
Jedna legenda govori o starom Židovu iz Krakova imenom Nanien Eisik Jekel. On je u svom životu puno toga pretrpio ali zbog toga nije bio ogorcen. Čak štoviše gajio je djetinjasto povjerenje u Boga i njegovu dobrotu i moć. Jekel je bio star i jako siromašan. Ali u njegovom srcu je živjela čežnja da za Boga učini nešto velikoga. Jedne noći je sanjao da mu je Bog zapovijedio da ode u Prag gdje će na mostu koji vodi u kraljevski dvorac pronaći blago. Jekel se probudio, obuo svoje pohabane sandale uzeo torbu i krenuo na daleki put u Prag.
Došavši u grad tražio je most koji vodi do kraljevskog dvorca I nađe ga, ali je most čuvala jaka straža. Svakoga jutra se straža mijenjala a Jokel je svakoga dana obilazio oko mosta dobro otvorenih očiju i ušiju. U svojoj vjerskoj jednostavnosti tražio je blago. Poslušno je čekao dok ga ne nađe. Jokel je nakon nekoliko dana upao u oko zapovjedniku straže pa ga ovaj upita:“Tražiš li ti nešto? Čekaš li nekoga?“ Jokel mu tada ispriča što je sanjao. Zapovjednik straže se smijao i rekao mu:“ Snovi su sapunica. Ti si lud. Prema tome što sam ja sanjao prije nekoliko godina, trebao sam se uputiti u Krakov i tamo kod nekog starog Židova, koji je zove Eisik Jekel, ispod peći naći blago. Ma kakvi, to je glupost!“ Jekel se nakloni, uzme svoje prnjice vrati se kući i pod svojom peći nađe veliko blago. Veoma radostan i zahvalan sagradi Bogu u čast prekrasnu sinagogu.
Bog se objavljuje ali istovremeno i skriva. Isus pokazuje svoje veličanstvo a istovremeno ga i skriva. Bog ne leži na ulici, Isusova veličina nije izložena u izlozima. Blago života se nemože jednostavno kupiti. Ono je skriveno. Djetinja vjera I jadnostavna poslušnost nalaze put i vide ispunjenje. Tko se otvori, tome se pokaže Bog. Tko čezne naći će. Tko riskira put nalazi bogatstvo života i za Boga može učiniti velike stvari.