L, strašno me podsjećaš na mene. Ponekad kao da gledam u emocionalno ogledalo.
Ne, ja ne volim takve igre... općenito... vezano ili nevezano uz Dom/sub odnos. Usporedit ću to s dramom. Takav način igre usporedila bih s monologom... što samo po sebi nije ništa tragično... ali gubi smisao kad ti "zakasniš na predstavu". Njemu i dalje može biti zabavno jer razumije čega se igra... ali ti gubiš smisao... a samim tim i on svoju poantu.
Ali postoji i drugačiji pogled na problem. I sad neću pokušati pisati o tebi i tvom stanju nego ću stanje objasniti iz svog primjera.
Ponekad sam ja nezadovoljna. Ili me netko raspizdi... ili imam osjećaj da se sve što napravim rasipa u prah... ili (kako to muškarci često znaju reći) imam PMS. Ponekad takvo stanje nezadovoljstva traje malo duže... i zapravo nitko od osoba koje su mi drage nije odgovoran ni kriv za to. Ali u takvom mi se stanju zna dogoditi da tuđe postupke tumačim negativno... kroz prepreke svojih brija, nezadovoljstava i mini depresijica. I to uglavnom završava loše u mojoj glavi. Ali lijepo je kad je nekom dovoljno stalo da me razuvjeri.
A moguće je i treće... osobe koje puno razmišljaju znaju ponkad svoje misli pripisati drugima. Meni se događa da nekima pripišem negativne težnje, ali isto tako ponekad im dam kredit za nešto što nisu napravili. Leptirice, igra tvojim mozgom je tvoja koliko i njegova, čak možda više tvoja.
Često se slomim sama i to pripišem svom Domu... jer je tako lakše. Jer, kako objasniti sebi da se ponekad moraš sam razbiti kako bi se mogao ponovno složiti :-))
07.10.2005. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ciroza
L, strašno me podsjećaš na mene. Ponekad kao da gledam u emocionalno ogledalo. Ne, ja ne volim takve igre... općenito... vezano ili nevezano uz Dom/sub odnos. Usporedit ću to s dramom. Takav način igre usporedila bih s monologom... što samo po sebi nije ništa tragično... ali gubi smisao kad ti "zakasniš na predstavu". Njemu i dalje može biti zabavno jer razumije čega se igra... ali ti gubiš smisao... a samim tim i on svoju poantu. Ali postoji i drugačiji pogled na problem. I sad neću pokušati pisati o tebi i tvom stanju nego ću stanje objasniti iz svog primjera. Ponekad sam ja nezadovoljna. Ili me netko raspizdi... ili imam osjećaj da se sve što napravim rasipa u prah... ili (kako to muškarci često znaju reći) imam PMS. Ponekad takvo stanje nezadovoljstva traje malo duže... i zapravo nitko od osoba koje su mi drage nije odgovoran ni kriv za to. Ali u takvom mi se stanju zna dogoditi da tuđe postupke tumačim negativno... kroz prepreke svojih brija, nezadovoljstava i mini depresijica. I to uglavnom završava loše u mojoj glavi. Ali lijepo je kad je nekom dovoljno stalo da me razuvjeri. A moguće je i treće... osobe koje puno razmišljaju znaju ponkad svoje misli pripisati drugima. Meni se događa da nekima pripišem negativne težnje, ali isto tako ponekad im dam kredit za nešto što nisu napravili. Leptirice, igra tvojim mozgom je tvoja koliko i njegova, čak možda više tvoja. Često se slomim sama i to pripišem svom Domu... jer je tako lakše. Jer, kako objasniti sebi da se ponekad moraš sam razbiti kako bi se mogao ponovno složiti :-))
07.10.2005. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...