Danas ću pisati o jednom od najzanimljivijh aspekata bdsm-a: kaznama i nagradama.
Ovdje i u ovom momentu moram vas svih upozoriti još jednom na par stvari: nema dvoje istih ljudi na ovom planetu, niti svi sve shvaćaju na isti način, niti sve veze mogu isto funkcionirati. Svi mi smo pojedinci sa svojim vlastitim potrebama i željama. Vrlo često nam se dogodi da nas ono što nas je vrijeđalo kod jednog partnera, kod drugog ne uznemirava,... dakle i samo jedna osoba može imati više mjerila vrijednosti. Vjerojatno, zbog obima materijala o kojem bi se tu moglo pisati nikada neću dovršiti članak već samo objasniti neke osnovne aspekte svega.
Prvo moramo razjasniti to da ja osobno razgraničavam nekoliko podvrsta bdsm-a kod nas... One koji su predani istinskom bdsm-u, koji su do srži u tome i razumiju sve aspekte i posvećeni su bdsm-u u potpunosti, one koji doživljavaju bdsm kao potrebu, kao sastavni dio sebe samih, ali ne unose cijeli život u to (u tu kategoriju spadaju svi oženjeni jer se oni ne mogu nikad prepustit u potpunosti, uvijek postoji strah od otkrivanja – osim u slučaju da su bračni partneri oboje u tome), zatim kategorija onih kojima je bdsm samo produžetak njihovog seksualnog života, adrenaline rush i koji ga ne prakticiraju stalno, te kategorija onih koji samo maštaju o bdsm-u, ali se ne usuđuju napraviti prvi korak (oni se po meni najviše kažnjavaju – pravi mazohisti :) ).
Za svaku od tih kategorija kazne i nagrade egzistiraju na drugi način, sa različitim intezitetom i različitim shvaćanjem. Tu dolazi i do dodatne razlike u ulogama osoba uključenih u bdsm. Robovi su otvoreniji prema kaznama, od njih se više traži, te su podložniji i greškama i u samome startu žive bdsm život realnije, subovi.... pa... mi smo druga kategorija, oni koji su podložni kaznama ako to žele, točnije podložni smo kaznama onoliko koliko duboko uđemo u bdsm vezu.
Nismo bezgrešni, svi imamo svoja htijenja, i kazne i nagrade su ponekad odraz naših vlastitih želja. Ponekad želimo više i za to se dodatno založimo, dopustimo neki limit – i tada dobijamo nagradu, a ponekad želimo nešto više, jače, a dobijamo samo upola toliko i onda izazivamo, tražimo reakciju, tražimo da nam druga strana pokaže da joj je stalo do nas i da se brine o nama. A ponekad izazivamo (tu mislim na subice – i samo subice) igre radi, jer to opušta, razbija napetost, i dobijamo žešću i emotivniju igru. Zašto sam tu u zagradama naglasila samo subice? Iz tog razloga što si robinje ne mogu i ne smiju dozvoliti takve hirovite ispade, one su tu da bi bile odane, da služe, i imaju drugačiji vid gledanja na sve to. Zašto nisam navele muške subove? Zato što mislim da ta kategorija ne postoji. Ima premalo Domina u lijepoj našoj i svi dečki koji žele isprobati iskustvo podčinjenosti moraju biti spremni na skoro sve. Nisu oni ti koji su u mogućnosti birati, već su sretni ako su izabrani. Mi cure, na svu sreću, imamo od početka drugačije gledanje na stvari... jer bilo domine bilo subice bilo robinje... mi smo te koje biramo... jer nas je manjak na tržištu. Odatle se i koncept igre mijenja. Domine su one koje zadaju teže kazne, psihološki i fizički, one koje su nemilosrdnije, a iz istog tog razloga ponude i potražnje si subice mogu ponekad priušiti hirovitost. Nije da time vrijeđamo naše Domove, time im samo poručujemo da ili nisu dovoljno oštri i da nas mogu gurnut i dalje, ili da su nam predragi i da ponekad znamo kad ih vidimo da im je potreban ispušni ventil (a oni ako su dobri domovi neće iskaljivati na nama svoje vanjske situacije) i onda svjesno napravimo glupost kako bi njima bilo lakše :))).
Ukratko kazne mogu biti zbog slučajne greške ili namjerne greške.
Ali tu postoji i drugi vid vezan uz kazne. Domovi su isto samo ljudi. I oni mogu pogriješiti. Postoje tri verzije kazni koje oni mogu dati od kojih je samo jedna pravilna.... i to je ona u kojoj smo mi kaznu zaslužili. Ostale dvije verzije su: kada je Dom isprovociran nečim vanjskim i to iskaljuje na sub osobi (npr. Dom je iz Splita – Hajduk mu izgubi utakmicu, a tu večer ima seansu i onda (makar i nesvjesno) svoju frustraciju izlije na svog suba/roba.
Ili još gora verzija.... kad Dom osoba dade nemogući zadatak za ispuniti i svjestan je toga da je to drugoj osobi limit ili da je zadatak nemoguće izvršiti.
Tada sub ili rob ima pravo povući safeword... ne smatrajući time da je izdao Doma, već može čak i posumnjati u kvalitetu takve Dom osobe.
Što se tiče kazni... mogu samo reći da ne volim kaznu u kojoj Dom osoba traži od sub osobe da si sama odredi kaznu.
I onu ultimativnu kaznu kad sub ili rob zgriješi jako puno, prekrši neka od osnovnih pravila... i kad Dom osoba nema drugog izbora nego tog suba otpustiti, nogirati... i to kao kaznu....
Uf....
E tada je taj sub/rob u groznoj situaciji: psihički i fizički sjeban, osim ako nije to namjerno napravio kako bi na što lakši način okončao vezu.
Neki ljudi često miješaju pojmove kazne i discipline. Disciplina postoji kao oblikovanje određene sub/slave osobe, služi kao dio „treninga“.
Samu kaznu je teško prihvatiti kao dio neke veze pogotovo ako ta veza ne egzistira na seksualnoj već na ljubavnoj bazi. Neki Domovi će se naći u vrlo teškoj situaciji ako moraju kazniti osobu koju vole, a i neke subice će se naći povrijeđene kaznom od strane osobe koju vole. Ono što moramo shvatiti je da Dom osoba kaznom ne omalovažava sub osobu već pokazuje brigu o sub osobi i želi najbolje od svog suba. Najbitnije je znati kada upotrijebiti kaznu, a kada ne. Pretjerano kažnjavanje može negativno utjecati na vezu, kao i nekažnjavanje. Za sve treba naći mjeru...
Ali jedan zakon treba poštovati: sub osoba mora znati za što je kažnjena i sama kazna mora uključti razgovor o tome zašto je sub osoba to napravila i kako se to može izbjeću u budućnosti.
Kazne mogu biti različite. Problem nastaje ako Dom nije pravilno pročitao svoju subicu/slaveicu. Naime, neki ljudi drže da kazne mogu biti samo fizičke, ali što ako je ta sub osoba izrazito fizički tip i uživa u fizičkoj boli? Tada ta kazna za nju nije kazna nego užitak. Tu dolazi do zafrknutog dijela. Dom mora pravilno pročitati svoju subicu, primjetiti i naučiti što ona voli, a što ne... što je ono što njoj predstavlja neugodu, što je pogađa, donijeti odluku da li će je kazniti fizički ili psihički. Kada se nalazite u dubokoj vezi (poput one Gospodar/robinja ili Dom/subica u kojoj subica istinski voli svog gospodara) tada je najčešće najveća kazna koju ta subica dobije zapravo nezadovoljstvo njenog Gospodara. U takvim slučajevima toj subici veću kaznu predstavlja prijekoran pogled, razočarano lice ili riječi njenog Doma.
Moj exprviDom je imao jednu dobru tehniku za kazne. Sa one check liste (koja se nalazi u downloads excell tablici) se izdvoje stvari koje je sub osoba označila kako ne bi probala osim ako to ne želi Dom osoba, stvari koje su lagani limiti, i napravi se spisak tako da se te kazne stave svaka za sebe npr.u čašicu od kinder-jaja i onda sub osoba izvlači kazne. Ponekad onda iz tih kazni subosoba nauči i da joj se nešto sviđa.
Meni osobno postoji par kazni za koje moj mali zna da pale, da će me uozbiljit i da ću nakon njih bit dobra... tu spada brojenje (meni osobno horor), tu spada kada je ljut na mene i onda me za kaznu ne mazi, ili ga ne poslušam nešto i onda me ne zove po par dana. On je otkrio u samom početku da me fizičke kazne samo više uspale... i da me više dira ako mi ne pokloni pažnju ili ako postane hladan.
Ali najgora kazna mi je bila kad ga jednom nisam poslušala i onda me sat ipol držao na rubu i nije mi dao da svršim... vrloooooooo okrutna kazna...... (na kraju mi je ipak dopustio jer sam bila već luda)
U kažnjavanje spada i odricanje od privilegija...npr... neka subica dobije dozvolu od svog Doma da može drkat kad hoće.... kazna se sastoji od toga da joj se uskrati ta privilegija, da svaki put mora pitati, i da joj se i tada ponekad uskrati....
A nagrade.... za dobro ponašanje, dobro obavljen zadatak? Je davanje npr.gore navedene privilegije, ili dodatno maženje, ili serviranje doručka u krevet :), ili prženje nekog cd-a... ili najjednostavnije i najefektnije za one koji su više povezani... isto kao što riječi mogu boljeti više od bilo kakve druge kazne, isto tako riječi mogu vinuti nekoga u nebo... Kad te npr.nakon posebno teškog zadatka Dom zagrli i šapne ti u uho: „Bravo kujice moja“ ili nešto slično – ushit i zadovoljstvo su tada nemjerljivi.
Zaključak svega toga je zapravo ovaj.... Isto tako kao što smo svi mi različiti isto su tako i kazne i nagrade različite i ovise od osobe do osobe.
leptirica
Post je objavljen 25.10.2005. u 09:25 sati.