umrla mi maca jucher.imala sam dvije godine i s bakom otishla na selu kod njene susjede pogledat machiche.jedan mali bijeli s crnim tufnama mi zapeo za oko.swe ga ja neshto gledam i baka meni dodje,TVOJA JE!ajme moja prva maca...strpala sam ju u vrechicu plastichnu i donijeli kuchi.mama je dobila mlade,al pomirila se sa stanjem stvari.svidjelo mi se ime Maza,bakina i didina ideja.Maza je ostala.zivjela je kod nas u stanu kratko u svojoj kosharici na dva kata koju sam ja koristila kao kuchicu za barbike.kasnije je odselila s bakom i didiom na selo i do jucher uzivala na svojoj dekici kraj pechi.imala je ni manje ni wishe nego 60 machicha,swe ih je nadzivjela.prije par godine se razbolila,nije mogla wishe niti grist meso...nije se dala,stara blesacha.obozavala je kada sam ju cheshkala po vratu,istegnula bi se kao primadona i gledala me onim pogledom "ja jedem samo najbolju machju hranu",i je.swaki puta kad bih doshla kod bake,svih ovih 16 godina,prwa me dochekala na wratima.kasnije vishe nije mogla,bila je prestara,chorawa i gluha.wech je imala i rupu na stomaku kroz koju se vide crijeva.ja sam ju gnjavila i kad sam trebala i kad nisam.kao maloj njen rep mi je bio prawa enigma,ja ga povuchem a ona skvikne...bio je gotovo cijeli crn,garav.tati sam danas swa u suzama,shmrkavog nosa,ochiju velichine bundeva i krvave,rekla : maza je umrla. njegov reakcija: ta tupava machketine.ajoj,napokon. kuzim ga,glupo je,on se nije wezao ,ja jesam.to je samo machka,ali MOJA maza.
Post je objavljen 01.08.2006. u 10:33 sati.