mica snajperica:-)heh

       ja pishem ovaj post sa jaruna iz svoga stana(tj.maminog i tatinog stana,ja sam ovdje samo sticajem okolnosti:)...da ,pishem vam od kuche,ne kuche nego KUCHE!probudila sam se maloprije nakon 13 sati spavanja.nisam spaval 30 sati!whoz the man!jei...u fakin avionu od kuala lump. pa do londona sam 13 sati sjedila kraj neke japankice koja je smrdila na fakin bijeli luk...chula se ko da se kupala u njemu.ja sam uspjela zaspat na sat ili dva.nije vazno...enivej i enihau chudno je,jako chudno opet se vozit u tramvaju,pazit shta pricham jer me ljudi zaista razumiju,smijat se s jaranima svojim,probudit se u svom krevetu(mada mi je soba u krshnom stanju jer zashto bi moja spremila moju sobu kad je lakshe od nje napravit jebeno skladishte,fak)...plakala sam kad sam ishla i marina je.znate ono kad nekoga zagrlite i po njegovim pokretima skuzite da plache i onda se i wama smoche ochi,a kad josh pogledate tu osobu i vidite njen crveni nos od shmrcanja i zamagljena oka...onda ste tek gotovi i onda mi ona josh kaze "mish moj mali".zapamtit chu za stalno shto mi je zena na vratima za avion rekla "hard goodbye?",da hard...a marina onda javi mom tati da je marijan kada sam ja otishla otrchao u wc na aerodromu i plakao,oduvijek zeli imati kcher...mozda osjecham pomalo krivicu jer sam u njim nashla drugu obitelj,tj. krivicu prem svojoj "obitelji".bash mi fi ali zvuk marininog mobitela,ne pushtaju je na miru:),fali mi lucasovo "a ne,barbara,ti chesh se sada igrati samnom":),fali mi kada marijan skupi ochi i sagne glavu dok mi se smije i fali mi kad dino uleti u kuchu i ravno otrchi do svog yamaha kul motora "samo da ga malo vidi":)opicheni su skroz na skroz i zato su posebni...lana me jucher nazvala,kako sam bila sretna,lijepo je znat da je ljudima stalo i kad nisam tamo,lijepo se osjechash.lana pleshe ko prava,njen mi se zivot chini kao jedna velika pricha,ono kada jedva chekate sda zavrshi jedno poglavlje kako biste mogli chitati sljedeche...toliko sam se smijala s njima,chak sam imala sljedechi dan upalu mishicha na stomaku(kojih mishicha?)vanja me tako nasmijavala dok je prichala...vishe pricha rukama nego onim organom kojim bi trebala,genijalka:)zasluzuje najboljeg tipa!falit che mi moje pete i subote naveche "di chemo sad?","a fak,barbaru tamo neche pustit","e tamo kacha zna nekog tipa na vratima,legenda!".chudno mi je sad wamo opet,chudno je.