SKUPOCJENO BLAGO
- 01:21 -
Ukupno Komentara (5)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
ZNAM DA MOJ SPASITELJ ŽIVI
- 12:51 -
Ukupno Komentara (7)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
KAMO IDEMO MI?
 Za vrijeme cara Nerona kršćani su u Rimu okrutno proganjani. Zatvaralo ih se, mučilo a onda „čuvalo“ za arenu, gdje su bačeni kao plijen divljim životinjama. A sve to da bi se narod zabavljao. Kršćani su molili Petra da napusti grad i da, u interesu drugih zajednica, ostane na životu. Tako se Petar s jednim mladićem potajno uputio iz grada. Na putu je imao viđenje; ukazao mu se Krist. Petar ga je naravno prepoznao, obradovao mu se i upitao:“Quo vadis, domine?“ – „Kuda ideš, gospodine?“ Isus mu odgovori:“Idem u grad da s mojima trpim i umrem!“ – Tada je Patar shvatio da se mora vratiti u Rim da kršćane jača i da zajedno s njima umre. Brzo se okrenuo i stigao na vrijeme da bi s kršćanima u tamnici molio, da bi ih jačao prije nego ih daju divljim životinjama za hranu. I Petar je u Rimu umro za svoga Gospodina. Ova scena iz roma „Quo vadis“ pita nas kamo idemo mi. Iz grada, da bi spasili svoj život, ili u patnju da svjedočimo za Isusa? “Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga.“ (Matej 16, 24-25) |
- 17:36 -
Ukupno Komentara (5)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
LJUBAVLJU SPAŠENI
 Kada sam u srpnju 1982. godine službeno boravio u Poljskoj obišao sam i ostatke koncentracijskog logora Aušvic. Tamo sam u muzeju doznao i za ovaj veoma impresivan događaj. U kolovozu 1941. godine jednom je zatvoreniku logora Aušvic uspjelo pobjeći. Pun bijesa, mržnje, želje za osvetom ali i kao upozorenje drugima, na večer toga dana zapovijednik logora odluči izabrati deset muškaraca koji su u jednoj ćeliji trebali umrijeti bez hrane i vode. Zapovjednik je proizvoljno pročitao deset brojeva, a pročitani izađu pred stroj. Među njima je bio i jedan mladi Poljak Franz Gajowniczek. Plačući je izlazio iz stroja i s krikom bola, slomljen tugom pao na zemlju. Tada iz stroja istupi jedan muškarac i uputi se k zapovjedniku:“Ja sam katolički svećenik. Molim Vas dopustite da ja idem umjesto ovoga čovjeka, jer on ima kod kuće ženu i troje male djece!“ Zapovjednik iznenađen ovom nesvakidašnjom molbom jednostavno nije mogao doći k sebi i dopusti. Taj je svećenik bio pater Maximilija Kolbe. Pater Maximilijan Kolbe otišao je za ovoga mladog čovjeka u ćeliju smrti, u kojoj je umro teškom smrću. Drugi je čovjek bio spašen. Žrtvom patera Kolbea njemu je po drugi puta darovan život. U ćeliji patera Maximilijana pročitao sam što je on prije svoje smrti napisao:“Nikada nisam bio slobodniji nego tada, kad sam pošao u smrt za ovoga čovjeka!“ Ovo je najdojmljivija slika Isusove ljubavi na križu. Isus za nas ide u smrt, nosi naše grijehe i naše opačine. Smrt Maximilijana Kolbe podarila je ovom mladom Poljaku život. Tako su ljudi, spašeni Isusovom ljubavlju, ponovno rođeni. Isusova ljubav je jaka: dopustimo da nas ona spasi i obdari novim životom, zemaljskim i vječnim! "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" (Ivan 1,29) |
- 03:00 -
Ukupno Komentara (3)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
ZAŠTO BAŠ ISUS?
 Nakon jednoga predavanja pristupi mi jedna žena i reče mi:“U milosrdnoga Boga u nebu vjerujem i ja, ali raspetog Isusa ne trebam. Krvavi Krist na križu, patnik, mi je odvratan, degutantan!“ Pokušao sam joj objasniti zašto su milosrdni Bog u nebu i raspeti Isus jedno. U ljeto 1988. godine dogodila se u rudniku u Borkenu, u Njemačkoj teška nesreća. Velika je eksplozija uništila jedan dio velikog rudnika. Ubrzo je započela velika akcija spašavanja. Iz čitave Njemačke su došle spasilačke ekipe i tražile preživjele rudare, ali i iznosili mrtve. Pedeset rudara izgubilo je život. I kad su već svi izgubili i posljednji tračak nade, spasioci otkriju još šest rudara, koji su se sakrili u jednom kutu i ostali živi. Počela je nova akcija spašavanja. Računalo se i planiralo. Tada su dovezli toranj za bušenje i na taj način nakon dugih sati straha i isčekivanja spasioci dospješe do tih šest živih rudara. Spasioci su bili prljavi i znojni jer su satima radili u istim odjelima. Svoj su život doveli u opasnost samo da spase druge. Polako su, uz veliku pažnju i napor, jednoga za drugim iznosili na svjetlo dana. Što bi zatrpanim rudarima u njihovom strahu i smrtnoj opasnosti, u njihovoj tami koristio lijepo odjeveni direktor rudnika? Spasioci su se spustili k zatrpanim rudarima, našli su se u istoj opasnosti i tami. Nosili su istu odjeću i nisu se razlikovali od zatrpanih rudara. Samo su ih tako mogli spasiti. Da li je zatrpane rudare smetalo prljavo odijelo spasilaca? Bog nas želi spasiti iz naše duboke smrtne pogibelji. Duboko se spušta, do križa na Golgoti; toliko se Bog ponizuje. Krv njegovog Sina mu nije preskupa. Kog ovo smeta taj još nije shvatio kako je duboko pao, kako je izgubljen. Milosrdni Bog u nebu može nas spasiti i izbaviti samo ako se spusti u našu životnu jamu u koju smo pali. Krvavi Krist na križu nije lijep. Ali on je naš jedini spas. Upravo se u patnjama Isusovim očituje veliko milosrđe Božje. Ne radi se o estetici nego o preživljavanju. A za to previžvljavanje trebamo raspetoga Isusa. Bog ga je dao u svojoj ljubavi da nas spasi, a mi taj spas prihvatimo sa zahvalnošću. “Onoga koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ (2.Pavlova poslanica Korinćanima 5,21) |
- 18:26 -
Ukupno Komentara (3)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
OSTAVLJEN NA POLJU
 Bolnički dušobrižnik obilazi odjel za odjelom i posjećuje pacijente. Kako bi ih mogao osloviti njihovim imenom najprije pogleda na tablicu koja visi na krevetu. Jednoga dana dolazi jednom čovjeku, pogleda njegovu tablicu i vidi da samo piše „Polje“. Začuđeno upita pacijenta:“Ne zovete se vi valda samo Polje?“ „Da. Ja se jednostavno zovem Polje. Nemam imena, nemam roditelje. Kao novorođenče sam pronađen na jednome polju. Zato se jednostavno zovem Polje. Nisam bio željen niti ljubljen, nemam doma niti rodbine. Ostavljen sam na polju, na polju su me pronašli i zato sam jednostavno Polje!“ Ne bi li se i mi mogli ponekad tako zvati: nevoljeni i neželjeni, ostavljeni i sami, bez doma? Pa ipak se mi drugačije zovemo. Od Boga smo voljeni i željeni. Bog je došao na polje ove zemlje. Rodio se na poljani pokraj Betlehema. Umro je na brdašcu Golgota izvan grada, istjeran i izdan. Kao da je Bog htio reći:“Tamo na polju gdje ste vi dolazim i ja, biti ću isti kao vi i promijeniti ću vam ime od ljudi polja u djecu Božju!“ Mi smo djeca ljubavi Božje. Iza našega života ne skriva se nikakav slučaj nego namjera ljubavi Božje. Mi smo Božja voljena djeca, od njega željeni, traženi i pronađeni i dovedeni kući. I na poljanama ove zemlje smo djeca Božja. Jer Isus je došao na to polje i sam se za nas pobrinuo. “Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama!” (Ivan 14,18) |
- 12:55 -
Ukupno Komentara (5)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
IZGUBLJENI ŠTIHVORT
 Gottfried Benn napisao je kao lirsku sumu svojih pogleda na život pjesmu „Izgubljeno ja“. U njoj se Benn tuži na gubitak vremena, povezanost prostora i povijesti. Čovjek je izgubio smisao i nadu, sigurnost i cilj svoga života. Njegov ego je uništen, čovjek se izopačio. Sva područja njegovog života pokazuju signume kraja. Pred kraj pjesme on kaže:“Otkuda, kamo, ni noći, ni jutra, ni rekvijema, želiš posuditi štihvort, ali kod koga?“ Čovjek više nezna ni podrijetla ni budućnosti. Noć, kao cilj dana, to nije. Jutro, kao kraj jednoga i početka drugog vremena, nije također. Nema klicanja, nema oduševljenja, ali ni žalosnog rekvijema. Sve je umrlo i izgubljeno. Čovjek traži štihvort, riječ koja rješava, ozdravlja i obnavlja. Ali gdje je naći? Dugo se mislilo da se ta riječ može zvati napredak, učinak, tehnika, standard. Ali sve ove riječi nisu ključne. Samo je jedna riječ koja ima „ruke i noge“, srce i život, samo jedna koja obuhvaća sva područja ljudskoga života: dubinu patnje i boli, visinu učinka, širinu vječnoga i gustoću pravoga života. Jedna je riječ postala čovjekom i životom, Isus Krist. U njegovom je životu sve obuhvaćeno: Bog i povijest, Bog i čovjek, prostor i vrijeme, život i vječnost. Njegov život obuhćava rekvijem – poslušan do smrti na križu – ali i usklik radosni:“Uskrsnuo je i živi!“ Bog se pobrinuo za odlučujići štihvort. S tom riječju doista možemo samo dobiti. U Isusu Bogu možemo opet naći mir, svezu s svim stvorenim, svezu s budućnosti, s drugima i sa samim sobom. Samonalaženje jedino je moguće kao nalaženje Krista. Ali tamo, u njegovoj ljubavi i vjernosti opet nalazimo ono što smo izgubili: naše “ja”. Posudimo, dakle, Božji štihvort – on se zove Isus! Ovaj post namijenjujem jednoj našoj blogerici! |
- 18:59 -
Ukupno Komentara (6)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
I NAČINI BIČ OD UŽETA TA IH SVE ISTJERA...
 „U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." – Iv 2, 14-16 Zbog čega je Isus uopće poduzeo ovu za ono vrijeme čudnu i spektakulranu akciju? Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći jedino ako uvidimo, koju su ulogu imali trgovci životinjama i mjenjači novca u hramu ili oko njega: Židovi su životinje trebali za žrtve. A mjenjače su trebali da prljavi poganski novac pretvore u novac posebne vrijednosti, kojim će platiti dadžbinu hramu. Time su trgovci životinjama i mjenjači novca bili elementi službe Božje u hramu bez kojih se nije moglo. Ali to znači: Isusov napad na trgovce životinjama i na mjenjače novca bio je nasrtaj na žrtveni kult kojeg se u to vrijeme prakticiralo u hramu. Ovaj žrtveni kult temelji se na određenoj predodžbi koja je i dan danas aktualna. Ona glasi: Kao zahvalu za ono što sam primio od Boga – primijeti ću žrtvu. Kako bi Bog uslišao moju molbu – prinijeti ću mu žrtvu. Da Bog oprosti moje grijehe – prinijeti ću mu žrtvu. To itekako može biti zamišljeno dobro i pošteno. I svejedno se to Bogu ne sviđa. Bog nije naš trgovački partner. Žrtva ne zamjenjuje onaj „posao“ koji je po volji Božjoj, a da i ne govorimo o našem osobnom odnosu prema Bogu. Boga se na ovaj način nemože kupiti. Ili da budemo aktualni našem unutarnjepolitičkom trenutku, Bog jest sudac, ali nije koruptan. Već su starozavjetni proroci kao Amos, Hošea i Izaija kritizirali žrtvenu praksu tadašnjeg židovskog naroda. Ovim čišćenjem hrama Isus nastavlja njihovu kritiku i to na jako upečatljiv način. Time je nama rečeno: materijalni darovi, nikakvi materijalni nadomjestci nemogu biti temelj našeg odnosa prema Bogu. I što sada? Odgovor može, i u smislu starozavjetnih proroka, biti samo jedan koji glasi: osobni odnos prema Bogu i ponašanje u skladu s uputama Jahvinim koje smo čuli u današnjem čitanju treće korizmene nedjelje, opisan je u 10 zapovijedi Božjih (vidi Izl 20, 1 – 17). Osim toga u današnjem je evanđelju još jedna druga poruka. Isus na nju upozorava kad kaže:“Razorite ovaj hram, u tri ću ga dana opet sagraditi.“ Isus ovime prema riječima evanđelja misli na hram svoga života. A to znači: sam je Isus mjesto na kojem susrećemo Boga. On sam je kao raspeti u kojem nam Bog daruje svoju ljubav i kao uskrsnuli koji i danas živi, “mjesto” našega susreta s Bogom. Što bi to mogla značiti za nas? Gdje danas možemo sresti Isusa kao mjesto na kojem će mo stupiti u vezu s Bogom? Ja vjerujem time, što će mo bratu čovjeku koji nas treba biti od pomoći. U njegovom će mo tijelu sresti tijelo Isusovo. Jer što smo učinili našem bližnjemu učinili smo, prema Isusovim riječima, Isusu samom (vidi Mt 25, 31-46). Time angažiranje za čovjeka kojem sam potreban, koji je u nuždi, postaje mjestom susreta s Isusom, a njegovo tijelo hramom Božjim a time i mjestom susreta s Bogom samim. Na drugoj strani ovdje je Isusova prisutnost u kruhu i vinu euharistije. U njima je doista prisutno tijelo uskrsloga Krista. Ako tako gledamo onda je slavljenje i primanje euharistije mjesto osobnog susreta s raspetim i uskrslim Isusom. Time je to u smislu evandjelja ove treće korizmene nedjelje, mjesto osobnog odnosa s Bogom. U euharistiji i u bratu čovjeku susrećemo isto tijelo Isusovo. Time je slavljenje euharistije kao službe Božje u Isusovom smislu neraskidivo povezano s time, kako postupamo s našom braćom ljudima. ŽELIM VAM LIJEPU TREĆU KORIZMENU NEDJELJU! |
- 02:28 -
Ukupno Komentara (3)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
LJUBAV JE JAČA OD SMRTI
 Ljubav i smrt imaju nešto zajedničkoga. Ni jednoj ni drugoj se ne može odolijeti. Obje u sebi imaju neku moć kojoj se konačno svatko od nas mora pokloniti. Boriti se protiv smrti jednako je bezusjpešno kao i pobjeći od ljubavi. Poslije ruske revolucije 1917. godine bjesnio je nekoliko godina građanski rat između konzervativnog pučanstva, bijelih (belogardejci), i komunista, crvenih. U to je vrijeme jedan pravoslavni svećenik prolazio ulicom kad ugleda kako belogardejci vežu na drvo komunističkog vojnika da ga ubiju. Časnik ove egzekutorske skupine vidjevši svećenika pozdravi ga uobičajenim ruskim pozdravom:“Blagoslovi nas, oče!“ Svećenik odgovori:“Ubojstvo ja ne mogu blagosloviti!“ Belogardejci puste ovoga komunističkog vojnika, kojeg su oslobodile svećenikove riječi. Nedugo poslije toga pozove jedna žena istoga svećenika da podijeli sakramente umirućih njenom sinu koji je ležao na samrti. Kad je svećenik ušao u kuću poviče bolesnik bijesno:“Ne želim svećenika. Sve ih treba pobiti. Ja sam komunista i ne mogu ih vidjeti.“ Ali ipak pogleda svećenika i propozna ga. Taj ga je svećenik oslobodio iz ruku belogardejaca koji su ga htjeli ubiti. „Ti si mi spasio život. A ja sam imao nalog da te ubijem. Vidiš li onaj nož na stolu? Da li bi isto uradio da si znao da sam te trebao ubiti?“ „I tada“, ogovori svećenik, „nebi blagoslovio ubojstvo, jer Bog je svima nama priredio oproštenje i ljubav. Njegova je ljubav jače od smrti. Eto, Bog me po drugi puta šalje k tebi da te spasim.“ Nadugo poslije toga ovaj je čovjek umro. Ali sva mržnja jer isčeznula iz njegovog života i napravila mjesta ljubavi i pomirenju Božjem. “ Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt…!” (Pjesma nad pjesmama 8,6) |
- 15:59 -
Ukupno Komentara (4)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
SLUŠAO SAM!
 Njemački filozof Leopold Ziegler još je za svoga života odredio što će mu pisati na grobu. Po njegovoj želji na nadgrobnoj ploči će pisati:“Slušao sam!“ On je kod ovoga mislio na dvije stvari koje u životu idu zajedno: moj je život slušati, bdjeti, čekati, primati i osluškivati. Slušanjem i biti poslušan, biti tih i biti otvoren počima život. Ali i ono drugo. Život je poslušnost i akcija, biti aktivan i riskirati korake. Ziegler je vidio i razumio svoj život u toj napetosti promišljanja i počimanja, mirovanja i djela, slušanja i poslušnosti. Često nam je teško šutjeti i osluškivati. Nije uvijek lako čekati i biti otvoren.Ono što nam se čini lako, jednostavno ništa ne raditi, ne trčati, ništa ne uzeti u ruku, ponekad ispada najteže. Šutnja je mnogo više nego ne govoriti. To je aktivno držanje, stav pozorne spremnosti. To je svjesno osluškivanje i želja za prijemom. Čekanje je više od nerada. To je napeta budnost, čekanja dolazećega i računanje s novim. Sva poslušnost i svaka akcija mora početi poslušnošću i čekanjem. „Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“ - Izaija 30,15 |
- 12:28 -
Ukupno Komentara (5)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
PUT JANJETA JAČI OD SNAGE LAVA
 Na brdu Mandara živio je snažan lav. Neprestano je lovio druge životinje i žderao ih. Preplašene životinje održe sastanak i dogovore se, da lavu nešto predlože. Nesporno je on najjači od svih – on, lav, je kralj svih životinja. Ali da se ne bi svakoga dana morao davati na lov, one će mu same svakodnevno iz svojih redova dragovoljno dati jednu od njih za hranu. Tako će on moći mirno ležati u hladovini i više se neće morati truditi, a ostale će životinje živjeti bez straha. Lavu je ovo priznanje jako godilo i složi se s prijadlogom životinja. Jednoga dana dođe red na zeca. Stari plašljivi zec je razmišljao i došao do zaključka da mora biti lukav ukoliko želi spasiti život. Hramajući je polako došao do snažnoga lava i najprije mu ispripovijedao, kako ga je upravo sada na putu napao jedan još veći i jači lav i da je teškom mukom uspio pobjeći. Lav sav ljutit skoči i zapovijedi zecu da mu pokaže tog bazobraznog lava. Zec povede ponosnog lava do jednog dubokog bunara, pokaže mu na vodi njegovu vlastitu sliku i poviče, da je to taj lav. Sav bijesan i srdit lav skoči u bunar i utopi se. Putovi lava i lavlja snaga u povijesti čovječanstva prouzročili su nebrojene strahote i razaranja, boli i patnje, krvi i suza. Uz putove lava kao nekakav kordon stoje ratovi i propasti, mrtvaci i ruševine, progonstvo i mučenje, glad i mržnja, siromaštvo i izrabljivanje. Lavovi su za sebe uvijek žrtvovali druge kako bi dokazali svoju moć i kako bi sami preživjeli. No lavlja snaga je ograničena, to je vremenski i prostorno ograničena moć, jer se na dugo vrijeme putovima sile ne može utemeljiti nikakvo kraljevstvo. Lavlji su putevi konačno uvijek završavali u propasti. Lavlji putevi uvijek vode u uništenje, najprije drugih a onda i samouništenje. Putevi sile i ljudi od sile nikada nisu doista mogli preživjeti. Ali puno su izazvali nesreća i boli. Bog nam je pokazao jedan sasma drugačiji pit, put ljubavi, žrtve, strpljivosti i pomirenja. Isus je svoju moć vezao uz ljubav i svoju ljubav jačao žrtvom. On se žrtvovao za druge i postao je pobjednikom. Njegov put janjeta bolji je od puta lavlje sile. “Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduze grijehe svijeta!” (Ivan 1,29) |
- 16:01 -
Ukupno Komentara (3)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
NAJBOLJE ORUŽJE
 Kada je Bog završio sa stvoranjem svijeta radovao se svojem djelu. Svako je stvorenje imalo svoju namjenu i svako je od njih veselo živjelo u svojoj vrsti. Samo je janje žalosno ležalo pred prijestoljem Božjim i nije se moglo veseliti s drugim stvorovima. Bog je vidio tugu janjeta pa ga upita:“ Što ti je, zašto si tako utučeno i žalosno?“ – „O, moj Bože“ – odgovori janje jecajući, „kako se mogu veseliti kad sam tako slabo i bespomoćno. Zašto sam ja drugačije od svih drugih stvorova? Zašto mi nisi dao oružje da se mogu braniti kao što si dao svima drugim stvorovima? Druge životinje imaju špicaste rogove i oštre papke, jake surle i otrovne zube, brze noge i široka krila. Svi se oni mogu spasiti penjanjem i trčanjem, letom i ronjenjem, zubima i ubodima, hvatanjem i otimanjem. A ja sam bezpomoćno i u ovom velikom svijetu izručeno svim mojim neprijateljima.“ Bog je saslužao janje do kraja i dao mu za pravo. „Prepuštam ti izbor. Želiš li kandže, papke, oštre zube, rogove ili surlu, krila ili peraje?“ – „ O, ne, moj Bože. Tako opasno oružje nanosi povrede. Ja te molim za bolje oružje s kojim zlo i neprijatelja zbilja mogu nadjačati!“ – „Tvoja je molba pravedna. Zato ću ti je ispuniti. Evo ti najbolje oružje s kojim ćeš sve moći savladati i pobijediti!“ I Bog mu dade najbolji dar: blagost, odanost i strpljivost. (Prema jednoj židovskoj bajci) Najbolje oružje nisu otimanje i nasilje, brzina ili snaga, čupanje ili udaranje. Ovo je oružje uvijek izazivalo još više bijede i bola, razaranja i neprijateljstva. Najbolje oružje izabrao je Isus, Jaganjac Božji, da njime nadvlada svako zlo, posljednjeg i najgoreg neprijatelja, najveću silu: njegova predanost u ljubavi i blagoj strpljivosti. Tako je Bog savladao mržnju i smrt, đavla i sud. "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" Knjiga otkrivenja 5,12 |
- 00:00 -
Ukupno Komentara (2)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
RISKIRATI KORAKE VJERE
 Jedna legenda govori o starom Židovu iz Krakova imenom Nanien Eisik Jekel. On je u svom životu puno toga pretrpio ali zbog toga nije bio ogorcen. Čak štoviše gajio je djetinjasto povjerenje u Boga i njegovu dobrotu i moć. Jekel je bio star i jako siromašan. Ali u njegovom srcu je živjela čežnja da za Boga učini nešto velikoga. Jedne noći je sanjao da mu je Bog zapovijedio da ode u Prag gdje će na mostu koji vodi u kraljevski dvorac pronaći blago. Jekel se probudio, obuo svoje pohabane sandale uzeo torbu i krenuo na daleki put u Prag. Došavši u grad tražio je most koji vodi do kraljevskog dvorca I nađe ga, ali je most čuvala jaka straža. Svakoga jutra se straža mijenjala a Jokel je svakoga dana obilazio oko mosta dobro otvorenih očiju i ušiju. U svojoj vjerskoj jednostavnosti tražio je blago. Poslušno je čekao dok ga ne nađe. Jokel je nakon nekoliko dana upao u oko zapovjedniku straže pa ga ovaj upita:“Tražiš li ti nešto? Čekaš li nekoga?“ Jokel mu tada ispriča što je sanjao. Zapovjednik straže se smijao i rekao mu:“ Snovi su sapunica. Ti si lud. Prema tome što sam ja sanjao prije nekoliko godina, trebao sam se uputiti u Krakov i tamo kod nekog starog Židova, koji je zove Eisik Jekel, ispod peći naći blago. Ma kakvi, to je glupost!“ Jekel se nakloni, uzme svoje prnjice vrati se kući i pod svojom peći nađe veliko blago. Veoma radostan i zahvalan sagradi Bogu u čast prekrasnu sinagogu. Bog se objavljuje ali istovremeno i skriva. Isus pokazuje svoje veličanstvo a istovremeno ga i skriva. Bog ne leži na ulici, Isusova veličina nije izložena u izlozima. Blago života se nemože jednostavno kupiti. Ono je skriveno. Djetinja vjera I jadnostavna poslušnost nalaze put i vide ispunjenje. Tko se otvori, tome se pokaže Bog. Tko čezne naći će. Tko riskira put nalazi bogatstvo života i za Boga može učiniti velike stvari. |
- 15:19 -
Ukupno Komentara (2)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
HVALA BOGU
 U jednim njemačkim novinama jednoga je dana izašao slijedeći oglas: “Zahvaljujem Bogu i vozaču Opela, koji je dana... u ... sati, na cesti... spretnim kočenjem izbjegao udes, kojeg bi prouzročio ja nespretnim preticanjem, i na taj mi način spasio život!“ Tri dana kasnije u istim novinama, na istom mjestu čitam slijedeće:“Još si jednom imao sreću! Vozač Opela!“ „Zahvaljujem Bogu“ ili „imao sreću“. Kako mi gledamo na život? Dobivamo li život kao dar od Boga ili ga smatramo proizvodom nekakve sreće ili nesreće? Imati i dobiti početni je stupanj života. Tek zahvalom stupamo u odnos s darovateljem i s bližnjim. Zahvaljivati Bogu i drugome elementarno je očitovanje života. Poznati danski filozof i teolog Soren Kierkegaard kaže:“Najuzvišenije ljudsko savršenstvo je smatrati Boga nužnim. Netreba se stidjeti zato što Boga trebamo, nego je upravo to svaršenstvo; a najžalosnije je kad čovjek ide kroz život i nikada ne shvati da treba Boga.“ |
- 23:42 -
Ukupno Komentara (1)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
TKO JE SNAGA NAŠA ?
 TAJNA SNAGE Jedna legenda iz grčke mitologije govori o Anteusu.On je bio sin Gaie, majke Zemlje, i neobično jak. Nitko ga u bori nije mogao nadjačati jer je raspolagao s neiscrpnom snagom. Dugo se nagađalo o tajni njegove snage. Otkuda Enteusu tolika snaga? A onda je došao Herkules i razriješio tajnu njegove snage. U borbi s Ateusom Herkules ga je čvrsto uhvatio u ruke i podigao od zemlje. Time je Anteusova veza sa zemljom prekinuta, postao je slab i pobjediv. Tajna njegove snage bila je povezanost s njegovim početkom, sa njegovom majkom Zemljom. Čim je Herkules prekinuo tu vezu Anteus je oslabio i ovaj ga je pobijedio. Od tada je najjači čovjek bio Herkules. Enteus je svoju snagu crpio iz veze s njegovim početkom, njegovom majkom Zemljom. Kršćani svoju snagu crpe iz svoga početka, iz Boga, njihovog nebeskog oca. U povezanosti s Isusom i mi imamo udjela u toj Božjoj snazi pa smo nedodorljivi za smrt i razaranje. Međutim ako neprijatelj (grijeh, nevjera) uspije prekinuti našu vezu s Isusom, postati će mo slabi i pobjedivi. “Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša!“ (1 Ivanova 5,4) IZVOR SNAGE Dr. Claude Fly, američki ekspert za poljoprivredu, radio je po nalogu Ujedinjenih Naroda u Urugvaju. Jednoga ga dana na ulici uhvate Tupamarosi kao taoca. Osam dugih mjeseci je on morao životariti u malom skloništu pod zemljom čuvan od nepospustljivih otmičara. To teško vrijeme svoje patnje opisuje Dr. Fly nakon svoga oslobođenja u knjizi „Bog i strah“. „Moj boravak u skloništu Tupamarosa sada mi se čini kao strašno ružan san. Teško mi je sjetiti se svih onih teških osjećaja koja su me zaokupljala. Na svu sreću čitavo sam vrijeme uzase imao malo izdanje Novoga Zavjeta. Ta mi je knjižica cijelo vrijeme bila jedini izvor susreta sa snagom koja je bila učinkovita izvan moga srca ali i izvan moje ćelije. Šumovi pušaka, koje su punili i praznili, šumovi municije koja je padala po podu – i to samo dva metra od moga kreveta – mučilo mi je dušu i punilo me smrtnim strahom. Jedino što mi je cijelo vrijeme pomagalo da ne poludim bilo je čitanje Novoga Zavjeta „(strana 161). Biblija nam otvara put snagama izvan našega srca i naših mogućnosti. Najjednostavniji put naći ih izvan nas je čitanje Biblije. Tu nam se otvara područje koje nam je inače zatvoreno. Tu se pokazuju putevi koje inače nemožemo naći. Tu vidimo ciljeve koji nas uzdižu iznad nas i svega našega. Tu surećemo snage koje su jače od patnje i smrti, zla i zablude, laži i ludila. “Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje!” (Jeremija 15,16) |
- 13:46 -
Ukupno Komentara (3)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
SVE JE DO BOŽJEG BLAGOSLOVA
|
Jedan je starac bio potpuno gluh. No svake je nedjelje išao na misu. Kada su ga upitali zašto ide u crkvu kad ne razumije niti jednu riječ on je odgovorio:”Blagoslov!” Što je to uopće blagoslov? Što je blagoslovljeni život, blagoslovljena starost? Što to znači kad kažemo:”Sve je do Božjeg blagoslova“? Što je mislio Jakov kada je vikao "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš." – Blagoslov dolazi od riječi signare, signirati a znači: označiti znakom. Bog je dao puno znakova. Na Kainu je napravio znak poštede. Noi je dao znak duge, Mojsiju gorućeg grma, Izraelcima oblake i stup od ognja. Znak nad znakovima, dok nije došao znak u kojem su svi uključeni, znak Krista, križ. Biti blagoslovljen znakom križa znači biti označen, signiran od Boga. Križ je najprije znak smrti, znak prokletstva. Ali time što Isus za nas nosi prokletstvo smrti, osudu i sve to savladava, križ postaje znakom pobjede, znakom života. Jedna djevojčica sa sela je s majkom došla u veliki grad i vidjela puno crkvenih tornjeva, pa upita majku:“Zašto je na crkvama znak plus?“ U školi je naučila da je križ znak za plus. Blagoslovljen život je život koji stoji pod znakom Božjega plus. Doduše naš život stoji pod znakom minus zbog grijeha i smrti. Ali kad opterećeni našim grijesima dođemo k Isusu on će nam oprostiti i blagosloviti nas znakom križa. Tada je sav grijeh oprošten, smrt pobjeđena, bol odnesena. Od Boga smo označeni za život – blagoslovljeni. Signirani ili rezignirani Jedan dječak upita oca dok su planinarili:“Oče, jesu li tamo na brdima gdje su oni križevi, poginuli ljudi?“ „Ne“, reče mu otac. „Križ na vrhu planine znači, da su ljudi savladali to brdo sa svim njegovim opasnostima i osvojili ga. Ovdje je križ znak pobjede a ne smrti.“ Koliko je brda i planina u našem životu! Brda poteškoća, brda briga, brda patnje i boli, brda usamljenosti! Isus je pobijedio sva ta brda. Na svakome od njih stoji križ, znak pobjede. Kada se u našem životu držimo Isusa onda nećemo s brda pasti u provaliju nego ga savladati i osvojiti. Da li je Isus na našem životu napravio znak? Da li nas je Isus signirao? Tko je signiran Isusovom ljubavlju i oproštenjem živi do velike posljednje pobjede. Tko nije signiran križom Isusovim taj je re-signiran, žalostan i bez nade, jer on živi do velikog neuspjeha umiranja i izgubljenosti. Zbog toga se u ovo korizmeno vrijeme koje završava križem i uskrsnućem stavimo pod Isusovu pobjedu i molimo ga da nas označi, blagoslovi, signira. Johann Christoph Blumhardt, njemački evangelistički svećenik iz 19.2toljeća, ležeći na samrti svome je sinu stavio ruku na glavu i rekao:“Sine, blagoslivam te za pobjedu!“ Tako nam i Isus želi staviti ruku na glavu i ohrabriti nas u svakoj nevolji i strahu, brizi i slabosti:“Blagoslivam te za pobjedu!“ Nitko nije rođen za poraz. Isus želi da dobijemo život. Zato viknimo s Jakovom: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš." |
- 14:16 -
Ukupno Komentara (0)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
NAJSLAĐE I NAJGORČE
|
Jedan kralj zapovijedi svom ađutantu: “Idi i donesi mi jelo od kojeg na zemlji nama slađeg!“ Ađutant se uputi i poče razmišljati o najslađim jelima ali na kraju kupi jedan jezik. Došavši u dvor odnese ga u kuhinju i zapovijedi kuharu da od njega napravi ukusno jelo koje će odnijeti kralju. Kralj je s jelom bio zadovoljan, jezik mu je dobro prijao. Poslije jela opet zapovijedi ađutantu:“Idi i donesi mi nešto što je gorko, od čega na čitavome svijetu nema gorčeka!“ Ađutan ode i opet kupi jezik, kuhar ga pripremi a ađutant ga odnese kralju. Kralj se iznenadio:“Najslađe što si mi donio bio je jezik. Zahtijevao sam nešto najgorčega, a ti mi opet doneseš jezik!“ Potom ađutant upita kralja:“Moj gospodaru, ima li na svijetu išta slađega od jezika? A ima li na cijelome svijetu išta gorčega od jezika?“ Jedna jedina riječ može život spasiti i sačuvati, duši biti melem ali i rana. I jedna jedina riječ može ubiti i razboliti, sažgati I posijati ogorčenje. Naš jezik može izazvati slatkost ljubavi ali i ogorčenje mržnje. Zbog toga bi, eto bar kroz ovo korizmeno vrijeme, mogli svu našu “iznutricu” utonuti u ljubav Božju, kako bi i naše riječi postale riječi ljubavi. “Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?” (Jakovljeva poslanica 3,5-11) NOVE RIJEČI Želio bih naći nove riječi, otkriti nove izričaje, da ti mogu izraziti svoju ljubav, ljubav koja će biti uvijek nova, nikad stara. Želio bih svim silama duha i srca iznaći novi, topliji, jasniji način, da izrečem i opjevam dubinu svoje povezanosti s tobom. Želio bih sabrati najljepše misli i najuzvišenije ideje, da ti na dosad neviđen način dokazujem svoje poštovanje. Želio bih do dna iskoristiti svoje talente, napreći sile uma i naći riječ nečuvene, jedinstvene ljepote, kojom bih dao ime svojem sveukupnom zanosu. A, evo ti, Gospodine, koji vidiš kako su moje misli sitne i siromašne, ne tražiš nikakvih iznašašća, nikakvih genijalnih riječi; ti voliš čuti kad ja jednostavno kažem - da te volim. Jean Galot |
- 14:12 -
Ukupno Komentara (0)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
PEPEO, PRAH, I DIM
- 14:07 -
Ukupno Komentara (0)
Po sokacki divani ------------U Miraz spremi
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje
Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA
Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR
Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moje društvo drago
paor: paor, Šolja, prijatelj, drug
Baja Tunja: Šokac - drug od glave do pete
Stevennn
TS FANTAZIJA
Zubo
Sajtluk
Zambata
Slatko grko
Dva
Novogradiščanin
Varošanka
Brođanka
Pegy i Al
Moj komšo
Komšo priko Save
Franc
Korov
Slavončica
Slavonka_31431
Maslačkica
Taurunum
Domoa
Jasenovac
Arsen bivši
Miki
Marijan
Klakarac
Sandokan
Divan skitnje
Naše priče
U ime Rime
Fizikalac
Kenguur
Dolina suza
Skice Slavonije
Sandra
Sunflower37
Tinolovka
Koraljka
MiniMaxine
A ća se tu može
Radoznali
Milord
Blogomoljac
Slaven
Skriven u lišću
Gutanje laži
Bakin spomenar
Žubor vode
Tamo gdje je dom
Ratar i bekrija
Šokac graničar
Divan je kićeni Srijem
Zlatni dukat
«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić
„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić
PJESMA SLAVONIJI
Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.
Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.
Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.
Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!
Vjekoslava Vukelić
Design
Kenguur 2008