Marketing
IZGUBLJENI ŠTIHVORT
Gottfried Benn napisao je kao lirsku sumu svojih pogleda na život pjesmu „Izgubljeno ja“. U njoj se Benn tuži na gubitak vremena, povezanost prostora i povijesti. Čovjek je izgubio smisao i nadu, sigurnost i cilj svoga života. Njegov ego je uništen, čovjek se izopačio. Sva područja njegovog života pokazuju signume kraja. Pred kraj pjesme on kaže:“Otkuda, kamo, ni noći, ni jutra, ni rekvijema, želiš posuditi štihvort, ali kod koga?“ Čovjek više nezna ni podrijetla ni budućnosti. Noć, kao cilj dana, to nije. Jutro, kao kraj jednoga i početka drugog vremena, nije također. Nema klicanja, nema oduševljenja, ali ni žalosnog rekvijema. Sve je umrlo i izgubljeno.
Čovjek traži štihvort, riječ koja rješava, ozdravlja i obnavlja. Ali gdje je naći? Dugo se mislilo da se ta riječ može zvati napredak, učinak, tehnika, standard. Ali sve ove riječi nisu ključne. Samo je jedna riječ koja ima „ruke i noge“, srce i život, samo jedna koja obuhvaća sva područja ljudskoga života: dubinu patnje i boli, visinu učinka, širinu vječnoga i gustoću pravoga života. Jedna je riječ postala čovjekom i životom, Isus Krist. U njegovom je životu sve obuhvaćeno: Bog i povijest, Bog i čovjek, prostor i vrijeme, život i vječnost. Njegov život obuhćava rekvijem – poslušan do smrti na križu – ali i usklik radosni:“Uskrsnuo je i živi!“
Bog se pobrinuo za odlučujići štihvort. S tom riječju doista možemo samo dobiti. U Isusu Bogu možemo opet naći mir, svezu s svim stvorenim, svezu s budućnosti, s drugima i sa samim sobom. Samonalaženje jedino je moguće kao nalaženje Krista. Ali tamo, u njegovoj ljubavi i vjernosti opet nalazimo ono što smo izgubili: naše “ja”. Posudimo, dakle, Božji štihvort – on se zove Isus!
Ovaj post namijenjujem jednoj našoj blogerici!
Post je objavljen 20.03.2006. u 18:59 sati.