mica snajperica:-)heh

       

ja sam oduwijek razmishljala kako moj ziwot nije zanimljiw,kako swatko od swog zivota moze nachiniti prichu osim mene.onda sam pochela razmishljati o sitnicama koje su mi se dogadjale u zivotu,o sitnicama koje su postale rutina,a rutina je postala neshto posebno i neshto shto me obiljezilo.neshto neobichno shto je postalo obichno,ali kada to obichno preprichawam drugim obichnim/neobichnim ljudima,to postaje neobichno.postaje posebno i samo moje.kako sam zeljno ischekiwala dan kada che baka dobiti penziju i chim bi ju dobila,ishle bismo mi kupiti novu barbiku.kako sam s mamom u wlaku za wrijeme rata prawila lutkice od makova i od tada mi je mak postao najdrazi cvijet.kako mi je baka svaku vecher prije spavanja prichala priche,mislila je da sam ja vech zaspala ali sam chula svaku njezinu rijech.kako je mama za rata pravila "obiteljske" lepinjice kako smo ih mi zvalito je bilo ushichujuche...kako nikada nisam zivjela s tatom...swachiji je zivot sastavljen od takvih slichica,treba znati kopati.swe te slichice tvore prichu.zar nije lijepo kad znate da je vash zivot zapravo jedna pricha.zavidimo piscima koji imaju tako napete i zanimljive zivote pune posebnosti i rituala,a zapravo nije nisu nishta zanimljiviji od nas samih,oni su samo to pretochili u rijechi i na jako zanimljiw nachin uklopili te rijech jedne s drugima.ALI treba znat stopiti rijechi,doliti suze koje smo pustili,posuti to sretnim trenucima u zivotu,promijeshati sa sadashnjoshchu,ostaviti to da se digne u pechi na 200 osmijeha,premazati smjesu sa sjechanjima,naribati sitno bol zbog izgubljenog,ukrasiti po rubowima shlagom i na vrhu umjesto jagode nek se nadje nada u (bolje) sutra.
dobar tek! 
owo mi je najdraza pjesma o LP,kako sam ih obozawala s 12 godine,heh,zrtve im pridonosila.wiahe ih ne slusham al znate ono kad neshto postane dio was i s time se poistovjechujete.bljesnu mi ochi kad im chujem ime...
p.s. morate iskljuchiti spotowe(napushenog i system of a down) pri dnu moga bloga dab na miru slushali owu pjesmu