. Također se informirajte o pojmovima „safeword“ i „tihi alarm“. Još jedna poželjna stvar je da provjerite u kolikoj mjeri je vaš budući partner promiskuitetan: sida, hepatitis....
2. Proširi poglede:
U prijevodu – ne oslanjajte se samo na jedan izvor informacija. Provjerite više siteova, komunicirajte sa više osoba. Ili – jedna dobra metoda – pošaljite poruke nekim masterima sa istim pitanjima... i dobićete različite odgovore od kojih onda možete stvoriti određenu sliku, presjek.
3. Vrijeme je tvoj najbolji i najvažniji prijatelj:
Svako srljanje je vrlo loša ideja. NE SRLJAJTE! Dajte si vremena. Kao i kad idete u pravu divljinu – prvo uživajte u krajoliku, a tek onda zakoračite. Komunicirajte sa domorocima. Komunicirajte sa različitim domorocima. Promotrite njihove šarene kostime (domoroci najčešće izgledaju strašniji nego što zapravo jesu. Nemojte da vas preplaše njihovi lanci i bičevi). Posjetite njihove dućane i kupite robu (nemojte se osjećati loše ako ne shvaćate za što neka od te robe služi). Posebnu pažnju vam skrećem na to da se ne vežete odmah za neke posebne domoroce već da prije toga istražite sve.
Morate shvatiti da će oni loši Domovi (predatori) kružiti na samim rubovima BDSM društava jer će inače biti prepoznati kao lažnjaci. Njihova najbolja lovina su neiskusne curice. Ukratko. Ako npr. idete na iskricu tražiti – skoncetrirajte se na to da određenu sigurnost daje nečiji staž bilo na samoj iskrici, bilo u klubovima.
4. Vrlo vjerojatno ćete dobiti više pažnje nego što možete izdržati:
Morate shvatiti da u momentu kada se negdje deklarirate kao sub i početnica da će na vas navaliti svakakvi tipovi. Na vama je da odlučite kojeg od njih ćete konačno izabrati. Naime, u ovom našem BDSM svijetu broj muškaraca nadmašuje broj žena... I to puno... Npr. kad sam se ja prvi put deklarirala na iskrici u jednom klubu (iskru dajem samo kao primjer – puno bolje okružje su hrvatske stranice i forumi vezani uz bdsm, ili strane stranice poput www.alt.com i www.collarme.com ) otišla sam kući. I tek sljedeći dan sam bacila pogled na profil na iskri i primjetila preko 40 poruka. Neke od njih su bile tipa: „nedostojna robinjo – odmah se javi svome gospodaru“ (ne moram ni reći da sam na takve pucala od smijeha), neke su bile slatke (preslatke za moj ukus, ako već tražim nešto u BDSM-u),a tek neke su bile one prave. Neću vam reći kako su točno izgledale te „prave“ poruke. Svakoj od vas će se sviditi neka druga. Također nemojte nikad davati previše informacija o sebi. Budite što općenitiji, čekajte njih da naprave prvu stepenicu. NE šaljite slike!!! Inače vam mogu sutra osvanuti na internetu. Sve radite postepeno. Čekajte da druga strana prva pruži informacije, pošalje slike.
Nemojte misliti da je najagresivniji tip najbolji za vas – oni pristojni tipovi se često drže po strani. Ostavite sve opcije otvorenima. Nađite se sa više ljudi, i ne dajte da jedna osoba odmah uzme svu vašu pozornost.
ZAPAMTITE – nemate nikakvu obavezu ponašati se kao submisivna nekom tipu – sve do momenta dok niste postigli nekakav međusobi dogovor i to kao dvije jednake strane. Ako neki kreten zahtjeva da ga zovete „Gospodaru“ ili vam pokuša naređivati ili vam kaže da niste propisno submisivni, a da se niste prethodno dogovorili oko tih tema.... Bježite glavom bez obzira. Pravi Domovi iskušaju svoje područje, analiziraju, kad se nađete s njima na prvoj kavi, ostavljaju vam prostora za disanje, poštuju vas.
5. Ne obazirite se na pojam Elitno
Neki Domovi, da bi prišli određenom sub objektu, sebe predstavljaju kao članove neke elitne privatne BDSM organizacije u koju mogu ući samo pojedinci – i vi (kao) morate biti počašćene time. Istina je malko drugačija. Postoje male lokalne grupe pojedinaca koji se međusobno znaju i nitko od njih ne viče da su oni elitni niti išta slično. Kad se nađete s nekim Domom na kavi, pustite ga da priča, procijenite koliko često priča o iskustvu, koliko naglašava i ističe sebe u odnosu na druge. Da li priča o tome kako su svi drugi Domovi koje je upoznao loši i ispod njega ili samo jedan do dva.Većina Domova je puna sebe i većinom su to jake ličnosti, ali obratite pažnju opet na laganu samozatajnost.... Izbjegavajte one koji su sami sebi u centru pažnje jer se takvi neće moći posvetiti ni vama. Obratite pažnju kako tretira osoblje u kafiću ili restoranu. Zapamtite da na takav način može tretirati vas za 6 mjeseci. Slušajte njegovo mišljenje o ženama sa kojima je bio. Ako su samo jedna ili dvije bile loše – to je u redu, ali ako su sve odreda bile lažljive kučke.... pobjegnite glavom bez obzira.
I provjerite njegov humor – čuvajte se Dom osobe koja se ne može našaliti na vlastiti račun.
6. Pripazi na vlastiti instikt:
SM zajednica je sastavljena od ljudskih bića koja se mogu, ali i ne moraju obazirati na etičnost. Ljudi se privatno sukobljavaju, ili oko politike, ili društvenih problema, ili se sukobljavaju zbog gorkih osjećaja vezanih uz propale veze. Ponekad ako zatražite preporuku od neke subice na račun nekog Doma možete dobiti u potpunosti negativnu preporuku, ali zapamtite – svaka priča ima dvije strane – i možda je ona samo razočarana time što ju je on odbacio, a on ju je mogao odbaciti iz milijun pravih razloga.
I sada – vama se tip učinio OK i onda dobijete potpuno negativnu preporuku. Što napraviti?
1.raspitajte se diskretno okolo o drugim mišljenjima
2.ako niste sigurne u izbor... zamolite neke druge subice da naprave preporuku – lsitu par domova s kojima su imale dobro iskustvo i stekle dobru procjenu – ta se procjena ne mora bazirati samo na bdsm vezi već i na onim tipovima s kojima su samo na kava kontaktu. Tada usporedite liste i vidite koji tip je dobio više pozitivnih preporuka.
3. naučite se – svačije „ja“ prije ili poslije izađe na vidjelo – i zato – dajte si vremena da upoznate dotičnu osobu, dozvolite mu da pokaže i svoje negativne strane, a ne samo umjetno stvoren početni, lažni profil (istovremeno dopuštate i njemu da on vas bolje upozna i procijeni da li ste stvarno materijal za njega).
7. Budite oprezni – pogotovo sa tipovima koji vas žele izolirati:
Npr. vi se i dalje želite dopisivati sa ljudima, širiti znanja – a on provali kako vam to nije potrebno sada kada pripadate njemu – crta – bježite koliko vas noge nose. U drugu ruku, ako vam ponudi neku BDSM literaturu, poveže vas sa drugim submisivnim osobama koje vam mogu ponuditi odgovore ili vam pošalje link na neku informativnu BDSM stranicu – takvoga se držite.
8. Tražite savjete i društvo drugih submisivnih žena:
Prvo što morate napraviti kada stupate u BDSM jest obratiti se submisivnim ženama, čuti njihova iskustva i savjete. Bilo bi još bolje kada bi u vašem kraju postojala grupa sbmisivnih žena koje se nalaze jednom mjesečno i razmjenjuju iskustva. Naime u takvoj grupi žena postoji ogromno iskustvo i mudrost i vi kao početnik možete naučiti mnogo u malo vremena. Ponekad se može dogoditi da neke od tih žena postanu vaše najbolje prijateljica jer osim zajedničkih „vanilla“ interesa djelite i BDSM interese.
A možete kod njih dobiti i dobru ili lošu preporuku vezano uz određene Domove.
Moje iskustvo vezano uz ovu točku je takvo da sam ja sama htjela znati neke stvari prije nego uđem u vezu, a i nakon prvog iskustva jer je u meni divljalo milijun pitanja. Poslala sam poruke jedno 10-tak subica sa molbom da mi objasne neke stvari.... Nijedna se nije javila – ostavile su me u mraku da se sama koprcam i shvatim neke stvari. Iz tog razloga sam ja ovdje. Da dam informacije ako je potrebno.
9. Istražujte:
Vaša prva godina u BDSM-u je najčešće vrijeme velikih psihičkih promjena i osobnog razvoja. Vjerojatno ćete upoznati mnoge nove ljude, proći mnoštvo novih iskustava, razviti se dodatno kao osoba. Možda ćete otkriti da i niste toliko submisivni kao što ste mislili, možda ćete otkriti da vas privlači i vaš spol i da ste došli do onoga da ste možda bi, a ne hetero, možda ćete odbaciti monogamnost kao jedini uvjet veze, definitvno će vam se pomaknuti granice. Neke stvari za koje ste mislili da ćete u njima uživati, vam se neće svidjeti dok neke za koje ste rekli nikad hoće – „NIKAD NE RECI NIKAD“.
Vjerujte vlastitoj intuiciji, ako nešto osjećate kao pravo – uživajte, ali ako vam nešto ne legne i ne osjećate se dobro – odustanite, povucite se.Nemojte dozvoliti da vas se nagovori na nešto što osjećate da ne želite. Ima vremena, polako se privikavajte na promjene. Uvijek promislite da ćete ispred partnera to be vi biti goli, vezani i sami? Želite li baš toj osobi prepusititi toliku kontrolu? Ako se generalno u toj vezi osjećate nesretno – izađite. Nema ništa što vas vezuje uz tu osobu da morate ostati. (u tom slučaju ne potpisujte vremenske ugovore koji i vas i drugu stranu obvezuju na određeni vremenski rok).
10. Kada dođe vrijeme – educirajte druge mlade žene – novakinje u BDSM-u:
Ineteres za BDSM raste i postoji sve veća potreba za realnim informacijama. Nemojte se iznenaditi ako drugi počnu tražiti savjete od vas – pružite im realne informacije, ne glorificirajte stvari.
Zapamtite da tamo vani postoji borba između dobrih dečki i predatora i da su ulozi veliki, ponekad čak i život neke nove subice. Svaka pomoć „dobrim dečkima“ je dobrodošla.

kazne i nagrade

Danas ću pisati o jednom od najzanimljivijh aspekata bdsm-a: kaznama i nagradama.
Ovdje i u ovom momentu moram vas svih upozoriti još jednom na par stvari: nema dvoje istih ljudi na ovom planetu, niti svi sve shvaćaju na isti način, niti sve veze mogu isto funkcionirati. Svi mi smo pojedinci sa svojim vlastitim potrebama i željama. Vrlo često nam se dogodi da nas ono što nas je vrijeđalo kod jednog partnera, kod drugog ne uznemirava,... dakle i samo jedna osoba može imati više mjerila vrijednosti. Vjerojatno, zbog obima materijala o kojem bi se tu moglo pisati nikada neću dovršiti članak već samo objasniti neke osnovne aspekte svega.
Prvo moramo razjasniti to da ja osobno razgraničavam nekoliko podvrsta bdsm-a kod nas... One koji su predani istinskom bdsm-u, koji su do srži u tome i razumiju sve aspekte i posvećeni su bdsm-u u potpunosti, one koji doživljavaju bdsm kao potrebu, kao sastavni dio sebe samih, ali ne unose cijeli život u to (u tu kategoriju spadaju svi oženjeni jer se oni ne mogu nikad prepustit u potpunosti, uvijek postoji strah od otkrivanja – osim u slučaju da su bračni partneri oboje u tome), zatim kategorija onih kojima je bdsm samo produžetak njihovog seksualnog života, adrenaline rush i koji ga ne prakticiraju stalno, te kategorija onih koji samo maštaju o bdsm-u, ali se ne usuđuju napraviti prvi korak (oni se po meni najviše kažnjavaju – pravi mazohisti :) ).
Za svaku od tih kategorija kazne i nagrade egzistiraju na drugi način, sa različitim intezitetom i različitim shvaćanjem. Tu dolazi i do dodatne razlike u ulogama osoba uključenih u bdsm. Robovi su otvoreniji prema kaznama, od njih se više traži, te su podložniji i greškama i u samome startu žive bdsm život realnije, subovi.... pa... mi smo druga kategorija, oni koji su podložni kaznama ako to žele, točnije podložni smo kaznama onoliko koliko duboko uđemo u bdsm vezu.
Nismo bezgrešni, svi imamo svoja htijenja, i kazne i nagrade su ponekad odraz naših vlastitih želja. Ponekad želimo više i za to se dodatno založimo, dopustimo neki limit – i tada dobijamo nagradu, a ponekad želimo nešto više, jače, a dobijamo samo upola toliko i onda izazivamo, tražimo reakciju, tražimo da nam druga strana pokaže da joj je stalo do nas i da se brine o nama. A ponekad izazivamo (tu mislim na subice – i samo subice) igre radi, jer to opušta, razbija napetost, i dobijamo žešću i emotivniju igru. Zašto sam tu u zagradama naglasila samo subice? Iz tog razloga što si robinje ne mogu i ne smiju dozvoliti takve hirovite ispade, one su tu da bi bile odane, da služe, i imaju drugačiji vid gledanja na sve to. Zašto nisam navele muške subove? Zato što mislim da ta kategorija ne postoji. Ima premalo Domina u lijepoj našoj i svi dečki koji žele isprobati iskustvo podčinjenosti moraju biti spremni na skoro sve. Nisu oni ti koji su u mogućnosti birati, već su sretni ako su izabrani. Mi cure, na svu sreću, imamo od početka drugačije gledanje na stvari... jer bilo domine bilo subice bilo robinje... mi smo te koje biramo... jer nas je manjak na tržištu. Odatle se i koncept igre mijenja. Domine su one koje zadaju teže kazne, psihološki i fizički, one koje su nemilosrdnije, a iz istog tog razloga ponude i potražnje si subice mogu ponekad priušiti hirovitost. Nije da time vrijeđamo naše Domove, time im samo poručujemo da ili nisu dovoljno oštri i da nas mogu gurnut i dalje, ili da su nam predragi i da ponekad znamo kad ih vidimo da im je potreban ispušni ventil (a oni ako su dobri domovi neće iskaljivati na nama svoje vanjske situacije) i onda svjesno napravimo glupost kako bi njima bilo lakše :))).
Ukratko kazne mogu biti zbog slučajne greške ili namjerne greške.
Ali tu postoji i drugi vid vezan uz kazne. Domovi su isto samo ljudi. I oni mogu pogriješiti. Postoje tri verzije kazni koje oni mogu dati od kojih je samo jedna pravilna.... i to je ona u kojoj smo mi kaznu zaslužili. Ostale dvije verzije su: kada je Dom isprovociran nečim vanjskim i to iskaljuje na sub osobi (npr. Dom je iz Splita – Hajduk mu izgubi utakmicu, a tu večer ima seansu i onda (makar i nesvjesno) svoju frustraciju izlije na svog suba/roba.
Ili još gora verzija.... kad Dom osoba dade nemogući zadatak za ispuniti i svjestan je toga da je to drugoj osobi limit ili da je zadatak nemoguće izvršiti.
Tada sub ili rob ima pravo povući safeword... ne smatrajući time da je izdao Doma, već može čak i posumnjati u kvalitetu takve Dom osobe.
Što se tiče kazni... mogu samo reći da ne volim kaznu u kojoj Dom osoba traži od sub osobe da si sama odredi kaznu.
I onu ultimativnu kaznu kad sub ili rob zgriješi jako puno, prekrši neka od osnovnih pravila... i kad Dom osoba nema drugog izbora nego tog suba otpustiti, nogirati... i to kao kaznu....
Uf....
E tada je taj sub/rob u groznoj situaciji: psihički i fizički sjeban, osim ako nije to namjerno napravio kako bi na što lakši način okončao vezu.
Neki ljudi često miješaju pojmove kazne i discipline. Disciplina postoji kao oblikovanje određene sub/slave osobe, služi kao dio „treninga“.
Samu kaznu je teško prihvatiti kao dio neke veze pogotovo ako ta veza ne egzistira na seksualnoj već na ljubavnoj bazi. Neki Domovi će se naći u vrlo teškoj situaciji ako moraju kazniti osobu koju vole, a i neke subice će se naći povrijeđene kaznom od strane osobe koju vole. Ono što moramo shvatiti je da Dom osoba kaznom ne omalovažava sub osobu već pokazuje brigu o sub osobi i želi najbolje od svog suba. Najbitnije je znati kada upotrijebiti kaznu, a kada ne. Pretjerano kažnjavanje može negativno utjecati na vezu, kao i nekažnjavanje. Za sve treba naći mjeru...
Ali jedan zakon treba poštovati: sub osoba mora znati za što je kažnjena i sama kazna mora uključti razgovor o tome zašto je sub osoba to napravila i kako se to može izbjeću u budućnosti.
Kazne mogu biti različite. Problem nastaje ako Dom nije pravilno pročitao svoju subicu/slaveicu. Naime, neki ljudi drže da kazne mogu biti samo fizičke, ali što ako je ta sub osoba izrazito fizički tip i uživa u fizičkoj boli? Tada ta kazna za nju nije kazna nego užitak. Tu dolazi do zafrknutog dijela. Dom mora pravilno pročitati svoju subicu, primjetiti i naučiti što ona voli, a što ne... što je ono što njoj predstavlja neugodu, što je pogađa, donijeti odluku da li će je kazniti fizički ili psihički. Kada se nalazite u dubokoj vezi (poput one Gospodar/robinja ili Dom/subica u kojoj subica istinski voli svog gospodara) tada je najčešće najveća kazna koju ta subica dobije zapravo nezadovoljstvo njenog Gospodara. U takvim slučajevima toj subici veću kaznu predstavlja prijekoran pogled, razočarano lice ili riječi njenog Doma.
Moj exprviDom je imao jednu dobru tehniku za kazne. Sa one check liste (koja se nalazi u downloads excell tablici) se izdvoje stvari koje je sub osoba označila kako ne bi probala osim ako to ne želi Dom osoba, stvari koje su lagani limiti, i napravi se spisak tako da se te kazne stave svaka za sebe npr.u čašicu od kinder-jaja i onda sub osoba izvlači kazne. Ponekad onda iz tih kazni subosoba nauči i da joj se nešto sviđa.
Meni osobno postoji par kazni za koje moj mali zna da pale, da će me uozbiljit i da ću nakon njih bit dobra... tu spada brojenje (meni osobno horor), tu spada kada je ljut na mene i onda me za kaznu ne mazi, ili ga ne poslušam nešto i onda me ne zove po par dana. On je otkrio u samom početku da me fizičke kazne samo više uspale... i da me više dira ako mi ne pokloni pažnju ili ako postane hladan.
Ali najgora kazna mi je bila kad ga jednom nisam poslušala i onda me sat ipol držao na rubu i nije mi dao da svršim... vrloooooooo okrutna kazna...... (na kraju mi je ipak dopustio jer sam bila već luda)
U kažnjavanje spada i odricanje od privilegija...npr... neka subica dobije dozvolu od svog Doma da može drkat kad hoće.... kazna se sastoji od toga da joj se uskrati ta privilegija, da svaki put mora pitati, i da joj se i tada ponekad uskrati....
A nagrade.... za dobro ponašanje, dobro obavljen zadatak? Je davanje npr.gore navedene privilegije, ili dodatno maženje, ili serviranje doručka u krevet :), ili prženje nekog cd-a... ili najjednostavnije i najefektnije za one koji su više povezani... isto kao što riječi mogu boljeti više od bilo kakve druge kazne, isto tako riječi mogu vinuti nekoga u nebo... Kad te npr.nakon posebno teškog zadatka Dom zagrli i šapne ti u uho: „Bravo kujice moja“ ili nešto slično – ushit i zadovoljstvo su tada nemjerljivi.
Zaključak svega toga je zapravo ovaj.... Isto tako kao što smo svi mi različiti isto su tako i kazne i nagrade različite i ovise od osobe do osobe.
leptirica

Ola

Eto i mene. Šta ima ljudi. Nije me bilo..., ima tome dana dana :)) ali svašta mi se izdogađalo, svuda bio, svakaj radio. U subotu sam se uspio dva put nacugat u jednom danu :))) no o tome i svemu ostalom malo više sutra. Vidim da onaj kreten još uvijek tu obitava, no da se zna… od sad svaki svoj komentar pišem pod šifrom tako da mi se potpis ne može kopirati. Odoh sad spat. Sutra je novi fucking radni dan. JAOOOO kako mrzim ponedeljke. Uostalom, koji radni čovjek ih voli :))) Premda sam zadovoljan sa svojim poslom, ne znam kaj bi to trebao raditi da mi se ono ponedeljkom baš ide delat.

Imam u glavi par zanimljivih postova koje će te čitati ovih dana. Bilo je i vrijeme :)

ODA

Eeeee dragi moji, ja san opet u onoj blebletavoj fazi kad mi se ništa ne da, a morala bi, i za posal i za blog i za stranicu, a o doma da i ne pričan... Ali nekako san se ustalila na tome da se ujutro dignen, iden na posal, radin do 5,6 (kako koji dan) onda kava,dvi i doma nikad nisan prin 9... i onda? Iden leć.... I tako dan za danom.... I jutros se ja tako vozin tramvajen na posao i slušan neke 4 babe (čitajte ženske od 25-40) kako međusobno pričaju... Nisan mogla ne čut ih.... I jedna od njih kaže kako se digla ujutro u 5 da bi pripremila svjež ručak za svoju obitelj, kako je usput ispeglala hrpu robe.... druga se na to nadoveže da je svoju robu peglala do 2 u noći... i gledan ja tako te žene... jedna od nekih 25, druga kako ja, treća nekakvih 32,33, a četvrtoj bi dala tamo 36... i mislin se slušajući ih.... di van je život????
Ujutro se dignu, otpremu obitelj na posal... doručak, pripreme ručak....onda se voze na posao... tamo se iscrpe... dođu doma, peru suđe i pospremaju kuću, pomognu dici u domaćima radovima, opet naprave nešto za kuću i idu leć... slomljene, iscrpljene,.... ne da in se ni seksat od umora, imaju hrpu briga na glavi.... I gledan sebe i mislin se.... Jesan li ja glupa i ineferiorna im jer ne želim taj ritam, ne želim cijeli život provest samo pospremajući i radeći, ili sam inteligentna jer to izbjegavam, jer svoje vrijeme posvećujem sebi, jer spavam, jer kuću pospremam povremeno (kad ja i cimerica skupimo dovoljno love za curu iz sc-a), jer uživam u izlascima, u kavama i jer imam vremena..... Mislim se koliko su sve te žene zapravo, a da toga ni same nisu svjesne, robinje... robinje koje svojevoljno i sa ljubavlju svih služe... i mislim se .... bi li ja to mogla??? Bi li mogla sebe toliko predat, toliko se dat? I pitam se da li sam egoistična zato što to ne želim? I pitam se: da sam robinja, a ne subica, da živim 24/7, da li bi imala vlastite slobode, vlastitog vremena, koliko bi mogla bit Ja?
I, iskreno, ....Divim se tim ženama, divim se svakoj ženi koja uspijeva imat obitelj, održat je na okupu, bit dobra majka, kućanica i radnica... I ovaj tekst je oda svima njima....
Svaka vam čast.....
leptirica

članak

I tako ubijam ja zadnje minute svog radnog vremena surfajući po internetu i otkrijem na t-portalu ovaj člančić:

Peace

Opet se svađate, ali to me uopće nije briga....
Danas od mene nešto potpuno neozbiljno, nešto što nema veze sa tematikom, ali da digne malo moral i nasmije vas:

Zahvala osobi pod nickom "ja"

Hvala ti stari jer si mi ulipša dan....
Nekako, ovo jesenje vrijeme me podsjeća na Božić, vrijeme kad imam najveći minus na banci, a ipak mi je toplo oko srca, malo sjetno, a zapravo slatko i radosno.
Vjerojatno svi mislite da sam malo poludila s obzirom na to da se zahvaljujem gore navedenoj osobi, ali zapravo mu se iskreno i od srca zahvaljujem.
Zašto?
Zato što već mjesecima pišem ovaj blog, i, osim par stalnih ljudi, nitko nikad ne napiše neku riječ ohrabrenja, podrške i slično, a danas.... danas vidim koliko je ljudi uz nas, i koliko ljudi nam dae podršku i smatra da dobro pišemo i ...
Što da kažem ljudi... hvala na podršci, hvala što ste dali do znanja da ste uz nas :)

A tebi "ja" hvala što si potakao ljude na iskaze naklonosti svojim pisanjem :)
Vidiš dragi, tvoja rodica, sestra (štogod) - osim ako nije ..... - mogla je tipa koji ju je pretukao (bez njene želje i volje), ako već znate njegovo ime i prezime, prijaviti policiji - čim nije - sorry, ali to su po meni mutna posla, ... ja bi prva prijavila tipa koji bi napravio nešto što ja ne želim... i da si išta čitao onako kako si trebao čitati - shvatio bi da kao i za svaku drugu igru, i za ovu postoje određena pravila, a ako se tebi ta igra i njena pravila ne sviđaju... onda je ne moraš ni pratit. Ja ne pratim košarku jer me ne zanima...
I ta prijetnja o sadržaju.... Dragi... provjeri neke druge blogove tu.... imaju opise većeg nasilja, i dubljeg vrijeđanja ljudskosti kao takve.... A čitani su... I na listi najblogova.... Baci pogled na hrvatsku televiziju, naići ćeš na veće vrijeđanje ljudskosti....
Neću ti više solit pamet - ne da mi se trošit vrime na needucirane budale.
Samo ti još jednom zahvaljujem jer si mi uljepšao dan.
leptirica

Primitivčine. Dio drugi

Tom moralistu-primitivistu :p koji pazi na jadne male Rvate koji možda slučajno zalutaju na blog ste posvetile toliko pažnje a nema komentara na moj post o tome kako sam ušao u bdsm :))) A jeste bezobraznice. Sve vas treba remenom;)
Ej rista, pa prijavi nas. Kaj čekaš? Genijalac je čak skužio da je "izdavač" bloga.hr blog.hr, pazi molim te. Čudnog li čuda :). Naše slike nekog ili nešto vrijeđaju? Pa bilo kaj da upišeš u tražilicu dobit ćeš 890 puta "teže perverzije". Uostalom… to je umjetnost ali ti se čobo pa ne kužiš :p
Mislim, samo je bilo pitanje vremena kad će se netko takav pojaviti… Ma glavno da se on osjeća tak super i "normalan" u usporedbi s nama perverznjacima koje treba zatući pajserom.
Jebe se meni kaj on ili bilo tko o nama misli, bitno samo da mi uživamo 50 puta više od takvih zakočenih i primitivnih likova.
Jer možda gasiš svijetlo kad Baricu jebeš vu misionarskoj pozi ;) :p
A to da si primitivčina pun predrasuda vidi se po tome kaj nisi niti čitao postove a daješ si za pravo da nam prijetiš i iznosiš neke sudove o nama.
Garant si jedan od onih koji knjigu cijene prema izgledu korica a ne sadržaju… ako uopće i čitaš išta osim Sportskih Novosti? No sam ti i dalje živi u svom malom, ograničenom i skučenom svijetu punom predrasuda i mržnje prema svemu kaj nije "ko u tvom selu". Piši kaj got želiš. Ovo mjesto je za sve slobodno i otvoreno pa čak i za takve poput tebe, no ja se s tobom ne mislim više razgovarati. I za kraj… danas-sutra ću staviti nekoliko novih slikica da te još malo više uzrujam :p

BALKANSKI DIVLJACI

Danas neću pisati ništa o BDSM-u već o barbarizmu, i kretenima koji sramote Lijepu Našu.
Slažem se, utakmica je bila nikakva, naši su propustili par lijepih šansi...., ali da mi moramo na tv gledat one naše divljake kako iskazuju svoj primitivizam jedni na drugima... tragično :(
Ovaj tip dolje u komentarima posta ispod je nas nazvao bolesnicima.... Dragi,....ono što mi radimo radimo u tišini naših stanova, i ne uzrujavamo druge s time... a ako ti se nešto ne sviđa čitat.... nitko ti ne kaže da moraš...
Ja kažem da su bolesnici oni koji naginju nasilju u općem smislu, oni koji se napiju i iskaljuju svoju pijanu agresivnost na drugim ljudima, ja kažem da su bolesnici oni koji uđu u banku (jer ne znaju na pošten način zaradit novac) i oduzmu tuđi život kao da su zgazili mrava, bez milosti i bez zadrške; ja kažem da su bolesni oni koji doma iskaljuju svoje probleme na svojoj ženi i djeci, i tu istu djecu ponekad čak i seksualno maltretiraju, i ja kažem da su bolesni oni koji ne razmišljaju o drugima, koji kradu od drugih, koji iskaljuju svoj vandalizam na račun drugih.
Da je dotični "ja" malo bolje pročitao naše postove od početka, shvatio bi da se mi ne miješamo u druge, da smo smireniji i bolji jer smo našli način da vlastite probleme, frustracije i slično ispraznimo, možda ne na konvencionalni način, ali međusobno, između 4 zida... Takovi mi... nemamo potrebe iskaljivati se na drugim ljudima, ljubazniji smo, dobriji i smireniji.
I da se vratimo na balkanske divljake.... mislim da bi se Hrvatskom nogometnom savezu više isplatilo svim tim huliganima uplatiti koji sat boksa.... pa neka isprazne svoje frustracije na vrećama za boksanje - mislim da bi ih to koštalo manje od plaćanja svih ovih kazni....
leptirica

new day

Ne da mi se danas zamarat vas sa tehnikalijama niti drugim glupostima. Neki od vas se sigurno pitaju di su nam stalni pridruženi članovi, zašto nema komentara od njih.... Sada ti falu hefe????
Vratit će se oni – jednostavno se ljudi malo odmaraju, uživaju... a ne bi ni meni bilo žal da se i ja mogu malo odmoriti. Dići se ujutro oko 10 – cijeli dan čitati neku knjigu i spavati... Umjesto toga se blesavo smješkam tu za stolom u kancelariji prisjećajući se detalja od sinoć. Naime, mali je back in town i to je odmah pokaza i da do znanja ko je gazda :)
Bilo mi je malo čudno kad smo se tek vidili jer se nismo vidili fakat dosta dugo... a nekako, kad se ne vidin dugo s njin počnem se pitati hoće li kemija i dalje djelovati ili ću osjetit hladnoću i odbojnost... Ali sve je funkcioniralo. Malo smo se smijali, zezali, opustili, popili breezer, povukli dim... i onda je on za plafonsku gredu na kojoj su skucana dva poprečna čavla, na te čavle objesio lance.... ja sam ležala na krevetu oblačeći svoju uobičajenu obleku i promatrala to... potom sam se sjela da mogu obući samostojeće, a on je došao iza mene i prebacio mi moj lanac/ogrlicu/davilicu oko vrata. Nije mi bilo svejedno. Pogotovo ne jer sam se sjetila da me opet hoće na sve 4, a meni se to ne sviđa i puca mi psiha na samu pomisao.
I onda sam osjetila svu težinu lanca i taj osjećaj straha i nesigurnsoti je jednostavno nestao, sve je došlo na svoje misto. Pogledao me i potom stisnuo lanac na vratu istovremeno se sagnuvši i ugrizao me jako taman iznad klita, istovremeno sa drugom rukom stisnuo bradavicu i okrenuo je.... I potom me pustio. U životu nisam brže uletila u subspace, bilo mi je ludo i jako i .... počela sam se igrat sa prstićima.... Moja greška :(
Jer me onda par puta udario između noga.... Nije bolilo, više je bio kao nekakav šok što to radi.... i onda me podigao gore, stavio mi one kožne narukvice i objesio me za ta dva klina. Lud je osjećaj kad pokušavam sebe zamislit kako izgledam u tim momentima. I onda me je obradio.... Udarao je jače nego inače. Možda zato što je shvatio da smo predugo bili odvojeni i da mora opet steći kontrolu.... i bolilo je i.... ma znate priču.... spustio me iz tog položaja, ja sam se osjećala onemoćala pa sam se naslanjala na njega dok me skidao upijajući toplinu njegovog tijela.... potom klasika... malo pušenja, i onda druga stvar koju baš ne radi često... svršio mi je po licu.....Potom smo legli, on se igrao sa mojom kosom, ja sa njegovim alter egom, gledali smo tv, pričali, i onda je njegov alter ego bio opet raspoložen za akciju....
I jeba me je u dupe.... s boka.... i bilo je savršeno jer ga je prethodno dok sam visila raširio sa analnim kuglicama..... i onda je lega na mene i ugriza me i šapnu u uho – svrši beštijo.... i ja san svršila..... :) mislila san da će mi trebat još neko vrime, a svršila sam, i iznenadila me reakcija vlastitog tijela.... Pa nije valjda moje tijelo počelo reagirati na njega onako kako on hoće? Ali izgleda da je.... I vrati me je pod svoju kontrolu.... Kasnije, dok smo pričali... pitala san ga.... zašto me nije natjera na sve 4.... a on je reka da i on zna di su granice i da nije hti previše presirat. I tad mi je bi još draži.... Jer očito čak i više nego ja – zna koje su moje granice, što je ono što volin, a što ne....
PS – znate onog mog prvog exdoma – dobila san prije par dana od njega sms poruku u kojoj mi nudi stalni ugovor i 24/7....
Pristojno sam odbila rekavši da ja nisan spremna za tu verziju i da više volin vlastitu slobodu... U prijevodu čitajte.... ponuda mi je godila, i nije da ne bi probala 24/7 na jedan vikend, tjedan. Ali to nije moj đir, jednostavno ne bi mogla prepustiti kontrolu u tolikoj mjeri. A osim toga.... prvog exdoma me uvijek bilo laganini strah jer je preveliki manipulator... opasno je čak i ić na kavu s njim. A i kako bi mogla to prihvatit kad iman maloga koji je sladak, koji se voli mazit (a ja se volin puno mazit) i koji nije toliko zahtjevan niti precizan u svojim zahtjevima nego više ovisi o momentu. Sa njim mogu i pogledat film na dvd, i jest naručenu hranu i.... ulazi mi u psihu i traži od mene puno, ali ne radi to na onaj napadan, narcisoidan način na koji to većina Domova radi, nego jednostavno koristi momente opuštanja. Kad bi trebala reći koji je od njih dvojice praviji Dom, koji više to živi u svojoj psihi, koji bi početnici napravio bolju bdsm seansu, svaki put bi s prstom pokazala na prvogexa i preporučila bi ga svima curama (cure – zgmaster na iskri), ali mali posjeduje nešto što on nema, a što je meni jako važno.... a to je toplina....
leptirica

kako sam ušao u bdsm

Davnih dana to bijaše. Ima već skoro pa 8 godina. No da se vratimo još malo u prošlost. Mnogo ljudi tvrdi da od kad su počeli istraživati svoju sexualnost imaju neke spoznaje o tome da ih privlači ovo ili ono što bi se moglo staviti u okvir bdsm-a. Neki idu toliko daleko ga kažu kako i prije toga nego kaj su valjda i znali što znači "sex" bijahu submisivni ili dominantni. Sadistički ili mazohistički raspoloženi…
Takvih ima ali ne i u mom primjeru.

Sve je počelo kad sam prohodao s jednom nazovimo je Martinom. Nekoliko mjeseci uživasmo u nekim sasvim uobičajenim sexualnim radnjama, dok mi jednog dana nije predložila da bi je mogao malo vezati, pa koji put opaliti po guzi… Prije toga sam imao neke sasvim neodređene i maglovite predođbe o bdsm-u. Nije mi bio odbojan ali niti me privlačio… Naprosto bijah totalno indiferentan prema toj temi. Kao što npr. znam da postoji otok po imenu Madagaskar, znam gdje je i otprilike kako se tamo živi i to je sve. Više me ništa o Madagaskaru ne zanima, kako me nije ništa više niti o bdsm-u zanimalo prije Martine.

A i kod nje slična situacija. Doduše nju su privlačile takve stvari ali ih nikad prije nije prakticirala a bome niti sama nije bila svjesna kako će daleko otići u svemu tome.
Moram napomenuti kako smo bili dva obična tutleka :)), koji nisu imali pojima o bdsm-u i sve do čega smo došli… sami smo otkrili. To je bilo prije doba interneta u Rvata :)), barem se ja tad nisam služio tim medijem.
I korak po korak… skužim ja da mi se diže dok ju spankam, da me pali naređivanje, da uživam u vezanju a ona je svakog dana postajala sve submisivnija i submisivnija (premda je od početka bila takva ali van sfere sexualnosti), otkrivala je u sebi jaku mazohističku crtu i postala mi je robinja, a da niti ona niti ja to tad nismo znali…
Jedno vrijeme mi je to bilo fora… Novi svijet o kojem nisam niti sanjao a otvorio mi se u svoj svojoj punini. No nakon nekog vremena tolika submisivnost mi je počela ići na onu stvar. 8 mjeseci trajala je naša veza i u to vrijeme ona mi se baš niti jedan jedini put nije suprotstavila, niti mi ikad pokazala da se u bilo čemu ne slaže s mojim mišljenjem, viđenjem bilo koje stvari. Uvijek je baš sve bilo po mome. Ja sam određivao gdje se ide, šta se radi, do kad se ostaje vani, kad se vidimo… Ona je bila jedna od onih : "Da dragi" i "meni je svejedno, kako got ti kažeš dragi" cura. UHHHH. Kako mi je to znalo dizati tlak. Onda mi je i u sexu krenula imati neke, pa po mome sudu čudne prohtjeve koji nemaju veze sa SSC-om, premda tada nisam niti znao za tu kraticu i kaj znači, ali zdrav razum mi je govorio da se takve stvari naprosto ne rade. Primjer. Govorila je o tome kako bi željela da ju nekad vezem pravim lisicama za radijator, uzmem sa sobom ključeve i tako je ostavim preko noći, da je bičujem do krvi i sl. Ja to naprosto ne mogu. Premda nekad stvarno znam otići jako daleko ;) ipak nisam sadist i uvijek pazim na drugu osobu, premda ona možda niti sama na sebe ne pazi.
Kombinacija za mene stvarno pretjeranih sexualnih želja i totalne submisivnosti na svim poljima je kumovala raspadu te veze. Na kraju sam ju počeo i testirati, samo da u njoj izazovem bilo kakvu reakciju osim "Da dragi" i sl.
Krajnji test na kojem je pala: Dogovorimo se za subotu navečer da zaružimo do kasno. Znam da se tome jako veseli i da se krenula spremati već barem 2 sata prije nego sam rekao doći po nju. I onda ju ja, mrtav hladan, nazovem 10 minuta prije vremena dolaska i kažem kako se meni ipak danas ne da ići s njom van, već da idem s dečkima. Očekivao sam barem neku naznaku ljutnje ili razočaranosti. Traženje objašnjenja zašto sam to napravio ili barem durenje… Makar trag nekog neslaganja s mojom odlukom. Znate kaj sam dobio? "Uredu dragi. Lijepo se provedi i nazovi me kad se sutra probudiš" a to je izgovorila tonom kao da sam joj rekao da kasnim 15 minuta. Mislim stvarno. Znam da je moj postupak bio odvratan i svinjski, i takve stvari nisam prakticirao ni prije niti poslije, ali naprosto sam želio vidjeti do kud daleko mogu…
Tad sam puko i odlučio sm joj definitivno dati nogu što sam i napravio nekoliko dana kasnije. Premda Dom ipak me prevelika submisivnost odbija. Nekad volim kad mi subica "pokaže zube", ne složi se samnom, pa i stera me u onu stvar, sklopi mi slušalicu kad zaslužim…
Nakon tog negativnog prvog iskustva više ne tražim robinje, premda znam da je velika razlika u pristajanju na nešto poradi toga što osoba smatra da je to dobro i korisno za nju, ili makar da nije zavlačenje i zezanje, i dozvoljavanja da te netko "jebe u zdrav mozak" samo zato što može, baš poradi toga se divim raznim stvarima koje pojedine robinje trpe…
Mislim, što sam i sam doživio a bome se i naslušao… Ma, samo ću reći premda mi je proučavanje psihologije svojevrstan hobi, te iako sam dosta dugo u bdsm vodama ipak me nekada sve to skupa zna iznenaditi i navesti na razmišljanje. No meni kao Domu nikad neće submisivna psiha do kraja biti jasna, isto kako mi i sve subice tvrde, kad o tome povedemo razgovor, da niti njima nije baš najjasnije kako netko može uživati u dominaciji. No zato su subice subice a Domovi Domovi :))), a i o tome nekad u budućnosti.

Ovo je priča o samim počecima moje ljubavi spram bdsm-a, nastavak slijedi

PRVI !!!!!

Sretan rođendan mi, sretan rođendan mi.... Sigurno mislite da sam poludila, ali danas je točno godina dana od mog vatrenog krštenja, od moje prve seanse, od moje prve predaje.
Što sam u tih godinu dana postigla:
-imala sam 3 Doma - treći još traje
-sa svima sam i dalje u kontaktu i mogu ih preporučiti svim curama - hihihi
-upoznala sam neke krasne ljude sa kojima se redovno družim na kavama i čujem telefonski
-pišem ovaj blog i pomažem u vođenju one stranice mojbdsm.net
-shvatila sam da su mi moje početne granice od prije godinu dana sada smješne
-probala sam mnoge stvari za koje sam mislila da neću - a neke druge za koje sam mislila da su must be nisam - npr. bič
-imam svoju vlastitu ogrlicu, korzet....hrpu samostojećih i došla sam do te faze da sada skoro stalno njih nosim (osim kad je vani jakooooooooo zima)
-razvila sam se psihički i puno lakše se nosim sa poslom
-i zadnje - postala sam bi znatiželjna :)))
I zato - sreatn mi rođendan
leptirica

Dom in love

Nazovem jutros dragu i kaže ona meni da je dobila ;)…
Čujemo se popodne i velim kako će mi ga navečer pljugati… I dogovorimo se da me pokupi u 9 sati i idemo u parkić. Ponekad se zaželim takvih prostora, premda nisam pobornik sexa u autu no s vremena na vrijeme…
I da ne duljim baš previše… došla draga (imala je prekrasnu crnu maramu na glavi koja zna poslužiti i da joj zavežem usta ), odvezosmo se do parka, zapalili cigaretu… Rekao sam joj da želim vidjeti njene prekrasne sise. Skinula je majicu da se poigram tim divnim trojkama za 5 :)), spustio suvozačko sjedalo i rekao "sad ga puši"…
Ona se kleknula i navalila, a dotle sam ju gnječio i natezao za ono kaj mi frajeri nemamo a baš nam je jako drago, pogotovo u toj pozi…
Pljuganje je bilo fantastično… Završimo mi s tim i veli meni draga kako me obožava, ja ću na to da nisam zaljubljen u nju. O ne. Zaljubljenost je nestala ali ju je zamijenila ljubav. "Volim te" i u tom trenutku zasvira meni jako draga pjesma koju nisam čuo već odavno:

U2
With or without you

See the stone set in your eyes
See the thorn twist in your side
I wait for you

Sleight of hand and twist of fate
On a bed of nails she makes me wait
And I wait without you

With or without you
With or without you

Through the storm we reach the shore
You give it all but I want more
And I'm waiting for you

With or without you
With or without you
I can't live
With or without you

And you give yourself away
And you give yourself away
And you give
And you give
And you give yourself away

My hands are tied
My body bruised, she's got me with
Nothing to win and
Nothing left to lose

And you give yourself away
And you give yourself away
And you give
And you give
And you give yourself away

With or without you
With or without you
I can't live
With or without you

With or without you
With or without you
I can't live
With or without you
With or without you

Ana… Volim te, no to ne znači da nebuš dobila remenom i bičem :))


Skoro zaboravih. Nekaj smo se popodne kao pokačili i kaže meni draga da za kaznu 2 tjedna nema sexa jer sam ovakav i onakav… Ma naj gori sam ja. Hehe, to je bilo negdje oko 19 sati, u 21 i 30 mi ga je već pljugala. Eto vam psihološke dominacije na djelu ;)

Princes - 3. dio

Jutro svima....
Ovih dana blog.hr više ne radi nego radi.... pa i kad hoću, ne mogu staviti tekstove :(
Obećani predzadnji dio Princesinog prvog iskustva vas čeka dolje... Baš se mislim kako mi bdsm-aši počinjemo ličiti na pisce fantasy knjige koji pišu svoje knjige u nastavcima od 3,4-11 komada knjiga...
Ipak - uživajte....

Mali

Ok, nisam vam dugo pričala o malome.... Pretežno zato što se nismo vidili već mjesec dana pa nisam zapravo ni imala o čemu pričat....A trenutno stanje ide ovako... U zadnja 2 tjedna mali mi se nije javlja... možda svaki 4-ti, 5-ti dan sa šturom porukom u stilu „Di si? Što radiš kujo?“ i kad bi mu ja odgovorila i dala neko protupitanje, nije mi odgovara.... i ja san polako pizdila... Mislin... ako je pravi Dom/Gospodar, štogod... onda bi se treba brinut o svojoj subici tako da je se češće sjeti... pokaže da dogovor još uvike vridi... Ovako, on se javlja šturim porukama, ne odgovara na moje, ne sjeti se nekih bitnih događaja u mom životu.... i ja u sebi promislila – a u k... ako se njemu više ne da maltretirat sa tom vezom Xmjesto-Zagreb...., fakat se ne da ni meni... i nisam od osoba koje imaju volje sidit uz telefon i čekat.... I pošalje on meni juče takvu poruku dok san se vozila u busu prema doma, živčana od posla, i ja mu odgovorim – dajući mu do znanja da je zaboravi na neke stvari na suptilan način... i pošaljen poruku očekujući konkretan odgovor u stilu... sorry zaboravi san.... blabla... i tako nešto... a ne dobijan nijednu poruku nazad, pola sata, sat vremena....
I pukne meni živac i pošaljem mu kilometarsku poruku koja je izgledala otprilike ovako:“ hodi u kurac, mali.... zar se ovo svelo na to da se ti sitiš poslat po 1-u poruku svakih 4,5 dana, .. zar je problem napisat odgovor na poruku koju ti pošaljen...po minute posla.... nisan ja tamo neka besplatna kurva koja ti stalno stoji na raspolaganju... ako ti se više ne da – pošalji mi poruku da odjeben jer se meni fakat ne da maltretirat blablabla....
I on meni na to pošalje poruku:
„Znan. Ja samo želin da me se poželiš do bola jer i sama si rekla koja je najveća kazna za suba i roba“...
Na to san odgovorila – „ nešto blabla... koliko ja znan ja ničin nisan zaslužila kaznu... zašto me onda kažnjavaš“
I onda mu na to pošaljen još jednu poruku: „jebi se mali, boliš me i želin te do bola, ali san pukla po svim šavavovima i više mi se ne da zajebavat.. Ja te više neću ni zvat ni slat ti poruke na mob. Sad si ti na potezu...“
U roku pola minute dobijen poziv... da koji je meni kurac, da zar ja ne shvaćan da je to igra živcima, da san trebala izdržat do ovog vikenda i željno ga dočekat, a ja puknen, jednostavno se raspadnen i počnen plakat (mrzin btw... kad se ženske u filmovima i real lifu rasplaču u takvim momentima) i on me pita zašto plačen – a ja njemu da zato što mi je dan bi u kurcu, zato što se ne može tako igrat sa mnom i još očekivat da neću puknut.... Praktički, ono što mu nisan rekla je to, da san ja već prije tjedan dana nakon što mi je poče slat te rijetke poruke u glavi rekla da je gotovo i da on više nije moj Dom.... A onda me je on na svoj ludi, slatki, dječački način razuvjeri i reka da se samo igra sa mnom.... i do kraja razgovora me nasmija...
I kako ga onda odbit kad znan da je jebeno dobar ljubavnik, a očito i jebeno dobar psiholog kad zna kako se igrat sa mojom glavom.
Znan da vam je ovo sve malo zbrkano, znam da nisan u tome opisala jedan dio razgovora, ali damn... ovo je moj on-line dnevnik i morala san se nekako istrest....
I sad mi vi recite cure – bi li se vama svidilo da se vaš Dom s vama igra na takav način?
leptirica

Konačno

Konačno je blog opet proradio. Mislila sam vam danas staviti 3-ći nastavak Princesine priče, ali taj slatkiš ćemo ostavit za sutra - da cijeli vikend uživate u njemu.
Zasad ide priče od naše nove kolegice - pa je podržite. Priča je njena mašta ,prikrivena želja:

SLIKA - ZIPPER

desno od vas je kratica do pune slike... pa da vidite kako izgleda taj zipper
Hvala Galebu na slici :)

Galebova seansa

Dakle, konačno i dugoočekivani, dugoobećavani post od Galeba--- cure uživajte u muškom dijelu priče:

Realnost

Danas neću staviti ničiju priču, samo ću se laganini nadovezati na post od xxx. Neke od cura još nisu imale nikakvu seansu i samo maštaju o laganini stvarima. Neke će ostati samo na maštanju, a neke će poduzeti korake za ispunjavanje vlastitih želja. One koje uđu u ovaj svijet će milijun puta imati izbor... izbor koji se najčešće svodi na granicu do koje želite ići. Možda većini još nije jasno, unatoč svim pričama, svim realnim situacijama, ali... granice se lako pomiču. Iskreno govoreći, ajmo razmislit o tome što su sve cure spremne napraviti za dečke koje vole u „vanilla“ životu, koliko daleko su spremne ić, koliko često pogaze svoj ponos... Sada to isto zamislite u bdsm vezi, gdje se više otvoriš, gdje se svi događaji i svij osjećaji mogu pomnožiti 5x i više u odnosu na taj „normalni“ život i „normalne“ veze.
Neke cure će pasti dublje, osjećati više, pogotovo u prvoj bdsm vezi, sa prvim gospodarem.. neke će možda postati i robinje, a da toga neće biti ni svjesne do mogućeg momenta izlaska iz te veze. Ne želim vas plašiti cure,... ali razmislite o ovoj situaciji. Npr. viđate se sa nekim Domom koji je jakoooooooo dobar u tome što radi, koji stvarno zna posao, donosi uzbuđenje, ma – vrhunski je... i sada zamislite situaciju da vam npr. treba nekakav film na dvd-u, i da svi vaši dečki koji vam inače prže taj film nisu u zgb...a znate da on ima frenda koji prži filmove savršeno. I pošaljete mu poruku, znaš.. ovaj vikend imam babinjak i cure bi fakat pogledale npr. Narniju, i on kaže – može, ali frend mi to naplaćuje, trebat ćeš dat 30kn. Vi npr. kažete – ok, nema problema... Na žalost, taj Dom nije u zagrebu i vi sami sve dogovarate sa frendom i idete se nać s tim tipom, i na putu do tamo dobijete sms poruku:
„Dajem ti zadatak mala: kad dođeš tamo k mom prijatelju, imaš ga pitat – hoćeš li da ti popušim umjesto da ti platim?“

Kakva bi bila vaša reakcija na to? Odlučno:ne???
Razmislite dobro, jakooooo dobro???
Kad sam ja razmišljala o tome, u prvi momenat mi je bilo odvratno – u stilu, đizs, koji kreten može tražit nešto takvo, koji kreten misli da bi subica nešto tako napravila, ma to ne bi ni robinja napravila... A onda sam ipak nakon nekog vremena što sam probavljala samu ideju kako to itko može pitat neku drugu osobu – shvatila, da me negdi u pozadini moje vlastite glave to možda čak i pali...
Nemojte sad odmah pomisliti da je leptirica prolupala od pisanja ovog bloga i od priča koje je dobila..... Pomislite o onome što je pisala xxx, što sam pisala ja, princes... razmislite o izrazima, da bi u dotičnim momentima dok smo na rubu bile spremne sve učiniti za osobu koja nas dovodi do tog ruba. U slučaju xxx, usrećivanje njenog Gospodara je bilo njeno glavno zadovoljstvo.... I kad znate da biste nakon ispunjenja tog zadatka, ili prolaženja testa, jer naposljetku, možda je to i njegov test da vidi koliko ste spremne usrećit ga, dokazat mu da jeste prava subica, a ne šminkerica... test koji bi zaustavio na vrijeme....da znate da biste nakon toga dodirnuli nebo jer ste izvršili jebeno težak zadatak....
Koji bi bi vaš odgovor?
Nemojte mi samo odgovorit sa početnom reakcijom, razmislite malo, razmislite je li vas pomisao uspalila barem malo???
I vjerujte, da u pravom bdsm-u ima onih koji to traže, ima i onih koji vas posude na treniranje i obuku drugom domu??? Iako – većina njih to koristi samo kao formu određenog zastrašivanja, a ne kao realnu situaciju... Ali, onako, da znate i tamniju stranu svega, ... ne može sve bit med i mliko :)
leptirica

Razmišljanje robinje by xxx

Evo kako sam i obecala,pokusati cu ukratko opisati kako razmislja jedna robinja.
Prvo zelim reci da robovi nisu nesposobne i nesamostalne osobe koje ne mogu normalno funkcionirati u drustvu.
Takodjer, pravi Gospodari nisu macho namrgodjene seljacine sa nesuvislim zahtjevima tipa-"hodaj u sred zime gola i bosa po snjegu i usput si diraj sise!" :-))Ove obje kategorije smatram ludjacima koje jos nitko nije uspio zatvoriti u nikakvu instituciju.
Doduse, istina je da su i robovi i Gospodari, blago receno, emotivno i psihicki neuobicajene osobe,a zasto dolazi do toga, u to ne bih ulazila.

Ja sam bila robinja samo jednom Gospodaru i to sam postala, a da nisam ni shvatila kada.
Pocela sam kao Njegova cura, pa se to postupno razvilo u D/s odnos, a otprilike kad je sve bilo gotovo shvatila sam da sam robinja.
Sve pocinje sa malim spankanjem, malim vezivanjem i tako do tocke kad On postaje cijeli svijet.

Robinja za svog Gospodara osjeca neizmjerno postovanje,obozavanje,bezuvjetnu ljubav,privrzenost i apsolutnu potcinjenost.On je za nju dogma,nepogresiv i Njegovo se misljenje nikad ne dovodi u pitanje.Sve ovo robinja radi i osjeca bez ikakvog truda i instiktivno, u protivnom, to nije robinja.
Mnogi ljudi koji su u bdsm-u, smatraju da se robinja veseli svakom Gospodarevom postupku ili cak i kazni, ali to nije istina.Meni je moj Gospodar cesto znao narediti nesto sto sam mrzila ili me je znao namjerno emotivno povrijediti (sadist) i ja bih zbog toga jako patila, ali sam sve izdrzala bez pogovora jer sve sto je od Njega dolazilo, za mene je bilo dobro, bilo je nepogresivo i nepromjenjivo.
Bila sam samo sredstvo kojim je On dlazio do zadovoljstva, a opet Njegovo zadovoljstvo bilo je i moje.

Po meni je proces ulaska u ropstvo, slican ljubavi.Ropstvo je stanje uma i ono mora dolaziti iznutra,a ne izvana.Jer samim tim sto te netko zaveze,izbicuje i stavi u kavez,ne znaci da je od tebe napravio odanu robinju,vec je samo nekog fizicki nadvladao i ogranicio mu kretanje.Tako da se prava robinja ne postaje preko noci.
Kod ulaska u ropstvo,prvo samo uzivate u Njegovom prisustvu, pa u Njegovim njeznostima, pa
mu zelite ugoditi i radite sitnice koje ga zadovoljavaju i primjecujete da vam Njegovo zadovoljstvopruza jos 10 puta vece.
Tada Ga pocinjete vidjeti u svemu sto vas okruzuje,u travi, drvetu, stolu, stolici, u sebi, vas mozak postane Njegov.
Nema vise vlastitih misli i zelja, u svom ste svijetu.
Taj svijet je mracan i tih, bez zvukova, bez vremena, sastoji se samo od Gospodarevih misli.
Taj svijet je siguran i topao i ne zelite niti jedan drugi.Iza njega nema vise nista.
S takvim stanjem, ne moze se nista usporediti, nikakvi orgazmi, ni zaljubljenost,nista!Dobro je Leptirica primjetila,svojevrsan subspace koji traje i traje...

Robinja ce za svog Gospodara uciniti apsolutno sve, a ja sam imala srece sto moj Gospodar nije bio fizicki pregrub i nase seanse nisu nikad bile previse okrutne(ovo govorim jer za robinju ne postoji safe word).
Recimo ja kao robinja nikad nisam imala grube seanse kao sto to nasa draga Leptirica zna opisati, ali je zato tu bilo jako puno psiholoske dominacije i sadizma koji zna biti bolniji od fizickog.

Ali, bilo je tu i puno njeznosti.Nema ljepseg osjecaja nego kad vas njezno pogleda i nagradi onaj koji cini vas svijet!
Prekid takve veze je izrazito tezak,Leptirica ga je izvrsno opisala,ali ziv se covjek na sve navikne i krene ispocetka.
To je samo dokaz da su robovi zapravo jake licnosti! :-))

xxx

Zahvaljujem se xxx što je s nama podijelila svoje iskustvo i viđenje Master-slave odnosa. Jednom prigodom ću se nadovezati jer moja prva bdsm :)) veza također je na kraju otišla u tom smjeru pa imam određenog iskustva s robinjama. Ustvari, danas sam mislio pisati o sub spaceu iz Domove perspektive ali sinoć sam imao poprilično dugotrajnu i iscrpljujuću seansu pa ostavimo to za sutra.
Možda je onima koji nisu u tome malo čudno kako seansa može i za Doma biti toliko iscrpljujuća ali i ja sam danas slomljen. Psihički i fizički.
No ostavimo detalje za malo kasnije. Imam i novih slika pa ću ih staviti prigodom opisa te seanse, a ovim putem pozivam i ostale da nam šibnu na mail svoje fotke.
xxx-drago nam je da si s nama i da pišeš, uostalom… sve cure koje se zadnjih dana jako trude i šalju svoje doživljaje i priče su zaslužile… ne pusu, pa nismo mi neki vanilla blog :))… Zaslužile su dobar spanking