
„U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." – Iv 2, 14-16
Zbog čega je Isus uopće poduzeo ovu za ono vrijeme čudnu i spektakulranu akciju?
Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći jedino ako uvidimo, koju su ulogu imali trgovci životinjama i mjenjači novca u hramu ili oko njega: Židovi su životinje trebali za žrtve. A mjenjače su trebali da prljavi poganski novac pretvore u novac posebne vrijednosti, kojim će platiti dadžbinu hramu. Time su trgovci životinjama i mjenjači novca bili elementi službe Božje u hramu bez kojih se nije moglo. Ali to znači: Isusov napad na trgovce životinjama i na mjenjače novca bio je nasrtaj na žrtveni kult kojeg se u to vrijeme prakticiralo u hramu.
Ovaj žrtveni kult temelji se na određenoj predodžbi koja je i dan danas aktualna. Ona glasi: Kao zahvalu za ono što sam primio od Boga – primijeti ću žrtvu. Kako bi Bog uslišao moju molbu – prinijeti ću mu žrtvu. Da Bog oprosti moje grijehe – prinijeti ću mu žrtvu. To itekako može biti zamišljeno dobro i pošteno. I svejedno se to Bogu ne sviđa. Bog nije naš trgovački partner. Žrtva ne zamjenjuje onaj „posao“ koji je po volji Božjoj, a da i ne govorimo o našem osobnom odnosu prema Bogu. Boga se na ovaj način nemože kupiti. Ili da budemo aktualni našem unutarnjepolitičkom trenutku, Bog jest sudac, ali nije koruptan.
Već su starozavjetni proroci kao Amos, Hošea i Izaija kritizirali žrtvenu praksu tadašnjeg židovskog naroda. Ovim čišćenjem hrama Isus nastavlja njihovu kritiku i to na jako upečatljiv način. Time je nama rečeno: materijalni darovi, nikakvi materijalni nadomjestci nemogu biti temelj našeg odnosa prema Bogu.
I što sada? Odgovor može, i u smislu starozavjetnih proroka, biti samo jedan koji glasi: osobni odnos prema Bogu i ponašanje u skladu s uputama Jahvinim koje smo čuli u današnjem čitanju treće korizmene nedjelje, opisan je u 10 zapovijedi Božjih (vidi Izl 20, 1 – 17).
Osim toga u današnjem je evanđelju još jedna druga poruka. Isus na nju upozorava kad kaže:“Razorite ovaj hram, u tri ću ga dana opet sagraditi.“ Isus ovime prema riječima evanđelja misli na hram svoga života. A to znači: sam je Isus mjesto na kojem susrećemo Boga. On sam je kao raspeti u kojem nam Bog daruje svoju ljubav i kao uskrsnuli koji i danas živi, “mjesto” našega susreta s Bogom.
Što bi to mogla značiti za nas? Gdje danas možemo sresti Isusa kao mjesto na kojem će mo stupiti u vezu s Bogom?
Ja vjerujem time, što će mo bratu čovjeku koji nas treba biti od pomoći. U njegovom će mo tijelu sresti tijelo Isusovo. Jer što smo učinili našem bližnjemu učinili smo, prema Isusovim riječima, Isusu samom (vidi Mt 25, 31-46). Time angažiranje za čovjeka kojem sam potreban, koji je u nuždi, postaje mjestom susreta s Isusom, a njegovo tijelo hramom Božjim a time i mjestom susreta s Bogom samim.
Na drugoj strani ovdje je Isusova prisutnost u kruhu i vinu euharistije. U njima je doista prisutno tijelo uskrsloga Krista. Ako tako gledamo onda je slavljenje i primanje euharistije mjesto osobnog susreta s raspetim i uskrslim Isusom. Time je to u smislu evandjelja ove treće korizmene nedjelje, mjesto osobnog odnosa s Bogom.
U euharistiji i u bratu čovjeku susrećemo isto tijelo Isusovo. Time je slavljenje euharistije kao službe Božje u Isusovom smislu neraskidivo povezano s time, kako postupamo s našom braćom ljudima.
ŽELIM VAM LIJEPU TREĆU KORIZMENU NEDJELJU!