Hm... Život nam govori da nije ništa crno-bijelo pa tako ni taj segment koji si htjela prikazati u ovom postu... Vjerujem da su priče djelomično u tramvaju preuveličane jer svaka želi ispasti idealna supruga... Mislim da obiteljski život nosi i određene prednosti no to su ipak samo moji dojmovi... Ionako svatko živi svoj život kako želi pa i moje gledište na spomenutu tematiku je ipak samo moje...
21.10.2005. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja malo drugačije shvaćam osobnu slobodu. Onu unutra... onu kojom mi ljudi dozvole da budem ja. Ta mi je potrebna. Jako mi je potreban moj manevarski prostor.
Ali što se tiče kuhanja, spremanja, peglanja i ostalih užasa koji postoje u životu... nažalost su oni uvijek bili moja stvarnost (iako nemam ni muža ni djecu... još:-)))) I meni se dogodi da nakon posla odem na kavu, dvije, dođem doma i čeka me suhi veš za pokupiti... pa ga onda treba speglati... i ponekad sam i ja gotova s poslom tek u gluho doba noći. Ali to je moj izbor... mogla sam nakon posla odmah otići kući i do 8 navečer napraviti hrpu posla i rano leći :-))) Ali ne radim to :-))
A što se tiče ropstva... svi mi robujemo nečemu... ako ništa, onda najčešće bar vlasniku tvrtke u kojoj radimo (uvijek za manje love nego što zaslužujemo). Ili nekim navikama... ili.... ali uvijek nađemo satisfakciju. bar bismo uvijek trebali pronaći satisfakciju.
Jel ja davim?
21.10.2005. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala_zbunjena_subica
ja se nikak nemogu vidjet kao osobu koja će spremat, kuhat ili bilo što od gore navedenog... svaka čast svim koji sve to rade i još pored toga imaju i život... al mislim da ne postoji žena koja sve to može uskladit... ili je to možda neka super-žena??? ma... pozdrav svima na blogu... big kiss
21.10.2005. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cure da vas utješim...ja nemam djecu ali živim s nekim kome kuham, perem, peglam, pospremam, radim u firmi 8 sati, izgledam uvijek odlično, izmanikirano, sa frizurom, našminkana, stignem se baviti sportom, stignem u solarij. Partner mi nimalo ne pomaže u kućnim aktivnostima jer ne volim da mi se itko petlja u držanje reda i uz sve to redovito uživam u sexu s njim, sama sa sobom-svakodnevno, a imam i ljubavnika kojeg redovno zadovoljavam na više načina i još imam viška vremena...Dakle sve se stigne samo se treba znati organizirati i imati ono nešto što vas gura naprijed i daje vam poticaj da živite punim plućima
24.10.2005. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galeb
Hm... Život nam govori da nije ništa crno-bijelo pa tako ni taj segment koji si htjela prikazati u ovom postu... Vjerujem da su priče djelomično u tramvaju preuveličane jer svaka želi ispasti idealna supruga... Mislim da obiteljski život nosi i određene prednosti no to su ipak samo moji dojmovi... Ionako svatko živi svoj život kako želi pa i moje gledište na spomenutu tematiku je ipak samo moje...
21.10.2005. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ciroza
Ja malo drugačije shvaćam osobnu slobodu. Onu unutra... onu kojom mi ljudi dozvole da budem ja. Ta mi je potrebna. Jako mi je potreban moj manevarski prostor. Ali što se tiče kuhanja, spremanja, peglanja i ostalih užasa koji postoje u životu... nažalost su oni uvijek bili moja stvarnost (iako nemam ni muža ni djecu... još:-)))) I meni se dogodi da nakon posla odem na kavu, dvije, dođem doma i čeka me suhi veš za pokupiti... pa ga onda treba speglati... i ponekad sam i ja gotova s poslom tek u gluho doba noći. Ali to je moj izbor... mogla sam nakon posla odmah otići kući i do 8 navečer napraviti hrpu posla i rano leći :-))) Ali ne radim to :-)) A što se tiče ropstva... svi mi robujemo nečemu... ako ništa, onda najčešće bar vlasniku tvrtke u kojoj radimo (uvijek za manje love nego što zaslužujemo). Ili nekim navikama... ili.... ali uvijek nađemo satisfakciju. bar bismo uvijek trebali pronaći satisfakciju. Jel ja davim?
21.10.2005. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala_zbunjena_subica
ja se nikak nemogu vidjet kao osobu koja će spremat, kuhat ili bilo što od gore navedenog... svaka čast svim koji sve to rade i još pored toga imaju i život... al mislim da ne postoji žena koja sve to može uskladit... ili je to možda neka super-žena??? ma... pozdrav svima na blogu... big kiss
21.10.2005. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZLOČESTI BLOG
Cure da vas utješim...ja nemam djecu ali živim s nekim kome kuham, perem, peglam, pospremam, radim u firmi 8 sati, izgledam uvijek odlično, izmanikirano, sa frizurom, našminkana, stignem se baviti sportom, stignem u solarij. Partner mi nimalo ne pomaže u kućnim aktivnostima jer ne volim da mi se itko petlja u držanje reda i uz sve to redovito uživam u sexu s njim, sama sa sobom-svakodnevno, a imam i ljubavnika kojeg redovno zadovoljavam na više načina i još imam viška vremena...Dakle sve se stigne samo se treba znati organizirati i imati ono nešto što vas gura naprijed i daje vam poticaj da živite punim plućima
24.10.2005. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...