mica snajperica:-)heh

eto ljudi moji,da ziva istina...od juche sam ja baba...18 mi je uvijek bila daaaaleka brojkica,uvijek sam mislila nema shanse da dozivim 18.u al eto je ,to pred moji vratima,tj. vech mi se uvalila u kuchu i izvalila po njoj i po mom zivotu ko da je doma.a nemosh ju sterat,moljac jedan...imala sam najljepshi dochek rodjendana,frendica me nazvala na mob i prichale smo tako sve dok nije bilo 00:00 i odvalile se derat i vrishtat.s nikim neb radije dochekala 18 nego s njom...mish moj mali...svi ali ono SVI mi govore uporno da mi se nish ne promijeni nakon 18e ali meni je,ja se bash osjecham genijalno,slobodnije,zrelije i sad sam facaaaaaaaa...danas idem u ZABAC kupit tequilu i josh nesh ostalih sokicha za frendov rodjendan danas.i on je danas u nashoj lizihepi brzdej kresho...sad vech i legalno mogu ich u sex shop,vozit kamion,tetovirat si na guzu "screw u damn world" i slichne pizdarijice...joj jedva chekam da me neko pita za osobnu.bwuahaha...al znam da che sve ovo polako izgubiti svoje chari i ljepotu koju sada poprima...e nisam vam isprichala kako mi je majka moja chestitala rodjeni mi dan.dakle,sjedim ja u sobi pol sata nakon ponochi i chujem nju kako dolazi i digla se ja sad idem ju zagrlit,chestitat che mi i poveselit se samnom shto se sad mogu iselit iz kuche,kad ono zajeb.uletila ona u sobu i poviche iz petnih zila PICHKA TI MATERINA,SHTA SAM JA REKLA,GONI SE U KREVET,SUTRA SE DIZESH U PO 7 I IDESH S BRATOM U SHKOLU i zalupi dostojanstveno vratima.ma ljubim te mama,dala si mi 200 kuna ujutro i podsjetila me josh jednom da SE SAD MOGU ISELIT!
ok ljudi moji kolko vas ima,idem sad malo ponovit filozofiju i prochitat lektiricu...budite lijepi dobri i pametni dok ste mladi...nesh me uvatlo u krizima...u jebote,BORE!shitara...

       

zivio tako jedno jedan indijski kralj kojemu je nekim chudom palo na pamet da pozove na dvor tri slijepca.tri slijepca koja su svaki bili iz zemlje u kojoj nikada nitko nije chuo za slona.apsolutno nisu imali pojma o tome shto je to slon...to im je bio neki apstraktan pojam...blage veze nisu imali shto je to,nitko im nikada nije spomenuo rijech SLON.doshli oni tako jedan dan na dvor i kralj zatvori njih trojicu same u sobu sa slonom i reche im da imaju 10 minuta u sobi sa slonom i koji bude najblize tochnom odgovoru na pitanje SHTO JE TO SLON dobiva ogromnu nagradu,novac,zivot na dvoru,zene...ma ono SVE! ostali oni tako sami sa slonom,njih trojica i bacili se na prouchavanje slona...prvi slijepac pochne prouchavati surlu,pipa ju,gricka,struze po njoj,mirishe ju,kucka po njoj,vuche,udara,pushe u nju...ma nema shta nije radio s njom(mala digresija-hehehehe slijepac koji siluje slona!) enivej,drugi slijepac se uvatio prouchvati slonovo uho...lupa on po njemu,gricka ga,gladi,grebe,isto ko i prvi...dobro...trechi pak se uvatio slonove noge...prouchava on nju isto ko i ova ostala dvojica(da sad opet ne pishem da ju gricka gladi gura i slichno...jare jare...)...proshlo 10 minuta.dolazi kralj i pita prvog SHTO JE TO SLON.on kaze SLON JE ZIVOTINJA JAKO NALIK NA ZMIJU...dodje drugom SHTO JE TO SLON, a on che SLON JE NESHTO JAKO NALIK NA PALMIN LIST S TVRDOM KOZOM...dodje on trechem SHTO JE TO SLON, a on che SLON JE STABLO S JAKO MEKOM KOROM...vidi kralj sva trojica debili,nemaju blage veze shta prichaju i ne da on ni jednom nagradu...
whats the fakin point ove priche???e pa...tezak je point,navodi na razmishljanje i potiche pomalo strah i zbunjenost(taman za mene)...zamislit chete se.i ja sam.sve je postalo relativno nakon ove priche.naime...zapitajte se...da li smo mi slijepci ili kraljevi u ovome svijetu.da li znamo samo onoliko koliko mozemo znati?da...ali da li je to tochno.slijepci su dali sve od sebe i prouchavali slona,ALI prouchavali su samo jedan dio slona i na temelju tog jednog dijela zakljuchili shto je to slon,shto je to slon kao cjelina...shvatili su ga kao cjelinu,da,shvatili su ga kao drvo,list palme i zmiju.postoji li vishe od ovoga shto smo mi,shto nas okruzuje,postoji li vishe od onoga shto znamo,shto mozemo znati?vladaju li svijetom ne ljudi,nego zavjere i tajne?smije li nam se ON?ako ne on,tko se smije?
SVIJET JE NASHA PERCEPCIJA,a da li je nasha percepcija svijet?mi vidimo 3 dimenzije,zar ne...mi vidimo boje koje zapravo ne postoje,zahvaljujuchi razvijenosti(ili ne?!) nashega oka...pchele vide vishe boja od nas! fak! shto je to shto nas okruzuje??? gdje smo mi i tko smo mi...ovakva pitanja bole...bole jer smo svjesni svoje nemochi i toga da je u moch nechemo pretvoriti.bojimo se i zato se trudimo...ali ne znamo jer raspolazemo sredstvima koja su nam dostupna.ne mogu znati koliko je dimanzija oko nas jer nisam u moguchnosti saznati,nemam sredstava.nitko nema.da li je zemlja okrugla?ja kazem da je jer mi tako drugi govore...da...
da li smo mi slijepci ili kraljevi...pita vas moj profesor iz filozofije

       lijena sam pisati nove postove,lijena sam sjesti za komp...e pa ako sam lijena za sjesti,onda znate koliko je satiali eto ponovno moje uspomene i safri duo "the bongo song" su me ponukali da postanem malo aktivnija u svome zivotu i da s kaucha skochim malo sjesti za komp.uspomene na shpanjolsku,na portugal,na Downunder,uspomene na ljude i mjesta,uspomene na ljeto.hm.moje ljeto.svako ljeto je Moje Ljeto,svako je posebno po nechemu,proshlo sam zavoljela,ono prije letjela,ovo provela u zimial svako ostaje u sjechanju zahvaljujuchi ljudima koji su me okruzivali za to vrijeme.ljudi,da.ljudi su kul...volim ih.oni su ti koji che ti boravak uchiniti lakshim,tezim,ljepshim,posebnijim,tuznijim,bolnijim.samo ljudi koji me komentiraju ovdje chine mene zanimljivijom osobom.zamislite situaciju...pleshem u madridu u clubu ,mokra toliko da sam po nogama osjetila kako mi kaplje znoj sa chela,al point je u tom da pleshem...i dobro...pleshem ja,pleshe ricardo...zashto bismo plesali sami...jel...aj pleshemo mi zajedno,nije nam trebalo dugo.dechko nije visok,reper(ne palim se na repere),nish posebno u faci,ok pleshe,tijelo moze proch al nije bombastichno...al ja ne mogu prestat plesat s njim,on je stalno nasmijan,on je toliko simpatichan,toliko me osmijeh privukao...tako je bio iskren...mislim sad ja pricham tu o nechijem osmijehu,ko da sam otkrila fakin toplu vodu,al znate ono kad neki trenutak,neka glupost,sitnica,bezvrijedna,toliko ostavi trag,toliko vas zaintrigira,potakne na razmishljanje o nekim filozofijama ovoga svijeta...to volim,volim takve sitnice...i vi isto?...da i enivej,ja sam bila fascinirana time koliko me privukao samo zbog osmijeha,pogleda me i nasmije se od uha do uha,onako lijepo,bash da se osjechate lijepo.ja sam se osjechala lijepo.najssssssssssssssssssss.svatko voli kad vidi da mu se netko nasmijao(ne da mu se smije,da neb krivo shvatili pojedinci)...pa zashto da ne? daj nechemo bit sebichni,ajmo se smjeshkat jel....khm khm...

znate ono kad razmishljate o nekomu ili se sjetite nekoga i zamislite ga s nasmijanom facom i samo tako ga i mozete zamisliti...mmmmmmmm...tako ja zelim da ljudi misle na mene...to je lijepo...
moj posao je misliti na ljude koji su mi daleko,moj posao je odrzavati ih postojanima gdje god bili,ne dopustiti da ostanu samo tamo gdje su fizichki<<<----pa ja imam posao...jest da mi placha nije neka.hehe