Davnih dana to bijaše. Ima već skoro pa 8 godina. No da se vratimo još malo u prošlost. Mnogo ljudi tvrdi da od kad su počeli istraživati svoju sexualnost imaju neke spoznaje o tome da ih privlači ovo ili ono što bi se moglo staviti u okvir bdsm-a. Neki idu toliko daleko ga kažu kako i prije toga nego kaj su valjda i znali što znači "sex" bijahu submisivni ili dominantni. Sadistički ili mazohistički raspoloženi…
Takvih ima ali ne i u mom primjeru.
Sve je počelo kad sam prohodao s jednom nazovimo je Martinom. Nekoliko mjeseci uživasmo u nekim sasvim uobičajenim sexualnim radnjama, dok mi jednog dana nije predložila da bi je mogao malo vezati, pa koji put opaliti po guzi… Prije toga sam imao neke sasvim neodređene i maglovite predođbe o bdsm-u. Nije mi bio odbojan ali niti me privlačio… Naprosto bijah totalno indiferentan prema toj temi. Kao što npr. znam da postoji otok po imenu Madagaskar, znam gdje je i otprilike kako se tamo živi i to je sve. Više me ništa o Madagaskaru ne zanima, kako me nije ništa više niti o bdsm-u zanimalo prije Martine.
A i kod nje slična situacija. Doduše nju su privlačile takve stvari ali ih nikad prije nije prakticirala a bome niti sama nije bila svjesna kako će daleko otići u svemu tome.
Moram napomenuti kako smo bili dva obična tutleka :)), koji nisu imali pojima o bdsm-u i sve do čega smo došli… sami smo otkrili. To je bilo prije doba interneta u Rvata :)), barem se ja tad nisam služio tim medijem.
I korak po korak… skužim ja da mi se diže dok ju spankam, da me pali naređivanje, da uživam u vezanju a ona je svakog dana postajala sve submisivnija i submisivnija (premda je od početka bila takva ali van sfere sexualnosti), otkrivala je u sebi jaku mazohističku crtu i postala mi je robinja, a da niti ona niti ja to tad nismo znali…
Jedno vrijeme mi je to bilo fora… Novi svijet o kojem nisam niti sanjao a otvorio mi se u svoj svojoj punini. No nakon nekog vremena tolika submisivnost mi je počela ići na onu stvar. 8 mjeseci trajala je naša veza i u to vrijeme ona mi se baš niti jedan jedini put nije suprotstavila, niti mi ikad pokazala da se u bilo čemu ne slaže s mojim mišljenjem, viđenjem bilo koje stvari. Uvijek je baš sve bilo po mome. Ja sam određivao gdje se ide, šta se radi, do kad se ostaje vani, kad se vidimo… Ona je bila jedna od onih : "Da dragi" i "meni je svejedno, kako got ti kažeš dragi" cura. UHHHH. Kako mi je to znalo dizati tlak. Onda mi je i u sexu krenula imati neke, pa po mome sudu čudne prohtjeve koji nemaju veze sa SSC-om, premda tada nisam niti znao za tu kraticu i kaj znači, ali zdrav razum mi je govorio da se takve stvari naprosto ne rade. Primjer. Govorila je o tome kako bi željela da ju nekad vezem pravim lisicama za radijator, uzmem sa sobom ključeve i tako je ostavim preko noći, da je bičujem do krvi i sl. Ja to naprosto ne mogu. Premda nekad stvarno znam otići jako daleko ;) ipak nisam sadist i uvijek pazim na drugu osobu, premda ona možda niti sama na sebe ne pazi.
Kombinacija za mene stvarno pretjeranih sexualnih želja i totalne submisivnosti na svim poljima je kumovala raspadu te veze. Na kraju sam ju počeo i testirati, samo da u njoj izazovem bilo kakvu reakciju osim "Da dragi" i sl.
Krajnji test na kojem je pala: Dogovorimo se za subotu navečer da zaružimo do kasno. Znam da se tome jako veseli i da se krenula spremati već barem 2 sata prije nego sam rekao doći po nju. I onda ju ja, mrtav hladan, nazovem 10 minuta prije vremena dolaska i kažem kako se meni ipak danas ne da ići s njom van, već da idem s dečkima. Očekivao sam barem neku naznaku ljutnje ili razočaranosti. Traženje objašnjenja zašto sam to napravio ili barem durenje… Makar trag nekog neslaganja s mojom odlukom. Znate kaj sam dobio? "Uredu dragi. Lijepo se provedi i nazovi me kad se sutra probudiš" a to je izgovorila tonom kao da sam joj rekao da kasnim 15 minuta. Mislim stvarno. Znam da je moj postupak bio odvratan i svinjski, i takve stvari nisam prakticirao ni prije niti poslije, ali naprosto sam želio vidjeti do kud daleko mogu…
Tad sam puko i odlučio sm joj definitivno dati nogu što sam i napravio nekoliko dana kasnije. Premda Dom ipak me prevelika submisivnost odbija. Nekad volim kad mi subica "pokaže zube", ne složi se samnom, pa i stera me u onu stvar, sklopi mi slušalicu kad zaslužim…
Nakon tog negativnog prvog iskustva više ne tražim robinje, premda znam da je velika razlika u pristajanju na nešto poradi toga što osoba smatra da je to dobro i korisno za nju, ili makar da nije zavlačenje i zezanje, i dozvoljavanja da te netko "jebe u zdrav mozak" samo zato što može, baš poradi toga se divim raznim stvarima koje pojedine robinje trpe…
Mislim, što sam i sam doživio a bome se i naslušao… Ma, samo ću reći premda mi je proučavanje psihologije svojevrstan hobi, te iako sam dosta dugo u bdsm vodama ipak me nekada sve to skupa zna iznenaditi i navesti na razmišljanje. No meni kao Domu nikad neće submisivna psiha do kraja biti jasna, isto kako mi i sve subice tvrde, kad o tome povedemo razgovor, da niti njima nije baš najjasnije kako netko može uživati u dominaciji. No zato su subice subice a Domovi Domovi :))), a i o tome nekad u budućnosti.
Ovo je priča o samim počecima moje ljubavi spram bdsm-a, nastavak slijedi
Post je objavljen 11.10.2005. u 20:19 sati.