mica snajperica:-)heh

       srednje ime mi je Zbogom ljudima koje volim...ili ljudima koje manje volim...al uglavnom ljudima...sutra opet putujem,putujem u shpanjolsku i portugal.ovoga puta chu samo rechi bok mama,vidimo se,napokon nechu biti na rubu suza.tolike sam kilometre u svome zivotu proshla,to je lijepo,divno,divno je putovati ali teshko zadrzati SAMO uspomene.one bole,one isto tako i nasmiju,volim ih,kada boli znash da je bilo vrijedno.moja lana...zagrlila bih ju i popila rum colu nakon bruschetta od kojih bih opet po 567 put dobila srachku...ona to zna,tamo dolje na drugoj hemisferi.dnas sam opet izgrlila ljude do kojih mi je stalo,opet chu ih vidjeti...moji brodjani...vech mi fali On...opet sam bila s njim sinoch,njegova cura ne zna.opet mi je prvi,prvi koji je prevario curu sa mnom ovaj put.misim na njega,a to nisam dugo.uchinilo mi se danas kad sam ga poljubila i odaljila se od njega na stanici i krenula prema busu...uchinilo mi se da sam vidjela suze.naglo sam se okrenula i pogledala ga,opet mi je stalo.u brodu sam bila jedan dan a vidjela toliko ljudi...lijepo je kad vidite da vas ljudi i nakon 4 godine nisu zaboravili.to je osjechaj.al slijedi ono Zbogom,to masno Zbogom.ALI onda slijede uspomene,slikice na mobu,slikice na kompu,iskustvo i da uvijek postojo ono masno Kako Je Lijepo Vidjeti Te Opet...Napokon...zivim za to...        

       ja pishem ovaj post sa jaruna iz svoga stana(tj.maminog i tatinog stana,ja sam ovdje samo sticajem okolnosti:)...da ,pishem vam od kuche,ne kuche nego KUCHE!probudila sam se maloprije nakon 13 sati spavanja.nisam spaval 30 sati!whoz the man!jei...u fakin avionu od kuala lump. pa do londona sam 13 sati sjedila kraj neke japankice koja je smrdila na fakin bijeli luk...chula se ko da se kupala u njemu.ja sam uspjela zaspat na sat ili dva.nije vazno...enivej i enihau chudno je,jako chudno opet se vozit u tramvaju,pazit shta pricham jer me ljudi zaista razumiju,smijat se s jaranima svojim,probudit se u svom krevetu(mada mi je soba u krshnom stanju jer zashto bi moja spremila moju sobu kad je lakshe od nje napravit jebeno skladishte,fak)...plakala sam kad sam ishla i marina je.znate ono kad nekoga zagrlite i po njegovim pokretima skuzite da plache i onda se i wama smoche ochi,a kad josh pogledate tu osobu i vidite njen crveni nos od shmrcanja i zamagljena oka...onda ste tek gotovi i onda mi ona josh kaze "mish moj mali".zapamtit chu za stalno shto mi je zena na vratima za avion rekla "hard goodbye?",da hard...a marina onda javi mom tati da je marijan kada sam ja otishla otrchao u wc na aerodromu i plakao,oduvijek zeli imati kcher...mozda osjecham pomalo krivicu jer sam u njim nashla drugu obitelj,tj. krivicu prem svojoj "obitelji".bash mi fi ali zvuk marininog mobitela,ne pushtaju je na miru:),fali mi lucasovo "a ne,barbara,ti chesh se sada igrati samnom":),fali mi kada marijan skupi ochi i sagne glavu dok mi se smije i fali mi kad dino uleti u kuchu i ravno otrchi do svog yamaha kul motora "samo da ga malo vidi":)opicheni su skroz na skroz i zato su posebni...lana me jucher nazvala,kako sam bila sretna,lijepo je znat da je ljudima stalo i kad nisam tamo,lijepo se osjechash.lana pleshe ko prava,njen mi se zivot chini kao jedna velika pricha,ono kada jedva chekate sda zavrshi jedno poglavlje kako biste mogli chitati sljedeche...toliko sam se smijala s njima,chak sam imala sljedechi dan upalu mishicha na stomaku(kojih mishicha?)vanja me tako nasmijavala dok je prichala...vishe pricha rukama nego onim organom kojim bi trebala,genijalka:)zasluzuje najboljeg tipa!falit che mi moje pete i subote naveche "di chemo sad?","a fak,barbaru tamo neche pustit","e tamo kacha zna nekog tipa na vratima,legenda!".chudno mi je sad wamo opet,chudno je.

hey ljudi moji evo vratila sam se juche oko 6 sati kuchi...vau vech sam pochela govoriti kuchi,ispravak netochnog navoda-vratila sam se u perth,ne kuchi.moja kucha je u zagrebu(kolko ja znam)!u melbourneu vam ne moram ni prichati kako je bilo.savrshenodoshla sam i ostala paf!znate ono kad gledate na filmovima one guzve na cestama i ogromne zgradurine koje izgledaju kao da che oblak zapeti za njih?e tako vam je tamo.toliko je urbano i visoko...predivno...btw ja obozavam takve gradove,zato volim i zagreb.melbourne me dosta podjsecha na zagreb u stvari.tramvaji piche, ljudi trche ko blesavi,trgaju se za robu na rasprodajama,para shika iz kanalizacije.totalno je ubrzan zivot,nema chekanja i chaskanja.PICHI kud te noge nose.uzivala sam,osjechala sam se kao kod kuche.otishla sam na faks njihov,junivrziti ov melburn.majko mila!neshto prekrasno,nemogu vam to opista,imam slikice ali chu ih stavit chim otkrijem svojim vjeshtim prstima gdje ih je marijan stavio,u koji folder.ja nisam mogla prestati gledati u nebo,u te zgradurine i rijeku Yarra i ljude razlichitih rasa...chovjek kod kojeg smo ostali tih par dana mi je rekao da se i on sam pocheo diviti melbourneu i njegovim posebnostima kad je vidio mene kako gledam sve to i skachem po gradu od sreche ko budala.znate onaj osjechaj kad znate da ste na svom,da je to TO,da tu mozete provesti ostatak svoga zivota i uzivati u svakom danu koji se probudite?ja sam inache takva da mi sve jako brzo dosadi i onda nakon par tjedana ili mjeseci...ok bilo je dosta ovdje,ajmo sad nesh drugo radit,ajmo negdje drugdje pichit...ali ovdje bih mogla...fakin anbilivbl...neki taj grad ne dozivljavaju tako intenzivno kao ja,ali to sam ja.mene to raduje i neka,pa mora neshta,zar ne.marina se na sve to nasmijala kad je vidla mene kako sam sretna dok stojim kraj kineza koji maznjavaju sushi i gledam u muzej na kojem velikim slovima pishe Picasso...ljudi dozviljavaju situacije drugachije,nekog obraduje kinez sa sushijem, nekog kinez s ogrlicom od 24 karatnog zlata,a nekog samo kinez.po tome smo posebni.picassova izlozba je bila sjajna,iako ja ne volim bash neshto izlozbe...protutnjala sam po muzeju kao vjetar, jer mislim da nema smisla stati pred svaku sliku i pomno ju promotriti i pokushat i neshto zakljuchiti iz te slike kad je vech sve otriveno,znachennje svakoga djela.nije fora potvrditi poznato nego zanegirati poznato,a ja nisam bash neki ljubitelj umjetnosti,pa nek se takim stvarima bave eksperti.ja chu za to vrijeme prinosit zrtve faksu u melbourneu i kinezima sa sushijem.
vidjela sam Zenu koja plache,Doru Maar i sve ostale deformirane jadne zene koje je picasso zakeljio na zid i dobro,idemo dalje,vrijeme leti...

       poshaljem ja juche oko podne esemes johnu; cof today? jerbo mi je duzan jenu kaficu vech cijeli tjedan.on je narawno pristao da se nadjemo chim zavrshi s uchenjem za faks sutra(tj. danas).pokupio on mene oko 9 i oshli mi na nashu famoznu kaficu.btw kava im je wamo predobra,pila sam mocha s bijelom chokoladom ...pa si wi mislite i budite ljubomorni...envej,popli mi kavu,rasprichali se,smijali,ogovarali,bla bla jare jare i oshli na plazu,tj. ne na plazu,u neku luku i tam sjedili nekih sat i po wremena.jebote chuko garawi shta na susjeda laje!nisam glupa,skuzila sam da pokushava nesh,ono mic po mic.porblem je samo u tome shta on mene ne zanima na taj nachin iako je dechko stwarno diwan.u zadnje wrijeme imam prewisoke kriterije,mora bit sawrshen da bih ga uopche poljubila.jebiga...al nechu odustat,nechu past na njega.ne zelim ni s kim bit owdje najvishe iz razloga shto ne dopushtam da se dogodi isto sranje kao s dejvidom(ak ne znate prochiajte post koji sam namjenila samo njemu,tam negdi dole).NEMA TEORIJE!il chu bit s nekim ko je iz zabrega il nechu bit s nikim i umrijet chu sama u swojim wlastitim govnima.zelim se druziti s johnom i dalje,on me uvijek oraspolozi i ima tako slatke i genijalne esemesove...znate ono kad se na neki esemes nasmijete od uha do uha i osjechate posebno u tom trenutku...al ne zelim da on moje prijateljstvo shvati na pogreshan nachin...ne dam se ja...danas iem u melbourne,za nekih 2,3 sata i bit chu tamo do nedjelje i nechu se s nikim wamo widit...kme kme...bash su mi neki ljudi wamo prirasli srcu i sranje,opet chu ih morat ostawiti...stalno,ali stalno napushtam ljude koje zawolim...ali lijepo je shto ih ne zaborawim...       jucher sam bash gledala za faks wamo i trebala bih danas prije puta il next tjedan otich do tog Junivrziti ov Western Ostrejlja i prijavit se da bi doshla wamo na godinu...neb trebo bit problem jerbo ak platish dobro doshao si...sranje...al ko ga shljivi..jedino che bit teshko opet ostavit sve mi drage i predrage ljude!pufam was!!!!!!!!!!!
btw owo je moj zadnji post do sljedecheg tjedna jerbo ewo odoh za par sati pa mi ostawite komentara puno puno,cijelu hrpu...falit chete mi!!!!:-)

       

       

meni najdraza osoba na svijetu danas ima rodjendan...prdonjich mali...7.8.1997. bio je moj najljepshi i najtezi dan u zivotu.prije tochno devet godina od sada, sjedila sam kod bake u sobi i gledala cartoon network kao i obichno.samo shto to tada nije bilo obichno,tada su se moji mama i brat borili za zivot.nitko mi to nije htio rechi,samo su me zatvorili u sobu i drzali tamo zaljubljenu u johnny brava.baka je stalno visili na telefonu i trudila se svim silama da ne chujem njen razgovor na telefonu.uspjelo joj je za rukom.znala sam da mama radja i mislila sam neprestano na nju i na njega,ali nisam znala da sam na rubu da ih oboje izgubim.
bila sam premala za to.razumijem shto su mi to preshutili u pochetku,bolje da nisam znala.moj je brat imao 2 puta omaotanu pupchanu vrpcu oko vrata,2 PUTA,shto poshtovani nam brodski doktor Kumichich nije primjetio u razdoblju od 9 mjeseci i 45637 pregleda ultrazvukom.forsirao je normalan porodjaj(shto naravno nije bilo moguche ,al On ochito zivi u bajci) i to je uzrokovalo klinichku smrt mome braci i suze.on danas plache jer ne zna matematiku,jer se ne moze skoncentrirati,jer je pocheo govoriti R i L prije godinu -dvije,a doktor Kumichich poradja ostalu djecu.Filip je najsretnija osoba koju sam ja ikada upoznala(ne kazem da nema sretnijih ljudi).kada god pomislim na njega,a to znachi stalno,pomislim na smijeh,njegovu dugu plavu kosicu,velika dva zelena oka,smijeshnih faca koje radi kada je presretan zbog tatinog dolaska kuchi.sada me mali lucas zvao BARBARA i mogu se zakunit da sam chula Filipov glas.ne znam zashto sam toliko vezana za njega.on je meni nevjerojatan,shto se vama moze chinit da pretjerujem,ali on je moj i meni je poseban.iako je mama uvjerena da on meni ne znachi toliko koliko ja govorim da mi znachi.istina je da se stalno tuchemo i svadjamo,nekad sam gora od njega...ali zato bracha i sluze...btw u jednu ruku sam i ja josh dijete.uvijek me nanovo ochara njegova moch da razgovara samnom kao jedan od mojih vrshnjaka,nachin na koji razmishlja.kao npr. kada mi je rekao da imam loshe ocjene u zadnje vrijeme samo zato shto sam brzopleta...upishala sam se od smijeha,ali dijete ima potpuno pravo,isto mi je rekla moja profesorica.danas mu je rodjendan.stariji je godinu dana...obozavam ga.nisam ljuta na "doktora" Kumichicha shto mi ga je zamalo uzeo ,koliko sam zahvalna Bogu shto ga danas ipak mogu gnjaviti i zagrliti svoju mamu josh uvijek.
btw. jel mi moze netko objasniti kako da popunim ovaj box desno,ruzno mi je vako prazno....i kako mogu npr. staviti ljude pod linkove...ono da pishe npr. barbara,a kad stishne dobish moju stranicu?
pufam was!

       

ja sam oduwijek razmishljala kako moj ziwot nije zanimljiw,kako swatko od swog zivota moze nachiniti prichu osim mene.onda sam pochela razmishljati o sitnicama koje su mi se dogadjale u zivotu,o sitnicama koje su postale rutina,a rutina je postala neshto posebno i neshto shto me obiljezilo.neshto neobichno shto je postalo obichno,ali kada to obichno preprichawam drugim obichnim/neobichnim ljudima,to postaje neobichno.postaje posebno i samo moje.kako sam zeljno ischekiwala dan kada che baka dobiti penziju i chim bi ju dobila,ishle bismo mi kupiti novu barbiku.kako sam s mamom u wlaku za wrijeme rata prawila lutkice od makova i od tada mi je mak postao najdrazi cvijet.kako mi je baka svaku vecher prije spavanja prichala priche,mislila je da sam ja vech zaspala ali sam chula svaku njezinu rijech.kako je mama za rata pravila "obiteljske" lepinjice kako smo ih mi zvalito je bilo ushichujuche...kako nikada nisam zivjela s tatom...swachiji je zivot sastavljen od takvih slichica,treba znati kopati.swe te slichice tvore prichu.zar nije lijepo kad znate da je vash zivot zapravo jedna pricha.zavidimo piscima koji imaju tako napete i zanimljive zivote pune posebnosti i rituala,a zapravo nije nisu nishta zanimljiviji od nas samih,oni su samo to pretochili u rijechi i na jako zanimljiw nachin uklopili te rijech jedne s drugima.ALI treba znat stopiti rijechi,doliti suze koje smo pustili,posuti to sretnim trenucima u zivotu,promijeshati sa sadashnjoshchu,ostaviti to da se digne u pechi na 200 osmijeha,premazati smjesu sa sjechanjima,naribati sitno bol zbog izgubljenog,ukrasiti po rubowima shlagom i na vrhu umjesto jagode nek se nadje nada u (bolje) sutra.
dobar tek! 
owo mi je najdraza pjesma o LP,kako sam ih obozawala s 12 godine,heh,zrtve im pridonosila.wiahe ih ne slusham al znate ono kad neshto postane dio was i s time se poistovjechujete.bljesnu mi ochi kad im chujem ime...
p.s. morate iskljuchiti spotowe(napushenog i system of a down) pri dnu moga bloga dab na miru slushali owu pjesmu

       ew dosta mi je da chitate swi josh o mojoj machki...prezivla sam to,iako juche bash nisam bila za nishta.dosadno mi je danas.it sucks kad swi s kojima se druzim moraju radit osim naravno njega koji je sad kod kuche al nije zanimljiv,nikud me neb vodio.ko ga shljivi,zato me wodaju swuda njegowi frendowi i cure s kojima se wamo druzim.marijan(moj host dad) sumnja da sam se intimno povezala s jednim od njegovih frendowa.stalno mi govori kako sa zamishljena,smijeshka mi se,govori ljudima kako imam spoj kad me john izwede wan,jucher mi nije vjerovao da me boli nepce jer sam ga nazuljala korom od pizze nego je on bio uvjeren kako me boli od prewishe ljubljenja.od kad se ljudi ljube nepcem?il se ja onda mozda ne znam ljubit?a nek mislish ke hoche,uopche me ne dira za chudo bozje.prestala sam marit u zadnje vrijeme za tudje mishljenje i znate shta,osjecham se puno bolje.what a feelin!imam josh 17 dana wamo,juche sam izbrojala.ide mi se kuchi.zelim biti medju swojim ljudima i prichat sa swima hrvatski.kolko god wolila putovat,uvijek pozelim wratit se glawom bez obzira.sjecham se proshle godine,nakon 3 tjedna u rimu sam misla da chu eksplodirat kolko sam zeljela kuchi.umorish se od stranaca,zivota s drugima i medju ljudima kojima zaprawo uopche nije stalo do tebe nego samo do tvoga novca.ovdje nije takav sluchaj al svejedno.ako dojdem tu nagodinu na faks,ja ne znam kako chu izdrazati a da swaki wikend ne odem kuchi.sad sam wech pochela malo dublje razmishljat o dolasku wamo,ne zelim wishe to tako jako kao shto sam to zeljela prije mjesec dana.nikad mi nij e bio problem otichi od kuche,napustiti ljude koje woli(navika navika),ali kada to stwarno pretworim u djelo,to je wech druga pricha...zar ne.swi mi mislimo da smo jaki,hm?
ewo nekoliko pametnih; ziwi swaki dan kao da ti je posljednji.jednog dana che i biti.
djeca na prednjem sjedalu mogu uzrokovati nesrechu.nesrecha na straznjem sjedalu moze prouzrokovati djecu.
ako wjerujesh da je nabolji put do mushkarcheva srca kroz zeludac,ciljash previsoko.
nikada,ali nikada ne pij dok wozish.piwa che ti se promuchkati.
grijeshiti je ljudski.prebaciti krivnju na drugoga je strateshki.
mushkarci bi manje lagali kada bi zene postavljale manje pitanja.
twoja cijela buduchnost owisi o twojim snowima.ne troshi wrijeme,idi spavati!

umrla mi maca jucher.imala sam dvije godine i s bakom otishla na selu kod njene susjede pogledat machiche.jedan mali bijeli s crnim tufnama mi zapeo za oko.swe ga ja neshto gledam i baka meni dodje,TVOJA JE!ajme moja prva maca...strpala sam ju u vrechicu plastichnu i donijeli kuchi.mama je dobila mlade,al pomirila se sa stanjem stvari.svidjelo mi se ime Maza,bakina i didina ideja.Maza je ostala.zivjela je kod nas u stanu kratko u svojoj kosharici na dva kata koju sam ja koristila kao kuchicu za barbike.kasnije je odselila s bakom i didiom na selo i do jucher uzivala na svojoj dekici kraj pechi.imala je ni manje ni wishe nego 60 machicha,swe ih je nadzivjela.prije par godine se razbolila,nije mogla wishe niti grist meso...nije se dala,stara blesacha.obozavala je kada sam ju cheshkala po vratu,istegnula bi se kao primadona i gledala me onim pogledom "ja jedem samo najbolju machju hranu",i je.swaki puta kad bih doshla kod bake,svih ovih 16 godina,prwa me dochekala na wratima.kasnije vishe nije mogla,bila je prestara,chorawa i gluha.wech je imala i rupu na stomaku kroz koju se vide crijeva.ja sam ju gnjavila i kad sam trebala i kad nisam.kao maloj njen rep mi je bio prawa enigma,ja ga povuchem a ona skvikne...bio je gotovo cijeli crn,garav.tati sam danas swa u suzama,shmrkavog nosa,ochiju velichine bundeva i krvave,rekla : maza je umrla. njegov reakcija: ta tupava machketine.ajoj,napokon. kuzim ga,glupo je,on se nije wezao ,ja jesam.to je samo machka,ali MOJA maza.

       oj moji wi,ew owo je jedan post samo za was...koka zakon,churki shwaler,hanza hahahaha,pechek emo guy,matea teglach u konzumu,ana i egich bonie & clyde...legende...bash mi mnogo puno much falite da znate.ljubomorna sam shto wam je predobro tamo i jedva chekajem da was opet widim i popijem wam krw na slamchicu.ima josh tri tjedna aj aj aj,bue to proshlo dok si reko ajmo se razbit.u jesamu sto gromova,moram egichu napisat mejl...e kako njegov msn,crna banana?znate shta,bash mi fali mochvara,boogaloo tu i tamo,zvuk nash mili,bambus,piwa i ostatak ekipe koja nam zivot chini ljepshim...jea rajt...je moshte vjerovat da oni ovdje nemaju pojma shta je bambus?!oni nikad nisu probali colu i wino!!!what the f?e churki jav kako je bilo u france i kako twoje zenske?shta ima s onom,tj. s onima?suton zeno ti izljubi swe!matea,kupichu ti klokana i malog i jenog velkog!ana razglednica je u pripravnom stanju!pechek daj mi nabavi onu olovku za ochi shto ti koristish,istroshila mi se moja!eh da,crna banana...shta teb rech osim pazi shta radish i pazi shta drugi rade,nemoj da ja chujem...
aj ljudovi ki$$a jena velka na kvadrat,javte se i nemojte zaborawit uzivat,wazi???