Prednost bivanja ženom - i uz novih 13 milja, Jelo Žužinek ostaje uz vas!
|
Mili moji hiperventilirajući muški metroseksualci, zašto je bolje biti ženom nego muškarcem (za moje behasansko čitateljstvo – čovjekom), ne bi bilo osobito smisleno pitanje, da mi se neku noć nije počelo vrzmati glavom u umlačenom isparavanju jeftine Graševine sljubljene sa Žujinom pjenicom. U nekom prozoru vremena, dok je moja Prvozakonita i Zlatna Sponzorica u jednoj osobi popalila svu iluminaciju uz širom otvoren prozor, kako bi strašću Bizetove Carmen istjerala (!) komarce (!!), prisnilo mi se jednim okom, kako drugim uhom slušam žučnu raspravu svoja dva spermića upravo o tome – je li bolje ispasti ženom ili muškarcem... Mislim da je prvi spermić bio površna (možda izmanipulirana) feministica, jer je odmah višeglasno zapjevao o tome kako je bolje biti muško, jer se ne treba brijati, nema se menga, ne prolazi se porod, promiskuitet je poželjan a plaća bolja, ni u vojsku se više ne mora, itd. Itd. Onda su se tu malo zakačili u ono tipično birtijanersko prepucavanje pred kiselkastoznojni i hladnodimni fajrunat, ali taman kad je moja Carmen štropotno svršila sa egzorcizmom krilate bagre i ergela komaraca sinkrono zagudila odu olakšanja uz moje uzglavlje (a i šire), pažnju mi je privukao glas mog drugog spermića. Pomno sam slušao, moje se sneno oko otvorilo a uho uspravilo (na drugom sam, uredno presavijenom, ležao), i čvrsto sam odlučio odmah ujutro – još prije nego začujem rumenozorni sopran obloguze komšinice – zapisati makar dio argumentacije... Otprilike, moj je drugi spermić ovako koncipirao viđenje stvarke: Žene i promet Puno je bolje biti žensko u prometu (cestovnom). Možeš preticati kolonu, pa kad te murja u civilu krene loviti sa rotacijama, bježiš, pa naglo skreneš na šumski putić, i u tri treptaja uvjeriš murjaka da zar si preticala, te da ti se samo pripiškilo a nisi vidjela da te love pa si taman skrenula, kad ono... Muški bi tu završio sa lisičinama preko modrice. Ženče dobije propentano usmeno upozorenje, i još joj se pomogne izdemanevrirat' natrag na cestu. Dok bi se muškom reklo da je valjda bio mamuran od sinoć (a stoput mu se reklo), žena svoj auto u jarku može bez isprike, pardona i naučene lekcije pojasniti – „Ja sam samo odmah ispred zavoja stis'la kumplug i onda mi je kanal jednostavno izleeetio; kaj sam mogla?!“ (Ovo se, nastavio je moj spermić, nadovezuje na žensku dražesnost, da je ona - ma zamisli idiota u nastavku rečenice - naravno krenula preticati budalu koja je ispred nje dala lijevi žmigavac, usporila i skrenula lijevo – drito u nju – baš kad ga je skoro pretekla takvog kilavog i nesigurnog. Ili kad žena niti ne mora na retrovizor gledati, može li se isparkirati, dok joj tri opravdano sumnjiva muška očajnički mašu da ne može. Skreeek.) Žene i domaćinstvo ili kućanstvo Ovo je, veli moj spermić, isto zicer. Jer ako si žensko, uvijek možeš deset dana prije i dva dana poslije menge skvrčeno (a mazno) ležati na trosjedu i nesretnim šaptom konstatirati kako baš-sad nemaš uložaka. Nakon toga, ako si žensko, možeš potreptati prema svom Čovjeku onim pogledom akvarelske granice homicida i suicida i – poslati ga po uloške. Tri kapi; u celofanu; ne u kutiji; to su dnevni (to kao muško ionako znaš). Kao šlag na sarmu, kao žensko možeš pohvaliti svog muškog na uspješno obavljenoj nabavci, pa ga sad poslati po Gustin (jerbo da se ne pretrgne noseći, a tek to dve stvari odjednom; ma, mislim...) Osobito je zgodno, nastavio je moj sve mi srcu miliji spermić, ono sa bušilicom. Jer možeš ti kao žena biti, veli on, veterinarka-koja-telce-porađa, arhitektica, trenerica fitnesa, časnica. Ali, kad dođe dan – a uvijek dođe – da treba sa bušilicom od kile i pol, silom ne većom od one za nositi vrećice iz Modiane i Zare, izbušiti jednu rupicu u zidu – „Muuuceeeeeek, daaaajtiiiiii.... jaa neeeeznaaaam....!“ (A, veli moj spermić - kojeg sad počinjem pisati Moj Spermić – veli on, a zna ona napravit rožatu i flambirane janjeće medaljone u opnici od maskarponea, kad joj starci dolaze na ručak....) Fora je kad si žena i biti ravnopravan. Možeš navečer briljantno pospremljene kuhinje i čistih tanjura i rajngli dočekati svog muškarca, koji se nakon dvanaest sati na poslu, prijeđenih parsto kilometara i sedam i pol sastanaka vratio s posla, uz mijaukavo – „Čuj, hajde nam složi neku lijepu večericu... znaš, ja sam ipak danas naporno radila...“ Rekao je Moj Spermić i nešto o tome, kako kad si žena uvijek možeš prijekorno i povrijeđeno pogledati svog muškog, ako ovaj tiho, afirmativno i nježno pita, hoće li peglačica makar ovaj tjedan doći. Nisam to najbolje čuo, jer se moja Carmen trznula na krevetu, pa su se komarci nesnosno uzzujali u svijetu oko nas. Žene i obitelj (njihova) Moj je Spermić genijalac. U par pokreta repićem sažeo je, što mene neartikulirano a sveprisutno mori godinama. Kaže on tako svom suspermiću, dok oko svih nas pomalo sviće grimizna zora – „Kad si muško, naravno si se vremenom distancirao od svoje mame. Polemično, al' tak'; u ime mira u svojoj kući. I to je bed, tu je dobro biti žensko. Jer kad si žensko, veli Moj Spermić, naravno ćeš se i ti distancirati od njegove mame. Ali ne i od svoje. Pa kad tvoj Muški (naravno po difoltu bezrazložno, podlo i netrpeljivo) progrinta da (za potrebe ovog posta potpuno i isključivo imaginarna te sa stvarnim osobama ili zbivanjima van svake sumnje nepovezana) punica vašu intimu rasteže kao carica Milica svoju Velečasnu preko ruba stola, kao žensko ćeš jednostavnom matematikom, jednim pogledom, stvoriti činjenice - - Muški ne samo da mrzi tebe, nego i tvoju mamu (također). Ma, ženomrzac; eto što je! I nema njemu muškom sad mrdati, kaj god da veli, samo se ukopava u glib nepobitja; samo tone u očito, đubar jedan muški nijedan (e, di su mi oči bile, dodat će neka).“ „Osim toga“, zausti Moj Spermić uz dug udah dima cigarete, nesvjesno se hvatajući za obod bijelog šešira koji jedva da je zasjenio crvenilo zore u njegovim očima, „i to sa djecom... Kao žensko, nije ti lako... Ti uglavnom znaš oca svog djeteta. Kontroliraš situaciju, imaš i pravosuđe na svojoj strani, zlu pravičnosti ne trebalo... A kao muškić, eeee, nema, ali ja, ali ja nisam, ali ovoono. Nema; kaj ti žena dofura, to ima da je tvoje, zvizdo sumnjičava, pa da liči na sve lanjske modele vodoinstalatera i dodatno na frenda iz armije, klasa ova-ona...! “ Vidio sam još da Moj Spermić jedva suspreže smješak trijumfa nad konsterniranim suspermićem; da sa guštom udiše dim cigarete i kroz nos ga – pomalo suvišno - puše u kovitlac iznad ostatka vina u trbušastoj čaši, u kojoj se zrcalilo sunce novog dana, i taman kad je zaustio reći onu ultimativnu, kidajuću, odlučujuću činjenicu... ... jutro je zaparao sopran sa terase prekoputa. Komšinica je pozdravila novi dan. Bunovan, u čudu sam kroz vlastiti pogled u zrcalu premišljao fragment misli... „Silence of the sperms“ ...?!! Nek vam je, mili moji metroseksualci, sve zdravo i živo, pozdravlja vas vaš Žužinek Jelo P.S. Iz omiškog „Galeba“ poručuju kako je na muškim tangama sa silikonskim umetkom za hlađenje prednjice došlo do proizvodne greške od ser. br. 21483 do 22 001. Ovlašteni saloni kontaktirat će vlasnike u što skorijem roku radi povlačenja proizvoda i zamjene za ispravan model sa dodatnim antistresnim djelovanjem u ime isprike. Samo velim. |
