09.12.2014., utorak

Osama u nama

Čitam maločas na nekom portalu, bijela tehnika na sniženju.
Na slici, bijeli oblačci, kao da je On(a) opet sasula previše deterdženta u perilicu, te kupaona mitski pliva u pjeni, a perilica mitski crkava u istoj.
I poviče B.a.B.a. u meni svom silinom waitsovskog pukloglasa – rasizam! Seksizam! Seksistički rasizam!
Jer, ponad bijelih oblačaka, bijelo djevojče. Onkraj nje, bijela perilica.
Tu više ne znaš, što je roba, tko je na popustu.
Mene, naravno, neće ni marketing – agencije ni B.a.B.e. (čast iznimkama).


(Jer sam slikao sliku, ovo je moja slika. Samo velim.)

Da me nitko neće, skužio sam i nekidan, na Svetog Nikolu.
Intimnim prostorom stana još je odzvanjalo „Kad povadiš suđe iz perilice i staviš veš sušiti, daj izglancaj moje čizme… Ide Sveti Nikola…“, kad je decentni pling obznanio da je još jedan virtualni golub pismonoša bubnuo binarnom glavicom o bežični lim sandučića.
Krotak, kakvim me učinila pješadijska obuka uz par prikladnih vježbi strukovnog razgibavanja (a što, a propo, vani radi porezne olakšice prati i-phone), povadio sam suđe iz perilice, unutra pospremio neoprano, usput slivnik odštopavši od riže i podloge za orhideje.
Ali, ni to nije sve. Dosuo sam sol, sjajilo…
Stavio sam veš sušiti, ali ni to nije sve; da bih ga povješao, morao sam pokupiti, posložiti i pospremiti sedamnaest gaća, četiri čvora štrampli upletena sa rukavom rolke, dvije posteljinei sijaset tuceta inog veša.
Izglancati čizme nije bio problem; nakon što sam skinuo blato, travke i žvake sa đonova, nanijeti pastu i izglancati čas je posla.
Oko pet minuta po čizmi; puta osam (kao, četiri para) … Ipak, ide Sveti Nikola.

Mail dakle.
Mail me dakle 6.12. upoznao sa činjenicom kako je Firma pažljivo razmotrila moje kvalifikacije, školovanje i reference i ovaj put uz zahvalu i lijepe želje odlučila, ne zaposliti me, svakako moleći da nastavim aplicirati. Vati. Apliciravati. Uvreda na udarac donekle leži u činjenici da sam na novom poslu trebao biti – 1.10.
No, obzirom na ljubaznu informaciju kako je poruka automatski generirana i nema opciju odgovora, odustao sam od samoterapijske replike.
Pogotovo jer Firma zagovara transparentnost, pa tako jedino objavljuje – broj telefaksa. Piiiiiiiipzvrrrrrrrrrrrrskriiiiiiik.
Velim, ni B.a.B.e.me neće (a ovo nisu bile one).
Čast iznimkama; to već rekoh.

Možda je osjećaj usamljenosti i do sve te elektronizacije, modernizacije, cije.
E, zato zagovaram staru tehniku. Pa kad u sandučiću vidim da na mene misle i plinara i munjara i čistoća i stambeno i i banka i porezna pa čak i povodac plavoj obavijesti o neuspjeloj dostavi pošiljke iz žvrlj črčk – dođem si voljen.
Marquez nije bio u pravu.
Pukovniku ima tko da piše.
Posebno me obradovao dopis auto – kuće. Koja ljubazno, prijateljski podsjeća da se približava interval redovnog servisa auta, te poziva na dogovor termina. Interval sam odvozio ljetos i, istina, sad sam opet u intervalu. Brine me tek što sam dopis dobio dva dana prije nego je auto počeo trzati, uz zloguk metalni zvuk.
(Podsjetilo me na ponudu privatnog servisa, prije dosta godina – „'O'š original dio, sa papirima, skup, ili original, bez papira, ali da ništa ne pitaš?“)

Osim odbijanja e-bankinga u ime društvenosti, zagovaram i držanje psa.
Sa psom nisi sam, zaista.
Jer, kadgod nemaš vremena, ili te obori fibra, i onda dobro odvagneš, onda, tada, uglavnom i gotovo neiznimno pitanje – „Bi li ga Ti prošetala?“ ili molbu tipa „Ljubavi, operi mu šape; hodao je po blatu!“ upućuješ osobi svog suživota, svoje i svojoj ljubavi. Ne mrmljaš sebi u bradu, solerski.
I nema veze što na koncu uvijek bez vremena, pod tabletama, sa proljevom, držeći mobitel ramenom, pereš šape, otvaraš konzerve, šetaš po kiši (između veša i suđa i čizama i ručka, priprave, serviranja i raspremanja oko i poslije istog); da si sam, sam sa psom, ne bi imao koga zamoliti; koga pitati.
Ovako, imaš.
Sa psom nisi sam.
Osim ako jesi.

Svakako, je li ikad itko primijetio zavalu sa Djedom Božićnjakom?
Svi znamo ono, Maja i Pavo; Barbie i Ken; Sanader i Jandroković. Happy family – slika.
Ali tko je ikad suzu pustio radi Djeda Božićnjaka, najusamljenijeg truckera na svijetu?
Zima, klisko, ralica ni na radaru; lanci za snijeg poodfrcali negdje; Djed Božićnjak em čeka da pripita mona otključa hangar, pa tovari, pa papirologija, tahošajba, pa piči po kijametu, isporuke Just-in-time; carinici na Bajakovu tradicionalno decelerirani; onda oko Kutine tuka u Twingu popriječila se na autocesti, nekaj me samo zvrtilo, trepttrept.
I nema; Djed Božićnjak – slike dokazuju – čak nema ni onu duplericu golog komada u kabini; ni kabinu nema, a da ne govorim o nekoj putenoj plavuši, iz koje zavodljivo dopire miris kuhanog vina ili dva.
Ništa; nula bodova. Pa on, najčešći gost djetinjeg odrastanja, lik koji formira emocije, postulat je solerstva i antiveznosti!
Djed Božićnjak je najusamljeniji trucker na svijetu, ja vam kažem.

Oznake: usamljenost, društvo, Zeitgeist


- 10:53 - Stisni pa pisni (11) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic