06.03.2015., petak

Krila Oluje i bezizlaznost banane

U stvari, ljut sam; ono, nemoćno ljut.
Ljut u smislu, koji blažena generacija „y“ na sreću nema osnove shvatiti.
Ljut, tipa, Andrej Saharov; ljut, tipa Gotovac, tipa Bit-će-bolje – ljut.
Ljut, nemoćno ljut, poput mog pokojnog starog, dok sam živio na baš – istoku, a on mi pojašnjavao to o zapadu.

Nakon mog iskustva istoka, došlo je međudoba.
Tu sam bio ljut na sve i svašta; generacijski, osobno, anacionalno, nacionalno, gradski, seoski, dalmatinski, zagrebački, njemački, svakako. Ljut ja iz sebe.
Ljut sam bio i što upoznajem divne očeve, muževe, dijelom svoju generaciju, izranjavane, frustrirane, zatomljene, u međuprostoru međudoba.
Jedan od njih danas je lokalno uspješan ugostitelj. Drugi odbija mobitele, a na fiksni mu moram ispričati tri anegdote, koje nas povezuju, da povjeruje, tko ga zove. Obojica znamo, zašto.
U šatoru ih ne vidim. I drago mi, baš jer sam ljut.

Razumijem da smo banana – država u obliku banane.
Da nam je i povijest, u kojoj od stoljeća sedmog branimo institut Ruđer Bošković, raketnu tehniku i atomsku fuziju, nekako bananoidna, jednog će se dana učiti na humanističkim faksevima. Ako se bude imalo kome predavati. Znanje.
Da nas ima kao u indijskom sindikatu ortodonata, znamo.
Da MORH nema love, da je rasčerečen – riječ ružna, koliko i točna – između želja, mogućnosti i obveza, znamo. Braneći Ameriku svijet NATO sebe NATO svijet Ameriku, dio smo kluba. Rasčerečeni.
Da unutar tog istog MORH-a ima svašta i svačega, da. Da sam antimilitantan koliko me i štrecne na pogled odore i grba – da. Moje odore, mog grba.

I dakle ljut sam.
Jer odem tako na avio – miting u Austriju; " ... aha, Kroat-zz-ien, Khhrilla Ohluhjeh, ja, sehr gut…, ja, Peeehrisschin Joa, wissen's nun, als er oab'g'schoss'n war, …" Pa umirovljenom pukovniku njihovog ratnog zrakoplovstva usred najnapetije rečenice pogled bez pardona i bontona odvijuga pod nebo za našim Pilatusima, nakon čega zaboravljenu misao utopi u plastičnoj čaši piva.



Pašman, kupanje u zoru, tišina, bonaca, više raja ne može biti. Vraćam se na terasu, pas se otresa u ugodi; uz prvi gutljaj kave, grgoljavi turboprop u poniranju pa u prevučenom usponu, ježim se. Vježbaju Krila Oluje.
Jarun moj, olujno nebo, s juga nalet Krila Oluje prema tribini, najava spikera nestaje u zvuku elisa, formacija dijamant.
I ne mogu si pomoći; u glavi mi i ta moja Sto-i-neka, i natporučnik i narednik i nebo moje plavo i bezdodirno bezznačna, gotovo masonska povezanost Petropanstva nebeskog svugdje i uvijek; to je ipak obveza, prisega … Austrijski pukovnik, naš bojnik, pilot 747F, pilot Ju-52, spotter, idejni balavac tehničkokulturnih naivluka - kod je isti.

I ne, nisam ljut, što visokokvalificirani stručnjaci odlučuju, svoje iskustvo naplatiti. Poput medicinara, strojara, vozača, šanera, švercera. I Nijemci nama, na koncu, naplaćuju program našeg gospodarskog razvoja. Kojeg nam pišu.
Šestoricu časnika, pilote Krila Oluje, mislim da razumijem, i solidarnošću Petra Panića podržavam od srca. Jer, kad si faca, imaš pravo namignuti u zrcalo i naplatiti.
Ali, sjećam se svojih dana u osamdesetima, na izvana sprdačinskom istoku tadašnjem, kad je Zapad likovao nad sportašima, koji bi prebjegli sa Kube, iz Nikaragve, Sjeverne Koreje, iz DDRa. Jer su pod svojim zastavama postali face, ali to odlučili i naplatiti.
Po zemlje, iz kojih su ti ljudi odlazili - tada se bez pardona govorilo o bijegu - to je bila bruka; sprdnja.
A mi smo sad Europska Unija; NATO; trenutno smo malo prehlađeni i musavi od rođenja i nešto nebitni koliko i berlavi, ali mi smo Zapad, brale.
Kolinda pozdravlja naš afganistanski kontingent i poziva se na tradiciju ćevapa; spiker sopće o desesima milijuna, na koncu, jelte, cijene koju plaćamo. Za što, ne reče. Za ćevape ne.
Mi, bezbananska banana – država.
(Banane, poput naranača, u DDR-u su bile simbol zapadnog blagostanja… )

Ljut sam dakle.
Jer nam ljudi bježe, kao da smo DDR. Sjeverna Koreja. Čehoslovačka.
I ljut sam i zbog svoje suze radi Glavaševića Vukovara Dubrovnika, i radi moje najosobnije crta prijavljivanja u dobrovoljce u ratu, i radi tog mitoidnog, ivanhoevskog grba moje postrojbe.. I moja hrvatska diploma, i moj odlazak iz Hrvatske kasnije, i to moje nebo globalno, i državljanstvo i putovnica i adresa, koju pomalo sam od sebe branim… - i to su Krila Oluje, moj ostanak, moje vjerovanje, značka mog identiteta.
Razumijem bananu, prazan džep, manjak perspektive, osobni sat i osobnu ambiciju, ali – ne mogu si pomoći.
Ljut sam.
Ne na njih; na sve skupa.
Na bezizlaznost banane.

I da, slike su repriza.
Jer sam ljut.

Oznake: Krila Oluje


- 21:16 - Stisni pa pisni (7) - Papirni istisak - #

< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic